REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: P-5/2020-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji toga suda Ines Golešić-Plašić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Josipa Brekala, u pravnoj stvari tužiteljice EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Tea Nikolić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 24. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kako je učinjena podneskom tužitelja od 28. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160/51400607-5102473961 zaključenog dana 16. lipnja 2005. u dijelu u kojem je određena promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno važećim odlukama Banke/tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,490 % godišnje, te stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, da isplati tužitelju EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 118,59 EUR (jednu stotinu i osamnaest eura i pedeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 0,79 EUR od 16.1.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 16.2.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 15.3.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 16.4.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 16.5.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 14.6.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 16.7.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 15.8.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 16.9.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 16.10.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 15.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 20.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 16.1.2009.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 14.2.2009.g. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 17.3.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 16.4.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 16.5.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 16.6.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 4.8.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 15.8.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 16.9.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 16.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 14.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 16.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 16.1.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 16.2.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 16.3.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 16.4.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 2.6.2010. g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 8.7.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 6.8.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 8.9.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR od 8.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 2,34 EUR od 10.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 2,34 EUR od 1.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 2,34 EUR od 3.1.2011.g. do isplate

- na iznos od 2,34 EUR od 10.2.2011.g. do isplate

- na iznos od 2,34 EUR od 10.3.2011.g. do isplate

- na iznos od 2,34 EUR od 19.4.2011.g. do isplate

- na iznos od 2,34 EUR od 13.5.2011.g. do isplate

do 31. srpnja 2015. po stopi HNB-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB , a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da će se povrat obveza iz Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160/51400607-5102473961 zaključenog dana 16.lipnja 2005.g. (iznos kredita od 46.384,00 CHF, pripadajuće kamate, kamate na zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi), obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke, kao i odredbe u dijelu u kojem se navodi da je korisnik kredita upoznat sa mogućim promjenama anuiteta/obroka u kunama nastalog uslijed promjene tečaja i da potpisom ugovora potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, odnosno ništetna je primjena valutne klauzule, te stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

IV. Nalaže se ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka,, da isplati tužitelju EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.592,46 EUR (četiri tisuće pet stotina devedeset dva eura i četrdeset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 0,29 EUR od 18.8.2005.g. do isplate

- na iznos od 0,29 EUR od 18.8.2005.g. do isplate

- na iznos od 3,42 EUR od 16.9.2005.g. do isplate

- na iznos od 1,13 EUR od 15.10.2005.g. do isplate

- na iznos od 2,27 EUR od 16.11.2005.g. do isplate

- na iznos od 3,06 EUR od 16.12.2005.g. do isplate

- na iznos od 2,17 EUR od 14.1.2006.g. do isplate

- na iznos od 3,53 EUR od 15.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 13,00 EUR od 16.1.2009.g. do isplate

- na iznos od 14,93 EUR od 14.2.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,57 EUR od 17.3.2009.g. do isplate

- na iznos od 8,55 EUR od 16.4.2009.g. do isplate

- na iznos od 9,11 EUR od 16.5.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,64 EUR od 16.6.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,41 EUR od 4.8.2009.g. do isplate

- na iznos od 3,52 EUR od 15.8.2009.g. do isplate

- na iznos od 6,63 EUR od 16.9.2009.g. do isplate

- na iznos od 3,50 EUR od 16.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,96 EUR od 14.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,09 EUR od 16.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 11,19 EUR od 16.1.2010.g. do isplate

- na iznos od 14,53 EUR od 16.2.2010.g. do isplate

- na iznos od 13,92 EUR od 16.3.2010g.. do isplate

- na iznos od 17,89 EUR od 16.4.2010.g. do isplate

- na iznos od 19,95 EUR od 2.6.2010.g. do isplate

- na iznos od 34,40 EUR od 8.7.2010.g. do isplate

- na iznos od 27,93 EUR od 6.8.2010.g. do isplate

- na iznos od 44,70 EUR od 8.9.2010.g. do isplate

- na iznos od 39,27 EUR od 8.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 39,15 EUR od 10.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,30 EUR od 1.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 60,34 EUR od 3.1.2011.g. do isplate

- na iznos od 50,02 EUR od 10.2.2011.g. do isplate

- na iznos od 51,05 EUR od 10.3.2011.g. do isplate

- na iznos od 50,27 EUR od 19.4.2011.g. do isplate

- na iznos od 57,45 EUR od 13.5.2011.g. do isplate

- na iznos od 74,32 EUR od 18.6.2011.g. do isplate

- na iznos od 72,46 EUR od 9.7.2011.g. do isplate

- na iznos od 93,24 EUR od 19.8.2011.g. do isplate

- na iznos od 75,38 EUR od 20.9.2011.g. do isplate

- na iznos od 67,16 EUR od 19.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 65,28 EUR od 19.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 67,79 EUR od 16.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 72,84 EUR od 10.1.2012.g. do isplate

- na iznos od 74,99 EUR od 14.1.2012.g. do isplate

- na iznos od 77,66 EUR od 16.2.2012.g. do isplate

- na iznos od 74,75 EUR od 16.3.2012.g. do isplate

- na iznos od 74,66 EUR od 14.4.2012.g. do isplate

- na iznos od 76,95 EUR od 16.5.2012.g. do isplate

- na iznos od 78,24 EUR od 16.6.2012.g. do isplate

- na iznos od 75,46 EUR od 14.7.2012.g. do isplate

- na iznos od 70,70 EUR od 11.9.2012.g. do isplate

- na iznos od 72,58 EUR od 11.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 75,34 EUR od 2.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 73,89 EUR od 6.12.2012.g. do isplate

- na iznos od 76,23 EUR od 12.1.2013.g. do isplate

- na iznos od 72,66 EUR od 12.2.2013.g. do isplate

- na iznos od 70,30 EUR od 12.3.2013.g. do isplate

- na iznos od 76,29 EUR od 16.4.2013.g. do isplate

- na iznos od 68,28 EUR od 12.5.2013.g. do isplate

- na iznos od 66,69 EUR od 12.6.2013. g. do isplate

- na iznos od 66,60 EUR od 12.7.2013.g. do isplate

- na iznos od 68,24 EUR od 13.8.2013.g do isplate

- na iznos od 69,92 od 13.9.2013.g. do isplate

- na iznos od 72,81 EUR od 19.10.2013.g. do isplate

- na iznos od 73,66 EUR od 12.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 74,43 EUR od 6.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 72,08 EUR od 18.1.2014.g. do isplate

- na iznos od 72,68 EUR od 19.2.2014. g. do isplate

- na iznos od 74,29 EUR od 19.3.2014.g. do isplate

- na iznos od 72,54 EUR od 19.4.2014. g. do isplate

- na iznos od 70,63 EUR od 22.5.2014.g. do isplate

- na iznos od 70,33 EUR od 19.6.2014.g. do isplate

- na iznos od 73,13 EUR od 19.7.2014.g. do isplate

- na iznos od 74,20 EUR od 19.8.2014.g. do isplate

- na iznos od 75,71 EUR od 2.9.2014.g. do isplate

- na iznos od 76,02 EUR od 16.10.2014.g. do isplate

- na iznos od 78,02 EUR od 15.11.2014. g. do isplate

- na iznos od 78,25 EUR od 19.12.2014.g. do isplate

- na iznos od 125,83 EUR od 17.1.2015.g. do isplate

- na iznos od 78,69 EUR od 17.2.2015.g. do isplate

- na iznos od 78,69 EUR od 17.3.2015.g. do isplate

- na iznos od 78,69 EUR od 18.4.2015.g. do isplate

- na iznos od 78,69 EUR od 20.5.2015.g. do isplate

- na iznos od 78,69 EUR od 13.6.2015.g. do isplate

- na iznos od 78,69 EUR od 2.7.2015.g. do isplate

- na iznos od 78,69 EUR od 12.8.2015.g. do isplate

- na iznos od 78,69 EUR od 22.9.2015.g. do isplate

do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi HNB-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB , a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, da isplati tužitelju EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.059,64 EUR (jednu tisuću pedeset devet eura i šezdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. listopada 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB , a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, da tužitelju EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.191.96 EUR (dvije tisuće jednu stotinu i devedeset jedan euro i devedeset šest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. veljače 2026., kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu 685,81 eura (šest stotina osamdeset pet eura i osamdeset jedan cent), kao neosnovan.

VIII. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu 2.632,72 EUR (dvije tisuće šest stotina trideset dva eura i sedamdeset dva centa), kao neosnovan.

IX. Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine prema tužiteljici u iznosu 292,81 EUR (dvije stotine devedeset dva eura i osamdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama, te iznosa od 442,29 (četiri stotine četrdeset dva eura i dvadeset devet centi) EUR zajedno sa zateznim kamatama.

X. Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja tužiteljičine i tuženikove tražbine tužiteljici u iznosu 292,81 EUR (dvije stotine devedeset dva eura i osamdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama, te iznosa od 442,29 (četiri stotine četrdeset dva eura i dvadeset devet centi) EUR zajedno sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom kao kreditorom, 16. lipnja 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006-103126160/51400607-5102473961, kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 46.384,00 CHF, koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaju, s rokom otplate kredita na 180 mjeseci. Člankom 8. navedenog Ugovora ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva i u trenutku sklapanja ugovora je iznosila 5,490% godišnje, a utvrđuje se jednostrano, u skladu s važećim odlukama Banke, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Prilikom sklapanja Ugovora, tužiteljici nije uručena nikakva daljnja dokumentacija — Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna- izračuna kamatne stope, niti joj je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tužiteljica nadalje navodi da joj prilikom sklapanja predmetnog Ugovora, nije uručena nikakva daljnja dokumentacija u vidu Općih uvjeta banke ili Odluke o načinu obračuna ili izračuna kamatne stope, niti joj je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom razdoblja otplate kredita značajno je povećavana predmetna ugovorena promjenjiva kamatna stopu, a bez da je tužiteljici omogućeno da pregovara o visini iste, a niti su joj razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene kamatne stope. Umjesto toga, tuženik je tužiteljici samo dostavljao obavijesti o promjeni kamatne stope, sa izračunom novog povećanog anuiteta. Osim toga, tužiteljica navodi da je člankom 7. navedenog Ugovora o kreditu broj 2402006-103126160/51400607-5102473961 otplata kredita ugovorena uplatom potrebnog CHF iznosa u kunskoj protuvrijednosti, kako je to određeno važećim odlukama Banke. Tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao je u odnosu na HRK, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazano u HRK. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obveznopravni odnos ugovornih stranaka. Tužiteljica nadalje navodi da je u predmetnom ugovornom odnosu, kao potrošač, bila slabija ugovorna strana, koja je pristala sklopiti navedeni Ugovor koji se nalazio na unaprijed pripremljenom obrascu. Osim toga, ističe da neovisno o provedenoj konverziji, ima i nadalje pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o namjenskom kreditu. Predlaže u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, uz dosudu parničnih troškova tužiteljici.

1.1. Podneskom od 28. listopada 2021. je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s nalazom i mišljenjem vještaka, s tim da je podneskom od 12. rujna 2022. tužiteljica tražene iznose konvertirala u valutu euro.

1.2. Tuženik se protivio navedenoj preinaci tužbe. Unatoč protivljenju tužitelja, dopuštena je navedena preinaka tužbenog zahtjeva s obzirom da je tek po zaprimljenom nalazu i mišljenju vještaka utvrđena visina tražbine tužiteljice pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo usklađenje tužbenog zahtjeva, a isto je i svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, prvenstveno ističući prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Nadalje navodi su tužitelj i tuženik dana 5. veljače 2016. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 — dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Aneksom Ugovora su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik posebno ističe da je navedenim Aneksom Ugovora o kreditu promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu, a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR Od dana sklapanja osnovnog ugovora. Osim toga, tuženik navodi da su prilikom konverzije kredita uzeti su u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF, te su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate. Slijedom navedenog, tuženik je prilikom konverzije predmetnog kredita, sukladno ZIDZPK/15, početno utvrđeni otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF, sa svim njegovim izmjenama zamijenio sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR, sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog Ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog Otplatnog Plana i anuiteta, odnosno nesporno je da je tuženik prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio i glavnicu i kamate koje su sastavni dio otplatnog Plana kredita. Obzirom da je tuženik svojom voljom pristao na navedenu konverziju, tuženik smatra da je tužba neosnovana u cijelosti. Osim toga, tužitelj u odnosu na ugovorne odredbe koje se tiču valutne klauzule, navodi da je prvenstveno potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita, odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze. Navedeno, tužitelj posebno ističe navodeći da su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije, tijekom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Slijedom navedenog, prema stavu tuženika, tužiteljica je imala sasvim dovoljno informacija na temelju kojih je mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak, odnosno po stajalištu tuženika tužiteljica je itekako bila obaviještena o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Osim toga, o svemu navedenom je ista bila obaviještena i od strane službenika u banci, a da tuženik niti je ostvario, niti može ostvariti ekstra profit tečajnim razlikama. U pogledu promjene kamatnih stopa, tuženik navodi da je sve promjene kamatnih stopa izvršio sukladno tada važećim pravnim propisima, odnosno da je postupao sukladno tada važećem Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama, štoviše, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužiteljici, tuženik se rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Navedena Direktiva u prilogu sadrži tzv. Sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača. Za razliku od Zakona o zaštiti potrošača, Direktiva u Prilogu predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor. Tuženik nadalje posebno ističe da deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj pravnoj stvari je usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, a obzirom da dio ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, onaj o odabiru promjenjive kamatne stope i onaj o načinu promjene kamatne stope. U slučaju da se iz ugovora ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, zbog čega ugovor postaje sadržajno nepotpun. Nadalje, tuženik spori da je na strani tužiteljice nastala bilo kakva šteta, a pogotovo ne šteta uslijed postupanja tuženika. Zaključno, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

2.1. U toku postupka tuženik je istaknuo da budući da tužitelj u ovom postupku zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli, zbog čega tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 292,81 Eur zajedno sa zateznim kamatama tekući na pojedinačne iznose. Također je sudu predložio da konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Nadalje ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom odredbu o načinu promjene kamatne stope, tuženik predlaže sudu da se s osnove razlike u kamati utvrdio postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu 442,29 Eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, te da konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

3. Tijekom postupka provođenja dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-103126160/51400607-5102473961 (list 9-12), Reklamni materijal tuženika kojim je obavještavao klijente o ponudi rizicima kredita kao i valutnim klauzulama (list 94-110), e-mail korespondenciju među djelatnicima tuženika (list 111-113), Priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 21. siječnja 2015., (list 114-123), Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 124-127), Priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 16. ožujka 2015., (list 128), Priopćenje za javnost Ministarstva financija (list 129), Obavijest o načinu izračuna konverzije (list 171-174), Izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (list 175-185), Obrazac za prihvat konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 186-187), Nacrt Aneksa Ugovora o kreditu (list 188-193), Letak s informacijama o EURIBOR-u i kretanju tečaja EUR-a (list 194-195), Obrazac za prihvat konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 196-197), Pregled prometa po partiji kredita 5102473961 za razdoblje od 28. lipnja 2005., do 29. rujna 2015., (list 198-215), Obavijesti o kretanju kamatne stope uz otplatne planove kao i Obavijest o kreditu (list 256-265), Obavijest o usklađivanju kamatne stope (list 266), Obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu i Obavijest o povećanju kamatne stope uz Otplatne planove kao i Obavijesti o usklađivanju visine kamatne stope (list 269-327), Izračun mr.sc. Zrinka Ručevića (list 412-423), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu od 5. veljače 2016., broj 5102473961 (list 429-437), Pregled prometa po partiji kredita 5114140283 za razdoblje od 1. rujna 2015., do 2. lipnja 2019. (list 438-465), Otplatni planovi (list 471-474), Obavijest (list 482-483), Potvrde o plaćenim kamatama o namjenskom stambenom kreditu (list 492-493), proveo financijsko vještačenje te izvršio uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića (list 541-552), izveo dokaz saslušanja svjedoka TM, te saslušanja stranaka, odnosno tužiteljice.

4. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti. Tuženikov zahtjev za utvrđenjem postojanja tuženikove tražbine nije osnovan.

Prigovor radi prebijanja nije osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi povrata plaćenih iznosa kamata zbog odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao i utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu broj broj 2402006- 1031262160/51400607-5102473961.

6. Između stranaka nije sporno da je 16. lipnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj 2402006-103126160/51400607-5102473961, kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 46.384,00 CHF, koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaju, s rokom otplate kredita na 180 mjeseci. Člankom 8. navedenog Ugovora ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva i u trenutku sklapanja ugovora je iznosila 5,490% godišnje, a utvrđuje se jednostrano. Između stranaka isto tako nije sporno da je člankom 3. i člankom 7. predmetnog ugovora o kreditu, ugovorena primjena valutne klauzule. Između stranaka nije sporno ni da je za vrijeme otplate kredita, tužiteljica plaćala iznose anuiteta sukladno obračunima tuženika.

7. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 103126160/51400607-5102473961 o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne kao i je li nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je i je li prestao pravni interes tužitelja na podnošenju tužbe a obzirom na sklopljeni Aneks ugovora o konverziji. Među strankama je sporna i visina tražbine kao i aktivna legitimacija tužitelja.

8. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 2402006-103126160/51400607-5102473961 od 16. lipnja 2005., sklopljenog između tuženika i tužiteljice kao korisnika kredita te SM i ŠM kao sudužnika, sud je utvrdio da je predmetnim Ugovorom tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 46.384,00 CHF, koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaju, s rokom otplate kredita na 180 mjeseci. Člankom 3. navedenog Ugovora utvrđena je namjena predmetnog kredita, odnosno da je riječ o stambenom kreditu za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora, uz čvrstu valutnu klauzulu. Člankom 7. navedenog Ugovora utvrđena je primjena valutne klauzule, a člankom 8. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,490%.

9. Uvidom u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu od 5. veljače 2016., broj 5102473961 (list 429-437) sud je utvrdio da je isti sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita, te SM i ŠM kao sudužnika, i tuženika. Navedenim Aneksom kredit tužiteljice konvertiran iz valute CHF u valutu EUR.

10. Iz iskaza svjedoka TM sud je utvrdio da je ista zaposlenik tuženika na radnom mjestu financijskog savjetnika, te da je upravo ona vodila pregovore sa tužiteljicom oko spornog ugovora, kao i upućivala tužiteljicu kako u pojedine odredbe ugovora, tako i ugovor u cjelini. Navodi da se sjeća da je informirala tužiteljicu o valutnoj klauzuli i promjenjivim kamatnim stopama, međutim ne sjeća se da li je tužiteljicu informirala o statusu potrošača. Osim toga, svjedok navodi da je tužiteljicu kao i sve klijente, informirala o rizicima dugoročnog kredita, valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Ne sjeća se da li ju je tužiteljica razumjela, da li je imala kakvih pitanja ili nejasnoća.

10.1. Iz navedenog iskaza sud je zaključio da je svjedok kao djelatnica tužene pružio osnovne podatke tužiteljici iz unaprijed sastavljenog ugovora, te da je djelatnica tužene bila svjesna da je tužiteljica nastupala u statusu potrošača.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista još 2001., zaključila ugovor o kreditu sa tuženikom za izgradnju kuće, ali u valuti euro. Sporni Ugovor o kreditu je zaključila sa tuženikom 2005., radi uređenja i adaptacije kuće. Prvotno je mislila da će i taj novi krediti dobiti u valuti euro, dok je kredit u valuti CHF za nju bio novost, međutim da joj je bilo rečeno da je to najpovoljniji kredit za nju obzirom da na taj način može dobiti više novaca, obzirom na visinu njene plaće i postojeću hipoteku na kući. Slijedom navedenog i nakon sugestije djelatnice banke, tužiteljica je pristala na kredit u CHF. Navodi da je po struci ekonomski tehničar te da nije razumjela neke detalje u Ugovoru o kreditu, a da svakako nije mogla predvidjeti da će joj toliko rasti obveze prema tuženiku. Navodi da je za povećanje kamatne stope dobivala obavijesti od tuženika, kao i obavijesti o visini mjesečnog anuiteta. Tijekom sklapanja Ugovora o kreditu na sva pitanja je dobivala šture odgovore od strane djelatnika tuženika. Nije ni znala da smije ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, zbog čega se nije ni obraćala tuženiku kada su joj krenuli rasti anuiteti uslijed povećanja valute i kamatne stope. Navodi da joj nikada nije rečeno da je valuta CHF stabilnija od drugih valuta, nego samo da joj je rečeno da je kredit u CHF bolji od kredita u eurima, jer će joj na taj način biti manja kamata i dobiti će više novaca. Osim toga, navodi da je bila svjesna da će joj obveza malo rasti, obzirom da je ugovorila promjenjivu kamatnu stopu, ali da svakako nije mislila da će rasti do te mjere da će morati početi raditi dva posla kako bi mogla preživjeti.

12. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio vjerodostojnim, jer je isti u skladu ispravama koje se nalaze u spisu predmeta, logičan je i skladu sa svime što jedan prosječan potrošač i inače zna prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Sud prihvaća iskaz tužiteljice i u dijelu u kojem ista navodi joj je ponuđeni kredit u švicarskim francima bio u datom trenutku najpovoljniji s obzirom na njegovu kreditnu sposobnost. Logičan je zaključak da će svaki prosječni potrošač izabrati kredit s kojim će dobiti najveći iznos novaca uz što manju mjesečnu obvezu. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i dijelu u kojem isti navodi da nije sasvim razumio ni što znači valutna klauzula, ni točno koliko može varirati promjenjiva kamatna stopa, a da u cijelosti adekvatne informacije nije dobio od strane tuženika. Iz same namjene Ugovora o kreditu sadržane u članku 3. Ugovora o kreditu kao i iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju riječ o potrošačkom kreditu, odnosno da je tužitelj potrošač, u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007).

13. Materijalnu dokumentaciju sadržanu u spisu predmeta, i to Reklamni materijal tuženika kojim je obavještavao klijente o ponudi rizicima kredita kao i valutnim klauzulama (list 94-110), e-mail korespondenciju među djelatnicima tuženika (list 111- 113), Priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 21. siječnja 2015., (list 114- 123), Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 124-127), Priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 16. ožujka 2015., (list 128), Priopćenje za javnost Ministarstva financija (list 129), Obavijest o načinu izračuna konverzije (list 171-174), Izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (list 175-185), Obrazac za prihvat konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 186- 187), Nacrt Aneksa Ugovora o kreditu (list 188-193), Letak s informacijama o EURIBOR-u i kretanju tečaja EUR-a (list 194-195), Obrazac za prihvat konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 196- 197), Pregled prometa po partiji kredita 5102473961 za razdoblje od 28. lipnja 2005., do 29. rujna 2015., (list 198-215), Obavijesti o kretanju kamatne stope uz otplatne planove kao i Obavijest o kreditu (list 256-265), Obavijest o usklađivanju kamatne stope (list 266), Obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu i Obavijest o povećanju kamatne stope uz Otplatne planove kao i Obavijesti o usklađivanju visine kamatne stope (list 269-327), Izračun mr.sc. Zrinka Ručevića (list 412-423), Pregled prometa po partiji kredita 5114140283 za razdoblje od 1. rujna 2015., do 2. lipnja 2019. (list 438- 465), Otplatni planovi (list 471-474), Obavijest (list 482-483), Potvrde o plaćenim kamatama o namjenskom stambenom kreditu (list 492-493) sud nije posebno cijenio jer za istu smatra da nije od odlučne važnosti za razrješenje spora među strankama.

14. U prvom redu potrebno je navesti da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od dana 04. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od dana 03. rujna 2019. godine, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP), i to u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 06. kolovoza 2007.godine, a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14.1. Također, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od dana 04. srpnja 2013. godine, potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od dana 09. travnja 2015. godine utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te drugih banaka navedenim u citiranim odlukama, kao i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

14.2. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Nadalje, istom odredbom određeno je da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14.3. Nadalje, ističe se da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. godine. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

15. U pogledu istaknutog prigovora tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe obzirom da je između tužitelja i tuženika sklopljen Aneks ugovora o konverziji, prema stavu ovog suda, potpisivanjem Aneksa ugovora o konverziji potrošač ne gubi pravo na potpunu restituciju jer mu isto jamče propisi kojima se osigurava zaštita potrošača, a potrošač se ne može ni na koji način odreći prava koja su mu zajamčena navedenim propisima. Naime, namjera i cilj Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015, dalje u tekstu ZID ZPK) nije bila uklanjanje posljedica ništetnih odredaba i obeštećenje potrošača, već samo njihovo izjednačavanje s EUR dužnicima putem simulacije otplate. ZID ZPK je donesen i bavi se uređenjem ugovornih odnosa, dok se tražbina tužiteljice u ovom slučaju temelji na izvanugovornom odnosu. Prema tome u slučajevima kada je sklopljen Dodatak o konverziji, nije nastala nikakva nova pravna osnova na temelju koje bi kreditorima pripalo pravo zadržati nepripadno stečene koristi od ništetnih odredaba. Obnova (novacija) je institut obveznog prava koji podrazumijeva, prije svega, da je u ugovornom odnosu došlo do promjene pravne osnove ugovora ili da je došlo do promjene glavne činidbe. Dakle, ukoliko su pravna osnova (ugovor o kreditu) i glavna činidba (novčana činidba) i nadalje dodacima nepromijenjeni, tada nema govora ni o kakvoj obnovi (novaciji), odnosno nastanku nove pravne osnove koja bi opravdavala zadržavanje nepripadno stečenih koristi. U konkretnom slučaju, sklopljeni Aneks ugovora o konverziji u osnovi predstavlja izmjenu načina ispunjenja postojeće obveze, na način da je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti vezano za EUR, umjesto za dotadašnji CHF, dok se i nadalje radi o novčanoj činidbi kao i u ranijem slučaju kada su potrošači plaćali anuitete u kunskoj protuvrijednosti prema CHF, slijedom čega se takva izmjena ne smatra obnovom, sukladno odredbi čl. 145. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, dalje u tekstu ZOO). Potrošačima koji su kredit konvertirali pravo na potpuno restituciju nije ukinuto, dokinuto ili ograničeno, a nema niti razloga da se tužiteljici koja je izvršila konverziju prizna niža razina zaštite potrošačkih prava, onu koja joj ne omogućuje ostvarivanje temeljenog potrošačkog prava tj. prava na potpunu restituciju, dok svi ostali potrošači neovisno o tome da li su dizali kredite u drugim valutama ili nisu uopće konvertirali CHF kredite, to pravo imaju u punom opsegu (tako i ŽS u Zagrebu Gž-5132/2024). Posebno treba istaknuti da se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio postupak pod brojem Gos-1/2019. U tom oglednom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, u ovom postupku tužiteljica uopće ne tvrdi da je sporazum o konverziji ništetan, već svoj tužbeni zahtjev temelji na izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove. Nadalje, u povodu prigovora tuženika da su naplate pojedinih anuiteta vršene i od strane sudužnika, navodi se da samo temeljem toga ne prestaje tuženikova obveza vraćanja stečenog bez osnove.

16. Neosnovan je i prigovor zastare tužiteljevog potraživanja istaknut od strane tuženika. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi i rješenju posl. br. Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zauzeo stajalište kako je zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju pojedinačnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., jer je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu iste tužbe, poglavito presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., dakle od 15. lipnja 2018. S obzirom da je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019. (potvrda o neposrednom primitku tužbe- list 1 spisa predmeta), očito je da ista tražbina nije pala u zastaru temeljem odredbe članka 225. ZOO-a.

17. U tijeku postupka tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 292,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose. Također je sudu predložio da konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Isto tako je istaknuo i prigovor da se s osnove razlike u kamati utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu 442,29 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, te da konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Međutim, tuženik je ona strana koja je u ovom obveznopravnom odnosu bila nepoštena i nesavjesna. Nikakva imovina tuženika, kao kreditora, nije prešla u imovinu tužiteljice, kao korisnika kredita, i to zbog valutne klauzule (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), a kako to neosnovano tvrdi tuženik, pa tako niti zbog promjene kamatne stope (kada je kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene kamatne stope), niti priznate neotplaćene glavnice.

18. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenja. Uvidom u nalaz i mišljenje od 12. lipnja 2021., sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića sud je utvrdio da je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 46.384,00 CHF obračunat po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je ugovoren rok otplate od 180 mjeseci, otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,49 % godišnje kao i otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja. Isto tako, sud je utvrdio da je kredit iskorišten 28. lipnja 2005., s kojim danom je srednji tečaj kreditora za valutu CHF iznosio 4,706900 kn za 1 CHF, pa je isplaćeni iznos od 46.384,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 218.324,85 kn. ERSTE & STEIERMAERKISCHE bank d.d. kao kreditor i EM kao korisnik kredita zaključili su 5. veljače 2016. Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim je prihvaćen izračun konverzije od 30. rujna 20115. sa sljedećim utvrđenjima da na 30. rujna 2015. nedospjela glavnica konvertiranog kredita u EUR iznosi 12.921,81 EUR, te da je prema izračunu konverzije korisnik je uplatama po kreditu u CHF preplatio konvertirani kredit u EUR za iznos od 13.296,07 kn. Iz zaključnog mišljenja sudskog vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića sud je utvrdio da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. kolovoza 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 190,02 CHF, odnosno 894,37 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita) te da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.kolovoza 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 34.601,63 kn. Osim toga, sud je utvrdio i da kunski iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.), koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate do dana konverzije primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,49 % godišnje, te da se od početka otplate do dana izračuna konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita, iznosi 7.983,86 kn, odnosno da je tužitelj uplatama u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. kolovoza 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.) podmirio dospjelu glavnicu po početnom otplatnom planu, odnosno kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom i tečajem za valutu CHF važećem u vrijeme isplate kredita.

18.1. Sukladno navedenom, tuženiku je naložena isplata iznosa pobliže navedenih u izreci ove presude, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate temeljem odredbe članka 1115., odnosno članka 29. st. 1. u svezi članka 183. st. 1. ZOO-a, a kako je tuženik i preinačio tužbeni zahtjev podneskom od 22. srpnja 2021.

18.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, obzirom da je isti izrađen stručno i u skladu sa zadanim zadatkom suda, te se temelji na ispravama sadržanim u spisu predmeta. Ističe se i da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 eur (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

20. Slijedom navedenog, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa pravnom osnovom i visinom tužbenog zahtjeva, tužiteljici je valjalo priznati kao troškove potrebne za vođenje parnice trošak sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 2. srpnja 2020., te troška podneska od 28. listopada 2021., (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 13. listopada 2020., 13. rujna 2022., 8. studenog 2022., i 18. prosinca 2025., (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.400,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (350,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u zahtijevanom iznosu 104,85 EUR i presudu u iznosu 104,85 eura. Ujedno je tužiteljici u cijelosti valjalo dosuditi trošak financijskog vještačenja u zahtijevanom iznosu 232,26 EUR. Tužiteljici nisu priznati troškovi za podneske koji nisu bili nužni za vođenje parničnog postupka, odnosno trošak podneska od 23. prosinca 2020., jer se istim tužiteljica samo očitovala na podnesak tuženika kojim isti izražava sumnju u nepristranost suda, te podneska od 12. rujna 2022., jer je istim tužiteljica samo konvertirala svoje potraživanje u valutu euro. Sud tužitelju nije priznao ni trošak preliminarnog vještačenja u iznosu 185,81 EUR, obzirom da takav trošak nije bio nužan za vođenje ovog parničnog postupka. U toku postupka provedeno je financijsko vještačenje te je tužiteljica u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka specificirala svoj tužbeni zahtjev, a sud je dopustio preinaku tužbe, pa sukladno navedenom, tužiteljici se ne može priznati naknada navedenog troška na teret druge strane.

20.1. Slijedom navedenog, valjalo je tužiteljici dosuditi troškove u iznosu 2.191,96 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21. Obzirom da tuženik nije uspio u sporu, valjalo je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbiti kao neosnovan.

22. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

U Samoboru 24. veljače 2026.

Sudac:

Ines Golešić-Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude Županijskom sudu, putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije pristupila, presuda se objavljuje na e- oglasnoj ploči Općinskog suda u Novom Zagrebu. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku