Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

P-193/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije OIB 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Owens i Houška iz Zagreba, Dalmatinska 5, protiv tuženika IC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička 32, radi stjecanja bez osnove, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 13. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku IC da isplati tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, iznos od 4.996,43 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja

- na iznos od 997,81 eur teče od 23. 8.2007.

- na iznos od 753,87 eur teče od 29.12.2007.

pa do 31.12.2007. po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, zatim, od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos od 516,26 eur teče od 30. 1. 2008.

- na iznos od 729,83 eur teče od 19. 2. 2008.

- na iznos od 712,72 eur teče od 18. 3. 2008.

- na iznos od 582,52 eur teče od 30. 4. 2008.

- na iznos od 703,42 eur teče od 17. 5. 2008.

do 31. 7. 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.693,25 eur sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućoj od 26. veljače 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatska radiotelevizija podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika IC, radi isplate iznosa od 37.645,61 kn na ime stjecanja bez osnove. U tužbi tužitelj navodi da je tuženiku isplatio iznos od 37.645,61 kn, a budući da između stranaka nije postojao nikakav pravni posao niti kakva druga osnova za isplatu predmetnih iznosa te da je tuženik znao odnosno morao znati da ono što je stečeno, je stečeno bez osnove isti se smatra nepoštenim stjecateljem od dana stjecanja, te je dužan vratiti tužitelju uplaćeni iznos uvećan za zakonske zatezne kamate od dana stjecanja. Kako za navedeni prijelaz imovine nema osnove u zakonu ni u pravnom poslu na opisani način jer tuženik bez valjane pravne osnove i znajući da mu ne pripada stekao utuženi iznos, te tužitelj predlaže da se udovolji njegovom tužbenom zahtjevu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe da iz dokaza koji su predani uz tužbu proizlazi da je tuženiku isplaćen znatno manji iznos od utuženog odnosno iznos od 31.057,62 kn, dok iznos od 6.587,99 kn nije prešao u imovinu tuženika niti s osnovom niti bez nje, jer iz historijata tužbe proizlazi da je taj iznos uplaćen po osnovi prireza i poreza slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu zbog nedostatka pasivne legitimacije. Nastavno tuženik ističe da je sav utuženi novac i vraćen tužitelju i to putem punomoćnika po zaposlenju SC i OC. Nadalje tuženik ističe da je tužitelj navedene isplate izvršio znajući da ih nije dužan platiti, te stoga ne postoje zakonske osnove za povrat istih iznosa. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. 9. 2012. treća osoba BC stupio je u parnicu kao umješač na strani tuženika, sukladno odredbama čl. 206. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) utvrđeno je da je KC umro **.**.2025.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izvode platnog prometa (list 3-9 spisa, list 58-64 spisa), Ugovor o radu za radnika SC od 30.12.2003. (list 22-23 i 147-148 spisa), izvod iz sistematizacije radnih mjesta (list 24 i 150 spisa), Podatke o zaposleniku za SC (list 25 i 149 spisa), Ugovor o radu za OC od 13.01.2006. (list 26-27 spisa), izvod iz sistematizacije radnih mjesta (list 28 spisa), Odluku o ovlastima za zastupanje i potpisivanje dokumentacije od 15.04.2008. (list 29-36, 196-203 i 383-390 spisa), Odluku o otkazu ugovora od radu od 23.11.2009. (list 88-92 i 353-357 spisa), dopis rukovoditeljice Odjela financija (list 112 spisa), Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta i plaćama radnika u HRT od srpnja 2005. (list 113-143 i 358-376 spisa), dopis USKOKA od 22.03.2013. (list 165 spisa), Pravilnik o radu HRT od srpnja 2006. (list 182-195 spisa), dopis MUP od 16.08.2013. (list 207 spisa), dopis USKOK od 08.112013. godine (list 208 spisa), Odluku o ovlastima za zastupanje i potpisivanje od 21.05.2004. i Dopunu iste od 26.10.2004. (list 225-231 spisa), u nalaz interne revizije od 19.10.2009. (list 323-332), ispise honorara koji su isplaćeni Službi za prijevode tijekom 2008. i u prvih 6 mjeseci 2009. (list 333-345; 406-418 spisa), dopis Odjela Interne revizije broj IR-49/09 od 23.10.2009. (list 346 spisa), dopis Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Odjel gospodarskog kriminaliteta od 12.02.2010. (list 347 spisa), dopis Odjela Interne revizije od 21.05.2010., te isplate autorskih honorara (list 348-352 spisa), Odluku o ovlastima za zastupanje i potpisivanje dokumentacije od 21.05.2004. (list 377-382 spisa), Tablicu 1 vanjskih suradnika za koje su izvršene isplate, a ne nalaze se u sustavu ISUVAS niti postoji ugovor- neovisno o mjestu troška u 2008. godini (list 400-405 spisa), dopis Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Odjel gospodarskog kriminaliteta od 19.09.2018. (list 429 spisa) i dokumentaciju Interne revizije i to Ugovor o radu HRT i ŽC od 29.12.2005. (431-432 i 445- 446 spisa), Ugovor o radu HRT i MC od 10.10.2003. (list 433-434 i 443-444 spisa), Ugovor or adu HRT i ICU od 31.03.2010. (list 435-436 i 439-440 spisa), Ugovor o radu HRT i JC od 03.12.2003. (list 437-438 i 441-442 spisa), Odluku o razrješenju dužnosti rukovoditelja PJ Opći i zajednički poslovi HRT za DC o **.**.2009. (list 447 spisa), Ugovor o radu HRT i DC od 04.11.2009. (list 448-450 spisa), Odluku o imenovanju za DC od 11.07.2008. (list 451 spisa), Ugovor o radu HRT i DC od 11.07.2008. (list 452-454 spisa), Dodatak ugovoru o radu od 10.09.1998. od 10.10.2003. za DC (455 spisa),Ugovor o radu HRT i DC od 10.09.1998. (list 456 spisa), Ugovor o radu HRT i EC od 20.01.2010. (list 457-458 spisa), Dodatak Ugovoru o radu od 10.10.2003. HRT i EC od 13.01.2006. (list 459 spisa), obavijest o povratku s porodiljnog dopusta za radnicu MC (list 460 spisa), Ugovor o radu HRT i EC od 10.10.2003. (list 461-462 spisa), dokumentaciju o isplati autorskih honorara (list 463-475 spisa), dokumentaciju za radnike HRT-a SC, opis poslova i radnih zadataka, za radnika HRT-a NC Ugovor o radu, opis poslova i radnih zadataka, izjavu o načinu otvaranja šifri za novo angažirane vanjske suradnike, troškove autorskih honorara po mjestima troška HRT-a evidentiranih u 2007, 2008., i 2009. godini (listovi 476-484 spisa), Izvješće interne revizije br. IR-JS-11/2009.-dopuna (list 485-532 spisa), saslušani su svjedoci ZC, ĆC, TC i ŽC, te je izveden dokaz saslušanjem tuženika IC i umješača LC.

5. 1. Tuženik IC u svom iskazu navodi da mu je poznanik KC koji je bio zaposlenik tužitelja predložio, a sve radi toga što honorarni zaposlenici HRT-a imaju limite na svoje honorare, da bi isplate tih honorara bile izvršene na njegov račun nakon čega bi on taj novac podigao i predao njemu, a nakon čega će on taj novac predati OC, kojeg nije upoznao ali mu je KC rekao da je on voditelj plaća i honorara, nakon čega će OC dati te honorare honorarnim zaposlenicima HRT-a. KC mu je obećao da će on također dobiti posao kod tužitelja kao honorarni zaposlenik odnosno statist. Uplate na njegov račun vršene su u nekoliko navrata, ukupno je bilo oko 30.000,00 kuna ne zna točno, a taj novac je nakon podizanja predao ČC koji je rekao da će ga predati OC. KC mu je rekao da je novac davao OC. Sporne isplate vršene su tijekom 2007. ili 2008. ne sjeća se točno. Navodi da nije poznavao honorarne zaposlenike tužitelja, čini se honorar isplaćivao na račun tuženika. Misli da nije sklopio nikakve ugovore sa tužiteljem i da nije radio nikakve poslove za tužitelja. Ne sjeća se koje je poslove kod tužitelja radio KC. Kako mu je to predstavljeno od stane SC, navodi da su sporne isplate u redu.

