Poslovni broj: Us I-2249/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva HRABAR & PARTNERI d.o.o., [adresa], protiv tuženika TROGIR HOLDING d.o.o., Povjerenstva za reklamacije, OIB: 09746817380, Trogir, Put Mulina 2, zastupanog po opunomoćenici CC, dipl. pravnici i zaposlenici tuženika, radi prigovora na ugovornu kaznu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, objavljene 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se odluka tuženika TROGIR HOLDING d.o.o., Povjerenstva za reklamacije, Klasa: 029-01/25-01/1, Urbroj: 2181-13-5-02/016-25-6 od 7. srpnja 2025., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 12. rujna 2025. protiv rješenja tuženika TROGIR HOLDING d.o.o., Povjerenstva za reklamacije, Klasa: 029- 01/25-01/1 Urbroj: 2181-13-5-02/016-25-6 od 7. srpnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 9. prosinca 2025. tužitelj u bitnom navodi kako je 6. listopada 2023. zaprimo račun br. 10535497/2023 od 22. rujna 2023. kojim mu se nalaže plaćanje ugovorne kazne u iznosu od 99,60 EUR-a zbog navodnog ne ispunjavanja ugovornih obveza u period od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2023. Tužitelj je u skladu s uputom o pravnom lijeku, na zaprimljeni račun, 9. listopada 2023. izjavio prigovor, a 10. listopada 2023. i dopunu istog te je oboje dostavio elektroničkom poštom. U povodu tužiteljeva prigovora, tuženik je odgovorima od 6. i 13. studenog 2023. naveo da ostaje pri prvostupanjskoj odluci te ga uputio na podnošenja pravnog lijeka drugostupanjskom tijelu. U skladu s iznijetim, tužitelj je podnio prigovor Povjerenstvu za reklamacije. Dana 27. prosinca 2023. tužitelj je zaprimio odluku tuženika Klasa: 029-01/23-01/1 Urbroj: 2181-13-5-02/016-23-56 od 19. prosinca 2023. kojom mu se nalaže dostava određenih dokaza, a u protivnom se potvrđuje prvostupanjska odluka. Uputom u pravnom lijeku tužitelj je upućen pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom. Tužitelj je podneskom od 29. prosinca 2023. dostavio odgovarajuće dokaze tuženiku te mu ujedno ukazao na nezakonitosti njegovih odluka. Međutim, tuženik je u odgovoru od 23. siječnja 2024. odbio uzeti u obzir dostavljene dokaze i iznesene navode te je utvrdio kako ostaje pri drugostupanjskoj odluci od 19. prosinca 2023. Protiv odluke tuženika od 19. prosinca 2023. tužitelj je pokrenuo upravni spor pred naslovnim sud u kojemu je sud 3. lipnja 2025. donio presudu kojom se poništava odluka tuženika od 19. prosinca 2023. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju. U ponovljenom upravnom postupku, tuženik je 7. srpnja 2025. donio odluku Klasa: 029-01/25-01/1, Urbroj: 2181-13-5-02/016-25-6 kojom je ponovno odbio prigovor tužitelja te potvrdio obvezu plaćanja ugovorne kazne računa broj: 10535497/2023 od 22. rujna 2023. u iznosu od 79,68 eura bez PDV-a. Tužitelj je navedenu odluku zaprimio 22. kolovoza 2025. te u otvorenom zakonskom roku podnosi tužbu protiv citirane drugostupanjske odluke i to zbog razloga iz članka 3. stavka 1. toč. 1. ZUS-a, odnosno zato što u upravnom aktu nije pravilno primijenjen mjerodavni zakon, odnosno pravni propis, jer se u postupku koji je prethodio aktu nije postupilo prema pravilima postupka te zbog toga što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Također, iz razloga što je u tijeku upravnog postupka došlo do povrede odredaba tog postupka. Tužitelj ističe da je tuženik u ponovljenom upravnom postupku propustio postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama naslovnog suda izraženim u obrazloženju presude od 7. srpnja 2025. Naime, naslovni sud je u presudi od 7. srpnja 2025. jasno dao uputu tuženiku da je u ponovljenom upravnom postupku “dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku kojom će se ponovno odlučiti o reklamaciji tužitelja uzimajući u obzir ne samo navode koji su izneseni u reklamaciji tužitelja, već i sve navode tužitelja sadržane u tužbi kojom je pokrenut ovaj upravni spor, kao i primjedbe koje je sud istaknuo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, te je novi akt potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog dokaza posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba članka 9. ZUP-a, koji je potrebno adekvatno obrazložiti. Prije svega, tužitelj ističe da je tuženik predmetnu odluku donio na način da je retroaktivno primijenio opći akt, a što je u suprotnosti s odredbama Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.). U pobijanom rješenju, tuženik u djelu ”Propisi na temelju koje se rješava upravna stvar” jasno navodi da je odluka, među inima, donesena na temelju Odluke o ugovornoj kazni Klasa: 363-02/23-01/68, Urbroj: 2181- 13-5-02/016-23-2 od 13. rujna 2023. U prethodno vođenom upravnom sporu, tuženik je u odgovoru na tužbu jasno naznačio kako navedena Odluka o ugovornoj kazni od 13. rujna 2023. predstavlja opći akt za čiju je ocjenu zakonitosti nadležan Visoki upravni sud. Slijedom navedenog, tužitelj ukazuje na odredbu članka 90. stavaka 4. i 5. Ustava u kojima je propisano da Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje, odnosno da iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje. Drugim riječima, Odluka o ugovornoj kazni tuženika, kao opći akt javnopravnog tijela ne može imati povratno djelovanje. Osim toga, u samoj Odluci je jasno naznačeno da ista stupa na snagu danom donošenja, odnosno 13. rujna 2023. S obzirom da iz pobijane odluke proizlazi kako je tuženik tužitelju ugovornu kaznu obračunao zbog navodne povrede ugovorne obveze u razdoblju od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2023., odnosno zbog razdoblja prije 13. rujna 2023. kada je na snagu stupila Odluka o ugovornoj kazni na temelju koje tuženik temelji pobijanu odluku, tuženik je retroaktivno primijenio propis čime je prekršio Ustav Republike Hrvatske. Slijedom iznijetog, tužitelj smatra da se radi o protuustavnoj, odnosno protuzakonitoj odluci tuženika radi čega je istu potrebno poništiti i presudom riješiti upravnu stvar. U odgovoru tuženika od 13. studenog 2023. navedeno je kako se navodno radi o povredi ugovorne obveze, odnosno o nepredavanju proizvedenog otpada u razdoblju od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2023. te se tužitelja poziva