Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-188/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pokojne tužiteljice OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Posavčić, odvjetnici iz Kutine, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 12. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude temeljem članka 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14. – dalje u tekstu: ZPP) na ročištu za donošenje i objavu presude 24. veljače 2026.
r i j e š i o j e
1. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, uložen od strane tuženika.
2. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja kako je to navedeno u podnesku od 30. listopada 2023. godine.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj: 158-50-3916087, koji su 9. veljače 2007. zaključili prednica tužitelja OV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, i to odredba članka 7. ugovora o kreditu broj: 158-50-3916087 od 9. veljače 2007., a kojom odredbom je tužena povrijedila interese i prava tužiteljice tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna.
II. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d. d. isplatiti tužitelju PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pokojne tužiteljice OV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.340,08 EUR / 25.166,12 kn zajedno sa zateznim kamatama računajući ove na iznos od:
0,09 EUR od 01.04.2007.,
1,84 EUR od 01.04.2008.,
7,73 EUR od 01.11.2008.,
1,53 EUR od 02.12.2008.,
9,41 EUR od 01.01.2009.,
10,62 EUR od 01.02.2009.,
11,16 EUR od 01.03.2009.,
9,66 EUR od 01.04.2009.,
9,94 EUR od 01.05.2009.,
7,64 EUR od 01.06.2009.,
5,94 EUR od 01.07.2009.,
6,39 EUR od 01.08.2009.,
7,29 EUR od 01.09.2009.,
7,21 EUR od 01.10.2009.,
6,31 EUR od 01.11.2009.,
8,00 EUR od 01.12.2009.,
9,36 EUR od 01.01.2010.,
11,30 EUR od 01.02.2010.,
10,85 EUR od 01.03.2010.,
13,48 EUR od 01.04.2010.,
12,98 EUR od 01.05.2010.,
13,95 EUR od 01.06.2010.,
22,35 EUR od 01.07.2010.,
20,63 EUR od 01.08.2010.,
25,91 EUR od 01.09.2010.,
24,08 EUR od 01.10.2010.,
21,15 EUR od 01.11.2010.,
27,34 EUR od 01.12.2010.,
35,23 EUR od 01.01.2011.,
29,64 EUR od 01.02.2011.,
31,60 EUR od 01.03.2011.,
29,11 EUR od 01.04.2011.,
29,56 EUR od 01.05.2011.,
40,13 EUR od 01.06.2011.,
41,16 EUR od 01.07.2011.,
49,98 EUR od 01.08.2011.,
45,45 EUR od 01.09.2011.,
40,48 EUR od 01.10.2011.,
39,95 EUR od 01.11.2011.,
39,57 EUR od 01.12.2011.,
41,94 EUR od 01.01.2012.,
44,00 EUR od 01.02.2012.,
44,28 EUR od 01.03.2012.,
42,85 EUR od 01.04.2012.,
43,81 EUR od 01.05.2012.,
44,47 EUR od 01.06.2012.,
43,36 EUR od 01.07.2012.,
43,66 EURod 01.08.2012.,
42,82 EURod 01.09.2012.,
41,03 EURod 01.10.2012.,
42,94 EURod 01.11.2012.,
43,86 EURod 01.12.2012.,
43,22 EURod 01.01.2013.,
39,60 EURod 01.02.2013.,
42,67 EURod 01.03.2013.,
42,94 EURod 01.04.2013.,
41,74 EURod 01.05.2013.,
37,99 EURod 01.06.2013.,
37,90 EURod 01.07.2013.,
38,82 EURod 01.08.2013.,
40,29 EURod 01.09.2013.,
42,33 EURod 01.10.2013.,
41,28 EURod 01.11.2013.,
42,03 EURod 01.12.2013.,
42,87 EURod 01.01.2014.,
43,40 EURod 01.02.2014.,
44,51 EURod 01.03.2014.,
1.423,47 EUR od 01.03.2014. do 31.12.2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da naknadi tužitelju PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljedniku pokojne tužiteljice OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.736,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom počam od 27. ožujka 2024., kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica OV je 17. travnja 2020. podnijela tužbu ovom sudu protiv tužene, radi preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 9. veljače 2007. (list spisa 5 spisa). Tužiteljica smatra da su odredbe iz članka 7. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.
U tijeku postupka tužiteljica je umrla, te je postupak nastavljen u odnosu na njenog nasljednika, supruga PV.
U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 30. listopada 2023. (list 121 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.
2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila prigovor zastare i mjesne nenadležnosti.
3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 9. veljače 2007. (list 5 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužiteljica ostvarila kredit u švicarskim francima u iznosu od 17.666,67 CHF. U članku 7. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 84 mjesečnih rata. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr. sc. Jasmini Fijačko, utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 25.166,12 kuna, odnosno 3.340,08 eura. To je prikazano u koloni broj 11 u pismenom nalazu vještaka na strani 3- 5 nalaza (list 113-115 spisa). Vještak je također utvrdio da je u vrijeme otplate kredita bilo i razdoblja u kojem je došlo do pada tečaja u odnosu na tečaj na datum korištenja kredita u ukupnom iznosu od 287,03 kune.
4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 9. veljače 2007., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 7. Ugovora, koji je tužiteljici predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužiteljici tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
5. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužiteljica kao korisnik kredita nije upozorena o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U svom iskazu tužitelj je naveo da je tekst ugovora sastavljen od strane tuženika, te da tužiteljica OV nije imala utjecaj na sadržaj istog. Nitko od djelatnika banke nije pojasnio tužiteljici odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu, te koji elementi utječu na rast tečaja CHF. Tužiteljica je po struci bila trgovac, a njen suprug ugostitelj, pa nisu stručnjaci za financijska pitanja iz ugovora o kreditu. Treba napomenuti da je tuženik povukao prijedlog za saslušanje predloženog svjedoka ŠV.
6. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom 2. izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. Jasmine Fijačko.
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., a podignute radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.
Tužitelj se poziva na navedenu presudu Trgovačkog suda u kojoj je pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF.
7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Tuženik nije osporio matematički izračun vještaka.
8. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.
Kako je tužiteljica pokojna OV podnijela tužbu 17. travnja 2020., nije protekao zastarni rok od 5 godina.
9. Sud nije uvažio prigovor tužene da se kod izračuna visine tražbine tužitelja imaju u vidu i negativne razlike tečaja CHF u vrijeme otplate kredita. Tuženik nije jasno odredio tužbeni zahtjev u tom dijelu, pa se o njemu nije moglo niti raspravljati.
10. Nije osnovan niti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega trgovac nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Identične odredbe sadrži članak 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), kao i članak 49 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), a navedeni Zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Odredba članka 12. Ugovora, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana, te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi on čije je prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio podvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što se ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u Zagrebu.
Na ove okolnosti dodatno je saslušan nasljednik tužiteljice OV njen suprug SV na ročištu održanom 12. veljače 2026. godine. Iz navoda tužitelja proizlazi da tužitelj živi u [adresa] na istoj adresi na kojoj je živjela i njegova pokojna supruga OV u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Tužitelj navodi da bi eventualno vođenje ovog postupka kod suda u Zagrebu prouzročilo za tužitelja dodatne troškove jer je Zagreb udaljen od [adresa] više od 80 km. Tužitelj je u mirovini koja iznosi oko 500 eura i lošeg je zdravstvenog stanja te ima 76 godina pa je naveo da bi vjerojatno odustao od podnošenja tužbe da je istu morao podnijeti kod suda u Zagrebu.
Tužitelj kao i njegova prednica, pokojna OV, nisu uopće niti pregovarali s tuženikom jer je sve poslove vezano za zaključenje ugovora obavila autokuća u kojoj je kupljen automobil zbog kojeg je ugovor o kreditu i zaključen. Dakle, tužitelj i njegova pokojna supruga nisu mogli utjecati na sadržaj pojedinih odredbi ugovora o kreditu pa tako ni o odredbi ugovora o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti. Stoga je takva odredba o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu ništetna.
Zbog svega navedenog valjalo je odbiti prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Kutini koji je uložio tuženik.
U konkretnom slučaju tužitelj je oštećen zbog ugovorene ništetne valutne klauzule pa je nadležan za postupanje i sud na čijem je području štetna posljedica nastupila sukladno odredbama članka 52. Zakona o parničnom postupku.
11. U tijeku postupka tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev svojim podneskom od 30. listopada 2023. godine na način da je isti uskladio s nalazom financijskog vještačenja. Sud je dopustio ovakvu preinaku tužbenog zahtjeva jer je preinaka svrsishodna za rješenje ovog spora. Prije izrade nalaza financijskog vještaka tužitelj nije bio u mogućnosti precizno odrediti visinu tužbenog zahtjeva pa je preinaka tužbenog zahtjeva opravdana. Stoga je valjalo riješiti kao u izreci u točki 2. rješenja.
12. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 10.7.2020. i 30.10.2023., zastupanje na ročištima od 13.12.2020. , 20.2.2024. i 12.2.2026., sve po 200,00 eura, sastav podnesaka od 3.12.2020., 100,00 eura, sastav podnesaka od 5.7.2023. i 24.8.2023. po 50,00 eura, te pristup na ročište za objavu presude 100,00 eura, što sve zajedno iznosi 1.500,00 eura.
Tužitelj je imao i troškove pristojbe na tužbu 36,96 eura i troškove financijskog vještačenja 199,08 eura, što ukupno iznosi 236,04 eura.
Stoga ukupni parnični troškovi iznose 1.736,04 eura.
Kutina, 24. veljače 2026.
S u d a c
Draženko Stanušić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.
O tom obavijest:
1. Odvjetnica Ana Posavčić, Kutina, Kolodvorska 3/I
2. Odvjetničko društvo Glamuzina&Grošeta, Zagreb, Trg žrtava fašizma 5