5. 2. U svom dopunskom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. 1. 2026. tuženik je iskazao da u cijelosti ostaje kod iskaza danog na zapisnik od 11. travnja 2012. Ponavlja da je sve isplate koje je primio predao ČC, a on ih je predavao OC i to zna jer mu je KC to tako rekao. Nije bio prisutan kada je KC te novčane iznose predavao OC. Ne osporava da je na svoj račun primio isplate koje su predmet ovog spora, a ne osporava niti da za HRT nije odradio nikakve poslove. Ističe da je od isplate koju je primio prošlo dugo vremena, oko 20 godina te može reći da mu je KC bio poznanik ali ne može reći koliko ga je dugo poznavao, a ne sjeća se niti da li je u to vrijeme znao na kojem radnom mjestu isti u HRT-u radi. Na upit da li mu u vrijeme primitka isplate nije bilo čudno da prima isplatu na svoj račun ukoliko je znao da nikakav ugovor sa tužiteljem nije sklopio, iskazao je da u cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza i da nema što za nadodati.

6. U svom iskazu umješač KC navodi da je tuženika upoznao preko jednog svoga prijatelja, a sve u svezi molbe njegovog prijatelja OC koji je kod tužitelja bio voditelj obračuna honorara za vanjske suradnike, a koji ga je molio da ukoliko poznaje neke ljude koji bi primali honorare i to za već postojeće vanjske suradnike HRT-a čiji su honorari već bili limitirani zbog raznih razloga, pa bi se honorari tih vanjskih suradnika isplaćivali tim ljudima koji bi kasnije mogli postati statisti HRT-a i sami postati vanjski suradnici. Njegov prijatelj ga je upoznao sa IC, te mu je ponudio takvu opciju, odnosno mogućnost postane statist tužitelja, a da on za to primi honorare za druge i nakon što ih primi da ih preda njemu, a on OC. Nakon što je IC pristao na to jer bi pristao na bilo kakav posao novac mu je isplaćen na žiro račun koji broj računa je prethodno predao OC. Isplatu je odobrio upravo OC, a po isplati je IC predao cjelokupan iznos, kojeg iznosa se ne sjeća, a taj iznos je on predao u cijelosti OC koji nije nikada prigovarao visini istoga. Za sebe nije zadržao ništa, radio je to radi prijateljstva sa OC, a tek naknadno, kada je on dobio otkaz saznao je da je taj novac ukrao i da je sve ostale prevario. Navodi da je njemu osobno OC rekao da je ovlašten za isplatu takvih honorara, a da je na vratima njegovog radnog mjesta pisalo, voditelj obračuna honorara za vanjske suradnike, nastavno dodaje da nikada nije vidio ugovor o radu OC ili drugi akt iz kojeg bi vidio njegove ovlasti. Prilikom predaje novca, s OC nije sastavljao potvrde o primitku novca, niti je takve potvrde sastavio prilikom primitka novca od tuženika. Pisanu evidenciju je vodio OC. Nema točnih saznanja zašto su honorari postojećih vanjski suradnika bili limitirani, pretpostavlja zbog poreza ili uopće zbog mogućnosti dobivanja honorara u određenom razdoblju. Nema saznanja da li je OC potpisivao naloge za isplatu.

7. 1. Svjedok ZC u iskazu je naveo da je u doba kada se sporni slučaj dogodio bio na funkciji glavnoj ravnatelja HRT, a tu dužnost je obnašao od travnja 2007. do sredine prosinca 2009. Negdje krajem rujna 2009. , odnosno početkom listopada 2009., došla mu je interna kontrola tužitelja sa nalazom u kojem je stajalo da je prilikom kontrole utvrđeno da su na blagajni tužitelja isplaćeni određeni iznosi novca i to osobama koje nisu bile u nikakvom poslovnom odnosu sa tužiteljem a temeljem falsificirane dokumentacije ili bez dokumentacije. Naime, kada bi tužitelj angažirao određenog vanjskog suradnika glumca ili slično za neki posao tada bi se ta osoba vodila pod određenom šifrom, u konkretnom slučaju te neosnovane isplate vršene su uz pomoć tih šifri stvarnog suradnika no na imena osoba koje nisu imala nikakve veza sa HRT-om. Nakon te spoznaje naredio je reviziju i potpunu kontrolu isplata te je utvrdio da je takvih slučajeva bilo u većem broju, odmah je naredio da se o tome izvijesti državno odvjetništvo i kriminalistička policija. Uobičajeno je i propisano da se određene isplate u HRT-u vrše nakon kontrole isplata od strane nadležnih službi, a to je bila i financijska služba i pravna služba i programski odjel, a tek po toj kontroli isplata je vršena isplata. U spornim slučajevima takva kontrola nije uopće provedena. U konkretnom slučaju na odjelu blagajne i kontrole, a koji odjel je dio financija i računovodstva je na čelu bio upravo OC. Zadaća tog odjela je bila da, nakon što se prikupi sva dokumentacija i odobrenje potrebno za konačnu isplatu, izvrši takvu isplatu ili u slučaju nedostataka potrebne dokumentacije odbije takvu isplatu. Sporne isplate su vršene vrlo mudro jer je taj odjel blagajne imao uvida u cjelokupna sredstva tužitelja. Naime, tužitelj je imao određena sredstva koja su bila namijenjena za različite svrhe i za potrebe vanjske suradnje. Točno određena sredstva su bila na različitim mjestima troška i postojao je limit koliko se na tim mjestima troškova može isplatiti. Sporne isplate vršene su sa različitih mjesta troškova vodeći pri tom računa da se ne probije limit, jer tek u slučaju probitka tog limita pali se crveno svjetlo i moguća je daljnja kontrola tih isplata. U konkretnom slučaju nije došlo do probitka tog limita već je jednostavno otkrivena prilikom rutinske redovite kontrole, a te okolnosti je saznao upravo nakon utvrđenja te rutinske kontrole. Što se tiče OC, nakon što je interna kontrola došla u njegov odjel i zatražila dokumente on je rekao da ide u drugu prostoriju po dokumente i nakon toga je napustio zgradu HRT i više se nije pojavljivao. HRT je brzo i efikasno zajedno sa sindikatima otkazao ugovor o radu OC i to izvanredno, no, on je početkom 2010. umro. Kako je svjedok u međuvremenu otišao u mirovinu nije mu poznato koliko se po tim neosnovanim isplatama HRT naplatio, no, poznato mu je da su vođeni sudski postupci jer je u više navrata pozivan kao svjedok. Tijekom te interne kontrole utvrđeno je da osobe koje su bile nadležne za angažiranje vanjskih suradnika te sklapanje ugovora s istima, a koje osobe su u konačnici bile također nadležne, između ostalog i da kontroliraju konačnu osnovu za isplatu, nisu bile upoznate, odnosno nisu poznavale osobe kojima su izvršene neosnovane isplate niti su ikada sklopili ugovor s istima za vanjsku suradnju niti ih angažirali na bilo koji način. Nastavno navodi da OC nije bio nadležan niti ovlašten za angažiranje vanjskih suradnika. Nakon što je dobio nalaz interne kontrole isti dan je obavijestio nadležno državno odvjetništvo i krim. policiju. Navodi da prije izvanrednog otkaza OC, osobno nije vršio uvid u izvornike dokumentacije već je takav uvid izvršila upravo interna kontrola a koja je i nadležna za provjeru takve dokumentacije. Internu reviziju tužitelja kontrolira vanjska komercijalna, a redovito i državna revizija. U konkretnom slučaju specifičnost je bila da cjelina nije bila narušena jer nisu bila probijena proračunska sredstva na podređenim računima, no upravo ta interna redovita periodična revizija je utvrdila da su određene isplate vršene paralelno putem istih šifri na različite osobe ili bez dokumentacije te je tako otkriveno nepravilnost u isplatama. Navodio da mu nije poznat tuženik već mu je samo poznato ime sa sudskog poziva.

7. 2. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. 4. 2018. dopunski je saslušan svjedok ZC koji je iskazao da ostaje kod svog ranijeg iskaza danog na zapisnik od 23. srpnja 2014. Ističe da je u sporno vrijeme HRT bio organiziran na način da je bilo podružnica i radnih jedinica te su za zaključivanje Ugovora o angažiranju vanjskih suradnika ovlašteni bili isključivo rukovoditelji radnih jedinica i rukovoditelji podružnica u ime HRT-a, a koji su te ugovore u ime HRT-a i potpisivali. Nakon zaključenja tih ugovora, po obavljenom poslu od strane vanjskih suradnika, rukovoditelji radnih jedinica, odnosno rukovoditelji podružnica sastavljali su izvještaj o tome u kojem je navedena i visina honorara, a koji izvještaj je mogao potpisati isključivo rukovoditelj radne jedinice, odnosno rukovoditelj podružnice, te je ta dokumentacija potom odlazila u pravnu i financijsku službu na provjeru. Nakon što je ta dokumentacija prošla pravnu i financijsku službu odnosno provjeru kod istih, dolazila je voditelju odjela blagajne, koji je u utuženom periodu bio OC, čiji je zadatak bio isključivo provjeriti da li je ta sva navedena dokumentacija kompletna, a ukoliko utvrdi da nije, dužan ju je bio vratiti onima koji su pokretali postupak na doradu i to rukovoditeljima radne jedinice ili rukovoditeljima podružnica, a ukoliko je bila kompletna, naložiti isplatu vanjskim suradnicima. Kad ističe da je bio dužan naložiti isplatu vanjskim suradnicima, nije se radilo o nikakvom papirnatom nalogu za isplatu, već isključivo se radilo o isplati putem elektroničkog sustava, no da li je to unutar tog sustava odradio upravo OC ili tko drugi, ne može reći. Može reći da je isključivo on kao voditelj tog odjela, bio dužan kontrolirati svaku isplatu, te se niti jedna isplata nije mogla izvršiti bez njegovog znanja. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tadašnje radno mjesto OC bilo dva ranga ispod rukovoditelja podružnice odnosno rukovoditelja radne jedinice, te OC nije imao nikakve ovlasti angažiranja vanjskih suradnika, jer je to bilo iznad njegovog ranga. U odnosu na utvrđenje u čiju korist i za čiji račun su vršene isplate koje su predmet ovog spora ističe da je interna revizija tužitelja utvrdila da rukovoditelji radnih jedinica, odnosno rukovoditelji podružnica nisu imali nikakvih saznanja o tim isplatama, te se utvrdilo da su isplate obavljane po šiframa za nekakve ranije ugovore o angažiranju vanjskih suradnika, no isplate nisu vršene osobama iz tog ugovora nego nekim trećim osobama, a isplate su vršene i bez ikakve dokumentacije. Dakle, nije se radilo o nikakvim isplatama koje bi bile poduzete za račun i u korist ovdje tužitelja. Nadalje, da je doista bilo kakvog povrata novca isti bi morao biti vraćen upravo po onoj šifri po kojoj je i izvršena isplata, a šifra ukazuje o kojem se poslu radilo, primjerice da li se isplata odnosila na dnevnik, glazbenu proizvodnju, orkestar, dramsku seriju ili na vanjskog suradnika, a prema tome sa sigurnošću može reći da u ovom konkretnom predmetu kao i u drugim istovrsnim predmetima isplaćen novac tužitelju nije vraćen. Njemu konkretno je služba interne revizije rekla da nema apsolutno nikakvog traga o bilo kakvom povratu novca. Sa sigurnošću može reći da je novac isplaćen osobama koje sa tužiteljem nisu imale baš nikakve veze, a gdje je novac u konkretnom slučaju završio, nije mu poznato. OC nije imao nikakvo usmeno odobrenje ili ovlaštenje za sklapanje ugovora s vanjskim suradnicima, niti je isti to mogao imati u skladu sa tadašnjim dokumentima tužitelja, no nakon proteka vremenskog perioda ne može se sjetiti naziva istog.

8. Svjedokinja ĆC iskazala je da je kod tužitelja bila zaposlena u Odjelu interne revizije i to kao interni revizor voditelj, te ističe da je iz službe prijevoda došla prijava da su honorari plaćeni vanjskim suradnicima, a koji nisu odradili nikakve poslove za HRT, te nakon što je ravnatelj tužitelja o tome obaviješten, isti je naložio "ad hoc" internu reviziju, a u kojoj je ona sudjelovala. Tom internom revizijom utvrđeno je da su se s računa tužitelja vršile isplate određenim osobama kao vanjskim suradnicima, a što su te osobe i potvrdile, no međutim, nije bilo nikakvih ugovora temeljem kojih bi iste osobe bile isplaćene. OC je radio u odjelu honorara i to zajedno sa još troje ili četvero djelatnika, a isti je bio voditelj tog odjela te je njegov zadatak bio da, nakon što primi ugovor sa vanjskim suradnikom, da izradi obračun troškova po tom ugovoru i izda nalog za isplatu u elektronskom obliku, odnosno na CD-u ili na disketi. Tom internom revizijom utvrdilo se da je OC na taj način davao naloge za isplatu, a da nije bilo ugovora temeljem kojih bi se ta isplata izvršila. Potom je izvršena prijava policiji, a kojoj je dostavila imena tih vanjskih suradnika kojima je isplata izvršena. Koliko joj je poznato nikakav kazneni postupak nije pokrenut, odnosno OC je preminuo prije nego što je obavio obavijesni razgovor u policiji. To nije bio dio njene interne revizije, ali ima saznanja iz razgovora s krim. policijom da su sve te osobe kojima je novac isplaćivan kao vanjskim suradnicima priznale da su primili te isplate i da nisu odradile nikakav posao za HRT, već da su to prihvatile, kako bi ostvarile proviziju, no, nema saznanja što je dalje bilo s tim novcem. Dio poslova OC kod tužitelja bio je davati naloge za isplatu vanjskim suradnicima angažiranim od strane tužitelja, odnosno, isti je obračunavao troškove i dalje prosljeđivao na plaćanje. Dakle, OC je svoj obračun troškova dalje prosljeđivao svojoj nadležnoj rukovoditeljici u odjelu financija koja je i primila taj obračun, te odobrila isplatu. Ta rukovoditeljica nije kontrolirala obračune koje je od OC primila, već je isključivo temeljem tog obračuna odobravala isplatu. Dakle, da je OC nakon primitka ugovora izradio obračun na način da je elemente iz tog ugovora unio u obračun, i na taj način izračunao doprinose i sve drugo potrebno za izračun, potom je to snimio na CD i proslijedio rukovoditeljici koja je temeljem tog obračuna odobrila isplatu. Nije bilo moguće da se isplata vrši bez da rukovoditeljica odobri obračun OC, odnosno nije bilo dovoljno da on sam izradi obračun i da ga proslijedi na isplatu. Zaključila je da je upravo OC unosio podatke za obračun isplata osobama koje nisu bili vanjski suradnici jer je to bilo u opisu poslova njegovog radnog mjesta, a ujedno je iz obavljenog razgovora s drugim djelatnicima tog odjela utvrđeno da to nisu odradili oni. OC prema opisu poslova svog radnog mjesta nije mogao zaključivati autorske ugovore, te je podatke iz tih ugovora unosio u obračun a koje ugovore mu je proslijedio netko drugi, a organizacijska jedinica – mjesto troška je bila ovlaštena za sklapanje takvih ugovora kod tužitelja. Interna revizija je utvrdila nepravilno postupanje OC, jer je utvrđeno da je u obračun unosio elemente nepostojećih ugovora te je isti time prekoračio svoju ovlast. Rukovoditeljica nije morala provjeravati ugovore prilikom primitka obračuna, već je isključivo kontrolirala visinu troška prema tom obračunu, a u odnosu na sve isplate koje su se tada trebale izvršiti. Prema propisima kod tužitelja nije bilo mogućnosti da se OC da usmena punomoć za zaključivanje takvih ugovora, niti je isti imao pristupa sustavu za sklapanje ugovora, tako da takvo sklapanje ugovora nije bilo niti moguće. Dakle, ugovore su zaključivali isključivo oni koji su imali pristupa takvom sustavu, a to su bili oni koji su radili u gore navedenoj organizacijskoj jedinici. Misli da je rukovoditeljica financija nakon što je pregledala CD s obračunom troškova elektronski odobrila isplatu, te sa sigurnošću navodi da sigurno postoji zapis da je ona odobrila isplatu, no sad se više ne sjeća u kojem obliku. Takav zapis nije prilog interne revizije koju je provela, te dokument te interne revizije postoji kod tužitelja, a ujedno su bili dostavljeni i policiji. OC je internoj reviziji osobno potvrdio da je on unosio elemente za obračun troškova onih osoba koje nisu bile angažirane kao vanjski suradnici. Predmetom revizije nije bilo utvrđivati krivnju OC već utvrditi da postoje isplate bez valjane dokumentacije. Svaki radnik tužitelja za rad na računalu mora imati autorizaciju, odnosno unijeti svoju lozinku.