na dostavu dokaza o nekorištenju nekretnine za navedeno razdoblje. Tužitelj je u svom prigovoru jasno ukazao kako se radi o proizvoljnim i nedokazivim tvrdnjama i to iz sljedećeg razloga. Naime, tužitelju je tek 16. lipnja 2023. od strane tuženika predan novi čipirani spremnik pomoću kojega je moguće voditi evidenciju o predanom otpada. Dakle, za razdoblje od 1. rujna 2022. pa do 16. lipnja 2023. tuženik ni na koji način nije mogao utvrditi je li tužitelj koristio ili ne ugovorenu javnu uslugu, odnosno je li navodno kršio ugovornu obvezu. Navedeno priznaje nespornim i sam tuženik pa tako u poništenoj odluci od 19. prosinca 2023. traži dostavu dokaza o nekorištenju nekretnine isključivo za razdoblje od 16. lipnja 2023. do 31. kolovoza 2023. Jednako tako, u pobijanoj odluci tuženik navodi da je do navodne povrede obveze od strane tužitelja došlo isključivo u razdoblju od 16. lipnja 2023. do 31. kolovoza 2023. Međutim, usprkos tome što i sam priznaje da za razdoblje od 1. rujna 2022. do 16. lipnja 2023. ne raspolaže evidencijom o predanom otpadu, tuženik u izreci pobijane odluke odbija tužiteljev prigovor i potvrđuje svoju prvotnu odluku o plaćanju ugovorne kazne zbog navodne povrede obveze u razdoblju od 1. rujna 2022. pa do 31. kolovoza 2023. Konačno, tužitelj ističe da iz računa br. 10535497/202 od 22. rujna 2023. kojim je tuženik tužitelju naložio plaćanje ugovorne kazne, proizlazi da se radi o ugovornoj kazni za razdoblje 09/2023 s dospijećem 9. listopada 2023. Drugim riječima, iz računa proizlazi da se radi o naplati ugovorne kazne za mjesec rujan 2023., dok je tuženik tijekom upravnog postupka i upravnog spora, ponavljao da se radi o ugovornoj kazni za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2023. Dakle, s obzirom da tuženik u pobijanoj odluci jasno i izričito navodi da je korisniku usluge, ovdje tužitelju, izrečena novčana kazna jer u razdoblju od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2023. nije niti jednom predao proizvedeni miješani komunalni otpad putem ugovorenog spremnika, a da je na računu navedeno da se radi o ugovornoj kazni za razdoblje 09/2023 s dospijećem 9. listopada 2023., razvidno je da pobijana odluka ima proturječnosti radi kojih se ne može ispitati. Tuženik se tijekom čitavog upravnog postupka uporno poziva na odredbe članka 70. stavka. 4. točke 1. Zakona o gospodarenju otpadom (“Narodne novine” broj: 84/21., 142/23.; dalje: ZGO) te članka 8. stavka 1. toč 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira (“Službeni glasnik Grada Trogira” broj: 7/22., 31/22.). Navedene odredbe identičnog su sadržaja te propisuju sljedeće: “Korisnik usluge je dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem ugovorenog spremnika.” Dakle iz samog tekstualnog tumačenje mjerodavnih odredaba vidljivo je kako je prvi preduvjet za postojanjem obveze na strani tužitelja kao korisnika usluge, proizvedeni komunalni otpad. Argumentum a fortiori, do povrede ugovorne obveze može doći isključivo ako je komunalni otpad proizveden, a nije predan putem ugovorenog spremnika. S tim u vezi, tužitelj ističe da je u više navrata tuženiku jasno istaknuo kako predmetna nekretnina predstavlja kuću za odmor i da se tijekom godine koristi tek nekoliko tjedana, a da se u razdoblju od 16. lipnja 2023. do 31. kolovoza 2023. nije koristila. Slijedom navedenog, u tom period nije proizveden komunalni otpad pa nije ni postojala obveza korištenja ugovorene javne usluge. Dakle, s obzirom da nije postojala obveza logično je da nije moglo doći ni do povrede nepostojeće obveze. U Tablici 1. sadržanoj u članku 40. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira, u posljednjem retku, je propisano da se ugovorna kazna izriče korisniku usluge koji postupa protivno odredbi članka 8. stavka 1. toč. 1., a koja odredba je citirana pod C.1. S obzirom da tužitelj nije postupio protivno odredbi članka 8. stavka 1. toč. 1., a iz razloga navedenih pod C.1., ne postoji pravna osnova na kojoj bi mu se imala izreći ugovorna kazna. Osim toga, u predmetnoj tablici, u drugom stupcu je opisan postupak za utvrđivanje postupanja protivnog ugovoru. Dakle, kada tuženik kao davatelj javne usluge tvrdi da je došlo do postupanja protivno ugovoru, onda je na njemu teret dokazivanja, a ne na tužitelju kao korisniku usluge. Iako je na tuženiku teret dokaza za navodno postupanje protivno ugovornoj obvezi od strane tužitelja kao korisnika usluge, tuženik u svakoj svojoj odluci od tužitelja traži da mu dostavi dokaze o nekorištenju nekretnine i to dokaze o potrošnji struje i vode. Prije svega, tužitelj ističe kako dokazivanje da nešto nije koristio u određenom razdoblju predstavlja negativnu činjenicu te mu stoga takvo što nije moguće dokazati. Osim toga, tuženik pogrešno primjenjuje vlastite interne propise kada od tužitelja traži da mu dostavi dokaze o potrošnji struje i vode za razdoblje od 16. lipnja 2023. do 31. kolovoza 2023. Naime, u članku 9. stavku 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira, propisano je da je nekretnina koja se trajno ne koristi nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi. U stavku 2. istog članka propisano je da se trajno ne korištenje nekretnine utvrđuje na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode. Dakle, dostava podataka o potrošnji energije i vode propisana je isključivo za slučaj dokazivanja trajnog nekorištenja nekretnine. S obzirom da tužitelj nikada nije tvrdio da bi se radilo o nekretnini koja se trajno ne koristi isti nije dužan dostavljati podatke očitanja mjernih uređaja niti je tuženik takvo što ovlašten od njega zahtijevati. Čak i kada bi se neosnovano zauzelo protupravno gledište da je na korisniku usluge teret dokaza da nekretninu nije koristio u razdoblju od 2 i pol mjesec i da isti nije u mogućnosti takvo što dokazati, ne postoji pravna osnova za izricanje ugovorne kazne. Štoviše, sam tuženik je svojim internim propisom normirao sankciju za takve situacije. Tako je u odredbi članka 19. stavka 8. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira, jasno i nedvosmisleno propisao: “U slučaju kada Korisnik usluge nije u mogućnosti dostaviti dokaz o nekorištenju nekretnine, dužan je plaćati javnu uslugu a za svo vrijeme u kojem nije plaćao istu, i za navedeni period obračunati će mu se cijena obvezne minimalne usluge." Tužitelj je za svo razbolje, uključujući i za period od 16. lipnja do 31. kolovoza 2023. u kojemu nije koristio predmetnu nekretninu, a što prema mišljenju tuženika nije u mogućnosti dokazati, plaćao cijenu obvezne minimalne usluge. Izricanjem novčane kazne, tuženik izravno postupa protivno propisu koji je sam donio i koji bi se u slučaju bilo kakvih potencijalnih nejasnoća ili proturječnosti morao tumačiti “contra stipulatorem”, odnosno u korist slabije strane, u ovom slučaju tužitelja kao korisnika javne usluge. Također, izricanjem ugovorne kazne tuženik dvostruko penalizira tužitelja s obzirom da isti uredno plaća cijenu obvezne minimalne usluge i za razdoblje u kojemu ne koristi javnu uslugu. Prihvaćanje tuženikova gledišta dovelo bi do paradoksalne situacije u kojoj bi vlasnik nekretnine prije svakog, pa i najmanjeg, izbivanja iz iste bio obvezan obavijestiti davatelja usluge o tome jer bi se u suprotnom izlagao riziku plaćanja ugovorne kazne. Ne samo da bi takvo postupanje predstavljalo nerazmjerno opterećenja za korisnika usluge i bilo u suprotnosti s odredbama Zakona o zašiti potrošača, nego bi također predstavljalo i izravnu povredu prava na zaštitu privatnog i obiteljskog života. Slijedom svega navedenog, tužitelj nije postupio protivno ugovorenoj obvezi te ne postoji pravna osnova na temelju koje bi mu tuženik bio ovlašten izreći ugovornu kaznu. Pobijana odluka je u cijelosti nezakonita, ništetna, nejasna i proturječna sama sebi iz kojeg razloga ju tužitelj u cijelosti osporava te predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporenu odluku tuženika, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu, prvenstveno ističe da se ovdje radi o dvije odluke i to: 1.) pojedinačna odluka Klasa: 029-01/25-01-1, Urbroj: 2181-13-5-02/016- 25-6 od 7. srpnja 2025. Povjerenstva za reklamacije Trogir Holding d.o.o. i 2.) općeg akta, odluke o ugovornoj kazni Klasa: 363-02/23-01/68, Urbroj: 2181-13-5-02/016-23- 2 od 13. rujna 2023. donesene od strane tuženika zastupanog po predsjedniku uprave ŠC. Citirani opći akt, odluka o ugovornoj kazni od 13. rujna 2023., u naravi predstavlja odluku o utvrđivanju visine ugovorne kazne, što je razvidno iz tabele u odluci ugovorna kazna, koja je utemeljena Zakonom i Odlukom grada, a odluka javnopravnog tijela sadrži samo utvrđene iznose visine kazne, i primjenjuje se za korisnike koji nisu ispunili svoju ugovornu obvezu i nisu u prethodnom razdoblju predavali miješani komunalni otpad. Ocjenu zakonitosti općih akata donosi Visoki upravni sud u posebnom postupku, a ocjenu ustavnosti Ustavni sud Republike Hrvatske, stoga tuženik ne smatra potrebnim očitovati se na taj dio tužbe tužitelja. Upravni sud u Splitu je u upravnom sporu koji se vodio pod poslovnim brojem Us I- 404/2024-11 donio presudu kojom je poništio odluku tuženika Trogir Holding d.o.o. Povjerenstva za reklamacije Klasa: 029-01/23-01/1, Urbroj: 2181-13-5-02/016-23-56 od 19. prosinca 2023. i predmet vratio na ponovni postupak. U ponovljenom postupku po presudi suda tuženik je trebao obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama istog izraženim u obrazloženju presude. Tuženik, Povjerenstvo za reklamacije sastalo se kako bi ponovno razmotrilo prigovor tužitelja i donijelo je 7. srpnja 2025. odluku Klasa: 029-01/25-01-1, Urbroj: 2181-13-5-02/016-25-6. Tuženik je ponovno proučio svu relevantnu dokumentaciju; odluku o ugovornoj kazni Klasa: 363- 02/23-01/68, Urbroj: 2183-13-5-02/016-23-2 od 13. rujna 2023., ugovornu kaznu- račun br. 10535497/2023 od 22. rujna 2023. korisniku usluge JC, prigovor na ugovornu kaznu korisnika usluge JC, Klasa: 363-01/23-02/435 od 9. listopada 2023., odgovor na prigovor na ugovornu kaznu Klasa: 363-017723-02/435, Urbroj: 2181-13-5-02017-23-3 od 6. studenog 2023 i odgovor na prigovor na ugovornu kaznu Klasa: 363-01/23-02/435, Urbroj: 2181-13-5-02/016-23-4 od 13. studenog 2023., prigovor na ugovornu kaznu Povjerenstvu za reklamacije Klasa: 363-01/23- 02/435 od 27. studenog 2023., odluku Povjerenstva za reklamacije Klasa: 029-01/23- 01/1, Urbroj: 2181-13-5-02/016-23-56 od 19. prosinca 2023., zapisnik o preuzimanju posuda za odvojeno prikupljanje MKO broj posude 3771, barcod 175695 od 16. lipnja 2023., izjave RC iz [adresa] i ŽC iz [adresa], konto kartica kupca JC i izvadak iz elektroničke evidencije o preuzimanju miješanog komunalnog otpada za period od 16. lipnja do 31. kolovoza 2023. Tužitelju je izrečena ugovorna kazna jer u razdoblju od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2023. nije niti jednom predao proizvedeni miješaní komunalni otpad putem ugovorenog spremnika za otpad iz nekretnine na adresi [adresa] u [adresa]. Evidentiran je kao korisnik javne usluge za kategoriju kućanstvo i uredno plaća obveznu minimalnu javnu uslugu u iznosu od 7,50 eura sa PDV mjesečno tijekom cijele godine. Prema izjavi tužitelja, nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] koristi povremeno nekoliko tjedana godišnje kao kuću za odmor. Spremnik za otpad volumena 120 litara broj posude 3771, barcod 175695 tužitelj je osobno preuzeo u poslovnoj zgradi davatelja usluge u Trogiru 16. lipnja 2023. (dokaz zapisnik o preuzimanju posude), pa ne stoje tvrdnje tužitelja da nije koristio nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] što znači da su se ispunili uvjeti iz članka 70. stavak 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21 1 142/23 ) i članka 8. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira (Službeni glasnik Grada Trogira broj 7/22) da tužitelj nije koristio javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina na način da proizvedeni miješani komunalni otpad predaje putem ugovorenog spremnika. Pravni temelj za izricanje ugovorne kazne korisnicima javne usluge, pa tako i tužitelju su; Zakon o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21 i 142/23), Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira (Službeni glasnik Grada Trogira broj 7/22), Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira (Službeni glasnik Grada Trogira broj 31/22) i Odluka o ugovornoj kazni Klasa: 363-02/23-01/68, Urbroj:

2181-13-5-02/016-23-2 od 13. rujna 2023. S obzirom da tužitelj nje izvršavao svoje obveze sukladno članku 70. stavak 4. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21 i 142/23) dalje u tekstu: Zakon i članku 8. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira (Službeni glasnik Grada Trogira broj 7/22), dalje u tekstu: Odluka, odnosno nije koristio javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina na način da proizvedeni miješani komunalni otpad predaje putem ugovorenog spremnika, davatelj usluge je temeljem članka 72. stavak 1. Zakona, članka 40. Odluke i članka 10. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke donio dana 13. rujna 2023. Odluku o ugovornoj kazni Klasa: 363- 02/23-01/68, Urbroj: 2181-13-5-02/016-23-2 temeljem koje je izrekao ugovornu kaznu tužitelju u iznosu od 79,68 eura bez PDV. Tužitelj je 16. lipnja 2023. osobno preuzeo spremnik u prostorijama davatelja usluge (dokaz: zapisnik o preuzimanju posude). Stoga uporno poricanje da tijekom ljeta 2023., nije koristio nekretninu, nije istinita. Stoga tuženik nije prihvatio kao relevantni dokaz izjave RC i ŽC da su isti tijekom mjeseca lipnja, srpnja i kolovoza 2023. boravili u susjednoj nekretnini na adresi [adresa] u [adresa], a da se u periodu od 16. lipnja do 31. kolovoza 2023. nekretnina na adresi [adresa] u [adresa] nije koristila što su oni zaključili temeljem svog neposrednog opažanja s obzirom da se radi o susjednim nekretninama koje čine dvojni objekt. (dokaz: izjava ŽC i RC). Elektronička evidencija davatelja usluge, nije zabilježila niti jedno predavanje miješanog komunalnog otpada tužitelja putem ugovorenog spremnika za otpad za razdoblje od 16. lipnja 2023. do 1. rujna 2023. (dokaz: izvadak iz elektroničke evidencije o preuzimanju miješanog komunalnog otpada za period od 16. lipnja do 31. kolovoza 2023. za tužitelja). Tuženik u cijelosti osporava tužbu i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te time potvrdi osporenu odluku.

3.U sporu je održana rasprava 12. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenik opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud pribavi i pregleda spis ovoga suda poslovni broj: Us I-404/2024, da se u svojstvu stranke sasluša tužitelj, te da se u svojstvu svjedoka saslušaju ŽC, iz [adresa] i RC, iz [adresa], to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporene odluke tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev je osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporene odluke tuženika.

9.Naime, osporenom odlukom tuženika TROGIR HOLDING d.o.o., Povjerenstva za reklamacije, Klasa: 029-01/25-01/1, Urbroj: 2181-13-5-02/016-25-6 od 7. srpnja 2025., odbija se prigovor korisnika usluge, tužitelja iz ovog spora i potvrđuje obveza plaćanja ugovorne kazne, računa broj: 10535497/2023 od 22. rujna 2023. u iznosu od 79,68 eura bez PDV-a, te je ista donesena pozivom na odredbe članaka 70. stavak 4. i 72. stavak 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21 i 142/23), članaka 8. i 40. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira (Službeni glasnik Grada Trogira broj 7/22) i članka 10. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira (Službeni glasnik Grada Trogira broj 31/22).

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenom odlukom odbio prigovor tužitelja i potvrdio obvezu plaćanja ugovorne kazne, računa broj: 10535497/2023 od 22. rujna 2023. u iznosu od 79,68 eura, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporene odluke tuženika u cijelosti.

11.Odredbom članaka 70. stavak 4. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21 i 142/23) propisano je da je korisnik usluge dužan: 1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika, 2. omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini, 3. postupati s otpadom na obračunskom mjestu korisnika usluge na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i ne dovodi do rasipanja otpada oko spremnika i ne uzrokuje pojavu neugode drugoj osobi zbog mirisa otpada, 4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika, 5. platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi, 6. predati opasni komunalni otpad u reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište odnosno postupiti s istim u skladu s propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, osim korisnika koji nije kućanstvo, 7. predati odvojeno miješani komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, opasni komunalni otpad i glomazni otpad, 8. predati odvojeno biootpad ili kompostirati biootpad na mjestu nastanka, 9. dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge, 10. omogućiti davatelju javne usluge označivanje spremnika odgovarajućim natpisom i oznakom.

Odredbom članaka 8. stavak 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira (Službeni glasnik Grada Trogira broj 7/22 i 31/22) propisano je da je korisnik usluge dužan: 1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem ugovorenog spremnika, 2. omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini, 3. postupati s otpadom na obračunskom mjestu korisnika usluge na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i ne dovodi do rasipanja otpada oko spremnika i ne uzrokuje pojavu neugode drugoj osobi zbog mirisa otpada, 4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika, 5. platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi, 6. predati opasni komunalni otpad u reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište odnosno postupiti s istim u skladu s propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, osim korisnika koji nije kućanstvo, 7. predati odvojeno miješani komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, opasni komunalni otpad i glomazni komunalni otpad, 8. predati odvojeno biootpad ili kompostirati biootpad na mjestu nastanka, 9. dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge, 10. omogućiti davatelju usluge označivanje spremnika odgovarajućim natpisom i oznakom.

Odredbom članaka 40. stavak 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Trogira (Službeni glasnik Grada Trogira broj 7/22 i 31/22) propisano je da djelatnici davatelja usluge utvrđuju da li je korisnik usluge postupio protivno Ugovoru, odnosno je li Korisnik usluge dužnik plaćanja ugovorne kazne, stavkom 2. da odredbe o ugovornoj kazni navedene u Tablici 1. sadrže popis postupaka čijim izvršenjem korisnik usluge postupa protivno Ugovoru, stavkom 3. da minimalni iznos ugovorne kazne za pojedino postupanje je mjesečni iznos obvezne minimalne javne usluge, a maksimalni iznos kazne je godišnji iznos obvezne minimalne javne usluge i to prema kategoriji korisnika koji je počinio prekršaj koji ima za posljedicu plaćanje ugovorne kazne.

Prema tablici 1. Postupanje korisnika usluge koje podliježe ugovornoj kazni propisano je kada Korisnik usluge postupa protivno odredbi članka 8. stavak 1. točke 1. Odluke, dok prema opisu postupaka za utvrđivanje postupanja protivno ugovoru propisano je opažanje djelatnika davatelja usluge, videozapis/fotozapis, evidencija o predanom otpadu.

12.Ocjenjujući zakonitost osporene odluke tuženika, ovaj sud zaključuje kako tuženik uz obrazloženje koje je dao u istoj nije pravilno ni zakonito postupio kada je donio osporeni akt naprijed citirane izreke, s čim u vezi sud nalazi da je tužitelj tužbenim navodima, kao i dokumentacijom koju je dostavio u privitku tužbe doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava, kod kojeg stanja stvari u ovom trenutku osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje.

13.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik najprije donio odluku Klasa: 029-01/23-01-1, Urbroj: 2181-13-5-02/016-23-56 od 19. prosinca 2023. kojom je tužitelj pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave ove odluke dostavi Povjerenstvu dokaz (računi o potrošnji struje/energetska kartica ili vode) da se nekretnina na adresi [adresa] nije koristila u periodu od 16. lipnja do 31. kolovoza 2023., a u protivnom Povjerenstvo za reklamacije da potvrđuje prvostupanjsku odluku davatelja usluge Trogir Holding d.o.o. Protiv te odluke tužitelj je pokrenuo upravni spor pred ovim sudom koji je presudom poslovni broj: Us I-404/2024- 11 od 3. lipnja 2025. tu odluku poništio i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, u kojoj je sud u bitnom naveo kako izreka odluke mora biti kratka i određena odnosno jasna i nedvosmislena, a obrazloženje se sastoji iz činjeničnog i pravnog dijela, te se u činjeničnom dijelu navode podaci u vezi s činjenicama koje su utvrđene u postupku, a u pravnom dijelu se navode odgovarajuće odredbe materijalnog prava i razlozi podvođenja činjeničnog stanja pod te odredbe materijalnog prava. Naime, valjano obrazloženje po prirodi stvari predstavlja neophodnu pretpostavku, jer bez takvog obrazloženja nije moguće ocijeniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost osporene odluke u upravnom sporu. Sud je zaključio da je izreka iste nejasna, ovo stoga što nije jasno da li se reklamacija tužitelja usvaja ili odbija. Tužitelj se poziva na dostavu dokaza (to se u pravilu radi zaključkom) te se navodi da će se u protivnom potvrditi prvostupanjska odluka (ne navodi se o kojoj odluci se radi). Nadalje, u obrazloženju je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, obrazloženje ne sadržava izlaganje iz prigovora tužitelja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza te obrazloženje osporavane odluke ne sadrži ni propise na temelju kojih je riješena upravna stvar odnosno ne navodi se niti jedan propis koji bi ukazivao na neosnovanost reklamacije tužitelja čime istome nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih odredbi. Naknadni odgovor tuženika od 23. siječnja 2024. ne predstavlja odluku niti može nadoknaditi manjkavosti iste, a jednako tako ni tuženikov odgovor na predmetnu tužbu. Uslijed navedenog akt tuženika da se ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj iznosi u ovom sporu u navedenom smislu. Stoga, sud daje uputu da je u ponovnom postupku nakon ove presude tuženik dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku kojom će se ponovno odlučiti o reklamaciji tužitelja uzimajući u obzir ne samo navode koji su izneseni u reklamaciji tužitelja, već i sve navode tužitelja sadržane u tužbi kojom je pokrenut ovaj upravni spor, kao i primjedbe koje je sud istaknuo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, te je novi akt potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba članka 9. ZUP-a, koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da izreka i obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom člankom 98. stavak 3. i 5. ZUP-a, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a. Nadalje, iz podataka spisa proizlazi da je osporena odluka donesena u izvršenju citirane presude ovoga suda, u kojoj tuženik pak u bitnom obrazlaže kako nije prihvatilo kao relevantan dokaz izjave RC i ŽC da su isti tijekom mjeseca lipnja, srpnja i kolovoza 2023. boravili u susjednoj nekretnini na adresi [adresa] u [adresa], a da se u periodu od 16. lipnja do 31. kolovoza 2023. nekretnina na adresi [adresa] u [adresa] nije koristila što su oni zaključili temeljem svog neposrednog opažanja s obzirom da se radi o susjednim nekretninama koje čine dvojni objekt, s tim da je korisnik usluge 16. lipnja 2023. osobno preuzeo spremnik u prostorijama davatelja usluge Trogir holding. Također, elektronička evidencija davatelja usluge, nije zabilježila niti jedno predavanje otpada putem spremnika za razdoblje od 16. lipnja 2023 do 1. rujna 2023., što je razvidno iz izvatka iz elektroničke evidencije o preuzimanju miješanog komunalnog otpada za period 16. lipnja do 31. kolovoza 2023., pa tuženik zaključuje kako s obzirom da korisnik usluge nje izvršavao svoje obveze sukladno članku 70. stavak 4. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21 i 142/23) i članku 8. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Gruda Trogira (Službeni glasnik Grada Trogira broj 7/22), odnosno nije koristio javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina na način da proizvedeni miješani komunalni otpad predaje putem ugovorenog spremnika, davatelj usluge je temeljen članka 72. stavak 1. citiranog Zakona, te članka 40. Odluke i članka 10. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke donio 13. rujna 2023. odluku o ugovornoj kazni Klasa: 363-02/23-01/68, Urbroj: 2181-13-5-02/016-23-2 temeljem koje je izrekao ugovornu kaznu korisniku usluge u iznosu od 79,68 eura bez PDV-a, slijedom čega osporenom odlukom od 7. srpnja 2025. odbija prigovor tužitelja, a protiv koje odluke je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

14.Međutim, kod izloženog stanja stvari, ovaj sud primjećuje kako tuženik tijekom provedenog postupka nije na jasan i nedvojben način utvrdio činjenično stanje, niti je u cijelosti postupio sukladno uputi iz presude ovoga suda poslovni broj: Us I- 404/2024-11 od 3. lipnja 2025. Naime, s tim u vezi najprije je za istaknuti kako je tužitelj u svom prigovoru podnesenom protiv odluke o ugovornoj kazni i računu br. 10535497/2023 od 22. rujna 2023. u bitnom naveo kako on nije koristio javnu uslugu na području na kojem se nekretnina nalazi jer se u periodu od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2023. nalazio u Zagrebu gdje živi, te iz tog razloga nije predao proizvedeni komunalni otpad putem ugovorenog spremnika, te da je nekretninu koristio krajem rujna i početkom listopada 2023. Nadalje, tuženik u obrazloženju osporene odluke ističe kako nije prihvatilo kao relevantan dokaz izjave RC i ŽC da su isti tijekom mjeseca lipnja, srpnja i kolovoza 2023. boravili u susjednoj nekretnini na adresi [adresa] u [adresa], a da se u periodu od 16. lipnja do 31. kolovoza 2023. nekretnina na adresi [adresa] u [adresa] nije koristila što su oni zaključili temeljem svog neposrednog opažanja s obzirom da se radi o susjednim nekretninama koje čine dvojni objekt, te tuženik svoju odluku temelji isključivo na činjenici što je tužitelj kao korisnik usluge 16. lipnja 2023. osobno preuzeo spremnik u prostorijama davatelja usluge Trogir holding, kao i što elektronička evidencija davatelja usluge, nije zabilježila niti jedno predavanje otpada putem spremnika za razdoblje od 16. lipnja 2023 do 1. rujna 2023., što da je razvidno iz izvatka iz elektroničke evidencije o preuzimanju miješanog komunalnog otpada za period od 16. lipnja do 31. kolovoza 2023., uslijed čega tuženik zaključuje kako tužitelj kao korisnik usluge nje izvršavao svoje obveze sukladno naprijed citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama, odnosno da nije koristio javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina na način da proizvedeni miješani komunalni otpad predaje putem ugovorenog spremnika, te osporenom odlukom odbija tužiteljev prigovor.

15.No, ovaj sud suprotno od tuženika zaključuje kako isključivo na temelju činjenice što je tužitelj kao korisnik usluge 16. lipnja 2023. osobno preuzeo spremnik u prostorijama davatelja usluge Trogir holding, kao i što elektronička evidencija davatelja usluge, nije zabilježila niti jedno predavanje otpada putem spremnika za razdoblje od 16. lipnja 2023 do 1. rujna 2023., nije moguće nedvojbeno utvrditi da je tužitelj u razdoblju za kojega se tereti doista proizveo komunalni otpad koji bi onda bio dužan predati putem ugovorenog spremnika. Naime, da bi bilo koji korisnik bio u obvezi komunalni otpad predati putem ugovorenog spremnika, neophodno je da taj korisnik takav otpad i proizvede, međutim sud ne nalazi da bi tuženik u tom pravcu izveo bilo koji relevantan dokaz iz kojeg bi bilo nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj takav otpad doista i proizveo u naznačenom periodu te da ga potom ne bi predao putem ugovorenog spremnika, već sud primjećuje da se takav zaključak tuženika bazira isključivo na indiciji, odnosno na pretpostavci da bi takav otpad doista bio proizveden i to na temelju okolnosti što je tužitelj kao korisnik usluge 16. lipnja 2023. osobno preuzeo spremnik u prostorijama davatelja usluge, kao i što elektronička evidencija davatelja usluge, nije zabilježila niti jedno predavanje otpada putem spremnika za razdoblje od 16. lipnja 2023 do 1. rujna 2023., ali po shvaćanju ovog suda navedene okolnosti same po sebi ne dokazuju da bi tužitelj samo radi toga bio u obvezi komunalni otpad predati putem ugovorenog spremnika jer je ostalo neutvrđeno je li tužitelj prije toga uopće proizveo komunalni otpad, kao i je li tužitelj imao mogućnost takav otpad proizvesti, što ovisi o tome je li on u navedenom periodu koristio predmetnu kuću, a što je u provedenom postupku ostalo neutvrđeno jer u tom pravcu nisu izvedeni nikakvi relevantni dokazi, uslijed čega ovaj sud smatra da u provedenom postupku činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno te potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari sud osporenu odluku tuženika za sada ne može ocijeniti pravilnom niti zakonitom.

16.Također, sud primjećuje i proturječnosti te nedosljednosti u osporenoj odluci tuženika, to pak stoga što iz akta tuženika najprije proizlazi kako je tuženik tužitelju ugovornu kaznu obračunao zbog povrede ugovorne obveze za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2023., nakon čega sam tuženik navodi kako je do predmetne povrede obveze od strane tužitelja došlo u razdoblju od 16. lipnja 2023. do 31. kolovoza 2023., iz čega je za zaključiti kako niti sam tuženik za razdoblje od 1. rujna 2022. do 16. lipnja 2023. ne raspolaže evidencijom o predanom otpadu, a što je i potpuno logično s obzirom da je tužitelj tek dana 16. lipnja 2023. osobno preuzeo spremnik kod tuženika, što znači kako se tek od tog dana od strane tuženika i mogla voditi evidencija o predanom otpadu, ali unatoč tome tuženik odbija tužiteljev prigovor i potvrđuje odluku o plaćanju ugovorne kazne zbog povrede obveze za razdoblje od 1. rujna 2022. pa do 31. kolovoza 2023., kod kojeg stanja stvari je nedvojbeno da osporena odluka ima proturječnosti radi kojih se ne može ispitati. Isto tako, s obzirom na navedeno, proizlazi da je u provedenom postupku bilo ključno utvrditi je li tužitelj u razdoblju od 16. lipnja 2023. (kao dana kada je preuzeo predmetni spremnik) do 31. kolovoza 2023. imao mogućnost proizvesti otpad, odnosno je li u tom periodu uopće koristio predmetnu kuću, no u provedenom postupku takva okolnost nije utvrđena niti su u tom pravcu izvedeni bilo kakvi relevantni dokazi, što opet dovodi do zaključka kako u provedenom postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

17.Ujedno, s obzirom na prethodno izloženo, ovaj sud zaključuje da je u provedenom postupku došlo i do povreda odredbi čl. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku, a što pak dovodi i do zaključka kako tuženik u ponovljenom postupku nije u cijelosti postupio sukladno uputi iz presude ovoga suda poslovni broj: Us I-404/2024- 11 od 3. lipnja 2025. u čijem izvršenju je donesena osporena odluka, što je dodatni razlog za poništenjem akta tuženika, to pak stoga što je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da u provedenom postupku nije utvrđeno pravo stanje stvari, niti su u tu se svrhu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, s tim da je izostala i savjesna i brižljiva ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, dok obrazloženje kakvo je dano u osporenom rješenju nije u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, to pak s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed svega izloženog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj iznosi u ovom sporu.

18.Nadalje, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženje osporavane odluke tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kojim se odbija tužiteljev prigovor, tužitelju zapravo nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih i podzakonskih odredbi, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

19.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporena odluka tuženika nezakonita, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporenu odluku tuženika te mu predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.

20.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari će u ponovljenom postupku, ponovno odlučiti o prigovoru tužitelja, u kojem smislu je dužan pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, izvesti sve potrebne dokaze posebice u pogledu ključne činjenice i to je li tužitelj prije utvrđenja obveze plaćanja ugovorne kazne uopće proizveo komunalni otpad, odnosno je li imao mogućnost takav otpad proizvesti u razdoblju od 16. lipnja 2023. (kao dana kada je preuzeo predmetni spremnik) do 31. kolovoza 2023., što ovisi o utvrđenju je li u navedenom periodu koristio predmetnu kuću, te je tuženik dužan tužitelju omogućiti sudjelovanje u postupku, nakon čega će uzimajući u obzir sve primjedbe koje je sud istaknuo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, donijeti novi akt na način što će nakon utvrđenja svih relevantnih činjenica, a ovisno o utvrđenom činjeničnom stanju odbiti ili prihvatiti tužiteljev prigovor, kojeg je potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku te koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

21.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.

U Splitu, 24. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva HRABAR & PARTNERI d.o.o., [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku TROGIR HOLDING d.o.o., Povjerenstvu za reklamacije, Trogir, Put

Mulina 2, uz zapisnik o objavi,

- u spis.