Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-978/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Borne 14, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 3. veljače 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 24. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju ŽT iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 10.07.2020., iznos od neto 3.500,00 € (slovima: tritisućepetstoeura) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 25.01.2021. do isplate, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 posto tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 10.07.2020. u iznosu od 1.500,00 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju ŽT iz [adresa] , na ime naknade imovinske štete – tuđe pomoći iz štetnog događaja od 10.07.2020., iznos od neto 245,00 € (slovima: dvijestotinečetrdesetpeeura) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 24.02.2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete – tuđe pomoći u iznosu od 105,00 eura, te zahtjev tužitelja za tijekom zateznih kamata na dosuđenu glavnicu imovinske štete – tuđu pomoć od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 25.01.2021. do 23.02.2026., kao pravno neosnovan.

V. Nalaže se CROATIA osiguranju d.d. naknaditi tužitelju ŽT parnični trošak u iznosu od 1.015,45 € sa zateznim kamatama tekućim od 24.02.2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. srpnja 2023. navodi da je dana 10. srpnja 2020. pretrpio ozljedu na radu kao zaposlenik Hrvatskih šuma d.o.o., Podružnica [adresa], na radnom mjestu – šumar. Navedenog datuma tužitelj je bio na privremenom šumskom radilištu (pomoćno stovarište na šumskoj cesti) gdje su se izvodili radovi otpreme drvnih asortimenata, utovar trupaca, preslagivanje tereta na kamionu. Tužitelj je bio u kabini kamiona zajedno s vozačem kamiona i prikolice na kojoj se nalazio drvni asortiment (trupci). Vozač kamiona je stajao na šumskoj cesti neposredno prije priključenja u promet na državnu cestu, sve kako bi "poravnao kranom trupce" koji su se nalazili na toj prikolici, dok je tužitelj ostao u kabini da bi isprintao popratnicu (teretni list). Nakon otprilike 10-ak minuta tužitelj je zbog fizioloških potreba bio prisiljen izaći iz kabine kamiona. S obzirom da se u tom trenutku nisu vršili nikakvi radovi na prikolici kamiona, tužitelj je izašao iz kabine kamiona. Međutim, odmah nakon izlaska iz kabine osjetio je udarac trupca u desnu stranu trupa i prsnog koša te je pao na tlo. U štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede i to višestruki prijelom rebara, traumatski parcijalni desnostrani pneumotoraks, te traumatski supkutani emfizem desne torakalne stijenke. Tužitelj je bio hospitaliziran pet dana u Klinici za torakalnu kirurgiju KBC Rijeka. Poslodavac tužitelja tvrtka Hrvatske šume d.o.o. je u trenutku štetnog događaja s tuženikom imao važeću policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu zaposlenicima prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta . Tužitelju navedena ozljeda nije priznata kao ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tužitelj je bio pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu radi pobijanja drugostupanjskog rješenja Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, klasa: UP/II-502-03/21-01/17 od 23. ožujka 2021. kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Rijeka, Područna služba Gospić, klasa: UP/I-502-03/20-02/61 od 10. prosinca 2020., a koje prvostupanjsko rješenje je doneseno u ponovljenom postupku. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju ozljeda pretrpljena dana 10. srpnja 2020. nije priznata ozljedom na radu uz obrazloženje da je tužitelj izašao iz kabine kamiona znajući da je zabranjeno zadržavanje ispod dizalice u radu. Upravni spor pravomoćno je okončan na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a tužitelj je radi povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava RH, podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu RH protiv presude Visokog upravnog suda RH. Do trenutka podnošenja tužbe ovome sudu Ustavni sud RH nije donio odluku o istoj. Tužitelj u tužbi ukazuje na niz nepravilnosti uočenih po inspekcijskom nadzoru obavljenom kod poslodavca tužitelja odnosno osiguranika tuženika, a osobito na činjenicu da analizom rizika za radno mjesto pomoćnika regionika, kao i vozača kamiona u dijelu mehaničkih opasnosti nisu procijenjeni rizici sredstva za vertikalni prijenos, dizalice, sukladno prilogu Pravilnika o izradi procjene rizika; činjenicu da je po provedenom očevidu na mjestu događaja utvrđeno da teret nije bio osiguran "španerima" odnosno po završetku očevida tužiteljem kolega AT – vozač kamiona osigurao je teret sa španerima koji je opet djelomično na tri do četiri "štice" prešao preko; činjenicu da su po obavljenom inspekcijom nadzoru utvrđeni propusti u primjeni pravila zaštite na radu od kojih se napose ukazuje na to da poslodavac tužitelja nije osigurao provedbu radnog postupka sukladno pisanim uputama za rad na siguran način iz čl. 32. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, kao i na to da poslodavac tužitelja nije procijenio rizike od mehaničkih opasnosti za poslove vozača kamiona i pomoćnika revirnika sukladno čl. 18. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Tužitelj ukauje i na to da se djelatnost šumarstva, općenito govoreći, može smatrati opasnom djelatnošću, u smislu da i uz primjenu svih osnovnih i posebnih pravila zaštite na radu koa i uz prdržavanje svih uputa za rad na siguran način n ije moguće u potpusnosti otkloniti sve nezgode, odnosno do nezgoda može doći i kada se pridržavalo svih zaštitnih mjera. Tužitelj priznaje svoj djelomični doprinos (u iznosu od 30%) nastanku štetnog događaja, ali naglašava kako je pojam građanskopravne odgovornosti neovisan od pojna prekoršajnopravne odgovornosti, a i znatno šire od istoga. Iako je tužitelj jednim dijelom doprinio nas tanku ozljede na radu, predlaže da se tijekom postupka utvrdi u kojoj je mjeri isti doprinio nastanku ozljede, da se utvrdi s kojim stupnjem krivnje je tužitelj postupao prilikom izlaska iz kabine kamiona, odnosno je li tužitelj postupao s namjerom (dolus) ili krajnom nepažnjom (culpa lata) ili pak običnom nepažnjom (culpa levis). Kao ekskuliprajući razlozi od objektivne odgovornosti poslodavca za pretrpljenu ozljedu na radu radnika čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu izričito su navedeni samo: viša sila, namjera ili krajnja nepažnja radnika ili treće osobe. Tuženik je pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju s obzorm da je poslodavac tužitelja u trenutku štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici pretrpe na radu prilikom obavljanja redovitih poslova svog radnog mjesta. Zbog naravi i težine ozljeda tužitelj je više mjeseci proveo na bolovanju, te je morao mirovati i konzulmirati analgetike. Kada se uzme u obzir narav i težina pretrpljene ozljede, tužitelju bi pripadalo pravo potraživati od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 6.636,12 eura, međutim imajući u vidu tužiteljev doprinos od 30% nastanku štetnog događaja, tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.313,49 eura i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, te duševnih boli zbog naruženja zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, te iznos imovinske štete od 331,81 eura za tuđu pomoć zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužitelj predlaže da sud obveže tuženika na naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužitelj napominje da je dana 21. siječnja 2021. podnio odštetni zahtjev tuženiku u cilju mirnog rješenja spora do kojeg međutim nije došlo, a sve zbog toga što tužitelju nije priznata predmetna ozljeda ozljedom na radu od strane HZZO-a.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću, kirurgu, tužitelj je podneskom od 2. prosinca 2025. postavio konačan tužbeni zahtjev na način da konačno potražuje iznos naknade neimovinske štete u visini od 5.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 25. siječnja 2021. do isplate, s time da je u visinu neimovinske štete ukalkulirao i stopu inflacije od 32,6 % temeljem podataka od Državnog zavoda za statistiku, a vezano za stopu inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do listopada 20205. nadalje, tužitelj potražuje i naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći u visini od 350,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 25. siječnja 2021. do isplate. Prvotni zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ne spori da je u trenutku štetnog događaja s poslodavcem tužitelja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 078702019444, ali osporava odgovornost osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Prema navodima tužbe, do nezgode je došlo tako što je tužitelja po izlasku iz kabine kamiona udario trupac u desnu stranu trupa i prsnog koša, da je od siline udarca pao na tlo. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 10.12.2020.godine, tužitelju ozljeda koju je zadobio u opisanom štetnom događaju nije priznata ozljedom na radu, u smislu čl. 67.st.1. t.1. Zakona o obveznom osiguranju. U svezi s tim, tuženik ukazuje na pravno stajalište Vrhovnog suda RH izraženom u mnogobrojnim odlukama, a posebice u odluci broj Revr-947/14-2 od 11.rujna 2018.godine u kojoj je zauzet stav da je sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku u odnosu na utvrđenje razloga nastale ozljede i ne može preispitivati pravilnost takve odluke u sudskom postupku. Dakle, sud je u ovom postupku vezan odlukom nadležnog javnopravnog tijela donesenom u upravnom postupku, u odnosu na razlog nastanka kao i odgovornost poslodavca te postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, pa obzirom na činjenicu da tužitelju predmetna ozljeda nije priznata kao ozljeda na radu to tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, bez provođenja daljnjih dokaza. Tuženik podredno ističe, da on ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, nego po načelu krivnje, samo za štetu nastalu zaposleniku na radu, ako je šteta posljedica tehnološkog procesa i uz to posljedica propusta zaštite na radu, kao dijela organizacije rada, sukladno polici osiguranja zaključenoj s poslodavcem tužitelja. Iz dokumentacije priložene u spisu proizlazi da je tužitelj predmetnu ozljedu zadobio izvan tehnološkog procesa rada te da je odgovornost za njen nastanak isključivo na strani tužitelja, što njegovog poslodavca, kao osiguranika tuženika, u konkretnom slučaju oslobađa od odgovornosti, u smislu čl. 25.st.2. Zakona o zaštiti na radu . Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući zatraženu naknadu štete previsokom, obzirom na jačinu i karakter ozljeda tužitelja, orijentacijske kriterije te recentnu sudsku praksu. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost ocjene povrede prava osobnosti. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje po osnovu tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu plaćao te se pretpostavlja da su mu pomoć pružali ukućani. Dakle, obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja, a sve sukladno čl. 1086.ZOO-a. ( presuda VSRH broj Rev-1963/13 od 20.1.2016., Rev-1193/10 od 18.1.2012., Rev-297/13 od 6.9.2017., Rev-2737/19 od 13.7.2022.godine). Tuženik ujedno predlaže učiniti nespornim visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 2,65 EUR-a / 20,00 kn. Slijedom naprijed izloženog tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u odštetni zahtjev tužitelja od 25.01.2021. (str. 6 i 7 spisa), u otklon odštetnog zahtjeva tuženika od 20.01.2022. (str. 9 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 11-14 spisa), u zapisnik Državnog inspektorata od 30.7.2020. o inspekcijskom poslovanja poslodavca Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Senj, Šumarija Krasno, a vezano za predmetni štetni događaj s foto-elaboratom (str. 15-29, 76-90 spisa), u rješenje HZZO-a, Regionalni ured Rijeka, Područna služba Gospić broj klasa: UP/I-502-03/20-02/61 od 10.12.2020. (str. 35-37 spisa), u prijavu o ozljedi na radu za tužitelja (str. 72 i 75 spisa), saslušani su svjedoci AT (str. 99-101 spisa), ČT (str. 102-104 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja PT kao stranke (str. 104-106 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr.sc. Božidaru Šebečiću (str. 126-128 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć kao posljedicu ozljeđivanja na radu dana 10. srpnja 2020.

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

10. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

11. Tuženik ne spori da je poslodavac tužitelja tvrtka Hrvatske šume d.o.o. u trenutku štetnog događaja imala s tuženikom zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 078702019444.

12. Tužitelj u tužbi priznaje svoj doprinos štetnom događaju u omjeru odnosno visini od 30%.

13. U čl. 111. Zakona o radu ( NN 93/14,127/17,98/19, 151/22,46/23, 64/23), propisano je da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom.

14. U čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), a koji se odnosi na odgovornost poslodavca za štete na radu i u vezi s radom propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice moga izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Odgovornost tuženika-osiguratelja temelji se na članu 964. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11,78/15,29/18,114/22, 156/22,155/23). U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem u granicama odgovornosti poslodavca.

16. U čl. 18. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da je poslodavac obvezan imati procjenu rizika izrađeno u pisanom ili elektroničkom obliku, koje odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom i koja je dostupna radniku na mjestu rada. Poslodavac je obvezan na temelju procjene rizika primjenjivati pravila zaštite na radu, preventivne mjere, organizirati i provoditi radne i proizvodne postupke, odnosno metode, te poduzimati druge aktivnosti za sp rečavanje i smanjenje izloženosti radnika utvrđenim rizicima, kako bi otklonio ili sveo na najmanju moguću mjeru vjerojatnost nastanka ozljede na radu, oboljenja od profesionalne bolesti ili bolesti u vezi s radom te kako bi na svim stupnjevima organizacije rada i upravljanja rada osigurao bolju razinu zašite na radu.

17. U čl. 32. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da je poslodavac obvezan pisanim uputama osigurati provedbu radnog postupka u skladu s pravilima zaštite na radu te je obvezan dati radnicima upute za rad na siguran način u skladu.

18. Uvidom u rješenja HZZO-a koja prileže spisu, utvrđeno je da predmetne ozljede tužitelju ŽT nisu priznate kao ozljeda na radu od strane HZZO -a, te da je upravni postupak pravomoćno okončan.

19. Ako HZZO donese pravomoćno rješenje da se događaj ne smatra ozljedom na radu, to ima za posljedicu da radnik nema pravo na naknade iz obveznog zdravstvenog osiguranja po toj osnovi, te mu se bolovanje i naknade obračunavaju kao za "obične" bolesti ili ozljede. Međutim, to ne obvezuje sud u parnici za naknadu štete jer sud u postupku naknade štete samostalno utvrđuje je li se događaj dogodio u vezi s radom, postoji li uzročna veza i postoji li odgovornost poslodavca. To znači da i ako HZZO nije priznao ozljedu na radu sud može zaključiti odnosno utvrditi da je riječ o šteti nastaloj u vezi s radom i dosuditi naknadu. Nepriznavanje ozljede na radu od strane HZZO-a ne isključuje odgovornost poslodavca, odnosno osiguratelja, te sprječava dosuđenje naknade štete i to je samo jedan od dokaza koji sud slobodno cijeni.

20. Uvidom u Zapisnik Državnog inspektorata broj klasa: UP/I-116-02/20-45/8 od 30. srpnja 2020. s foto-elaboratom (str. 15-29 spisa), o inspekcijskom nadzoru poslovanja Šumarije Krasno, u svezi sa štetnim događajem u kojem je ozlijeđen tužitelj, utvrđeno je da je Inspekciji rada dana 10. srpnja 2020. u 14,30 sati prijavljena ozljeda na radu, da je istoga dana 10. srpnja 2020. izvršen očevid na mjestu događaja, da je izvršeno fotografiranje mjesta događaja, a da je 27. srpnja 2020. izvršen uvid u dostavljenu radno-pravnu dokumentaciju. U Zapisniku je navedeno da je PT osposobljen za rad na siguran način za poslove i zadatke stručnog radnika, a prema izjavi stručnjaka zaštite na radu NT navedeni poslovi pomoćnika revirnika

– poslovođe su poslovi s malim rizikom, pa nije potrebno provesti osposobljavanje za rad na siguran način u praktičnom dijelu. Prema Procjeni rizika za Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Senj, izrađenoj 31. listopada 2015. radno mjesto pomoćnika revirnika – poslovođe nije radno mjesto s posebnim uvjetima rada, dok je radno mjesto vozač kamiona radno mjesto s posebnim uvjetima rada. U Procjeni rizika

– analize rizika za radno mjesto pomoćnik revirnika – poslovođa u dijelu mehaničkih opasnosti nisu procijenjeni rizici 1.4. sredstva za vertikalni prijenos, 1.4.1. dizalice, sukladno prilogu Pravilnika o izradi procjene rizika, a za radno mjesto vozača kamiona u dijelu opasnosti nisu procijenjeni rizici 1.4. sredstava za vertikalni prijenos, 1.4.1. dizalice sukladno prilogu Pravilnika o izradi procjene rizika. Uvidom u Upute za rad na siguran način pri privlačenju i prijevozu tereta, Zagreb, 2010. godina, Inspektorat je utvrdio da je navedeno sljedeće: "Radi upozorenja od opasnosti kretanja ispod tereta i dizalice na vidljivom mjestu mora biti postavljen znak upozorenja – zabranjeno zadržavanje ispod dizalice u radu. U uputama se prikazuje slikama broj 50 i 60: "Prilikom izvoza i prijevoza teret mora biti uredno složen kako bi se spriječilo ispadanje sortimenata iz utovarnog prostora". Što se tiče uputa za rad proizvođača Epsilon- Palfinger navodi se da jedino kvalificirani radnici mogu raditi s dizalicom. Ako je potrebno, prostor oko dizalice treba ograditi. Zaključno, obavljenim inspekcijskim nadzorom povodom ozljede na radu PT utvrđeni su propusti u primjeni pravila zaštite na radu i to: poslodavac nije osigurao provedbu radnog postupka sukladno pisanim uputama za rad na siguran način iz čl. 32. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, a to se odnosi na činjenicu da se tužitelj pri utovaru ili istovaru drvnih sortimenata dizalicom nalazio u zoni opasnosti odnosno rada dizalice, a trebao se nalaziti izvan zone opasnosti jer je zabranjeno zadržavati se u radnom djelokrugu stroja, osim toga prilikom izvoza i prijevoza teret mora biti uredno složen kako bi se spriječilo ispadanje sortimenata iz utovarnog prostora. Očevidom je utvrđeno kako su na desnoj (suvozačevoj) strani kamiona, na strani na kojoj je stradao poslovođa trupci bili složeni preko bočnih "štica" utovarnog prostora kamiona, što je protivno čl. 95. st . 2. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu koji kaže da visina tereta na vozilima namijenjenim za prijevoz drvnih sortimenata ne smije prelaziti visinu ugrađenih "štica" za osiguranje tereta. Osim toga, rad radnika PT je bio bez dužne pažnje jer posao nije obavljao u skladu s uputama poslodavca za rad na siguran način i pravilnika zaštite na radu. Tužitelj PT ušao je u opasnu zonu u radni djelokrug stroja i tereta kada je izašao iz kabine kamiona, a nakon čega ga je ozlijedio teret koji je pao s utovarnog prostora dok je radnik AT rukovao dizalicom protivno uputi za rad na siguran način pri privlačenju i prijevozu tereta u kojoj se navodi da je zabranjeno zadržavanje ispod dizalice u radu. Poslodavac nije u dostavljenoj Procjeni rizika za poslove vozača kamiona koji rukuje hidrauličnom dizalicom te pomoćnika revirnika – poslovođe procijenio rizike od mehaničkih opasnosti vezano za sredstva za vertikalni prijenos odnosno dizalice. Nakon toga Državni inspektorat je po službenoj dužnosti donio usmeno rješenje kojim je zabranjeno Hrvatskim šumama, Uprava šuma, Podružnica Senj, Šumarija Krasno, obavljanje poslova preslagivanja i ukrcaja trupaca hidrauličnoj dizalicom kamionom kada se u radnom djelokrugu dizalice i tereta (opasnoj zoni) nalaze radnici; obavljanje poslova utovara trupaca n a način da se trupci slažu iznad ugrađenih ručica tzv. štica utovarnog prostora kamiona. Naređeno je poslodavcu tužitelja da procijeni rizike na poslovima vozača kamiona i pomoćnika revirnika – poslovođe od mehaničkih opasnosti sredstava za vertikalni prijenos tereta

– dizalice u roku od 20 dana. Poslodavcu tužitelja je na mjestu izvršenja prekršaja, kao i odgovornoj osobi poslodavca izrečena novčana kazna/e.

21. Nesrodan svjedok AT, vozač kamiona, na ročištu održanom 7. veljače 2024. (str. 99-101 spisa), iskazao je pored ostaloga da je bio na mjestu štetnog događaja jer je vozio šumski kamion s prikolicom za prijevoz trupaca. Radni zadatak njemu i tužitelju je bio da natovarimo drva odnosno trupce za kamion i prikolicu te da ih otpreme na mjesto istovara. Tužitelj PT je otpremnik, a njegov posao je da otpremi trupce, a to znači da kada svjedok natovari trupce na kamion i prikolicu da mu tužitelj daje otpremnicu kao dokaz da se radi o drvnoj masi Hrvatskih šuma, koji čini drvne mase i sl. Svjedok je trupce tovario na kamion pomoću dizalice koja se nalazi na kamionu i dio je kamiona. Tužitelj j sam došao na mjesto na kojem je svjedok tovario drvnu masu sa službenim kombijem Hrvatskih šuma. Tužitelj je došao na radilište kako bi pratio posao svjedoka. Kada je svjedok završio utovar i kad dizalica više nije radila, već se svjedok spremao za odlazak, dogodilo se to da je tužitelj koji je u međuvremenu došao na suvozačko mjesto u svjedokovom kamionu i tamo sjedio, izašao iz kamiona i krenuo urinirati pored kamiona. U jednom trenutku pao je trupac s kamiona na tužitelja jer je prilikom spremanja dizalice jedan dio dizalice pomaknuo jedan trupac. S obzirom da je kamion bio natovaren svjedok nije mogao vidjeti tužitelja. Na tužitelja je pao trupac promjera 30 cm, a duljine 2 m od bukve. Svjedok je vidio kad je drvo palo, ali nije vidio kada je drvo udarilo tužitelja. Svjedok je iskazao: "Mislio sam drvo je palo, sa strane nema nikoga i to je sve u redu, jer ću ga ponovno podići na kamion, međutim tužitelj se našao pokraj kamiona te mu je drvo palo na leđa." Svjedok je napomenuo da je tužitelj bio pored kamiona i to pred kabine suvozačevog mjesta. Svjedok je iskazao da se tužitelj nije smio nalaziti blizu kamiona i prikolice za vrijeme dok se tovari drvna masa s dizalice. Dizalica je bila složena, ali nije bila isključena. Tužitelj je znao da dizalica nije isključena. Sve to se događalo na šumskom putu bez asfalta koji je bio suh, nešto širi od kamiona, ali na tom šumskom put se nisu mogla mimoići dva vozila.

22. Nesrodan svjedok, ČT, na ročištu održanom 7. veljače 2024. (str. 102 - 104 spisa), iskazao je da nije bio očevidac štetnog događaja od 10. srpnja 2020. Dana 10. srpnja 2020. tužitelj je bio zaposlenik Hrvatskih šuma, a štetni događaj se dogodio prilikom obavljanja posla. Svjedoku je upravitelj Šumarije rekao da je pao trupac na tužitelja. Svjedok je iskazao da prilikom slaganja trupaca na kamion, trupci ne smiju prelaziti tzv. štice odnosno debla koja sprečavaju da trupci padnu s kamiona. Što se tiče radnog djelokruga dizalice koja podiže drvnu masu to je prostor od dvije dužine dizalice u svim smjerovima. Dizalica je duga oko 6 ili 7 m, a to znači da u promjeru od 15 m od sjedišta dizalice nitko ne smije biti kada dizalica radi. Tih 15 m premašu je kabinu kamiona. Kada se teret utovari potpuno, osigurava se tzv. španerima. To su trake koje idu preko drvne mase koja je na kamionu i koje se kvače ispod kamiona odnosno prikolice na kojem je drvo. Misli da je tužitelj znao da ne smije biti u radijusu odnosno djelokrugu dizalice jer je osposobljen za rad na siguran način. Ne zna što je tužitelj radio u djelokrugu stroja. Dodao ej da mu je tužitelj rekao da u trenutku kada je na njega palo drvo je išao izvršiti nuždu. Svjedok je iskazao da je rad na kamionu na koji se tovare drva gotov kada se isključi dizalica odnosno kada se podignu stabilizatori koji se spuštaju s te dizalice sa strane kamiona kako bi osigurale kamion od bočnog prevrtanja. Svjedok misli i da je n konkretnoj dizalici postojao znak upozorenja da je zabranjeno zadržavanje u djelokrugu rada tog stroja. Po miljenju svjedoka tužitelj se nije smio naći na mjestu na kojem se našao u trenutku štetnog događaja jer se nalazio u prostoru radnog djelokruga stroja.

23. Tužitelj PT saslušan na ročištu održanom 7. veljače 2022. (str. 104 -106 spisa), iskazao je između ostalog da se štetni događaj dogodio 10. srpnja 2020. za vrijeme njegovog radnog vremena prilikom izvršenja tužiteljevog radnog naloga koji mu je izdao poslodavac Hrvatske šume d.o.o., odnosno upravitelj Šumarije Krasno CT. Radni nalog je bio da otpremi kamion višemetrice (ogrjevno drvo) za kupce s vozačem kamiona i prikolice AT. Štetni događaj zbio se oko podneva. Vozač utovara višemetricu na kamioni prikolicu, a tužitelj u kompjutor unosi što je vozač utovario, odnosno količinu drva u kubicima. Na čelu svakog trupca piše kolika mu ej kubikaža. Vozač tužitelju govori kolika je kubikaža i onda tužitelj te podatke unosi u kompjutor. Tom prilikom trebalo je natovariti 10 kubika višemetrice – drva za ogrjev na kamion, a 5 kubika na prikolicu. Kada su došli do 15 kubika tužitelj je vozaču AT rekao da je gotovo odnosno da je završeno te da spremi dizalicu. Tužitelj je otišao u kabinu kamiona isprintati popratnicu za vozača za tu količinu drveta. Kada sam vozaču rekao "gotovo je" to je značilo da je natovareno ukupno 15 kubika ogrjevnog drva. Vozač je spremio dizalicu na teret. Tužitelj je ušao u kabinu kada je vozač stavio dizalicu na teret u trenutku kada se tužitelj nalazio u kabini teret na kamionu i prikolici nije bio osiguran gurtnama odnosno trakama koje sprečavaju pad drveta s kamiona i prikolice. Radna zona dizalice je oko 14 m. U jednom trenutku tužitelj je krenuo izlaziti iz kamiona sa suvozačeve strane. Izašao je iz kamiona i stajao bočno kod kamiona i u tom trenutku ga je pogodilo drvo koje je sletjelo s kamiona. Drvo ga je pogodilo u leđa. Tužitelj je iskazao da je on osposobljen za rad na siguran način. Vidio je da je na kamionu bilo drva koja su bila iznad štica. O tome do kuda mu seže drvo mora voditi računa vozač. Trupci nisu ravni. Oni su valoviti i zapravo tužitelj ne zna koliko su bili iznad štica. Taj trupčić je poletio prema vratima kamiona sa sredine tereta, a ne s vrha. Drvo je vjerojatno bilo pod pritiskom. Radilo se o bukovom drvetu bez kore koje je zato sklisko, jer je voda ispod kore. Tužitelj 25 godina radi isti posao i nikada mu se nešto slično nije dogodio. U trenutku kada je izašao iz kamiona u namjeru da izvrši nuždu teret na kamionu nije bio osiguran gurtnama odnosno trakama koje se stežu ispod tereta sa šasijom kamiona kako bi onemogućile pad tereta s kamiona.

24. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da se tužitelj dana 10. srpnja 2020. ozlijedio na radu, obavljajući poslove svoga radnog mjesta za vrijeme radnog vremena. Ozljeda koju je tužitelj pretrpio na radu toga dana obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Međutim, sam tužitelj u tužbi je priznao da je doprinio nastanku štete u visini od 30%, odnosno sam tužitelje je naveo da smatra da postoji podijeljena odgovornost poslodavca i radnika za štetu koju je radnik pretrpio na radu. Podijeljena odgovornost u kontekstu ozljede na radu znači da su i poslodavac i radnik doprinijeli nastanku štete pa se obveza naknade raspodjeljuje prema njihovom udjelu krivnje ili doprinosu. Sud treba utvrditi postoji li odgovornost poslodavca vezano za organizaciju rada, sigurnost, nadzor i sl., i je li radnik svojim ponašanjem pridonio šteti. Ako je radnik pridonio šteti naknada koja se dosuđuje radniku se razmjerno smanjuje. Sud cijeni sve okolnosti, a osobito stupanj krivnje, opasnost radnog procesa, jesu li postojale jasne upute i kontrola i mogućnost izbjegavanja štete. U konkretnom slučaju provedenim nadzorom od strane Državnog inspektorata dana 10. srpnja 2020., a o čemu je zapisnik sačinjen 30. srpnja 2020., vidljivo je da su u konkretnom slučaju postojali propusti u primjeni mjera zaštite na radu od strane poslodavca jer poslodavac nije osigurao provedbu radnog procesa sukladno uputama za rad na siguran način iz čl. 32. st. 2. Zakona o zaštiti na radu jer se obavljanje poslova preslagivanja i ukrcaja trupaca hidrauličnom dizalicom na kamionu obavljalo u radnom krugu dizalice i tereta u tzv. opasnoj zoni u kojoj se nisu smjeli nalaziti radnici. Također je utvrđeno da su poslovi utovara trupaca vršeni na način da su trupci slagani iznad ugrađenih štica utovarnog prostora kamiona, da teret nije bio pravilno osiguran od pada s kamiona i prikolice. Što se tiče radnika, radnik se našao u zoni u kojoj je bilo zabranjeno zadržavanje radnika za vrijeme rada dizalice koja se nalazila na kamionu. Dakle, ozlijeđeni radnik, ovdje tužitelj PT je ušao u opasnu zonu u radni djelokrug stroja i tereta kada je izašao iz kamiona radi obavljanja nužde. Svojim postupanjem i poslodavac i radnik su odstupili od uputa za rad na siguran način. Poslodavac nije osigurao provedbu radnog postupka sukladno pisanim uputama za rad na siguran način, a radnik je također odstupio od upute za rad jer se našao u sporno vrijeme u djelokrugu dizalice u radu gdje je zabranjeno zadržavanje, a što je tužitelj odnosno radnik znao. Postavlja se pitanje je li radnik, ovdje tužitelj, u konkretnom slučaju postupao običnom nepažnjom ili krajnjom nepažnjom. Obična nepažnja je stupanj krivnje kod koje osoba ne postupa pažnjom koja se u danim okolnostima razumno očekuje, ali ne pokazuje grubo zanemarivanje pravila niti svjesno prihvaćanje rizika. Radi se o ponašanju koje odstupa od standarda pažnje prosječno savjesno osobe, ali nema elemente grupe nepažnje, nema namjere i propust je najčešće posljedica nepažnje, brzine ili pogrešne procjene. Obična nepažnja radnika postoji primjerice kada ne procijeni pravilno rizik ili previdi uputu upozorenja. Krajnja nepažnja (gruba nepažnja) je najteži oblik nepažnje i postoji ka osoba postupa s očitim i ozbiljnim zanemarivanjem osnovnih pravila opreza, odnosno kada je opasnost bila jasna i jako uočljiva, ali je ipak ignorirana. Krajnja nepažnja postoji kada ponašanje znatno odstupa od standarda pažnje razumno savjesne osobe i približava se namjeri iako nema izravne namjere nanošenja štete. Radi se o očitom i grubom kršenju pravila, svjesnom prihvaćanju očitog rizika i postupanju koje pokazuje ozbiljnu nebrigu za posljedice. Ovaj sud smatra da je tužitelj PT pokazao stupanj obične nepažnje jer je zbog namjere da ide obaviti fiziološku potrebno odnosno izvršiti nuždu pogrešno procijenio da će to moći brzo napraviti bez ikakvih posljedica za svoje zdravlje bez obzira što je znao da se ne smije zadržavati ispod dizalice u radu. S obzirom da je poslodavac tužitelja organizator rada i da odgovara za sigurnost radnog procesa, nedvojbeno je utvrđeno da njegova odgovornost postoji, a posljedično tome s obzirom na sklopljeno osiguranje i ovdje tuženika. Međutim ovaj sud smatra da je tužitelj svojim ponašanjem pridonio nastanku štete jer nije postupao s dužnom pažnjom koja se od radnika u konkretnim okolnostima mogla očekivati. Cijeneći sve okolnost, a osobito stupanj opasnosti radnog procesa, jasnoću uputa za rad i mogućnost tužitelja da izbjegne štetni događaj, sud ocjenjuje doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 30%, dok odgovornost tuženika iznosi 70%. Primjenom pravila o podijeljenoj odgovornost tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju štetu razmjerno svom udjelu odgovornosti.

25. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

26. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Međutim, opće poznata je činjenica da je u periodu od posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH (lipanj 2020. do danas) značajno porasla stopa inflacije, te da ista sukladno javnog dostupnim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku za period od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosi čak 32,6%. Vrijednost (kupovna moć) novčanog iznosa pravične novčane naknade koju bi oštećenik za istu ozljedu ostvario "na današnji dan" temeljem spomenuti Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. u ovom je trenutku za više od 32% manja od vrijednosti/kupovne moći tog istog novčanog iznosa naknade štete koju bi tužitelj za tu istu ozljedu ostvario da mu se naknada štete isplatila, primjerice u lipnju 2020. odnosno u trenutku kada je stupila na snagu Odluka Vrhovnog suda RH o povišenju Orijentacijskih kriterija (lipanj 2020.). Samim time, oštećenik za isti iznos novčanih sredstava (broj i vrijednost novčanih jedinica) u ovom trenutku može kupiti trećinu manje dobara i usluga i drugih potrepština nego li što je to oštećenik za isti novčani iznos mogao učiniti/kupiti u trenutku kada je Vrhovni sud RH donio Odluku o povišenju Orijentacijskih kriterija za određivanje visine naknade štete kod povrede prava osobnosti, a kod nekih proizvoda i usluga zasigurno je došlo do porasta cijena i više od 50%, a ponegdje i do 100%. S obzirom na navedeno Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH ne mogu biti "puka matematička formula" koja bi se trebala "doslovce", mehanički te na istovjetan način primjenjivati u svim postupcima naknade štete, već je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti i specifičnosti konkretnog slučaja, pa je tako potrebno i osnovano uzeti u obzir i opće poznat i svima u svakodnevnom životu lako prepoznatljiv značajan porast stope inflacije. Navedeno je verificirano i u mnogobrojnoj praksi I-stupanjskih i II-stupanjski sudskih odluka.

27. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kirurga dr.sc. Božidara Šebečića (str. 126-128 spisa) proizlazi da je tužitelj PT, rođen 1972. god. dana 10.07.2020. godine stradao na radnom mjestu. Drveni trupac pao je s kamiona i udario tužitelja u desnu stranu prsnog koša. Zadobio je prijelom 8. do 10. rebra na desnoj strani prsnog koša, nakupljanje slobodnog zraka u desnom prsištu i u potkožnom masnom tkivu. Prema mehanizmu nastanka ozljede opisanom u tužbi i priloženoj medicinskoj dokumentaciji postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda. Liječen je u bolnici 5 dana. Kod otpusta mu je preporučeno mirovanje i uzimanje antibiotika i analgetika. Na bolovanju je bio 5 mjeseci. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Stanje po serijskom prijelomu tri rebra uz djelomični pneumotoraks i zaostale kronične bolove na mjestu prijeloma uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 7%. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta tri dan, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 5 tjedna kumulativno. Kod tužitelja nema naruženja. Tuđa pomoć mu je bila potrebna opsegu 3 sata dnevno 2 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 2 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.. Liječenje tužitelja je završeno 09.12.2020. godine.

28. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka stranke nisu imale primjedbi.

29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog medicinskog vještaka dr. sc. Božidara Šebečića kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. U nalazu i mišljenju vještaka nema kontradiktornosti. Nalaz i mišljenje vještaka sačinjen je u skladu s pravilima struke.

30. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (48 godine starosti) ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u visini od 2.000,00 €, uzevši u obzir i spomenutu stopu inflacije (32,6%), za koju stopu odnosno postotak je uvećan iznos neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove. Međutim, s obzirom da postoji doprinos tužitelja u visini od 30% naprijed nadvedeni iznos se umanjuje za 30% te se tužitelju s te osnove konačno dosuđuje 1.400,00 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja s te osnove je odbijen kao previsoko postavljen, odnosno neosnovan, a radi se o iznosu od 600,00 € budući da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu s te osnove potraživao 2.000,00 €.

31. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužitelja, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u visini od 1.200,00 €, uzevši u obzir i spomenutu stopu inflacije (32,6%), za koju stopu odnosno postotak je uvećan iznos neimovinske štete za pretrpljeni strah. Međutim, s obzirom da postoji doprinos tužitelja u visini od 30% naprijed nadvedeni iznos se umanjuje za 30% te se tužitelju s te osnove konačno dosuđuje 840,00 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja s te osnove je odbijen kao previsoko postavljen, odnosno neosnovan, a radi se o iznosu od 360,00 € budući da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu s te osnove potraživao 1.200,00 €.

32. Stanje po serijskom prijelomu tri rebra uz djelomični pneumotoraks i zaostale kronične bolove na mjestu prijeloma uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 7%. Ovaj sud smatra da bi tužitelju za taj vid neimovinske štete pripadao pravičan novčani iznos od 1.800,00 eura, uzevši u obzir i spomenutu stopu inflacije od 3,26 % za koji postotak je uvećan iznos neimovinske štete za smanjenje životne aktivnosti. Međutim, s obzirom da postoji doprinos tužitelja u visini od 30% naprijed nadvedeni iznos se umanjuje za 30% te se tužitelju s te osnove konačno dosuđuje 1.260,00 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja s te osnove je odbijen kao previsoko postavljen, odnosno neosnovan, a radi se o iznosu od 540,00 € budući da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu s te osnove potraživao 1.800,00 €.

33. Kod tužitelja nije nastupilo naruženje.

34. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć po 3 sata dnevno kroz 2 tjedna, odnosno 14 dana po 3 sata, što iznosi 42 sata, te u opsegu 2 sata dnevno 2 tjedna, što iznosi 14 dana po 2 sata, odnosno 28 sati. To sve zbrojeno iznosi ukupno 70 sati. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada mu tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da bi tužitelju na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripadao iznos od 350,00 € (70 sati x 5,00 €/1h), odnosno smatra iznos od 5,00 € po jednom satu primjerenim iznosom imajući u vidu trenutnu sudsku praksu i sve naprijed navedeno. Međutim, s obzirom da postoji doprinos tužitelja u visini od 30% naprijed nadvedeni iznos se umanjuje za 30% te se tužitelju s te osnove konačno dosuđuje 245,00 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja s te osnove je odbijen kao previsoko postavljen, odnosno neosnovan, a radi se o iznosu od 105,00 € budući da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu s te osnove potraživao 350,00 €.

35. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je dosuđeno: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 1.400,00 €; na ime pretrpljenog straha 840,00 €; na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.260,00 eura, odnosno s osnove neimovinske štete tužitelju je dosuđeno ukupno 3.500,00 eura, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s te osnove u visini od 1.500,00 eura tužitelj odbijen jer je isti pravno neosnovan. S osnove imovinske štete – tuđa pomoć tužitelju je dosuđeno 245,00 eura, dok je s te osnove tužitelj odbijen s iznosom od 105,00 eura, imajući u vidu doprinos tužitelja šteti.

36. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelju je na dosuđenu glavnicu neimovinske štete potražuje zatezne kamate od 25.01.2021., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 25.01.2021. do isplate. U pogledu tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete – tuđu pomoć, iste teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 24.02.2026. do isplate. Radi se o nerepariranoj šteti na koju zatezne kamate mogu reći jedino od dana kada je njena visina utvrđena, a to je od dana presuđenja sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

37. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

38. Tužitelja je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave postavila zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživa la je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na strani 163 i 164.

39. Tuženik, zastupan po punomoćnicima po zaposlenju, do zaključenja glavne rasprave nije popisao svoj eventualni parnični trošak, odnosno nije zatražio naknadu parničnog troška.

40. Tužitelj je djelomično uspio u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 5.000,00 €, a tužitelj je uspio u sporu s iznosom od 3.500,00 €.

41. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). U pogledu pravne osnove tužitelj je uspio u sporu sa 70%, a tuženik s 30%. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 70% (3.500,00 € / 5.000,00 €), a tuženik s 30%. S obzirom na ukupan uspjeh tužitelj je uspio u sporu sa 70 % (70% + 70% : 2), a tuženik je uspio u sporu 30% (30% + 30% : 2). Imajući u vidu naprijed navedeni čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na 40% priznatih troškova (70% - 30%). Tužitelju bi bio priznat trošak: za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova; za sastav tužbe u visini od 100 bodova; za sastav obrazloženog podneska od 18.12.2023.; za sastav podneska od 2.12.2025. u visini od 100 za svaki bodova; za sastav podneska od 21.02.2024. u visini od 50 bodova; za zastupanje na ročištima od 16.11.2023., 07.02.2024. i 06.02.2026. za svako po 100 bodova, to iznosi ukupno 750 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.500,00 €. Međutim s obzirom da je uspjeh tužitelja u ovoj parnici 40%, iznos od 1.500,00 € se umanjuje do 40%, te se dobije iznos od 600,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 150,00 €. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u visini od 265,45,00 € u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužitelju, s obzirom na njegov uspjeh u ovoj parnici, priznat parnični trošak u iznosu od 1.015,45 eura.

42. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od 24. veljače 2026., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

43. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odv. Maja Buhin

- tuženiku