Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-889/2024-18
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji po sucu tog suda Senki Kirša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], 43. istarske divizije 1/7, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Vučiniću, odvjetniku iz Rijeke protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, po objavi od 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I-Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 6. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj. 336-45/2004, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 11. lipnja 2004. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Krešimira Kuzle posl. br. OU-297/04 dana 16. lipnja 2004. kojom je ugovora redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi: "...Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama , kao i sve njene kasnije izmjene i dopune,", pa stoga kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane, te tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu kamatu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 30. rujna 2007. godine do 01. listopada 2015. godine.
II-Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB:14036333877 da tužitelju RH, OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 2.742,12 EUR-a (slovima: dvije tisuće sedamsto četrdeset i dva eura i dvanaest centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od 26,70 € od 1.4.2008. pa do isplate
na iznos od 26,58 € od 1.5.2008. pa do isplate
na iznos od 25,80 €od 1.6.2008. pa do isplate
na iznos od 25,74 € od 1.7.2008. pa do isplate
na iznos od 25,64 € od 1.8.2008. pa do isplate
na iznos od 25,46 € od 1.9.2008. pa do isplate
na iznos od 25,50 € od 1.10.2008. pa do isplate
na iznos od 42,23 € od 1.11.2008. pa do isplate
na iznos od 43,02 € od 1.12.2008. pa do isplate
na iznos od 41,47 € od 1.1.2009. pa do isplate
na iznos od 43,91 € od 1.2.2009. pa do isplate
na iznos do 44,69 € od 1.3.2009. pa do isplate
na iznos od 45,00 € od 1.4.2009. pa do isplate
na iznos od 43,63 € od 1.5.2009. pa do isplate
na iznos od 43,61 € od 1.6.2009. pa do isplate
na iznos od 43,09 € od 1.7.2009. pa do isplate
na iznos od 42,82 € od 1.8.2009. pa do isplate
na iznos od 42,67 € od 1.9.2009. pa do isplate
na iznos od 42,96 € od 1.10.2009. pa do isplate
na iznos od 42,31 € od 1.11.2009. pa do isplate
na iznos od 42,91 € od 1.12.2009. pa do isplate
na iznos od 42,50 € od 1.1.2010. pa do isplate
na iznos od 43,54 € od 1.2.2010. pa do isplate
na iznos od 43,96 € od 1.3.2010. pa do isplate
na iznos od 43,67 € od 1.4.2010. pa do isplate
na iznos od 44,52 € od 1.5.2010. pa do isplate
na iznos od 44,95 € od 1.6.2010. pa do isplate
na iznos od 46,11 € od 1.7.2010. pa do isplate
na iznos od 47,16 € od 1.8.2010. pa do isplate
na iznos od 45,66 € od 1.9.2010. pa do isplate
na iznos od 49,16 € od 1.10.2010. pa do isplate
na iznos od 47,52 € od 1.11.2010. pa do isplate
na iznos od 47,66 € od 1.12.2010. pa do isplate
na iznos od 41,26 € od 1.1.2011. pa do isplate
na iznos od 43,21 € od 1.2.2011. pa do isplate
na iznos od 40,86 € od 1.3.2011. pa do isplate
na iznos od 41,40 € od 1.4.2011. pa do isplate
na iznos od 40,53 € od 1.5.2011. pa do isplate
na iznos od 42,12 € od 1.6.2011. pa do isplate
na iznos od 43,58 € od 1.7.2011. pa do isplate
na iznos od 44,07 € od 1.8.2011. pa do isplate
na iznos od 49,27 € od 1.9.2011. pa do isplate
na iznos od 44,15 € od 1.10.2011. pa do isplate
na iznos od 36,77 € od 1.11.2011. pa do isplate
na iznos od 36,73 € od 1.12.2011. pa do isplate
na iznos od 36,63 € od 1.1.2012. pa do isplate
na iznos od 37,28 € od 1.2.2012. pa do isplate
na iznos od 37,60 € od 1.3.2012. pa do isplate
na iznos od 37,57 € od 1.4.2012. pa do isplate
na iznos od 37,22 € od 1.5.2012. pa do isplate
na iznos od 37,23 € od 1.6.2012. pa do isplate
na iznos od 37,49 € od 1.7.2012. pa do isplate
na iznos od 36,98 € od 1.8.2012. pa do isplate
na iznos od 36,98 € od 1.9.2012. pa do isplate
na iznos od 36,52 € od 1.10.2012. pa do isplate
na iznos od 36,22 € od 1.11.2012. pa do isplate
na iznos od 36,53 € od 1.12.2012. pa do isplate
na iznos od 36,27 € od 1.1.2013. pa do isplate
na iznos od 36,52 € od 1.2.2013. pa do isplate
na iznos od 35,79 € od 1.3.2013. pa do isplate
na iznos od 35,66 € od 1.4.2013. pa do isplate
na iznos od 36,17 € od 1.5.2013. pa do isplate
na iznos od 35,44 € od 1.6.2013. pa do isplate
na iznos od 34,99 € od 1.7.2013. pa do isplate
na iznos od 34,69 € od 1.8.2013. pa do isplate
na iznos od 34,79 € od 1.9.2013. pa do isplate
na iznos od 34,85 € od 1.10.2013. pa do isplate
na iznos od 34,94 € od 1.11.2013. pa do isplate
na iznos od 34,93 € od 1.12.2013. pa do isplate
na iznos od 35,22 € od 1.1.2014. pa do isplate
koje teku po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana .
III-Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. i 3. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj: 336-45/2004 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 11. lipnja 2004. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Krešimira Kuzle posl. br. OU- 297/04 dana 16. lipnja 2004., kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak.
IV- Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB:14036333877 da tužitelju RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova razlike tečaja isplati iznos od 4.620,44 EUR (slovima: četiri tisuće šesto dvadeset eura i četrdeset i četiri centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od 17,82 € od 11.6.2010. pa do isplate
na iznos od 25,39 € od 10.7.2010. pa do isplate
na iznos od 33,35 € od 11.8.2010. pa do isplate
na iznos od 43,97 € od 11.9.2010. pa do isplate
na iznos od 46,23 € od 12.10.2010. pa do isplate
na iznos od 34,28 € od 11.11.2010. pa do isplate
na iznos od 32,42 € od 11.12.2010. pa do isplate
na iznos od 60,17 € od 12.1.2011. pa do isplate
na iznos od 53,40 € od 11.2.2011. pa do isplate
na iznos od 57,38 € od 12.3.2011. pa do isplate
na iznos od 52,47 € od 12.4.2011. pa do isplate
na iznos od 50,08 € od 11.5.2011. pa do isplate
na iznos od 70,65 € od 11.6.2011. pa do isplate
na iznos od 70,65 € od 9.7.2011. pa do isplate
na iznos od 119,36 € od 10.8.2011. pa do isplate
na iznos od 82,33 € od 10.9.2011. pa do isplate
na iznos od 72,24 € od 11.10.2011. pa do isplate
na iznos od 73,04 € od 11.11.2011. pa do isplate
na iznos od 74,10 € od 10.12.2011. pa do isplate
na iznos od 83,52 € od 11.1.2012. pa do isplate
na iznos od 86,58 € od 10.2.2012. pa do isplate
na iznos od 88,43 € od 10.3.2012. pa do isplate
na iznos od 83,66 € od 7.4.2012. pa do isplate
na iznos od 88,70 € od 10.5.2012. pa do isplate
na iznos od 85,65 € od 9.6.2012. pa do isplate
na iznos od 85,12 € od 10.7.2012. pa do isplate
na iznos od 82,86 € od 9.8.2012. pa do isplate
na iznos od 81,80 € od 8.9.2012. pa do isplate
na iznos od 76,49 € od 10.10.2012. pa do isplate
na iznos od 81,27 € od 8.11.2012. pa do isplate
na iznos od 84,45 € od 8.12.2012. pa do isplate
na iznos od 82,06 € od 11.1.2013. pa do isplate
na iznos od 75,83 € od 9.2.2013. pa do isplate
na iznos od 81,00 € od 9.3.2013. pa do isplate
na iznos od 80,60 € od 10.4.2013. pa do isplate
na iznos od 80,60 € od 9.5.2013. pa do isplate
na iznos od 74,63 € od 8.6.2013. pa do isplate
na iznos od 71,84 € od 9.7.2013. pa do isplate
na iznos od 76,62 € od 9.8.2013. pa do isplate
na iznos od 75,83 € od 13.9.2013. pa do isplate
na iznos od 76,89 € od 16.10.2013. pa do isplate
na iznos od 77,82 € od 16.11.2013. pa do isplate
na iznos od 80,34 € od 14.12.2013. pa do isplate
na iznos od 123,44 € od 17.1.2014. pa do isplate
na iznos od 69,55 € od 12.2.2014. pa do isplate
na iznos od 69,55 € od 8.3.2014. pa do isplate
na iznos od 69,55 € od 9.4.2014. pa do isplate
na iznos od 82,83 € od 10.5.2014. pa do isplate
na iznos od 69,55 € od 11.6.2014. pa do isplate
na iznos od 69,55 € od 10.7.2014. pa do isplate
na iznos od 69,55 € od 8.8.2014. pa do isplate
na iznos od 69,55 € od 9.9.2014. pa do isplate
na iznos od 69,55 € od 8.10.2014. pa do isplate
na iznos od 75,26 € od 8.11.2014. pa do isplate
na iznos od 75,92 € od 9.12.2014. pa do isplate
na iznos od 77,12 € od 10.1.2015. pa do isplate
na iznos od 76,06 € od 10.2.2015. pa do isplate
na iznos od 77,35 € od 10.3.2015. pa do isplate
na iznos od 77,35 € od 9.4.2015. pa do isplate
na iznos od 77,35 € od 8.5.2015. pa do isplate
na iznos od 77,35 € od 6.6.2015. pa do isplate
na iznos od 77,35 € od 9.7.2015. pa do isplate
na iznos od 77,35 € od 8.8.2015. pa do isplate
na iznos od 77,35 € od 8.9.2015. pa do isplate
koje teku po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana .
V-Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da naknadi tužitelju EH, OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene troškove postupka u visini od 4.023,48 EUR (slovima:četiri tisuće dvadeset i tri eura i četrdeset i osam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 11. lipnja 2019. ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Navodi da je tuženik tužen kao pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-bank d.d. sa kojom je tužitelj 11. lipnja 2004. kao korisnik kredita sklopio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, broj ugovora 336-45/2004 na iznos kredita od 61.500,00 CHF, koji je potvrđen od strane Javnog bilježnika Krešimira Kuzle pod brojem OU-297/04. Navedenim ugovorom tužitelju je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 61.500,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, a koji iznos se tužitelj obvezao vratiti u mjesečni anuitetima do 30. lipnja 2025. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja zajedno sa kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi od 5,25% koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora ili drugog akata Banke. Tuženik je tužitelja obavještavao o promjenama kamatne stope, a koja kamata se povećavala. Tužitelj smatra da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna jer se ista mijenjala na temelju jednostrane odluke Banke. Smatra da je ništetna i odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, te se poziva na odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (presuda Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 i Pž- 6632/2017). Tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništetnost citiranih odredbi Ugovora o kreditu broj 336-45/2004, te isplatu iznosa za koje smatra da su preplaćeni s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sve uz naknadu parničnog troška.
2.U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, glede osnova i visine, te ističe prigovor zastare. Ističe da su stranke zaključile Aneks Ugovora o kreditu kojim su konvertirali kredit sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15),pa osporava pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka. Postavljeni kondemnatorni tužbeni zahtjev da je u potpunosi konzumiran prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa. Smatra da je osim iznosa preplate ili manjka na dan 30. rujna 2015. potrebno sagledati i stanje glavnice izražene u kunama prije i poslije provedene konverzije. Smatra da zadaća vještaka u ovom postupku može biti samo ispravnost izračuna konverzije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
3.Proveden je dokazni postupak uvidom u Ugovor o kreditu broj 336- 45/2004 (list 12 do 19 spisa), u Kupoprodajni ugovor od 01. lipnja 2004. (list 20 do 23 spisa), u vlasnički list (list 24 do 33 spisa), u otplatni plan (list 34 do 42 spisa), u Izračun konverzije (list 54 do 56 spisa), u specifikaciju uplata (list 57 do 61 spisa), u obavijest o provedenoj konverziji i otplatni plan (list 67 do 69, 215 do 314 spisa), u priloge podnesku tuženika od 10. veljače 2020. (list 79 do 136 spisa),provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Aleksandri Vio koja je u spis uložila pisani nalaz i mišljenje (list 150 do 162 spisa), očitovanje (list 170, 345 do 347 spisa), dopunu nalaza (list 175 do 190 spisa), saslušana je vještakinja (list 351 spisa), saslušan je svjedok CH (list 384 i 385 spisa), te je saslušan tužitelj (list 385 i 386 spisa).
4.Tužitelj se tijekom postupka očitovao podneskom od 05. studenog 2019. (list 63 i 64 spisa), 05. listopada 2020. (list 169 spisa), 12. listopada 2020. (list 171 spisa), 15. prosinca 2020. (list 195 do 199 spisa) i 19. listopada 2023. (list 377 do 381 spisa),a tuženik podneskom od 11. studenog 2019. (list 65 i 66 spisa), 10. veljače 2020. (list 71 do 78 spisa), 07. travnja 2020. (list 140 i 141 spisa), 03. veljače 2021. (list 200 do 211 spisa), 27. rujna 2022. (list 364 do 371 spisa) i 23. studenog 2023. (list 382 i 383 spisa).
5.Tužitelj je nakon provedenog vještačenja postavio konačan tužbeni zahtjev, a tuženik se istome usprotivio smatrajući da se radi o preinaci tužbe kojoj se protivi.
6.Sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe kojom je tužbeni zahtjev povećan pozivom na odredbu članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22155/23 - ZPP) cijeneći da je preinaka učinjena po provedenom vještačenju, koju preinaku tužitelj nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka.
7.U ovom postupku nije provedeno saslušanje javnog bilježnika budući se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora. Naime, javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti.
8.Dana 29. veljače 2024. donijeta je prvostupanjska presuda i rješenje posl. broj P-3018/2019-42 kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti i isplatu, te dopuštena preinaka tužbe.
9.Rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž-1463/2024-3 od 22. svibnja 2024. ukinuta je prvostupanjska presuda i rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju citirane odluke višeg suda navodi se da je predmet spora utvrđenje ništetnim odredbi o promijenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz Ugovora o kreditu kojeg je tužitelj zaključio s prednikom tuženika 11. lipnja 2004. i isplata iznosa od 2.742,12 eura i 4.620,44 eura sa zateznim kamatama iz osnove razlike kamatnih stopa prvotno ugovorene kamatne stope i kamatnih stopa koje su se mijenjale tijekom isplate kredita i iz osnove tečajnih razlika zbog promjene tečaja zbog valutne klauzule CHF. Među parničnim strankama nije sporno da je sklopljen ugovor o kreditu broj: 336-45/2004, između tužitelja, kao korisnika kredita, i prednika tuženika, kao kreditora, od 11. lipnja 2004., prema kojem je prednik tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju, kao korisniku kredita, stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 61.500,00 CHF obračunat prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, uz početnu kamatnu stopu od 5,25 %, time da je člankom 6. tog ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom kreditora, a člancima 2. i 3. povrat kredita uz valutnu klauzulu CHF. Međutim, stranke su 10. veljače 2016. sklopile Aneks tog ugovora kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), na način da su ugovor konvertirale u EUR. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.). Slijedom iznesenog, kao odlučno u postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK- a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana. Pritom je skrenuti pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF. Posebice glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelj ima pravni interes i ovlašten je tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima. Dakle, potrebno je utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a, ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK-a, ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje deklaratornih i kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit. Kako je u rečenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti presudu i rješenje suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave. U nastavku postupka sud prvog stupnja razmotriti će ono na što je u ovoj odluci ukazano (dakle, je li osnovan deklaratorni i kondemnatorni zahtjev korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji), nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.
10.U ponovljenom postupku provedena je dopuna financijskog vještačenja na prijedlog tuženika,a sukladno uputi višeg suda,te je vještak dostavio u spis dopunu nalaza (list 464 do 468 spisa).
11.Stranke, na izričit upit, nisu tražile dopunsko saslušanje vještaka.
12.U ponovljenom postupku tužitelj se očitovao podneskom od 29. rujna 2025. (list 475 i 476 spisa), a tuženik se očitovao podneskom od 5. prosinca 2024. (list 451 do 453 spisa), od 29. rujna 2025. (list 473 i 474 spisa), od 3. listopada 2025. (list 477 do 485 spisa) ,od 10. listopada 2025. (list 489 spisa) i od 15. siječnja 2026. (list 490 i 491 spisa).
13.Dakle, u ovom postupku nije sporna činjenica da su stranke (tužitelj i pravni prednik tuženika) sklopile Ugovor o kreditu 11. lipnja 2004. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 336-45/2004 sa valutnom klauzulom u CHF i odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, te nije sporna niti činjenica da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu,a temeljem prethodno prihvaćene konverzije kredita ponuđene od strane tuženika, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/2015).
14.Tužitelj prvenstveno smatra da je zbog ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tuženik neosnovano stekao iznose koje je tužitelj preplatio,a koji predstavljaju razliku između redovne početne kamate i izmjenjene odnosno povećane kamate, odnosno razliku između iznosa plaćenih po promjenjenom tečaju u odnosu na početni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.Tužitelj smatra da potpisivanje Aneksa nije od značaja za ovaj postupak jer se ništetne odredbe ne mogu osnažiti sklapanjem Aneksa.
15.Tuženik prvenstveno smatra da su zaključenjem Aneksa Ugovora o kreditu stranke uredile svoj ugovorni odnos, da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu ništetne, da je tužitelj kao potrošač bio informiran o svim uvjetima kredita, kao i da je nastupila zastara. Glede samog vještačenja isto nalazi nepotrebnim odnosno smatra da bi u ovom postupku predmetom vještačenja mogla biti samo ispravnost izračuna konverzije.
16.U ovom su postupku saslušani tužitelj i svjedok CH, čije iskaze ovaj sud cijeni logičnim i iskrenim. Tužitelj je postupao kao prosječni potrošač, dok iz iskaza svjedoka CH, koji se konkretnog pravnog posla ne sjeća, proizlazi da su potrošači općenito bilo informirani o njihovim proizvodima, te o tome što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, ali o posebnim uvjetima i parametrima zbog kojih dolazi do promjene kamatne stope ili dodatnog pojašnjenja u odnosu na kredite sa valutnom klauzulom u EUR u smislu razlike i eventualne zaštite od strane HNB-a nije bilo govora. Također proizlazi da potrošači nisu imali mogućnost utjecati na odredbe ugovora.
17.U ovom je postupku provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke na okolnost preplate s osnova ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te je vještak pozvan da se izjasni da li su iznosi koje tužitelj potražuje u ovom postupku uključeni u izračun konverzije i da li je izračun konverzije sačinjen u skladu sa zakonskim odredbama.
18.Vještak daje mišljenje kojim utvrđuje da je ukupno po povećanim kamatnim stopama uplaćen iznos od 20.660,51 kunu, da je s osnove promjene tečaja preplaćen iznos od 31.703,58 kuna. Vještak, nadalje, navodi da je potpisom Aneksa tužitelj prihvatio potpuno drugačije uvjete kredita i da se ne može konstatirati da su iznosi koje potražuje u ovom postupku uključeni u izračun konverzije. Konverzijom u EUR umanjena je nedospjela glavnica na dan 30. rujna 2015. za 60.038,88 kuna. Nedospjela glavnica na dan 30. rujna 2015. za CHF kredit iznosila je 260.693,20 kuna dok je za EUR kredit iznosila 200.654,32 kune. Kamatne stope za EUR kredite bile su više što je rezultiralo većim anuitetima u odnosu na kamatnu stopu koja je za CHF kredit od 01. siječnja 2014. fiksirana na 3,23%.
19.Odgovarajući pisano na primjedbe tuženika vještakinja je, između ostalog navela da ako je ZIDZPK člankom 19. c st. 1 t.3. propisano kako se utvrđeni otplatni plan CHF kredita treba zamijeniti novim otplatnim planom temeljem kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR, to da bi potvrdila u konkretnom predmetu da li je navedeno ispunjeno, potreban je otplatni plan za EUR kredit za razdoblje do konverzije (31.07.2004. - .30.09.2015.), a u spisu da se nalazi samo otplatni plan za konvertirani kredit (dakle za razdoblje od 31.10.2015. – str. 68. spisa), koji je tuženik opetovano dostavio u spis.
20.Tužitelj, nakon izvršene dopune, nije imao primjedbe na nalaz vještaka i sukladno istome je uredio tužbeni zahtjev.
21.Tuženik je ustrajao kod prigovora na nalaz, te je vještakinja pozvana na ročište radi usmenoj iznošenja istog.
22.Tuženik se protivi nalazu i izračunu vještaka jer smatra da se polazi od pogrešne pretpostavke i da nalaz ignorira provedenu konverziju, da iz obračuna proizlazi da je kamatna stopa bila fiksna, što nije točno, te smatra da bi se trebala primijeniti kamatna stopa koja je vrijedila na kunske kredite.
23.U svom usmenom iznošenju nalaza vještakinja navodi da po provedenoj konverziji tužitelju financijski nije vraćena preplata s osnova kamata i promjene tečaja. Konverzija je rezultirala smanjenjem glavnice, a pri tome se misli da će biti manje plaćeno glavnice u odnosu na onaj iznos koji je bio na dan sklapanja konverzije kredita, ali i dalje je to više od onoga što bi bilo vrijedilo da je ugovorena početna kamatna stopa. Vještakinja je vodila računa o tome da u ukupnom iznosu anuiteta tečajnih razlika ne dolazi do dvostrukog iznosa s osnova kamata pa je ponudila dva izračuna.
24.U dopuni vještak daje mišljenje da je tuženik sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate glavnice i kamata iz Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF, uključujući i ona plaćanja kao posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom EUR, sve sukladno sporazumu o konverziji i metodologiji određenoj Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15)
25.Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je nalaz stručan i da je vještak odgovorio na datu mu zadaću. Glede primjedbi tuženika vezanih za izračun, te glede dopune nalaza, sud nalazi utvrđenim da su sve uplate do dana konverzije uzete u obzir prilikom izračuna konverzije kao što smatra da je konverzija izvršena sukladno zakonskim odredbama. Glede prijedloga tuženika za dopunom u smislu primjene kamatne stope banaka na kunske kredite, isto ovome sudu nije prihvatljivo. Iako je točno da stranke nisu ugovorile fiksnu kamatnu stopu, po ocjeni ovog suda pravilno je vezati visinu tužbenog zahtjeva za početnu kamatnu stopu i početni tečaj jer je odnosu na navedene parametre ugovorna odredba jasna, razumljiva i točno određena i na istu su nedvojbeno obje strane pristale.
26.Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. iznio je pravno shvaćanje da prema odredbi čl. 502. st.1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu s Zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim Zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim Zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. c. ZPP-a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi Zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tuženik ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, odredbe ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi.
27.Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope,a ta presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. Revizije tužitelja i tuženika izjavljene protiv presude VTS pod brojem P-7129/13 odbijene su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14.
28.Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom VTS-a pod brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem VSRH pod brojem Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako VSRH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da oba sastojka Ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.
29.Kao odlučna činjenica u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva i radi utvrđenja ništetnosti i zahtjeva za povrat primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, jest okolnost da se tužitelj u tužbi pozvao na naprijed navedena pravna utvrđenja.
30.Zakonom o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje ZZP) uređen je učinak odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Prema članku 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Na bitno sličan način određeni su učinci presude donesene povodom kolektivne tužbe i prema ZPP-u i to u članku 502. c ZPP-a, prema kojem se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
31.Dakle, prema citiranim je odredbama za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potrebno je utvrditi da li je odluka na koju se tužitelj pozvao odluka donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 131. stavak 1. ZZP –a i članka 502.a stavka 1. ZPP-a i jesu li tom odlukom prihvaćeni zahtjevi iz takve tužbe, a potom i da li tužitelj ovom pojedinačnom tužbom traži zaštitu interesa odnosno prava koje je bilo predmetom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Ukoliko je odgovor na postavljena pitanja pozitivan,a u konkretnom slučaju jest, sud u pojedinačnom zahtjevu više nije ovlašten raspravljati o tome je li došlo do povrede ili ugroze prava čija se zaštita traži, već je dužan prihvatiti utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, onda kada je zahtjev iz takve tužbe prihvaćen odnosno kada je utvrđeno postojanje povrede propisa zaštite potrošača. Uz to se ističe kako prema članku 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava obvezuje sudove samo u postupku radi naknade štete, međutim tu odredbu treba teleološki tumačiti tako da se ima primijeniti u svakom individualnom postupku čija je svrha saniranje posljedica utvrđene povrede kolektivnih interesa potrošača, tako i u ovom postupku u kojem se zahtjev tužitelja temelji na vraćanju primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. U prilog tome govori i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u kojoj se ističe potreba vođenja računa o tome da potrošači trebaju moći ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu na temelju postupka kolektivne zaštite, a ujedno, referirajući se na presudu EHE i FH Palacios Martínez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA, u spojenim predmetima C- 154/15, C-307/15 i C-308/15, navodi da je Europski sud u istoj utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, i to tako da prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora, da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, i da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, dok je treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, a tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13 EEZ.
32.Slijedom obrazloženog, nedvojbeno je da su ništetne odredbe Ugovora kreditu koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta,a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta švicarski franak.
33.Samo ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije nepošteno niti ništetno imajući u vidu da takvo postupanje potpada pod slobodu uređivanja obveznih odnosa, a nije protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05, 47/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a). Međutim, treba reći da u ovom sporu tuženik nije iznio niti jedan prigovor koji nije raspravljen presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosno presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7192/13 od 13. lipnja 2014.,presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., ali i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 .To znači da su zaključak o povredi kolektivnih interesa ti sudovi donijeli na činjeničnoj i pravnoj osnovi u kojoj su u obzir uzeti, preciznije otklonjeni, isti prigovori koje tuženik ovdje ističe. Prema tome, istaknuti prigovori kojim tuženik spori tužiteljevu tezu o ništetnosti prijeporne odredbe ni na koji način ne dovode u pitanje koneksitet utvrđene povrede kolektivnih interesa i konkretnog slučaja, niti predstavljaju nove okolnosti koje bi u ovom predmetu mogle dovesti do drukčije odluke. Svi navedeni sudovi pošli su od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne i uočljive. Međutim, iste nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije, te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Primjenom testa poštenosti zaključeno je da su te kod tih banaka bile dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da potrošač nije imao utjecaj na njihov sadržaj i da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao u cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Slijedom toga, takva odredba ugovora uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača, kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje, kao i načelu zabrane zlouporabe prava. Posebno je bitno da Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno navodi da u preostalom dijelu ugovornih odredbi o promjenjivoj ugovornoj kamatnoj stopi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, nisu nepoštene, a time ništetne odredbe, a zbog čega njihova valjanost, primjena i učinak nije dovedena u pitanje. Dakle, ovom su argumentacijom otklonjeni prigovori da su tužene banke postupale sukladno tadašnjim propisima, kao i prigovori da nije moguće utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope bez da to ima utjecaja na ostatak pravnog posla.
34.Ništetna je i nepoštena ugovorna odredba na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva jer prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kada su sklapani ugovori nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u EUR, odnosno priroda i specifičnost valute švicarski franak nije bila poznata prosječnom građaninu kojeg banka o tome ni na koji način nije informirala i potrošač nije bio i ne može biti svjestan rizika koji je preuzeo.
35.Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, prema čl. 323. st. 1. ZOO-a, je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stoga je tuženik tužitelju dužan vratiti ono što je primio na temelju kamatne stope koju je u odnosu na prvotno ugovorenu povisio jednostranom odlukom, kao i iznos koji je primio na temelju ništetne odredbe kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu CHF.
36.Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju i kamate i to od prvog dana nakon dana stjecanja preplaćenih iznosa od strane tuženika, budući da je isti, s obzirom na utvrđenu povredu interesa potrošača koja implicira svijest o nepripadnosti tako stečene imovine, bio nepošten, sve pozivom na članak 1115. ZOO-a. Visina zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.
37.Prigovor zastare nije osnovan.
38.Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO- a), koji zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. ZOO-a. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugom nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Pokretanjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO. Stav u tom smislu iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. navodeći da „pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe…“.
39.Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sve s obzirom na činjenicu da je tužbeni zahtjev usmjeren i na utvrđenje ništetnosti. Povodom dvojbi i nedoumica koje se učestalo pojavljuju u praksi na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., slijedom čega nema dvojbe da ukoliko je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
40.Pravomoćnost odluke u kolektivnom sporu u odnosu na potraživanje s osnova ništetnosti kamatne stope nastupila je 13. lipnja 2014. kada je počela teći zastara koja je istekla je 13. lipnja 2019. U odnosu na potraživanje s osnova tečajne razlike, zastara je počela teći 14. lipnja 2018.,te je istekla 14. lipnja 2023., dok je tužitelj tužbom ustao 11. lipnja 2019. slijedom čega zastara nije nastupila.
41.Konačno, treba reći da se kao ključno pitanje u ovom postupku pojavljuje pitanje posljedica ZID ZPK.
42.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR.
43.Citirani propis odredio je metodologiju izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK,a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale sa uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava,a te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK).
44.Takav dodatak ugovora potpisao je i tužitelj,čime je po ocjeni ovoga suda osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.
45.Dakle, cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF sa korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se, međutim, nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje,a što je u konačnici propisano i odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano).
46.U osnovi se može reći da je cilj ZID ZPK bio prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. Na to ukazuje činjenica da ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji,a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Dakle, primjenom citiranog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.
47.Dakle, po ocjeni ovoga suda konverzija ima samo učinak promjene valute kredita,a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.
48.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku broj Gos 1/2019 dana 04. ožujka 2020. donio je odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odedbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim sa Ustavom Republike Hrvatske, te rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 04. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona.
49.U svojoj odluci Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera,a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.
50.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako se ukazuje u citiranoj odluci na to presuda E ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi,a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna. Kako je već ranije navedeno, iz presude C-452/18 Ibercaja Banco proizlazilo bi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.
51.Može se reći da temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda E i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao,a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.
52.Treba spomenuti i to da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.
53.Kao što je već rečeno, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 172019-36 od 04. ožujka 2020.,a temeljem čl. 502. lj st. 4. ZPP- jasno je rekao da Sporazum o konverziji sklopljen na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
54.Prema odredbi čl. 1021. ZOO-a ( NN 35/05) bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom. Nadalje, odredbom čl. 324. ZOO-a propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Po stavu ovog suda u konkretnom slučaju odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa. Pri tom valja istaknuti da ZZP ne propisuje koje su konkretne posljedice djelomične ništetnosti ugovora, ali određuje da se na sva pitanja o ništetnosti koja nisu uređena u ZZP-u supsidijarno primjenjuju odredbe ZOO-a.
55.Iz navedenog proizlazi da ništetnost odredaba u dijelu u kojemu je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa nisu bitni elementi ugovora o kreditu, pa ugovor može opstati bez njih, odnosno ništetnost tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a posebno ne ništetnost cijelog ugovora. Stoga iz navedenih razloga predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti.
56.Provedenom konverzijom tužitelj nije obeštećen i nije mu vraćena preplata s osnova ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Konverzija je prvenstveno imala svrhu da se osigura redovita otplata kreditnih zaduženja dužnika u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika pri tome se vodeći načelom da im se osigura ravnopravan,a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR. Ugovor o konverziji je posebno zakonsko uređenje koje na specifičan i nov način uređuje odnose između stranaka i njegovim je zaključenjem stvorena nova pravna osnova.Radi se o specifičnoj građanskoj pravnoj ponudi u kojoj je banka imala dužnost ponuditi ga potrošačima,a potrošači su imali pravo izbora prihvatiti ga ili ne.Pobuda na strani potrošača za zaključenje takvih ugovora nije bila odlučna i ne utječe na valjanost ugovora. Nadalje, način izračuna konverzije propisan je čl. 19. c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale sa uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao kredit i na takav način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita. Dakle, konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovoj pravnoj stvari jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. To tim više što je razlog donošenja navedenog Zakona, kao što je već rečeno, bio da se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora o kreditu se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka. Činjenica da su stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.U vrijeme sklapanja Aneksa pitanje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije niti bilo pravomoćno riješeno.
57.Visina tužbenog zahtjeva sukladna je nalazu i mišljenju vještaka.
58.Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja.
59.Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a,a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).
60.Tužitelju je priznat slijedeći trošak:
- sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7.1.)
- sastav podneska od 05.11.2019. 100 bodova (Tbr.8.1.)
- pristup ročištu 13.11.2019. 100 bodova (Tbr.9.1.)
- pristup ročištu 12.02.2020 100 bodova (Tbr.9.1.)
- sastav podneska 05.10.2020. 100 bodova (Tbr.8.1.)
- sastav podneska od 12.10.2020. 100 bodova (Tbr.8.1.)
- sastav podneska od 15.12.2020. 100 bodova (Tbr.8.1.)
- pristup ročištu 14.06.2021. 100 bodova (Tbr.9.1.)
- pristup ročištu 18.10.2023. 100 bodova (Tbr.9.1.)
- sastav podneska od 19.10.2023. 100 bodova (Tbr.8.1.)
- pristup ročištu 25.01.2024. 100 bodova (Tbr.9.1.)
- pristup ročištu 11.12.2024. 100 bodova (Tbr.9.1.)
- sastav podneska od 29.9.2025. 100 bodova (Tbr.8.1.)
- pristup ročištu 21.1.2026. 100 bodova (Tbr.9.1.)
- trošak PDV-a od 25% (Tbr.46.)
- trošak financijskog vještačanja 407,49 €
- trošak sudske pristojbe na tužbu 115,99 €.
61.Vrijednost boda iznosi 2,00 € (Tbr.53.)
62. Kamata na parnični trošak određena je na zahtjev tužitelja pozivom na odredbu čl. 151. st. 3. ZPP-a,a visina je sukladna odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Opatiji, 25. veljače 2026.
S u d a c:
Senka Kirša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Dna:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