9. 1. Svjedokinja TC u svom iskazu je navela da je kod tužitelja zaposlena na radnom mjestu privremenog rukovoditelja interne revizije, te je u utuženom periodu bila rukovoditeljica interne revizije koju je naložio tadašnji ravnatelj. Radilo se o ad hoc reviziji koju je ravnatelj naložio jer se u službi prijevoda primijetilo da su evidentirani neki vanjski suradnici s kojima nisu bili zaključeni nikakvi ugovori za tu službu. Tako je 2009. godine rukovodila tom revizijom koja je obuhvatila period 2008. i 2009., a potom se proširila i na period od 2006. godine. Ta interna revizija za početak je utvrdila da su se u odjelu obračuna evidentirali vanjski suradnici s kojima nisu bili zaključeni nikakvi ugovori, odnosno da su evidentirani oni vanjski suradnici i uz naznaku istih je bio evidentiran broj ugovora koji se odnosio na nekakve treće osobe. Zadatak djelatnika u Odjelu obračuna bio je nakon što od mjesta troška primi ugovor evidentirati podatke iz tog ugovora i to iznose koji su u tom ugovoru navedeni, vrijeme kada je taj ugovor konzumiran, dok su podaci o imenima i prezimenima stranaka tog ugovora već bili uneseni u sustav. Ugovori su se sklapali u mjestu troška, a to je mogao primjerice biti producent, urednik, a u odjelu obračuna se ugovori nisu sklapali. Nakon što se u odjelu obračuna unesu ti podaci iz ugovora, računalni program izradi obračune pripadajućih poreza i prireza i neto iznos koji treba biti isplaćen vanjskom suradniku. Nakon što odjel obračuna iz odjela financija primi informaciju da postoje novčana sredstva za isplatu tim vanjskim suradnicima, u odjelu obračuna se svi ti podaci uneseni iz ugovora, zajedno sa obračunom snimaju na disketu i prosljeđuju u odjel financija radi isplate. U Odjelu obračuna ne nalažu se nikakve isplate, već se isplate nalažu u odjelu financija. U Odjelu financija prvo se usporede podaci snimljeni na disketi sa rekapitulacijom u papirnatom obliku koja je izrađena u odjelu obračuna, a potom ako su ti podaci nakon usporedbe odgovarali ta rekapitulacija se nosila tada u FINA-u i to na disketi. Isplatu su nalagali oni potpisnici čiji su potpisi verificirani u FINA (na potpisni karton), te su naloge mogli potpisivati ili glavni ravnatelj ili šef računovodstva ili šef financija, no naloge za isplatu nikako nije mogao potpisivati nitko u odjelu obračuna. Isplata se nije mogla izvršiti bez obračuna na disketi i bez naloga za isplatu. U odjelu financija provjeravali su se iznosi troškova, no nisu se provjeravali pojedinačni ugovori, niti su se trebali provjeravati. Tužitelj je temeljem navedene interne revizije pokrenuo postupak odgovornosti radnika odjela obračuna vezano za povredu radne obveze, a temeljem tog postupka je OC, koji je u to vrijeme bio voditelj odjela obračuna, dobio otkaz. Upravo je OC internoj reviziji pisano izjavio da je on unosio podatke o vanjskim suradnicima s kojima nisu bili zaključeni nikakvi ugovori. U odnosu na službu prijevoda navodi da radnica koja je u toj službi radila nije znala da je OC unosio podatke s vanjskim suradnicima s kojima ugovori nisu bili zaključeni, a to je primijetila kada je vršila kontrolu troškova da postoje vanjski suradnici koje niti poznaje, niti je s njima sklapala kakve ugovore. Sukladno aktima tužitelja kod tužitelja ne postoje usmene punomoći za sklapanje kakvih ugovora, već isključivo pismene punomoći. U vremenu obavljanja revizije novac koji je isplaćen vanjskim suradnicima bez ugovora, tužitelju nije vraćen. Cjelokupna dokumentacija interne revizije dostavljena je policiji, a stoga vjerojatno i pismena izjava OC da je upravo on unosio podatke o vanjskim suradnicima s kojima nisu sklopljeni ugovori. Interna revizija utvrdila je da su se ti podaci o vanjskim suradnicima unosili u odjelu obračuna, no, nije utvrdila tko je od zaposlenih u tom odjelu unosio podatke o kojem takvom vanjskom suradniku, jer su svi u informatički sustav ulazili na temelju iste šifre. Interna revizija nije utvrdila da je upravo OC unosio te podatke, već pravna služba tužitelja, dok je interna revizija dostavila izjave svih zaposlenih u tom odjelu obračuna sa cjelokupnom dokumentacijom predmetne revizije pravnoj službi. Ističe da je isključivo OC kao voditelj odjela obračuna snimao podatke na disketu i zajedno s rekapitulacijom troškova sve to dostavljao u odjel financija i to bez obzira tko je od djelatnika odjela obračuna unosio podatke o pojedinom vanjskom suradniku. Tada je u odjelu obračuna OC bio voditelj obračuna, a radile su još i tri radnice. U opisu poslova OC bilo je da isključivo on snima podatke na disketu i sa rekapitulacijom dostavlja u odjel financija. Obveza voditelja odjela obračuna bila je potpisati rekapitulaciju u pismenom obliku koju uz disketu dostavlja odjelu financija. Ne može sa sigurnošću navesti da li je krim. policiji i naknadno dostavljena sva rekapitulacija troškova koja se odnosila na utuženi period, no, može reći da je dostavljeno sve što je policija smatrala potrebnim. Nema informaciju gdje bi se držale prethodno navedene diskete.

9. 2. U svom dopunskom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. 1. 2026. svjedokinja AC iskazala je da u cijelosti ostaje kod iskaza danog na zapisnik od 19. listopada 2018. Navodi da nije vidjela dokumentaciju ali je čula da je pokrenut kazneni postupak protiv OC, a ne zna šta je dalje bilo s tim postupkom. Ističe da je u mirovini od 26. svibnja 2022., odnosno od tada nije zaposlena kod tužitelja. Ne zna točan broj godina, no čula je da je OC nekoliko godina nakon provedene interne revizije umro. OC nije imao pravo angažirati vanjske suradnike već je njegova zadaća bila obrada podataka za plaćanje vanjskim suradnicima u službi obrade vanjskih suradnika i plaćanja, točnog naziva službe se ne može sjetiti. Ta obrada podataka znači da je u sustavu koji se zvao IRIS prema roku plaćanja, prema starosti plaćanja vanjskim suradnicima, a na temelju podataka iz druge aplikacije ISUVAS formirao tablice pojedinačnih vanjskih suradnika na disketi uz koje je prilagao i u papirnatom obliku rekapitulaciju isplate po mjestima troška koje je zajedno sa disketom nosio u financije na plaćanje. Dakle, OC je u informatički sustav unosio podatke o vanjskim suradnicima i to ime, prezime, adresu, porez i prirez, sve podatke koji su bili potrebno kako bi se vanjskom suradniku mogla isplatiti naknada. Da bi on te podatke unosio, morao je imati podatke iz ISUVAS-a u kojem su se nalazili ti podaci o vanjskim suradnicima i on ih je ponovno unosio u IRIS, a interna revizija je utvrdila da je OC unosio podatke i o vanjskim suradnicima koji nisu bili uneseni u ISUVAS. Nadalje, te osobe koje nisu bile u ISUVAS nisu odrađivale poslove za HRT, a svrha svega toga je bila da se izvrši isplata novčanih iznosa tim osobama koje su uvedene kao da su obavile svoj posao, iako nisu. Namjena nije bila da se tim novcem plate osobe koje su doista odradile posao za HRT jer su one imale ugovor i dobivale su isplate temeljem tih ugovora. Navodi da bi isključivo glavni ravnatelj HRT-a mogao dati nalog ili punomoć OC da unese podatke o nepostojećim ugovorima, a revizijom je utvrđeno da to nije bilo tako odnosno da nije bilo naloga niti punomoći glavnog ravnatelja niti ikog drugog. Novac koji je isplaćivan na taj način nije nikada vraćen HRT-u u vrijeme kada se radila revizija. Takva praksa OC nije zamijećena na HRT-u jer je HRT tada imao više od 1000 ugovora odnosno isplata vanjskim suradnicima u mjesecu, a na nivou godine oko desetak tisuća. Ne može se zbog proteka vremena sjetiti koliki bi bio udio tih isplata u ukupnim mjesečnim ili godišnjim isplatama HRT-a. OC je u opisu posla da unosi odnosno obrađuje ugovore vanjskih suradnika za plaćanje i za to mu nije bila potrebna nikakva punomoć niti nalog jer je on bio voditelj službe. Na upit da li postoji netko unutar HRT-a koji je kontrolirao rad OC odnosno unos ugovora i izrade rekapitulacije iskazala je da je po nalogu glavnog ravnatelja došlo do izrade ad hoc revizije i tada je izrađena revizija kada su utvrđene nepravilnosti i propusti koji su utvrđeni. U to vrijeme nije postojala služba kontrole koja bi vršila kontrolu unutar HRT-a. Neposredno nadređena OC bila je ŽC, a ista je tada radila na HRT-u na poslovima na kojima radi i danas i to rukovoditelja ili voditelja službe financija. Isplate nalaže služba financija na temelju dokumenata koje dobije kako bi plaćala, i to od OC za vanjske suradnike.

10. 1. Svjedokinja ŽC iskazala je da su u odjel obračuna honorara, voditelj kojeg je bio OC, dolazili svi ugovori s vanjskim suradnicima i u tom odjelu su se obrađivali ti ugovori, odnosno unosili su se podaci iz tih ugovora, te se izrađivao obračun troškova iz kojeg su proizlazili porezi i doprinosi te u konačnici neto iznos honorara, što se sve snimalo na disketu ili na CD. U tom odjelu su se unosili navedeni podaci iz ugovora i izrađivao taj obračun, a potom je OC informatici dao nalog da se to sve snimi na disketu ili na CD i informatika je izrađivala rekapitulaciju troškova, a ujedno i zbrojni nalog što je popratnica uz CD ili disketu. OC joj je pokazivao samo rekapitulaciju i zbrojni nalog te je provjeravala ima li sredstava za plaćanje, ukoliko je bilo sredstava za plaćanje ili OC ili ona dali su nalog da se CD ili disketa nosi u FINU na plaćanje. FINA je dobila zbrojni nalog za prijenos koji je potpisivala ili ona i još jedna osoba, ili netko drugi no to su morale biti osobe ovlaštene za potpisivanje takvih naloga, no to nije bio nitko u odjelu obračuna honorara, odnosno to nije bio OC. OC nije bio ovlašten potpisivati bilo kakve ugovore, a kod tužitelja postoji odluka o ovlastima za potpisivanje, te on nije imao takvu ovlast. U vrijeme izrade interne revizije OC rekao da je upravo on unosio u sustav podatke o vanjskim suradnicima s kojima nisu zaključeni nikakvi ugovori, a koji su bili predmetom interne revizije. Nije bila dužna kontrolirati obračun troškova, nego voditelj obračuna honorara. OC nije mogao dobiti usmenu punomoć za zaključivanje ugovora. Tek nakon provedene revizije saznala je da su isplate honorara vršene osobama s kojima nisu bili sklopljeni ugovor, a misli da su i druge odgovorne osobe to saznale tek nakon interne revizije. Upoznata je s nalazima interne revizije jer je sudjelovala u pripremanju poreznih kartica za obavljanje iste. Nije joj poznato da li se CD ili disketa nakon što se šalje u FINU radi plaćanja zadržava u FINI ili se šalje natrag tužitelju.

10. 2. U svom dopunskom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. 1. 2026. svjedokinja ŽC iskazala je da u cijelosti ostaje kod iskaza danog na zapisnik 19. listopada 2018. Navodi da bi sporne isplate banka obustavila samo u slučaju ukoliko ne bi bio ispravan tadašnji žiro račun odnosno IBAN, model plaćanja, poziv na broj primatelja uplate. Zadatak OC je bio da ugovore koje dobije iz poslovnih jedinica unese u informatički sustav, isti je unio nekakve ugovore za koje je poslije revizija utvrdila da ne postoje. Koliko je njoj poznato OC nije bio kazneno procesuiran vezano za navedeno postupanje te ističe da je on neko vrijeme, kratko iza takvog postupanja umro. Taj novac nije nikada vraćen HRT-u već samo isplate na temelju sporova u kojima je HRT uspio. Ističe da kod tužitelja radi na radnom mjestu rukovoditelja odjela financija, a na kojem je radila i u vrijeme kada je prvi puta iskazivala. Nalozi za isplatu se ne popisuju pojedinačno, već se radi zbrojni nalog za prijenos na kojem je znalo biti i do 1300 naloga i to se potpisivalo i slalo FINA-u na provođenje. To su potpisivali dva ovlaštena potpisnika, te ističe da OC u vrijeme isplata nije bio ovlašten potpisnik. U to vrijeme je ovlašteni potpisnik bila ona, te tadašnji rukovoditelj radne jedinice, ne zna točno tko je to bio u to vrijeme. Uvijek su morala biti dva potpisnika. Niti jedan od naloga koji su predmet ovog spora nije išao pojedinačno na isplatu već zajedno sa svim drugim nalozima koji su taj mjesec išli na isplatu. Svi djelatnici odjela obračuna honorara pa tako i OC koji je bio voditelj odjela odnosno službe unosili su ugovore o djelu, o autorskim honorarima i drugo, u informatički sustav, a potom je OC izrađivao rekapitulaciju novčanih iznosa u kojoj je bilo navedeno o poslovnim jedinicama, primjerice ukupan novčani iznos koji se odnosio na radio, ukupan novčani iznos koji se odnosio na televiziju i tako dalje u odnosu na druge poslovne jedinice te zatim sveukupan novčani iznos u kojem je naveden neto iznos, porezi i doprinosi. Potom je s tom rekapitulacijom OC došao kod nje, ona bi pogledala ukupan novčani iznos jer sve ide sa istog žiro računa i rekla bi mu da može pripremiti plaćanje, ovisno o tome na kojoj banci ima određena količina novca. Potom, nakon što je ona odobrila plaćanje, OC bi nazvao odjel informatike i rekao da oni mogu pripremiti datoteku za plaćanje što znači da se na CD ili disketu snime sve te isplate, porezi, doprinosi neto, napravi se papirnati zbrojni nalog koji potpisuje neki ovlašteni potpisnik odnosno onaj ovlašteni potpisnik na potpisnom kartonu, ovisno o kojoj banci se radi, a to nije bio on niti itko iz odjela u kojem je radio i to se slalo u FINA-u na provođenje. Dakle, financije su bile dužne osigurati novce za isplatu, a odgovornost za ispravnost svih podataka na datoteci je na voditelju službe honorara, isto kao za plaće, putne naloge, fakture, te svega što ide na plaćanje. Ističe da je prilikom interne revizije OC dao izjavu da je ugovore koji se nisu mogli naći osobno unosio on, a ne druge kolegice iz njegovog odjela. Ovlašteni potpisnici na kartonima su uvijek rukovoditelj financija, rukovoditelj računovodstva, rukovoditelj radne jedinice računovodstva i financija, glavni ravnatelj te potpisnici ovlašteni ovisno o kojim se računima radi. Ističe da je zbrojni nalog u kojem su bile uključene i sporne isplate potpisan od strane ovlaštenih potpisnika jer u protivnom isplata ne bi bila provedena. Iz poreznih kartica se vidjelo da su isplate išle tim osobama. Nadalje, na upit da li tko kod tužitelja kontrolira rad djelatnika konkretno odjela honorara navodi da djelatnike tog odjela kontrolira njihov voditelj. Osobno je vidjela izjavu koju je napisao OC, a koju je prethodno spomenula. On je njoj i osobno rekao da je tu izjavu napisao i da ju ide predati u reviziju, da je on to sam unosio, a ne druge djelatnice. On je tu izjavu, misli i predao u reviziju i misli da se nalazi i u spisu. Niti jedan djelatnik tužitelja nije posebno kontrolirao unošenje svakog ugovora odnosno svaku radnju djelatnika odjela honorara jer bi u protivnom to značilo da bi njima nadređeni djelatnik morao to sve pojedinačno raditi. Zadaća svakog ovlaštenog potpisnika nije bila kontrolirati svaki od primjerice 1300 naloga za isplatu, a to nije niti bilo moguće. Po nalogu revizije se zapravo i utvrdilo da je OC u informatički sustav ubacivao i ugovore koji nisu postojali, i to temeljem podataka koji su samo njemu bili poznati. U informatičkom sustavu su bili navedeni svi podatci i to matični broj, žiro račun, bruto iznos, šifra općine stanovanja primatelja isplate, mjesto troška, emisija troška, dakle niti jedan podatak nije nedostajao, a odakle su ti podaci to je samo njemu bilo poznato.

11. Temeljem savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza posebno, tako i u njihovoj sveukupnosti te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

12. Uvidom u naloge za isplatu utvrđeno je da su na žiro račun tuženika, od strane tužitelja, tuženiku isplaćeni iznosi i to 22.08.2008. iznos od 6.202,35 kn, 28.12.2007. iznos od 4.686,00 kn, zatim 29.01.2008. iznos od 3.209,07 kn, 18.02.2008. iznos od 4.536,57 kn, 17.03.2008. iznos od 4.430,25 kn, 29.04.2008. iznos od 3.620,92 kn te 16.05.2008. iznos od 4.372,46 kn, a koje isplate između stranaka nisu niti sporne.

13. Nadalje, iz priloženih izvoda iz platnog prometa razvidno je da je u korist tuženika na ime poreza i prireza na dohodak od autorskog honorara, i to na gore navedene iznose isplaćene tuženiku, prilikom navedenih uplata uplaćen i iznos od ukupno 6.587,99 kn i to 22.07. 2007. iznos od 1.315,65 kn, 28.12.2007. iznos od 994,00 kn, 29.01.2008. iznos od 680,71 kn, 18.02.2008. iznos od 962,31 kn, 17.03.2008. iznos od 939,75 kn, 29.04.2008. iznos od 768,08 kn te 16.05.2008. iznos od 927,49 kn, tako da ukupan bruto iznos iznosi 37.645,61 kn.

14. Uvidom u Ugovor o radu od 13. 1. 2006. koji je zaključen između ovdje tužitelja kao poslodavca i OC kao radnika utvrđeno je da je isti od 16. 1. 2006. kod tužitelja zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, za radno mjesto voditelja obračuna, a u koje radno mjesto, sukladno opisu poslova radnog mjesta voditelja obračuna dostavljenog od strane tužitelja, ulaze poslovi organiziranja i nadziranja rada u području obračuna (honorara, putnih naloga, gotovinske naplate pristojbe), izrada izvješća iz područja rada, obavljanja operativnih poslova u području obračuna za koji je zadužen, suradnje s drugim jedinicama rada te obavljanja drugih srodnih poslova.

15. Iz iskaza svjedokinja ŠC i TC proizlazi da su poslovi svih djelatnika u odjelu obračuna honorara, u kojem je radio i OC i u kojem je bio voditelj odjela, bio unošenje podataka o ugovorima s vanjskim suradnicima u informatički sustav, a posao OC i da izradi obračun sveukupnog novčanog iznosa u svrhu isplate honorara tim suradnicima, a koji podaci su se potom u odjelu informatike snimali na disketu ili CD te se izrađivao jedan zbirni nalog za isplatu, zatim da je odjel financija po tom zbirnom nalogu nalagao isplatu tim suradnicima, da je taj zbirni nalog potpisivala osoba ovlaštena za potpisivanje takvih naloga (UC ili druga ovlaštena osoba) te da su i u slučaju konkretnih isplata zbirni nalozi potpisani od strane ovlaštene osobe.

16. I iz iskaza svjedokinje ĆC, iako ista navodi da je OC davao naloge za isplatu osobama koje nisu bile vanjski suradnici tužitelja, zapravo proizlazi da je dio poslova OC kod tužitelja bio obračunavati troškove i dalje prosljeđivati na plaćanje.

17. Iz iskaza svjedokinja ŠC i TC proizlazi, a što tužitelj niti ne osporava, da su svi nalozi za isplate koje su predmet ovog spora potpisani od strane ovlaštene osobe tužitelja.

18. Nadalje, iz odgovora na tužbu, a ujedno i iz iskaza tuženika proizlazi da tuženik ne osporava da između stranaka nije postojao nikakav pravni posao, a niti je tuženik tijekom postupka podnosio kakve dokaze koji bi ukazivali da za isplatu utuženih iznosa na njegov račun te po osnovi poreza i prireza u njegovu korist postoji kakva osnova u pravnom poslu, odluci suda ili druge nadležne vlasti te zakonu.

19. Dakle, iz naprijed utvrđenog sud zaključuje da je tuženik od strane tužitelja primao uplate u utuženom iznosu i tijekom utuženog perioda, da tuženik nije odradio nikakve poslove za tužitelja te da je na navedene isplate tužitelj u korist tuženika platio poreze i prireze.

20. Nadalje, utoliko što tuženik nije odradio nikakve poslove za tužitelja mišljenje je suda da je tuženik znao da mu ne pripada utuženi novčani iznos te je morao znati i da ga je dužan vratiti upravo tužitelju odnosno Hrvatskoj radioteleviziji od koje je isplate i primio, i to jednostavnom radnjom – povratom novca upravo na na račun s kojeg je izvršena uplata na račun tuženika.

21. Stoga nije od utjecaja na ishod postupka iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je novac uplaćen od strane tužitelja predavao ČC (koji je rekao da je novac predavao OC) te iskaz umješača SC u dijelu u kojem isti navodi da je tuženik njemu predavao novac isplaćen od strane tužitelja (a on je dalje taj novac predavao OC), jer je obveza tuženika vratiti stečeno bez osnove onome od kojeg je isto i primljeno, dakle, Hrvatskoj radioteleviziji, a ne nekoj trećoj osobi bez ikakve provjere da li je taj treći uopće ovlašten što preuzimati u ime tužitelja.

22. Naime, uvidom u Ugovor o radu za SC od 30. 12. 2003. kojeg je zaključio s tužiteljem kao poslodavcem utvrđeno je da je isti kod tužitelja bio zaposlen na radnom mjestu tehničara-tehničko vodstvo, na neodređeno vrijeme, počevši od 15. 12 1976., a iz odredbe čl. 2. navedenog ugovora proizlazi da će radnik obavljati poslove u podružnici HR (radna jedinica tehnika HR) sukladno odredbama Pravilnika o radu i opisu poslova utvrđenim Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta i plaćama radnika koji se uručuju radniku s tim da je obvezan u slučaju potrebe, odnosno po nalogu pretpostavljenog obavljati i druge srodne poslove.

23. Uvidom u Pravilnik o radu tužitelja i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta i plaćama radnika u HRT od srpnja 2005. te u izvod iz sistematizacije-opis radnog mjesta utvrđeno je da su za radno mjesto tehničara-tehničko vodstvo predviđeni poslovi i to poslovi pri tehničkoj realizaciji programskih zadataka, vođenje tehničke ekipe, postavljanje prijenosne veze, suradnja u izradi tehničkih rješenja, realizacija snimanja i izvještavanja iz inozemstva, sudjelovanje u programsko-tehničkim ekipama, rad na edukaciji mlađih kolega i drugi srodni poslovi po potrebi posla i po nalogu pretpostavljenog, a neposredno nadređeni istom je voditelj odsjeka.

24. Dakle, iz navedenih dokaza jasno proizlazi da KC nije bio ovlašten preuzimati kakve novčane vrijednosti u korist i ime tužitelja niti je mogao raspolagati njima pa se stoga predaja novca od strane tuženika ČC ne može smatrati vraćanjem stečenog bez osnove tužitelju.

25. Valja napomenuti i da, iako iz iskaza umješača proizlazi da je KC novčane iznose primljene od strane tuženika, predavao OC, a koji navodi umješača nisu potkrijepljeni dokazima, iz izvedenih dokaza tijekom postupka ne proizlazi da je OC vraćao te novčane iznose tužitelju, pa stoga na zaključak suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije od utjecaja da li je novac bez pravne osnove nesporno isplaćen tuženiku završio kod SC ili OC.

26. Dakle, tužitelj osporava da bi tuženik upravo tužitelju vratio utuženi novčani iznos, u prilog tih navoda tužitelja iskazuju svjedokinje TC i ŽC te ovaj sud bez ikakvog dokaza ne može sa sigurnošću zaključiti o navodima SC da je doista utuženi novčani iznos predao OC, a poglavito ne o utemeljenosti navoda da bi taj novčani iznos u konačnici bio vraćen tužitelju.

27. Naime, prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23, dalje: ZOO), koja propisuje da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, stjecatelj je u obvezi vratiti taj dio imovine upravo toj osobi čiju je imovinu stekao bez osnove, te niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da mu je od strane tužitelja naloženo da nepripadno stečeni novčani iznos vrati upravo ČC ili OC.

28. Nadalje, ispunjenje svake obveze se može izvršiti vjerovniku ili osobi koju on ovlasti na ispunjenje, međutim, niti iz izvedenih dokaza, a niti iz navoda samog tuženika koji tvrdi da mu je KC bio poznanik i ne sjeća se koje je poslove KC radio za tužitelja, nema mjesta zaključku da bi on (ili OC) bio vjerovnik tužitelja ili osoba koju je tužitelj ovlastio na ispunjenje kao i da ta okolnost ne bi bila odlučna za odluku suda u ovoj pravnoj stvari te ovaj sud ne prihvaća kao utemeljen stav tuženika da bi se isplata bilo kojoj trećoj osobi imala smatrati izvršenjem obveze upravo tužitelju.

29. Ujedno, obzirom na prigovor tuženika opsegu utuženog iznosa valja reći da je isplata izvršena po osnovi poreza i prireza na isplate koje je nesporno primio tuženik, i to u korist tuženika, te da je isti, sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak, imao pravo na povrat poreza zbog čega je cjelokupni utuženi bruto iznos dužan vratiti tužitelju.

30. Prema tome, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, zaključak je suda da je tuženik dužan tužitelju vratiti cjelokupni utuženi bruto iznos od 4.996,43 eur (37.645,61 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450).

31. Nadalje, tijekom postupka tuženik je isticao i prigovor da nije dužan vratiti primljeni iznos budući da je tužitelj, u smislu odredbe čl. 1112. st. 1. ZOO, znao da nije dužan platiti.

32. Iz priloženog Ugovora o radu od 13. 1. 2006. i opisa poslova radnog mjesta voditelja obračuna utvrđeno je da OC, koji je bio zaposlen na tom radnom mjestu, nije imao ovlaštenje tužitelja za angažiranje honorarnih djelatnika odnosno za sklapanje ugovora o radu ili za sklapanje bilo kakvih drugih ugovora, kao niti za samostalno nalaganje kakvih isplata, a niti bi takve ovlasti proizlazile iz Odluke o ovlastima za zastupanje i potpisivanje od 21. 5. 2004., Dopune odluke o ovlastima za zastupanje i potpisivanje od 26. 10 2004. te Odluke o ovlastima za zastupanje i potpisivanje dokumentacije od 15. 4. 2008.

33. Upravo suprotno, prema toč. 1.5. Odluke o ovlastima za zastupanje i potpisivanje od 21. 5. 2004. i Dopuni iste od 26. 10. 2004. ugovori s vanjskim suradnicima se ne smiju potpisivati bez prethodne specifikacije i prethodnog odobrenja-potpisa ravnatelja podružnice za podružnice, a rukovoditelja PJ OIZP HRT za organizacijsku jedinicu OIZP HRT a čl. 2.2. iste je određeno da je rukovoditelj PJ OIZP HRT ovlašten na potpisivanje ugovora s vanjskim suradnicima te potpisivanje prethodnog odobrenja za angažiranje vanjskih suradnika te potpisivanje dokumentacije u sklopu svojih poslova, dok odobrenja za angažman potpisuje upravo ravnatelj podružnice.

34. Nadalje, odredbom čl. 5.4. Odluke o ovlastima za zastupanje i potpisivanje od 15. 4. 2008. Određeno je da se vanjski suradnici ne smiju angažirati bez suglasnosti ravnatelja podružnice, odnosno rukovoditelja OIZP HRT, odnosno glavnog ravnatelja HRT, zatim, točkom 2.2. iste odluke određeno je da je rukovoditelj PJ OIZP HRT ovlašten za potpisivanje dokumentacije, između ostalog, prethodnog odobrenja za angažiranje vanjskih suradnika dok je toč. 2.1. određeno da je ravnatelj podružnice ovlašten za odobrenje za angažiranje vanjskih suradnika.

35. Svjedokinje ZC, ĆC, TC i ŽC suglasno su iskazale da OC, koji je bio zaposlen na radnom mjestu kao voditelj obračuna, nije imao ovlaštenje tužitelja za angažiranje honorarnih djelatnika odnosno sklapanja kakvih ugovora, u ime tužitelja, s vanjskim suradnicima, a niti je prema propisima tužitelja postojala mogućnost da je za te poslove imao usmenu punomoć.

36. Dakle, kako niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi poslovi radnog mjesta na kojem je radio OC po redovitom tijeku stvari uključivali i sklapanje određenih ugovora, nema mjesta zaključku da bi OC bio punomoćnik po zaposlenju, sukladno odredbi čl. 43. Zakona o trgovačkim društvima, Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03 i 107/07).

37. Nadalje, iz iskaza svjedokinje ĆC, TC i ŽC utvrđeno je OC, kao voditelj obračuna, nakon primitka ugovora zaključenog s vanjskim suradnikom (zaključenog u mjestu troška), izrađuje obračun na način da podatke iz tog ugovora unosi u obračun, potom, računalni program izrađuje obračun pripadajućih poreza i prireza te neto iznos koji se treba isplatiti vanjskom suradniku, potom se obračun snima na disketu i isti ga prosljeđuje u odjel financija radi plaćanja, gdje se uspoređuju isključivo snimljeni podaci s dokumentacijom u papirnatom obliku te potom isplatu nalažu osobe ovlaštene za potpisivanje naloga za isplatu (čiji su potpisi verificirani u FINI), a među kojima nije voditelj obračuna.

38. Dakle, tužitelj niti ne tvrdi, a niti proizlazi iz izvedenih dokaza, da bi OC samostalno davao naloge za isplatu honorara vanjskim suradnicima, a konkretno i naloge za isplate koje su predmet ovog spora, već upravo suprotno, nije sporno niti da su isplate su izvršene temeljem naloga ovlaštene osobe tužitelja upravo za isplate, međutim, utoliko što je iz iskaza svih saslušanih svjedoka, kao i iskaza tuženika i umješača utvrđeno da su nalozi za isplatu tuženiku dani na temelju podataka o tuženiku kao vanjskom suradniku tužitelja, koje podatke o tuženiku je odjelu financija dostavio upravo OC, iako tuženik nije doista i bio vanjski suradnik tužitelja, dakle, nalozi za isplate su uslijedili na temelju nedopuštene radnje OC, mišljenje je ovog suda da nema mjesta primjeni odredbe čl. 1112. st. 1. ZOO .

39. Naime, svi saslušani svjedoci i to ZC, ĆC, TC i ŽC potvrdili su da je upravo OC, kao voditelj obračuna, u odjelu obračuna, u obračun unosio podatke o vanjskim suradnicima s kojima nisu zaključeni nikakvi ugovori, te dalje isti prosljeđivao u odjel financija radi plaćanja (koji odjel ne kontrolira obračun već isključivo nalaže isplatu), što ujedno proizlazi i iz nalaza interne revizije broj IR-JS-11/2009 od 19. 10. 2009.

40. Izvješću interne revizije broj IR-JS-11/2009 – dopuna od 16. 11. 2009. priložena je pisana izjava OC (u spis dostavljena u preslici), s njegovim vlastoručnim potpisom, iz koje proizlazi da isti izjavljuje da unosi sve ugovore od HRT-a i obrađuje ih i specificira.

41. Izvješću interne revizije broj IR-JS-11/2009 – dopuna od 16. 11. 2009. priložene su i izjave VC, referentice obračuna, koja je izjavila da u odjelu obračuna honorara nije unosila ugovore niti radila rekapitulacije već je to radio OC, zatim, HC, u utuženom periodu kod tužitelja zaposlene na radnom mjestu analitičara financijskog knjigovodstva, koja je izjavila da je interni dogovor bio da FC kao voditelj obračuna unosi sve ugovore, te iz izjave ICU, radnice na radnom mjestu analitičara financijskog knjigovodstva u odjelu obračuna, proizlazi da je prema internom dogovoru voditelj OC unosio sve ugovore i razvrstavao ih.

42. Dakle, OC je neovlašteno odnosno bez prethodne suglasnosti nadležnih službi kod tužitelja vršio obračun za isplate na temelju kojeg je tuženiku izvršena isplata utuženog iznosa i to na način da je koristio knjigovodstvene vrijednosti stvarnih suradnika, no, novac je isplaćen na račun i za korist tuženika, a bez prethodnog angažmana istog, a za koju radnju OC tužitelj je saznao tek po internoj reviziji, nakon što je utuženi iznos tuženiku već bio isplaćen.

43. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da tuženik mora vratiti ono što je bez pravnog osnova primio od tužitelja.

44. Obzirom da između stranaka nije sporno da su isplate koje su predmet ovog spora izvršene temeljem naloga za isplatu potpisanog od strane ovlaštene osobe (odnosno da su u računovodstvenom smislu bile uredne i izvršene sukladno propisima o odvijanju platnog prometa) tužitelja irelevantnoj je, po mišljenju ovog suda, o kojoj ovlaštenoj osobi se poimenično radi, zbog čega je kao nepotreban i usmjeren prema odugovlačenju ovog postupka odbijen prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza informatičkim vještačenjem sustava tužitelja (predložen radi utvrđenja osobe koja je odobrila isplatu spornih honorara tuženiku) kao i radi pribave zbirnog naloga za isplatu.

45. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO koja propisuje da je nepošteni stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, dakle, od dana kada je primio utužene iznose, u vezi s odredbom čl. 29. ZOO.

46. Slijedom svega iznesenoga udovoljeno je tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti te je naloženo tuženiku da tužitelju isplatni novčani iznos od 4.996,43 eur (37.645,61 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450) sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja pa do isplate budući da je isti znao kako uplate koje su izvršene na njegov račun za njega predstavljaju nepripadnu imovinsku korist, sve temeljem odredaba čl. 1111. i 1115. ZOO-a.

47. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti uspio u sporu tuženik mu je dužan nadoknaditi parnični trošak u cijelosti.

48. Tužitelju je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr 7/1 i 42.), trošak zastupanja na ročištima od 11. 4.2012., 6. 9.2012., 6.2.2013., 18.6.2013., 19.12.2013., 23. 7.2014., 5. 12. 2017., 11. 4. 2017., 11. 9. 2018., 19. 10. 2018., 7. 10. 2025. i 13. 1. 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr 9/1 i 42 Tarife), trošak sastava podnesaka od 11. 5. 2012., 23. 10. 2012., 5. 2. 2013., 3. 7. 2013. i 19. 1. 2018. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8/1. i 42. Tarife), PDV u iznosu od 900,00 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 96,89 eur te na presudu u iznosu od 96,36 eur, ukupno 4.693,25 eur.

49. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 26.4. 2018. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155.st.1. ZPP).

50. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sisku, 24. veljače 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku