REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3829/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VNŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PNŽ, svi iz [adresa], zastupani po opunomoćenici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici iz Zagreba, Matice hrvatske 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska Cesta 41, OIB: 16488001145 i Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane javne rasprave, dana 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/66, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 7. lipnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/05-04/13, URBROJ: 251-04-01/047-22-29 od 28. siječnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu za oduzete dionice poduzeća Prva hrvatska štedionica u Zagrebu, Hrvatska poljodjelska banka d.d. Zagreb, Starčevićev dom d.d. Zagreb, Plitvička jezera d.d. Zagreb, Tiskara Merkur d.d. Zagreb, Hrvatska seljačka zadružna banka d.d. Zagreb, Hrvatska seljačka štedionica, Uložnice Oblastne štedionice Zagreb te Uložnice Hrvatske gospodarsko-prometne zadruge Snop u Zagrebu.
2. Tužitelji u tužbi i tijekom spora pobijaju zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je pobijano rješenje protivno svrsi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a to je vraćanje imovine oduzete od strane jugoslavenske komunističke vladavine, kako je to propisano člankom 1. toga Zakona. Navode da tuženik tumači zakon na njihovu štetu time što samo utvrđuje kako oni nisu u roku dostavili dokaz na koji su pozvani zaključkom. Smatraju da tuženik postupa arbitrarno i formalistički te im primjenom rigidnog pravnog formalizma odbija zahtjev pri čemu krši niz prava. Pozivaju se na praksu Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, prema kojoj sudovi, u primjeni pravnih propisa, uvijek moraju imati na umu ratio legis određene odredbe odnosno normativna pravila koja primjenjuju u nekoj konkretnoj pravnoj situaciji. Smatraju da rok za dostavu dokumentacije iz zaključka od 12. svibnja 2020. nije prekluzivan rok, koji bi za posljedicu imao gubitak prava, već je instruktivan jer samo ukazuje strankama na potrebu dostave potrebne dokumentacije, odnosno dokaza. Navode da su već i u žalbi isticali da ih je u prvostupanjskom postupku zastupala osoba koja je pravni laik, te da se oni nalaze u SAD-u, čime im je otežano pribavljanje dokumentacije koja se eventualno nalazi u arhivima u Hrvatskoj. Smatraju da upravna tijela moraju postupati s mnogo više fleksibilnosti, budući da je konvencijsko pravo na pravično pošteno suđenje i pravo na pristup sudu iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i odredbe članka 6. točke 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iznad načela ekonomičnosti i procesne discipline u postupku. Napominju da se Ustavni sud Republike Hrvatske kritički osvrće na nefleksibilno i mehaničko tumačenje pravnih normi kad je riječ o pretjeranom formalizmu koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske. Napominju da je pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Konvencije te se može ostvariti samo primjerenom ravnotežnom između doslovne primjene procesnih pravila i njihovog teleološkog tumačenja. Napominju da im je zahtjev za povrat oduzete imovine odbijen pored činjenice da su njihovi pravni prednici nesporno bili raniji vlasnici oduzetih poduzeća iz razloga što oni u određenom roku iz zaključka od 12. svibnja 2020. nisu dostavili dokaz o vlasništvu dionica u času oduzimanja predstavlja pretjerani formalizam čime je povrijeđeno materijalno pravo.
3. Predlažu da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 1.250,00 eura, ukupno 2.500,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu u odgovoru na tužbu navodi da je suglasan s pobijanim rješenjem tuženika.
7. Zainteresirana osoba Centar za restrukturiranje i prodaju u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tuženik pravilno postupio jer se radi o dokazima bez kojih nije moguće utvrditi osnovanost zahtjeva tužitelja sukladno Zakonu za naknadi.
8. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
9. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.
10. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
12. Odredbom članka 67. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavensko komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 -dalje Zakon o naknadi) propisano e da se uz zahtjev prilaže: 1. dokaz o hrvatskom državljanstvu, odnosno održanom neprekinutom pravnom sljedništvu i sjedištu na teritoriju Republike Hrvatske, 2. akt o podržavljenju, odnosno podruštvovljenju imovine, 3. zemljišnoknjižni izvadak sa svim upisima i ispisima od dana podruštvovljenja do dana podnošenja zahtjeva, 4. punomoć ovjerovljenu od hrvatskih državnih vlasti, 5. izvadak iz matice umrlih ili rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom ako zahtjev podnosi zakonski nasljednik, 6. pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, 7. ostale isprave ili dokaze kojima se može utvrditi osnovanost zahtjeva.
13. Člankom 68. Zakona o naknadi propisano je da se postupak naknade za oduzetu imovinu provodi se po odredbama Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
14. Člankom 137. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91 i 103/96 -dalje: ZUP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, propisano je da ako se ne radi o činjenicama koje su općepoznate, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako sama stranka tako ne postupi, službena osoba koja vodi postupak pozvat će je da to učini. Od stranke se neće tražiti da pribavi i podnese dokaze koje brže i lakše može pribaviti organ koji vodi postupak, niti da podnosi takva uvjerenja koja organi nisu dužni izdavati po članku 171. odnosno 172. ovog zakona.
15. Prema stavku 2. toga članka ZUP-a, ako stranka nije u naknadno određenom roku podnijela dokaze, organ ne može zbog toga odbaciti zahtjev kao da nije podnesen (članak 68. stavak 2), nego je dužan nastaviti postupak i, u skladu s pravilima postupka i prema materijalnom propisu, riješiti upravnu stvar.
16. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da su tužitelji podnijeli zahtjev za naknadu za oduzete dionice poduzeća Prva hrvatska štedionica u Zagrebu, Hrvatska poljodjelska banka d.d. Zagreb, Starčevićev dom d.d. Zagreb, Plitvička jezera d.d. Zagreb, Tiskara Merkur d.d. Zagreb, Hrvatska seljačka zadružna banka d.d. Zagreb, Hrvatska seljačka štedionica, Uložnice oblastne štedionice Zagreb te uložnice Hrvatske gospodarsko-prometne zadruge Snop u Zagrebu.
17. U provedenom postupku utvrđeno je da spisu predmeta prileže preslike dokumenata o stjecanju dionica 1918., 1920. i 1921. i drugih godina, ali da nedostaje dokumentacija kojom se dokazuje dioničarstvo prijašnjih vlasnika VN i PN u navedenim pravnim osobama u trenutku njihova oduzimanja (1945.- 1948.) ili u godinama koje neposredno prethode oduzimanju poduzeća.
18. Stoga su tužitelji pozvani zaključkom od 12. svibnja 2020. da u roku od 6 mjeseci od primitka zaključka dostave nedostajuću dokumentaciju i to isprave ili dokaze kojima se može utvrditi osnovanost zahtjeva za naknadu za dionice Prva hrvatska štedionica u Zagrebu, Hrvatska poljodjelska banka d.d. Zagreb, Starčevićev dom d.d. Zagreb, Plitvička jezera d.d. Zagreb, Tiskara Merkur d.d. Zagreb, Hrvatska seljačka zadružna banka d.d. Zagreb, Hrvatska seljačka štedionica, Uložnice oblasne štedionice Zagreb te uložnice Hrvatske gospodarsko-prometne zadruge Snop u Zagrebu, a naročito dokaz da su PN i VN bili suvlasnici oduzetih poduzeća, odnosno imovine tih poduzeća u vrijeme oduzimanja, te su u tom smislu pozvani dostaviti prijepis knjige dioničara, izvatke iz sudskog registra ili druge javne knjige koje su se vodile glede vlasnika predmetnih poduzeća, potvrde da su PN i VN bili upisani kao dioničari u knjizi dionica, dokaze iz kojih će se utvrditi koju su imovinu imala poduzeća u trenutku likvidacije, odnosno na dan oduzimanja, gdje se ona nalazila tj. popis imovine poduzeća, dokaze iz kojih će se utvrditi koliko je ukupno bilo dioničara i u kojem postotku su PN i VN bili suvlasnici oduzetih poduzeća te sve ostale dokaze iz kojih će se utvrditi da su PN i VN bili suvlasnici poduzeća, odnosno dionica.
19. Međutim, tužitelji u ostavljenom roku, a niti nakon proteka toga roka, nisu dostavili traženu dokumentaciju, slijedom čega nisu dokazali posjedovanje i oduzimanje dionica PN i VN u periodu 1945.-1948. ili u godinama koje neposredno prethode oduzimanju poduzeća.
20. Stoga im je, po ocijeni ovog Suda, pravilno odbijen zahtjev za naknadu.
21. Budući da tužitelji niti tijekom upravnog postupka, a niti ovog upravnog spora nisu dostavili dokaze kojima bi se, zbog velikog vremenskog odmaka od trenutka stjecanja dionica do njihovog oduzimanja moglo utvrditi njihovo posjedovanje i oduzimanje PN i VN u vremenu od 1945.-1948. ili u godinama koje neposredno prethode oduzimanju poduzeća, Sud osporavano rješenje tuženika, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelji iznose u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.
22. Naime, člankom 66. i 67. Zakona o naknadi izričito je propisano što zahtjev treba sadržavati i koje dokaze treba priložiti, a koji su uvjet za ostvarivanje prava na naknadu sukladno Zakonu o naknadi. Bez tih dokaza nije moguće utvrditi da su upravo PN i VN oduzete dionice navedenih poduzeća.
23. Stoga tužitelji pogrešno smatraju pretjeranim pravnim formalizmom traženje da dokažu da su prijašnji vlasnici u trenutku oduzimanja dionica (1945.-1948.) ili u godinama koje neposredno prethode oduzimanju poduzeća bili dioničari navedenih poduzeća. S tim u vezi, neosnovano je i pozivanje na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava vezano za pretjerani formalizam, arbitrarno postupanje i pravično suđenje.
24. Isto tako, tužiteljima je ostavljeno dovoljno vremena (6 mjeseci) od traženja da dostave nedostajuću dokumentaciju (zaključak od 12. svibnja 2020.), a po kojem zaključku tužitelji nisu postupili u ostavljenom roku niti nakon proteka toga roka, a niti do današnjeg dana.
25. Neosnovani su i prigovori tužitelja da ih je u prvostupanjskom postupku zastupala osoba koja je pravni laik. Naime, tužitelji niti tijekom žalbenog postupka, a niti tijekom upravnog spora, kada ih je zastupao odvjetnik, nisu dostavili nedostajuću dokumentaciju temeljem koje bi se moglo udovoljiti njihovom zahtjevu.
26. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.
27. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 24. veljače 2026.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnica Iva Žuvanić Štambuk, e-komunikacijom
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
3. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska Cesta 41
4. Centar za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 6
5. U spis
