Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1166/2024-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov-Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, OIB: 46377257342, Zagreb, Kišpatićeva 12, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1832/2021-25 od 3. svibnja 2024., u sjednici vijeća 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Pn-1832/2021-25 od 3. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 4.180,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6. listopada 2020. do isplate (točka I.), zatim imovinsku štetu po osnovi naknade za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 1.440,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 3. svibnja 2024. do isplate, za troškove operacije u iznosu od 12.210,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 22. kolovoza 2018. do isplate (točka II.), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu imovinske štete i to zahtjev za naknadu tuđe pomoći i njege u preostalom iznosu, za troškove edukacije za vježbe te troškove konzilijarnog pregleda ortopeda (točka III.), naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.640,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 3. svibnja 2024. do isplate(točka IV.) te je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška (točka V.).

2 .Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje ZPP).

3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju povredu posebno ne obrazlaže te smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Navodi da je tužiteljica liječena u Klinici za ortopediju tuženika od 22. veljače 2017. do 30. svibnja 2018. u ambulanti za skolioze i kifoze uz redovite kontrole svaka četiri mjeseca, da se pokušala zaustaviti ili usporiti progresija skolioze neoperacijskim liječenjem, da je na prvom pregledu tužiteljica klinički pregledana te je izvršeno RTG snimanje, na drugom pregledu da je ustanovljena korekcija krivine, a u daljnjem tijeku je kontrola vršena klinički, skoliometrom i mjerenjem visine, a RTG kontrola se izbjegavala po preporuci stručnih udruženja kako bi tužiteljica bila što manje izložena ionizirajućem zračenju. Tvrdi da je pogrešan navod vještaka da je 7. veljače 2018. učinjena greška, budući da razlika u visini od 0.3 cm može biti posljedica greške u mjerenju visine. Navodi da nakon postavljanja druge ortoze nije došlo do pogoršanja stanja niti smanjenja visine. Naglašava da ne postoji hitna operacija idiopatske skolioze, da se hitnom operacijom smatra zahvat koji je potrebno obaviti u što kraćem roku kada je život pacijenta ugrožen, dok u nazočnom slučaju za takav zahvat nisu postojale medicinske indikacije. Ističe da se tužiteljica trebala obratiti tuženiku radi izvanrednog pregleda, nakon što je ustanovljena progresija skolioze, budući da bi jednako tako bilo indicirano i provedeno operacijsko liječenje. Činjenica da su roditelji odabrali nastavak liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi iako su uslugu mogli dobiti i kod tuženika, ukazuje da troškovi tog liječenja ne mogu pasti na teret žalitelja. Tuženik smatra da je sud trebao prihvatiti dokazni prijedlog za provođenjem novog vještačenja, budući da je vještak koji je izradio nalaz u potpunosti zanemario tuženikove prigovore. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka, bez obrazloženja.

4. Predlaže presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske te neimovinske štete koja je nastala zbog propusta u liječenju.

8. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica liječena kod tuženika zbog dvostruke skolioze koja je dijagnosticirana 8. prosinca 2016., s tim što joj je 18. siječnja 2017. izvršeno RTG snimanje kojim je ustanovljen stupanj torakalne i lumbalne skolioze,

- da je tužiteljici ordinirana ortoza koja nije ostvarila željeni učinak na lumbalnom dijelu, a potom su vršeni kontrolni pregledi bez potrebnog kliničkog pregleda, odnosno bez RTG snimanja te je svaki put preporučen isti način liječenja,

- da je na pregledu koji je obavljen 7. veljače 2018. ustanovljeno da je tužiteljica za 0.5 cm niža od prethodnog mjerenja, što je trebalo ukazivati na skraćenje trupa i posljedično tome pogoršanje skolioze, ali ni tada nije izvršeno RTG snimanje, što je jedina pretraga kojom je bilo moguće ustanoviti stupanj promjena u odnosu na prethodni pregled,

- da su roditelji tužiteljice zbog nepovoljnog razvoja njezine bolesti, izvan sustava javnog zdravstva obavili RTG snimanje kralježnice tužiteljice kojim je ustanovljeno vidno pogoršanje bolesti,

- da je tužiteljica podvrgnuta operativnom zahvatu u privatnoj poliklinici [obrt] 20. kolovoza 2018,

- da su troškovi liječenja u istoj klinici iznosili 12.210,50 eura.

9. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je u postupanju tuženika došlo do propusta u liječenju tužiteljice, budući da djelatnici tuženika nisu poduzimali potrebne postupke, prije svega kontrolne snimke kralježnice tužiteljice (RTG snimanje), kako bi se utvrdilo je li došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice do te mjere da je potrebno obaviti operativni zahvat i to prije svega prilikom kontrolnog pregleda 7. veljače 2018., zbog čega da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete koju je tužiteljica zbog toga pretrpjela u skladu s čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

10. Prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka, a u odnosu na duljinu i intenzitet pretrpljenih bolova i straha, ocjenjuje da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete primjenom članka 1100. stavak 1. ZOO-a u iznosu od 4.180,77 eura, pri čemu je cijenjena i činjenica da je šteta nastala kada je tužiteljica bila u dobi od svega dvanaest godina. Glede imovinske štete, također na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđuje da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 360 sati pa primjenom članka 223. ZPP-a te čl. 1095 st 1. ZOO-a po toj osnovi tužiteljici priznaje naknadu štete u iznosu od 1.440,00 eura, a u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

11. Glede troškova operacije u privatnoj ustanovi, ocjenjuje da su ti troškovi bili nužni i medicinski opravdani, budući da je provedenim dokazima utvrđeno da je bilo nužno izvršiti operativni zahvat kako se ne bi dodatno pogoršalo stanje kralježnice tužiteljice, a s obzirom na ustanovljeno pogoršanje koje je pokazivalo malignu narav. Stoga zauzima stajalište da su troškovi liječenja u privatnoj ustanovi u iznosu od 12.210,50 eura nastali zbog propusta tuženika u liječenju tužiteljice.

12. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a te je tužiteljici priznat trošak zastupanja odvjetnika srazmjerno uspjehu u sporu, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje Tarifa).

13. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je zbog propusta u liječenju tužiteljica pretrpjela štetu, kako neimovinsku, tako i imovinsku pa kako je za štetu odgovoran tuženik, dužan je štetu naknaditi.

14. Tuženik u osnovi pokušava osporiti da je liječenje tužiteljice i podvrgavanje operativnom zahvatu u privatnoj poliklinici bilo nepotrebno, jer da se takav zahvat mogao obaviti i kod tuženika. Međutim, i u tom osporavanju tuženik priznaje da bi, zbog stanja koje je je pokazala RTG snimka učinjena u privatnoj ustanovi, operativni zahvat kakav je izvršen u privatnoj klinici bio nužan.

15. Naime, nalaz vještaka je u tom dijelu potpuno jasan i nedvosmislen kada govori o propustu tijekom liječenja tužiteljice, a koji propust se prije svega odnosi na izostanak ozbiljnog kliničkog pregleda te radiološke obrade (RTG snimanja), posebice nakon što je ustanovljeno da je došlo do smanjenja visine tužiteljice u odnosu na ranije mjerenje (a s obzirom na dob tužiteljice bilo je za očekivati porast visine), a što je prema nalazu vještaka jasno ukazivalo na pogoršanje skolioze. S obzirom na takav način praćenja promjena na kralježnici te činjenicu da je radiološka obrada koja je izvršena u privatnoj ustanovi pokazala drastično pogoršanje zakrivljenosti kralježnice tužiteljice te s obzirom na činjenicu da tuženik nije indicirao potrebu obavljanja operativnog zahvata, proizlazi da je tužiteljica bila prisiljena podvrći se tom zahvatu u privatnoj ustanovi kako ne bi došlo do ozbiljnih posljedica, što je detaljno pojašnjeno u nalazu vještaka. Prema utvrđenjima suda prvog stupnja, tužiteljica se uredno javljala na kontrolne preglede, nosila ortozu po dvadeset sati dnevno, ali unatoč tome nije došlo do poboljšanja stanja kralježnice, štoviše došlo je do bitnog pogoršanja koje zbog neadekvatnog liječenja nije prepoznato pa je tužiteljica bila prisiljena odgovarajuću zdravstvenu skrb potražiti u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, budući da je u sustavu javnog zdravstva u Republici Hrvatskoj, jedino tuženik mogao zbrinuti takav deformitet kralježnice.

16. Bez osnove tuženik tvrdi da je sud prvog stupnja trebao provesti novo medicinsko vještačenje. Naime, nalaz vještaka dr. Borisa Žulja, specijalista ortopeda i subspecijalista traumatologa lokomotornog sustava je potpuno jasan, utemeljen na ispravama o liječenju tužiteljice, vještak je na glavnoj raspravi odgovorio na sve primjedbe tuženika, argumentirano i jasno, te nisu bile ispunjene pretpostavke da se vještačenje obnovi s drugim vještakom, u smislu članka 261. ZPP-a, jer se takav postupak provodi ako je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti saslušanjem vještaka.

17. Stoga valja zaključiti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio imovinsku i neimovinsku štetu, između ostalog i priznao troškove liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, budući da je tuženik odgovoran za štetu koju je pretrpjela tužiteljica u smislu članka 1045. ZOO-a. Tuženik u žalbi u osnovi ne pobija visinu neimovinske štete te imovinske štete koja se odnosi na tuđu njegu i pomoć, ali pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je neimovinska šteta dosuđena pravilnom primjenom članka 1100. ZOO-a, a imovinska šteta pravilnom primjenom članka 1095. ZOO-a. Odluka o parničnom trošku je donesena pravilnom primjenom članka 154.stavak 2. ZPP-a, srazmjerno uspjehu tužiteljice u sporu, a trošak zastupanja tužiteljice je odmjeren pravilnom primjenom važeće Tarife.

18. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama I., II. i IV. izreke potvrditi primjenom članka 368 stavak 1. ZPP-a, dok je presuda u točkama III. i V. izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara