REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-2000/2022-51
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miro Dragović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mire Dragovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Denisa Bajsa, odvjetnika, dana 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. kolovoza 2022. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 4. listopada 2019. slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na poslove samostalnog referenta za pravne poslove, a ako takvih poslova nema da ga vrati na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u visini od 500,00 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme u organizacijskoj jedinici Služba za upravljanje ljudskim resursima i pravnim poslovima, na poslovima samostalnog referenta za pravne poslove temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. listopada 2019. Dana 26. kolovoza 2022. tuženik je donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je tužitelju uručio 1. rujna 2022. i protiv koje je tužitelj uložio Zahtjev za zaštitu prava o kojemu tuženik nije odlučio. Pobijanom Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju je otkazan Ugovor o radu od 4. listopada 2019. zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, s obrazloženjem da su se kod tuženika iste grupe poslova tzv. funkcionalnih poslova „korporativnih funkcija“ ranije obavljale decentralizirano po podružnicama i služile samo za potrebe tih podružnica, a što je dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te prevelikog broja izvršitelja i neopravdano velikog troška poslovanja. Riječ je o poslovima koji su zajednički svim podružnicama, a koje tuženik naziva korporativnim funkcijama, korporativnim servisima ili funkcionalnim poslovima. Nadalje, tuženik u svojoj Odluci o otkazu navodi kako je novom organizacijom posla proveo centralizaciju korporativnih funkcija na način da je uveo novu organizaciju prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati korporativne funkcije po različitim organizacijskim jedinicama/podružnicama da bi se nadalje obavljale centralizirano unutar samo jedne nove organizacijske jedinice naziva korporativni servisi i to unutar odgovarajućih sektora i službi kao nižih organizacijskih jedinica. Kao posljedicu centralizacije tuženik navodi potrebu za smanjenjem broja izvršitelja koje je dovelo do kolektivnog viška radnika. Tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta samostalni referent za pravne poslove u Podružnici Gradska groblja koji spadaju u grupu pravnih poslova ( tzv. funkcionalna grupa poslova). U obrazloženju pobijane Odluke o otkazu tuženik nadalje navodi kako je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj obavljao poslove, ali na način da se djelokrug poslova te organizacijske jedinice u bitnome mijenja te se proširuje opseg poslova iste pa se navedeni poslovi obavljaju unutar nove organizacijske jedinice naziva Sektor za pravne poslove koji se nalazi unutar organizacijske jedinice „Korporativni servisi", a u kojemu tuženik ima potrebu za 15 izvršitelja visoke stručne spreme pravnog smjera. Tuženik navodi da je ukupan broj tuženikovih radnika VSS pravnog smjera veći od broja 15 i da je kod odabira prekobrojnih radnika koristio kriterij bodovanja prema tablici u odluci, odnosno prema trajanju radnog odnosa, dobi radnika, obvezi uzdržavanja te statusu Hrvatski branitelji i djeca poginulih/nestalih branitelja. Po tom bodovanju tužitelj je ostvario 3 boda obzirom da je u radnom odnosu kod tuženika proveo 2 god., 10 mj. i 23 dana, što je za 1 bod manje od praga (4 boda) za nastavak rada u Sektoru za pravne poslove. Tuženik je naveo je da je tužitelju ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. "operacijama" i da je tužitelj odbio ponudu za popunjavanje slobodnog radnog mjesta i da je time povukao interes za preostala radna mjesta za koja je aplicirao stoga je otkazan ugovor o radu. Tužitelj ističe kako je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nezakonita. Nije sporno da pravni poslovi ulaze u tzv. funkcionalne poslove i nije sporan odabir kriterija za bodovanje. Nije sporno da je tuženik prethodno proveo savjetovanje sa sindikatima koji su imali niz meritornih primjedbi na predmetni postupak reorganizacije, a koje je primjedbe tuženik otklonio kao irelevantne. Međutim, tuženik je u donošenju Odluke o otkazu učinio niz propusta koji Odluku o otkazu čine nezakonitom, stoga tužitelj ukazuje da nisu istiniti navodi da je decentralizirano obavljanje poslova dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti. Pravni poslovi u Podružnici Gradska groblja obavljali su se nesmetano, uredno i na zadovoljstvo korisnika usluga nekoliko desetljeća. O pokazateljima neučinkovitosti nema riječi u Odluci o otkazu niti ih je tuženik iznio tijekom savjetovanja sa sindikatima, no to zakonski nije dostatno za otkazivanje ugovora o radu. Nadalje da tuženik nije objasnio na koji će se način centralizacijom postići veća procesna i organizacijska učinkovitost niti se logičkim promišljanjem može doći do zaključka na koji način centralizacija poslova povećava učinkovitost, odnosno kako tuženik uopće mjeri učinkovitost. Tuženik nije proveo analizu koliko mu je doista potrebno pravnika pa ne može tvrditi da je izvršitelja bilo previše i da je taj višak stvarao neopravdano velik trošak poslovanja. Naime, ako je za obavljanje pravnih poslova bilo potrebno puno izvršitelja oni, nesporno, stvaraju veliki trošak poslovanja, ali taj trošak nije neopravdan jer su ti poslovi potrebni tuženiku za uredno funkcioniranje. Tužitelj vjeruje da su važnost poslova koje tuženik obavlja za Grad Zagreb te nužnost njihovog nesmetanog i kontinuiranog obavljanja općepoznate činjenice i da ih nije potrebno dokazivati, centralizacija ne dovodi sama po sebi do smanjenja broja izvršitelja - pogotovo taj navod ne stoji kraj dijela obrazloženja Odluke o otkazu gdje se navodi: " djelokrug poslova te organizacijske jedinice u bitnome se mijenja te se proširuje opseg poslova...". Ako se opseg pravnih poslova jedinice u kojoj je tužitelj radio proširio i kao takav proširen unio u novu organizacijsku jedinicu Sektor za pravne poslove kako se navodi u Odluci o otkazu, tada ne stoji navod da je centralizacija sama po sebi dovela do smanjenja broja izvršitelja već upravo suprotno od toga. Tuženik u svom očitovanju sindikatima koji djeluju u ZGH od 8.4.2022. tvrdi da će se u Sektoru pravnih poslova obavljati istovrsni poslovi koji su se obavljali u svakoj pojedinoj podružnici, pa tužitelj ističe ako je tomu tako i ako istovremeno nije došlo do smanjenja opsega posla tada je očigledno neosnovana i neistinita tuženikova tvrdnja da je centralizacija pravnih poslova dovela do potrebe za smanjenjem broja izvršitelja. Nadalje, tuženik nije napravio sistematizaciju radnih mjesta u Sektoru pravnih poslova - nije predvidio radna mjesta, nije predvidio stručnu spremu, iskustvo i dr. uvjete koji se traže za pojedine poslove, nije predvidio koliki će mu broj izvršitelja biti potreban za pojedine poslove, samo je nabrojao čime će se Sektor za pravne poslove baviti i koje će dvije službe imati iz toga se da zaključiti da tuženik nije osmislio ni postavio novu organizaciju posla. Bez postavljanja nove organizacije posla tuženik ne zna koliko mu je izvršitelja potrebno i što će oni uopće raditi tako da je tvrdnja da se posao za cijeli Holding može obavljati sa 15 pravnika nevjerodostojna jer nije utemeljena na realnim pokazateljima (zapravo nije utemeljena ni na kakvim pokazateljima nego je broj potrebnih izvršitelja određen, čini se, odokativno). Tuženik je reorganizaciju proveo polovično - ukinuo je pravne poslove u podružnicama, ali kako ih nije dalje organizirao u Sektoru za pravne poslove neutemeljen je navod Odluke o otkazu da se donosi na temelju reorganizacije jer reorganizacija nije ni provedena - ukidanjem pravnih poslova po podružnicama bez istovremenog sistematiziranja pravnih poslova u novoj organizacijskoj jedinici nije napravljena reorganizacija u smislu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a. Bodovanje po kriterijima nije provedeno zakonito - u sustav bodovanja bez ikakvog objašnjenja tuženik nije uvrstio niz pravnika kojima je osigurao druge pozicije dok neki od njih prema kriterijima naznačenim u odluci imaju krače trajanje radnog odnosa nego tužitelj (npr. IZ, KZ, ČZ, OZČ i dr.) i time je diskriminirao tužitelja, a posljedica diskriminatornog postupanja je ništetnost Odluke o otkazu. Bodovanje jednako tako nije provedeno zakonito jer je obuhvatilo radnike koji se međusobno ne mogu uspoređivati - primjerice, tuženik je radnike sa srednjom stručnom spremom uspoređivao s radnicima s visokom stručnom spremom, potom je uspoređivao radnike koji ne obavljaju iste i slične poslove i sl. (O, CZ). Nadalje da tuženik koristi usluge agencije za posredovanje u zapošljavanju protivno čl. 45. st. 4. toč. 2. Zakona o radu. Tužitelj navodi da nisu istiniti navodi tuženika da je tijekom provedbe postupka selekcije odabira kandidata u tzv. operacijama odbio ponudu za popunjavanje slobodnog radnog mjesta te povukao interes za sva preostala radna mjesta za koje se aplicirao sukladno čl. 115. KU. Tužitelj je izjavom od 22.3.2022. (predana tuženiku 23.03.2022.) izjavio da iskazuje interes za više radnih mjesta (točnije 7 radih mjesta), međutim tuženik se nikada nije očitovao na njegovu Izjavu kojom iskazuje interes za zapošljavanje, već je samo paušalno i neistinito u Odluci o otkazu naveo da je tužitelj odbio ponudu i time povukao interes za preostala radna mjesta, stoga tuženik neistinito navodi da je tužitelj odbio ponudu za popunjavanje slobodnog radnog mjesta. Stoga tužitelj predlaže presuditi kako to proizlazi iz st. I. izreke ove presude.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da su navodi tužitelja neosnovani. Postupak Kolektivnog viška je bio zakonit, štoviše isti je bio poduzet i proveden sukladno najvišim standardima, i to onim koji ne propisuje zakonodavstvo, nego najbolje prakse. U tome smislu, bilo je zakonito i savjetovanje sa sindikatima. Tako je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021., dana 30.12.2021. započet postupak savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 6. travnja 2022. Naveden postupak proveden je sa sindikatima koji djeluju u Društvu i koji su reprezentativni. Naime, na nivou tuženika nije konstituirano radničko vijeće, a sindikati nisu postupili sukladno odredbi čl. 153.st.4. Zakona o radu, te se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (osim prava iz članka 164. st. 1. i st. 2. Zakona o radu). S time u vezi, tuženik ukazuje na stajalište Vrhovnog suda RH u odluci posl.br.Revr-161/06 od 26.10.2006. Nadalje, ističe da je u skladu s najboljim praksama u savjetovanje želio uključiti sve socijalne partnere, a kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika te kako bi se na taj način proširio krug reprezentiranih radnika u savjetovanju. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 6. travnja 2022. Nadalje, tijekom postupka savjetovanja, kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja utvrđena je mogućnost ponude ugovora o radu u tzv. „operacijama“ i to za sva slobodna radna mjesta u Društvu (ukupno 280 mjesta). Tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana su pisana očitovanja te su održavani sastanci sa sindikatima, i to 20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 6. travnja 2022., a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti namjeravani prestanak potrebe za radom radnika. Tuženik se očitovao na sve prijedloge i primjedbe zaprimljene tijekom savjetovanja, te je iste cijenio, što je imalo za posljedicu da je po provedenom savjetovanju, kao konačan broj, utvrđen prestanak potrebe za radom za 414 radnika, budući je tijekom postupka savjetovanja, s uspjehom smanjena odnosno otklonjena potreba za prestankom rada 130 radnika. Po provedenom savjetovanju, o istome je dana 8.4.2022. obaviještena nadležna služba zapošljavanja (Zavod za zapošljavanje), koja nije imala primjedbe na proveden postupak Kolektivnog viška. Pored toga, i u pogledu pojedinačnih otkaza tuženik je također proveo pravilno i zakonito savjetovanje sa sindikatima. Isto tako, tuženik ističe da su svi akti reorganizacije, nakon što je okončan postupak Kolektivnog viška sukladno čl.127. ZOR-a, doneseni nakon njihovog savjetovanja sa Sindikatima, te su dana 13.05.2022., objavljeni na oglasnoj ploči 17.05.2022., te su stupili na snagu 26.05.2022., dakle prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju. U pogledu prigovora tužitelja kako je tužitelj unaprijed trebao napraviti novu sistematizaciju, ukazuje se kako je svrha provođenja postupka utvrđivanja Kolektivnog viška smanjiti potrebu za prestankom rada radnika, a da je poslodavac prije toga postupka napravio sistematizaciju i utvrdio broj izvršitelja i/ili unaprijed donio pravilnike to bi podrazumijevalo da je poslodavac već unaprijed odlučio i utvrdio Kolektivni višak, a bez da je proveo obvezno savjetovanje odnosno postupak po čl.127. ZOR-a. To bi bilo suprotno sudskoj praksi, pravnoj teoriji i praksi ECJ-a. Naime, navedeno bi značilo da poslodavac tj. tuženik prije i bez savjetovanja donosi akte koji rezultiraju viškom radnika. Upravo bio takvo postupanje bilo protivno čl. 127. ZOR-.a (i svrsi i cilju savjetovanja), koji govori o tome da bi „mogla prestati potreba za radom“ (znači nije prestala / a stupanjem na snagu akata kako to misli tužitelj bi takva potreba već prestala), odnosno savjetovanje već počinje kada poslodavac „kontemplira“ potencijalni višak, a ne kada ga realizira (donošenjem akata). O navedenom je već raspravljeno i odlučeno. Naime takav stav potvrdio je Sud Europske unije sud u svojoj seminalnoj odluci u predmetu C-188/03 - UZ v AZ (2005) te C-44/08 Akavan EK i ostali protiv Fujitsu Siemns Computes Oy (2009). Navedeno se odnosi na obvezno tumačenje Direktive Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. direktiva kolektivnog viška), koja je u cijelosti implementirana u Zakon o radu RH. Naime, odluke Suda Europske unije predstavljaju službeno i pravno obvezujuće tumačenje prava EU-a i, kao takve predstavljaju izvor prava, a takvo tumačenje i stav je obvezno za sve sudove država članica. Tako Sud Europske unije u gore citiranoj odluci C-188/03 u točkama 35. i 36. u obrazloženju odluke pod „Spor u glavnom postupku i prethodna pitanja“ navodi da valja primijetiti da članak 2. stavak 1. Direktive nameće obvezu poslodavcu da na vrijeme započne konzultacije s predstavnicima radnika u slučaju kada „razmišlja o kolektivnom otpuštanju”. Članak 3. stavak 1. zahtijeva od poslodavca da obavijesti nadležno javno tijelo o „svakom planiranom kolektivnom otpuštanju”. Slučaj u kojem poslodavac 'razmišlja' o kolektivnom otpuštanju i izradio je 'projekt' u tu svrhu odgovara situaciji u kojoj još nije donesena nikakva odluka. “ To je sažeto u odluci na način da se Članci 2. do 4. Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na kolektivna otpuštanja moraju tumačiti tako da se događaj koji predstavlja otpuštanje sastoji od izjave poslodavca o njegovoj namjeri otkazati ugovor o radu. Poslodavac ima pravo provesti kolektivna otpuštanja nakon završetka postupka savjetovanja predviđenog u članku 2. Direktive 98/59 i nakon obavijesti o predviđenim kolektivnim otpuštanjima kako je predviđeno u člancima 3. i 4. Nadalje, Sud Europske unije sud u gore citiranoj odluci C- 44/08 istu obrazlaže na način da je jasno iz teksta članaka 2. stavka 1. i 3. stavka 1. Direktive 98/59, da obveze savjetovanja i obavješćivanja nametnute poslodavcu nastaju prije nego što odluka poslodavca o raskidu ugovora o radu (vidi, u tom smislu, predmet C‑188/03 Junk [2005.] ECR I-885, stavke 36. i 37.). U tom slučaju još uvijek postoji mogućnost da se kolektivni višak izbjegne ili barem smanji, odnosno ublaže posljedice. Nadalje, da prema članku 2. stavku 1. Direktive 98/59, poslodavac ima obvezu pravodobno započeti konzultacije s predstavnicima radnika ako „razmišlja o kolektivnom otpuštanju”. Kao što je naveo nezavisni odvjetnik u točkama 48. i 49. svog mišljenja, iz usporedbe različitih jezičnih verzija te odredbe jasno je da je zakonodavac Zajednice predvidio da će predmetna obveza održavanja savjetovanja proizaći u vezi s postojanjem namjere od strane poslodavca da izvrši kolektivni otkaz. Upućivanja u člancima 3. i 4. Direktive 98/59 na „predviđena” kolektivna otpuštanja potvrđuju da je postojanje takve namjere čimbenik koji pokreće obveze utvrđene tom Direktivom, posebno člankom 2., te da slijedi da se smatra da obveza održavanja konzultacija utvrđena u članku 2. Direktive 98/59 nastaje kada poslodavac razmišlja o kolektivnom otpuštanju ili izrađuje plan kolektivnog otpuštanja (vidi, u tom smislu, predmet 284/83 Dansk Metalarbejderforbund i Specialarbejderforbundet i Danmark [1985] ECR 553, paragraf 17). Drugo pitanje obrazlaže da Članak 2. stavak 3. točka (b) Direktive 98/59. jasno navodi da navedene informacije poslodavac mora dostaviti „na vrijeme tijekom konzultacija” kako bi „predstavnicima radnika omogućio da daju konstruktivne prijedloge”, te da se ti podaci mogu dati tijekom konzultacija, a ne nužno u trenutku njihova početka. 55 Odgovor koji treba dati na drugo postavljeno pitanje jest da to da li je nastala obveza za poslodavca da započne konzultacije o planiranim kolektivnim otkazima ne ovisi o tome je li poslodavac već u mogućnosti dostaviti predstavnicima radnika sve potrebne informacije u članku 2. stavku 3. točki (b) Direktive 98/59 . Savjetovanje Kolektivnog viška radnika mora započeti odmah čim poslodavac „razmatra“/kontemplira odluku, a ne tek onda kada je na bazi tog razmatranja povukao „konkretne poteze“ tj. donio akte kojima se realizira i nastaje višak (posljedica). Suprotno bi značilo zaobilaženje svrhe i cilja Direktive, i onemogućilo bi svrhu savjetovanja jer su posljedice nastupile pa se ne bi imalo što za savjetovati. Razlozi nastanka Kolektivnog viška mogu se sumirati kako slijedi: Višak radnika zbog promjene organizacije - centralizacija potpornih funkcija, Višak radnika zbog promjene organizacije - gdje su posve ukinuta radna mjesta i organizacijske jedinice u kojima su ista bila, jer ta radna mjesta nisu bila potrebna niti su bilo potrebni poslovi koji se obavljali unutar istih. Tužitelju je otkazan ugovor o radu zbog promjene organizacije – u vidu centralizacije potpornih funkcija. Naime, tuženik je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi tzv. korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za tu Podružnicu. To je imalo za posljedicu npr. da postoji 10 računovodstva, 10 pravnih službi, prodaje itd. Takav način organiziranja korporativnih funkcija (decentralizirano, segmentirano) doprinosi nesigurnosti i nejednakom načinu postupanja, neefikasnosti i povećanju troškova, što je uz neefikasnost, također doprinijelo iskazanim gubicima u poslovanju (multipliciranje troškova). Stoga je tuženik ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u Podružnicama, te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu („Korporativni servisi“) i to za potrebe Društva u cjelini, te je u cijelosti ukinuo obavljanje navedenih poslova u svakoj od Podružnica (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022.). S time u vezi, radnik je uvršten u funkcionalnu grupu «pravni poslovi» zbog prirode i opisa posla koji je obavljao. Tuženik osobito ukazuje na čl. 102. Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022. kojim su se u svim Podružnicama Zagrebačkog holdinga d.o.o. prestali obavljati svi poslovi ,,korporativnih funkcija" , odnosni svi poslovi podrške poslovanju podružnice, i to svi oni iz funkcionalnih grupa poslova utvrđenih člankom 4. Pravilnika o organizaciji Korporativnih servisa. U svezi s prethodnim stavkom ovog članka, utvrđuje se da poslovi u podružnicama koji su se obavljali kao podrška poslovanju samo te podružnice više nisu potrebni te će se ti poslovi obavljati u drugačijem obliku i opsegu odnosno isključivo centralizirano i za potrebe Društva u cjelini (,,funkcionalne grupe poslova": podrška upravi; revizija; strategija razvoj i usklađenost; upravljanje projektima; računovodstvo; financije; kontroling; upravljanje ljudskim potencijalima; pravni poslovi; opći poslovi; nabava; sigurnost; naplata; odnosi s korisnicima; marketing i prodaja te ICT potpora). Sukladno iznesenom u ovom Pravilniku, ukida se u cijelosti obavljanje poslova u podružnicama koji se odnose na podršku poslovanja toj podružnici, a koji poslovi spadaju u tzv. ,,funkcionalne grupe poslova“. Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022. utvrđena je i implementirana je nova centralizirana organizacija, temeljem koje se pravni poslovi (Sektor za pravne poslove), obavljaju centralizirano, unutar samo te matične organizacijske jedinice, i to za cijelo društvo, što takve poslove jasno distingvira od (ukinutih) poslova podrške samo jednoj Podružnici, putem org. jedinica u toj Podružnici. Na taj način, za tuženika je ujednačeno postupanje, ubrzan je protok informacija vezan uz predmete koji se vode pred nadležnim tijelima, njihovo praćenje, kontrola i objedinjavanje. Potreban broj izvršitelja u Sektoru za pravne poslove, visoke stručne spreme je 15. Stoga je logična posljedica da je uslijed opisane centralizacije, došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja. Tuženik je prije napravio interne analize uz korištenje usporednih podataka, ali ističe kako se ovdje ne radio o reorganizaciji operativnih organizacijskih jedinica i poslova (kako to očito pogrešno smatra tužitelj) nego o (vrlo jednostavnom slučaju) centralizacije korporativnih funkcija (korporativnih servisa). Za takav vid reorganizacije razvidno je da ne treba raditi „dubinske analize“ kao niti raditi sistematizaciju, a osobito sistematizaciju na razini podružnica. Riječ je samo o tome da se korporativni poslovi centraliziraju i više ne obavljaju u podružnicama, te se stoga ta radna mjesta nemaju što „sistematizirati“ ili reorganizirati – jer u podružnicama poslova tih radnih mjesta - nema. Tuženik naglašava kako je autonomno pravo poslodavca je organizirati rad kako želi, sve u skladu s vizijom i zahtjevima poslovanja uključujući procese rada i organizaciju Društva, te ukoliko smatra da će biti efikasnija koja druga organizacija (centralizirana), provesti takvu reorganizaciju, te ne objašnjavati i dokumentirati bilo kome nekakvu „analitiku“ ili što već, da bi dobio „zeleno svjetlo“ za provedbu i implementaciju nove centralizirane organizacije i radnici ne mogu uvjetovati kako će (i zašto) izgledati organizacija kroz koju će se obavljati poslovi. S time u vezi, ukazuje na nekoliko pravnih stajališta Vrhovnog suda RH i to Odluku Vrhovnog suda od 24.10.2006. , posl. br. Revr-583/06, Odluku Vrhovnog suda od 21.10.2014. godine, posl. br. Revr 383/14 i Odluku Vrhovnog suda RH od 10.7.2009., posl.br. Revr-308/09. Nadalje da suprotno mišljenju tužitelja “proširivanje opsega poslova” znači da se isti poslovi funkcionalne grupe obavljaju za sve sastavnice poslodavca (za sve podružnice ) odnosno za Društvo u cjelini centralizirano pa je logična posljedica da je uslijed opisane centralizacije, došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja. Kod odabira radnika kojima će se otkazati ugovori o radu zbog opisanog razloga, tuženik je primjenjivao jasne i transparentne kriterije, i to: trajanje radnog odnosa kod poslodavca, dob radnika, obveze uzdržavanja koje terete radnika i dodatne kriterije: braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata. Tužitelju je u pogledu trajanja radnog odnosa dan 1 bod jer ima 2 godine, 6 mjeseca i 3 dana rada kod tuženika, a pogledu kriterija dobi tužitelju je dano 2 boda (36 godina života), dok nema bodova za uzdržavane članove. Dakle, tužitelj je po navedenim kriterijima ostvario ukupno 3 boda. Zadnji radnik po broju bodova (CZ), a kome nije otkazan ugovor o radu, ima 4 boda. Naime, navedenom radniku je dano 2 boda za trajanje radnog odnosa jer ima 15 godine, 0 mjeseca i 25 dana rada kod tuženika, a pogledu kriterija dobi je dano 2 boda (45 godina života), dok nema bodova za uzdržavane članove obitelji. Tužitelj je uspoređivan s radnicima iste školske spreme koji su obavljali poslove unutar iste funkcionalne grupe poslova, a tuženik nije obvezan dostaviti osobne podatke drugih radnika tužitelju. Radnici O i CZ imaju VSS i uspoređivani su zajedno kao tužitelj. Ostali pravnici na koje se poziva tužitelj radili su u drugim organizacijskim jedinicama, ne u funkcionalnoj grupi pravni poslovi. Naime, nova (centralizirana) organizacija ne znači da je u svim centraliziranim organizacijskim jedinicama prevelik broj izvršitelja (npr. IT, interna revizija, upravljanje nekretninama, itd.). Stoga u tim jedinicama nije bio iskazan višak, jer su iste u cijelosti popunjene radnicima koji su obavljali poslove iz navedene funkcionalne grupe poslova, i to u dovoljnom broju, ali ne i prekobrojno, što znači da u njima nema viška, te stoga iste nije bilo potrebno uvrštavati na popis i bodovati. Radnici su raspoređivani u odgovarajuće organizacijske jedinice uzimajući u obzir radno mjesto za obavljanje poslova kojeg su sklopili ugovor o radu, organizacijsku jedinicu u kojoj su navedene poslove obavljali te poslove koje su faktično obavljali. Tako je primjerice IZ radila u Uredu voditelja Gradska groblja kao koordinator poslova II, dakle radila druge poslove u suvišnoj organizacijskoj jedinici pa nije bila usporediva s poslovima koje je obavljao tužitelj. KZ, ČZ i OZČ svi iz Službe upravljanja nekretninama nisu bili uvršteni na popis i nisu bodovani obzirom nisu obavljali iste poslove s tužiteljem te u organizacijskoj jedinici upravljanja nekretninama nije bio iskazan višak. Prema tome, i ovaj prigovor tužitelja nije osnovan. Stoga je iz ove i prethodnih točaka ove tužbe, razvidno da su promašeni i svi navodi tužitelja o nezakonitom otkazu. Svim radnicima iz postupka Kolektivnog viška, pa tako i tužitelju, tuženik je omogućio zapošljavanje za poslove u tzv. „operacijama“. Naime, tuženik je imao mogućnost ponuditi radnicima koji su višak 280 takvih radnih mjesta. Radnicima koji su višak, a nisu iskazali interes za rad na tim radnim mjestima, tuženik je bio prisiljen otkazati ugovor o radu. Naime, drugih slobodnih radnih mjesta u tuženiku nema, pa stoga također nije niti moguće osposobiti radnike za neke druge poslove odnosno radna mjesta, kada istih nema. Tuženik navodi i da su točni navodi iz tužbe da tužitelj nije odbio ponudu za popunjavanje slobodnih radnih mjesta i povukao interes za radna mjesta na koja je aplicirao, što je u otkazu pogrešno navedeno. Naime, tužitelj je u sklopu Programa zbrinjavanja viška radnika preuzeo Listu s popisom slobodnih radnih mjesta u tzv. operacijama, te je u ostavljenom roku od 8 dana, 23.03.2022. iskazao interes za premještaj na određena radna mjesta iz Liste. Međutim, zbog nedostatka potrebnih uvjeta za obavljanje ponuđenih radnih mjesta iz Liste nije bio u mogućnosti konkurirati za popunjavanje radnih mjesta za koja je iskazao interes, pa iz tog razloga nije pozvan na daljnji selekcijski postupak. Radna mjesta na koja je tužitelj aplicirao su sljedeća: Rukovoditelj cestarije - uvjet VSS i položen stručni ispit za poslove graditeljstva pri Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (radno mjesto nije popunjeno u sklopu Programa zbrinjavanja viška radnika zbog uvjeta položenog stručnog ispita), Glavni prometnik - uvjet VSS prometni smjer, Operater glazbe – uvjet SSS tehnički smjer, Rukovoditelj pj gradska četvrt – uvjet VSS šumarski ili agronomski fakultet, Samostalni viši referent za prometne radove – uvjet VSS prometni smjer, Šef gradilišta 3
– uvjet VSS, šumarski, agronomski ili građevinski fakultet, Šef pj 1 (vrtni centar) – uvjet VSS, agronomski ili šumarski fakultet Prema tome, nije osnovan niti ovaj prigovor tužitelja. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je između stranaka sklopljen 4.10.2019., Odluku tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju od 26.8.2022., Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 14.9.2022. s povratnicom i potvrdom o primitku, Kolektivni ugovor iz prosinca 2019., Dodatak I Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika od 5.3.2020., Izjavu tužitelja od 22.3.2022., dopis tuženika Sindikatima koji djeluju kod tuženika od 29.12.2021. u predmetu namjeravanog donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika tuženika, sa prilozima i nacrtima, dopise tuženika od 04.03.2022., 21.03.2022., 08.04.2022. (s prilozima), dopis tuženika Hrvatskom zavodu za zapošljavanje od 08.04.2022., dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 09.05.2022. tuženiku, Odluku o izmjenama odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu tuženika od 13.05.2022., Pravilnik o XI. izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika od 30.06.2017., Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom Odlukom kod tuženika od 13.05.2022., Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 13.05.2022., Pravilnik o organizaciji Korporativnih servisa tuženika iz svibnja 2022., dopis tuženika Sindikatima u predmetu savjetovanja sukladno odredbi čl. 150. i suodlučivanja sukladno odredbi čl. 151. ZR-a, povezano s čl. 127. ZR-a od 3.5.2022. s privitkom, očitovanja Sindikata na traženje tuženika od 3.5.2022., prilog Pravilniku o izmjenama Pravilnika o organizaciji, Prijedlog Odluke o izmjenama Odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, e-mail Sindikatima od 29.4.2022., Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa tuženika iz travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom Odlukom kod tuženika, dopis tuženika Sindikatima u predmetu savjetovanja sukladno odredbama čl. 150. ZR-a od 29.4.2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika, Tablicu – funkcionalna grupa poslova, pravni poslovi, dokument poslovni procesi rada u podružnici Gradska groblja, Služba za upravljanje ljudskim resursima i pravnim poslovima, natječaj od 3.7.2023., e-mail o tablici godišnjih odmora za sektor Pravnih poslova, e-mail ZZ od 25.5.2022. koji je upućen tužitelju – poziv na selekcijski postupak, elektronički zapis HZMO-a za tužitelja od 2.11.2022., Popis slobodnih radnih mjesta u operacijama, prijavu nezakonitosti i nepravilnosti u postupku utvrđivanja i zbrinjavanja viška radnika tuženika od 31.3.2022., Odluku kojom tuženik ovlašćuje IZ od 24.8.2022., Ugovore o radu sklopljene između tuženika i; ĐZ, IZČ, MZ, DZ, ŽZ, VZ, KZČ, ĆZ, RZ, ČZČ, TZ, CZ, interni dopis tuženika od 6.10.2022. u predmetu naloga za isplatu solidarne potpore za radnicu FZ, Odluku Sindikata osoba s invaliditetom Hrvatske, Podružnica Zagrebački holding upućen tuženiku od 3.1.2022., dopis Sindikatima koji djeluju kod tuženika od 29.12.2021., dopis reprezentativnih Sindikata tuženika od 12.1.2022., rješenja HZZO-a za radnike CZČ i UZČ, Ugovore o radu za KZ, GZ, IZ, SZ, sudsku praksu i drugu dokumentaciju, saslušani su svjedoci: FZ, AZČ, ZZČ, ĐZČ, SZ, IZ i tužitelj kao stranka u postupku.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Nije sporna činjenica da su stranke sklopile Ugovor o radu dana 04.10.2019., na neodređeno vrijeme, temeljem kojeg se tužitelj obvezao obavljati poslove radnog mjesta samostalni referent za pravne poslove u organizacijskoj jedinici Služba za upravljanje ljudskim resursima i pravnim poslovima u Podružnici Gradska groblja.
6. Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu je donesena 26.08.2022., a istom je tužitelju otkazan Ugovor o radu koji je sklopljen 15.06.2021., za obavljanje poslova samostalnog referenta za pravne poslove, zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. U obrazloženju otkaza tuženik se poziva na činjenicu da je Odlukom Uprave Društva od 30.12.2021., započet postupak savjetovanja sa Sindikalnim povjerenicima u pogledu utvrđenog Kolektivnog viška radnika, sve sukladno čl. 127. Zakona o radu. Nadalje, da je postupak savjetovanja trajao do 08.04.2022. Međutim, nakon provedenog savjetovanja da i dalje postoji potreba za otkazivanjem Ugovora o radu tužitelju zbog prestanka potrebe za njegovim radom, a uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga. Obrazloženje otkaza tuženik temelji na okolnosti centralizacije tzv. "korporativnih funkcija", odnosno "korporativnih servisa". Naime, kod tuženika su se iste grupe tzv. funkcionalnih poslova "korporativnih funkcija" obavljale decentralizirano, unutar više različitih organizacijskih jedinica/Podružnica (i to samo za potrebe te organizacijske jedinice/Podružnice, a ne za potrebe cijelog Društva), što je već samo po sebi dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te do prevelikog broja izvršitelja neopravdano velikog troška poslovanja. Stoga novom organizacijom tuženik provodi centralizaciju "korporativnih funkcija" na način da se uvodi nova organizacija, prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati "korporativne funkcije" u različitim organizacijskim jedinicama/Podružnicama i u njima se u potpunosti ukida obavljanje poslova koji spadaju u "korporativne funkcije", te se poslovi "korporativnih funkcija obavljaju centralizirano (što uključuje i poslove radnog mjesta na kojem je radnik radio) unutar samo jedne nove organizacijske jedinice naziva "Korporativni servisi" i to unutar odgovarajućih sektora i službi kao nižih organizacijskih jedinica. Samim time posljedica opisane centralizacije je i smanjenje broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika, te time i potrebom za prestankom rada i u odnosu na tužitelja iz ove Odluke. Stoga je tuženik donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu, dana 13.05.2022., i to: "Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o.; Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o.; Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom Zagrebačkog holdinga d.o.o. Nadalje da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta samostalnog referenta za pravne poslove u Podružnici Gradska groblja, a poslovi koje je radio pripadaju grupi pravnih poslova (tzv. funkcionalna grupa poslova). Opisani poslovi tužitelja spadaju u poslove tzv. "korporativnih funkcija", te je stoga citiranim aktima tuženika ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj iste obavljao na način da se djelokrug poslova te organizacijske jedinice u bitnom mijenja te se proširuje opseg poslova iste unutar nove organizacijske jedinice naziva Sektor za pravne poslove, unutar Korporativnih servisa. Kako je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice Sektor za pravne poslove utvrđen potreban broj izvršitelja (15), VSS, a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove i ima potrebnu stručnu spremu je veći od potrebnog broja, to tuženik otkazuje Ugovor o radu, tužitelju kao višku (prekobrojni izvršitelj). Kod odabira prekobrojnih radnika koji su višak, te time i tužitelja, tuženik je primijenio sljedeće kriterije ("bodovanje"): trajanje radnog odnosa, dob radnika, obveze uzdržavanja, te kao dodatni kriterij okolnost da se radi o hrvatskom branitelju, djeci poginulih ili nestalnih branitelja. U slučaju da radnici imaju jednak broj bodova po opisanim kriterijima, tada se odabir vrši kako slijedi: daje se prednost kriteriju trajanja radnog odnosa kod tuženika, na način da radnik koji je dulje u radnom odnosu tuženika ima prednost naspram onog radnika koji je manje vremena u radnom odnosu kod tuženika, a ukoliko i nakon primjene gore navedenog, usporedni radnici i dalje imaju jednak broj bodova, tada se prednost daje kriteriju obveze uzdržavanja, na način da radnik koji ima više uzdržavanih osoba ima prednost naspram onog radnika koji ima manje uzdržavanih osoba. Rezultat primjene opisanih kriterija ("bodovanje") je otkazivanje ugovora o radu tužitelju, obzirom ista ima manji broj bodova od radnika koji su popunili slobodna radna mjesta VSS organizacijske jedinice Sektora za pravne poslove. Tužitelj po opisanim kriterijima ima 3 boda te je u radnom odnosu kod tuženika proveo 2 godine, 10 mjeseci i 23 dana, dok radnik s najmanjim brojem bodova VSS koji je popunio slobodna radna mjesta u gore navedenoj organizacijskoj jedinici ima 4 boda te je u radnom odnosu kod tuženika proveo 15 godina, 4 mjeseca i 20 dana. Tuženik je svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovore o radu ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. "operacijama" (ukupno 113 radnih mjesta za 280 izvršitelja), te je tužitelj zaprimio popis radnih mjesta i aplicirala je na više slobodnih radnih mjesta u tzv. Operacijama. Tuženik navodi da se prije donošenja ove Odluke o otkazu ugovora o radu, a o namjeravanom donošenju iste, savjetovao sa Sindikatima koji djeluju kod tuženika.
7. Tijekom postupka utvrđivani su razlozi koji su doveli do potrebe za utvrđivanjem Kolektivnog viška, te da li je tuženik postupak Kolektivnog viška, donošenja akata i savjetovanja u pogledu otkaza tužitelju, proveo poštujući proceduru propisanu čl. 127., 150. i 151. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), pa je utvrđeno slijedeće činjenično stanje:
-da spisu prileži dokumentacija iz koje slijedi da se tuženik obratio svim sindikatima dopisom od 29.12.2021. o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku radnika kod tuženika zbog negativnog utjecaja na poslovanje i financijski položaj koji je uzrokovan povišenjem troškova rada, izvršavanja obveza po izdanim vrijednosnim papirima i negativnom trendu poslovanja, radi čega je potrebno ustrojavanje učinkovite centralizirane organizacije te smanjenja broja radnika i smanjenja troškova, dakle uz zahtjev da se iste grupe funkcionalnih poslova koje se odnose na korporativne funkcije obavljaju centralizirano te ukinu nepotrebne organizacijske jedinice u kojima se obavljaju poslovi korporativnih funkcija. Pri tome tuženik obrazlaže radna mjesta na kojima je iskazan višak zbog centralizacije poslovanja, radna mjesta na kojima je iskazan višak zbog ukidanja nepotrebnih organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, kriterije o kojima bi se vodilo računa kod odabira kolektivnog viška radnika, vremenski okvir -rokovi, mjere koje se poduzimaju radi zbrinjavanja viška radnika, iznos i obračun otpremnina, a sindikatima su dostavljeni: popis potencijalnog viška radnika, funkcionalne grupe poslova, nacrti pravilnika i organizacijske sheme korporativnih funkcija i dr. Nadalje je dopisima od 04.03.2022., 21.03.2022., 08.04.2022., tuženik odgovorio i dao pojašnjenja na očitovanja sindikata;
- da je bit kolektivnog viška radnika, odnosno razlog što se na to išlo, bila potreba da se provede centraliziranje poslova, što je nužno uzrokovalo smanjenje broja radnika jer su se poslovi krenuli obavljati u jednom mjestu, da se poboljša s jedne strane ekonomičnost poslovanja, potom da se postigne bolja organiziranost poslovnih funkcija, a između ostalog i smanji broj zaposlenih što bi rezultiralo smanjenjem troškova i boljom efikasnošću radnika. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka ZZČ, voditeljice Službe za upravljanje ljudskim potencijalima, koja osim toga navodi da se na ovaj način spriječilo da svaka podružnica bude praktično "država" za samu sebe Naime, tuženik je imao 12 podružnica, gdje je svaka imala primjerice svoju pravnu službu, svoje financije, svoje računovodstvo, svoju nabavu, svoje ljudske resurse, što je rezultiralo nejednakim postupanjem u jednom trgovačkom društvu, odnosno nedosljednošću provođenja poslovnih odluka. Svjedok SZ, predsjednik Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparkinga, iskazuje da su sindikati pozdravljali činjenicu da se smanji administrativno osoblje, kojeg je bilo previše kao i da je tuženik i godinu dana prije nego li je krenuo u rješavanje kolektivnog viška odlučio centralizirati sve zajedničke službe u Sektore pri Upravi Društva;
- da je postupak savjetovanja sa sindikalnim partnerima vezan sa mogućim viškom radnika formalno pravno počeo 30.12.2021. kada je poslodavac svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, na 21 adresu uputio namjeru utvrđivanja kolektivnog viška radnika i to na administrativnim poslovima, a zbog mogućeg restrukturiranja, odnosno reorganizacije koju planira provesti. Taj postupak savjetovanja je trajao od 30.12.2021. pa do 08.04.2022. i tijekom tog postupka održavani su sastanci sa sindikalnim partnerima, bilo masovni sastanci na kojima su bili prisutni predstavnici svih sindikata koji djeluju kod tuženika, bilo sastanci u manjim grupama, bilo sastanci jedan na jedan, dakle sa samo jednim sindikatom i razmjenjivani su niz dopisa u kojem se obrazlaže poslodavčeva potreba za smanjenjem broja radnika na administrativnim poslovima, a paralelno s tim sindikati su kroz taj postupak nastojali otkloniti potrebu za otkazivanjem ugovora o radu većem broju radnika. Rezultat savjetovanja u tih 4 mjeseca je bio da se broj od 544 radnika za koje je Uprava smatrala da predstavljaju kolektivni višak, smanjio na 414 radnika. Savjetovanje je okončano 08.04.2022. kada je poslodavac svim sindikatima dostavio svoje konačno očitovanje čime je zaključen postupak savjetovanja i uputio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dopis i sve relevantne podatke koje zakon nalaže da je provedeno savjetovanje i da je utvrđen kolektivni višak radnika sa svim relevantnim podacima koje zavod zahtijeva. Zavod je mjesec dana nakon zaprimanja dopisa tuženika dostavio svoje očitovanje poslodavcu u kojem očitovanju je naveo da ne vidi zapreke za otkazivanje ugovora o radu radnicima kako je naveo u obavijesti. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka ZZČ. Sve navedeno potvrđuje i svjedok SZ predsjednik Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparkinga, navodeći da je negdje u prosincu 2021. prema sindikatima koji djeluju unutar tuženika, Uprava Društva uputila prijedlog restrukturiranja sa centralizacijom zajedničkih poslova. Ta komunikacija se nadalje između Uprave i sindikata vodila na način da su sindikatima upućivali e- mailove ili slali dopise. Objasnili su da ima 717 radnika kod tuženika koji su višak. Međutim, nakon očitovanja svi su se sindikati tome usprotivili. Nakon očitovanja sindikata i komunikacije sa Upravom Društva, taj broj se u konačnici smanjio na 414 radnika koji su utvrđeni kolektivnim viškom. Naime, sindikati su prigovarali činjenici da tuženik ima namjeru otpustiti tzv. operativno osoblje, primjerice kućne majstore, čistačice, čuvare i dr., što su "spasili" budući je kod tuženika bio deficit takvih radnika;
-da je o provedenom savjetovanju dana 8. travnja 2022. obaviješten Hrvatski zavod za zapošljavanje, kako slijedi iz ovog dopisa, koji je dopisom od 9. svibnja 2022, obavijestio da nije utvrđeno pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak temeljem čl. 128.st.2. ZR-a;
-da je tuženik uz dopis od 08.04.2022. sindikatima dostavio, između ostalog i završni popis radnika po funkcionalnim grupama (odnosi s korisnicima, financije računovodstvo i kontroling, marketing i prodaja, nabava, nabava/skladište, naplata, opći poslovi, opći poslovi / pismohrana, opći poslovi/vozač/dostavljač, pravni poslovi, sigurnost, zaštita na radu, zaštita okoliša, upravljanje ljudskim potencijalima, projekti, EU projekti, razvoj i usklađenost poslovanja), navodeći poimence one radnike koji ostaju u radnom odnosu u odnosu na stručnu spremu po tim funkcionalnim grupama, te poimence onih koji se uvrštavaju u kolektivni višak. Zasebno su prikazane i suvišne organizacijske jedinice s popisom radnika koji su zbog toga uvršteni u program, slobodna radna mjesta u operacijama te popis radnika koji su iskazali osobni interes za prepuštanje prava i uvrštenje u program. Sve navedeno slijedi iz Tablica koje su privitak dopisa tuženika od 08.04.2022. (dalje u tekstu: Tablica). Svjedok SZ potvrđuje da je ovaj dopis upućen svim sindikatima;
-da je tužitelj uvršten u funkcionalnu grupu poslova – pravni poslovi. Svi radnici su u svim, pa i ovoj funkcionalnoj grupi, bodovani. Tužitelj je prema Tablici bio zaposlen u Podružnici Gradska groblja, kao Samostalni referent za pravne poslove, te je ostvario 1 bod u odnosu na trajanje radnog odnosa kod poslodavca od 2 godine, 6 mjeseci i 3 dana, (zaposlen je kod tuženika od 04.10.2019., kako slijedi iz Elektroničkog zapisa o radnom stažu od HZMO-a od 02.11.2022.), po osnovi dobi je ostvario 2 boda, te nije ostvario bodove po osnovi obveza uzdržavanja. Nije ostvario bodove za status branitelja/status djeteta, smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata. Iz Tablice u koju je unesen tužitelj kao radnik uvršten u program, slijedi da se odnosi na radnike koji rade na poslovima s VSS pravnog smjera. Budući da je ostvario ukupno 3 boda, prema prikazu iz Tablice, proizlazilo bi da su na radu ostali oni radnici koji su jednake stručne spreme kao i tužitelj (pravnici) a ostvarili su veći broj ukupnih bodova i to u rasponu od 4-7,1 bodova. Tako je navedeno ukupno 15 radnika i to: BZ, PZ, JZ MZČ, ĐZ, EZ MZČ, MZ, DZ NZ, ŠZ, Mesing VZ, DZČ, HZ, RZ, ŽZČ, TZ i CZ;
-da iz Tablice proizlazi da je 13 radnika koji su radili na poslovima s VSS pravnog smjera uvršteno u kolektivni višak, među kojima je i tužitelj, te da je njih 15 ostalo u radnom odnosu, pa bi se radilo o ukupnom broju od 28 radnika koji su uvršteni u funkcionalnu grupu poslova-pravni poslovi;
-da iz iskaza svjedoka ZZČ slijedi da su svi radnici tuženika razvrstani u jednu grupu prema vrsti poslova koje obavljaju i da se tako popunjavala skupina do ciljanog broja izvršitelja, počevši s onim od najviše bodova. Kao pravnica je bila bodovana u funkcionalnoj grupi samo s pravnicima VSS koji su obavljali poslove upravljanja ljudskim potencijalima kao i ona. Iz navedenog se može zaključiti da je tuženik zasebno primijenio kriterije i bodovanje u odnosu na pravnike (VSS) koji obavljaju pojedine pravne poslove, na način da ih je rasporedio u zasebne funkcionalne grupe, te time razvrstao prema specifičnim pravnim poslovima koje obavljaju. Svjedok dalje pojašnjava da je tuženik prije donošenja kolektivnog viška radnika imao manjak izvršitelja na područjima: interne revizije, informatike i telekomunikacija, upravljanja nekretninama i upravljanja projektima. Stoga da u kolektivni višak nisu uvršteni pravnici koji su obavljali pravne poslove u području upravljanja nekretninama, i to: KZ, voditeljica funkcionalne grupe poslova od rujna 2021., LZ, OZČ i ŽZ, koji svi radnici su imovinsko-pravne poslove ranije obavljali u Podružnici upravljanja nekretninama. Navedeno potvrđuje i svjedok IZ navodeći da je KZ bila voditeljica Podružnice za upravljanje nekretninama na imovinsko pravnim poslovima, na kojim poslovima su radili i LZ i OZČ. Nadalje, iz iskaza tužitelja i svjedoka ZZČ, proizlazi da je tužitelj obavljao poslove koji se tiču Zakona o grobljima i vođenja očevidnika. Međutim, iz Tablice slijedi da su u kolektivni višak uvršteni kao radnici koji ostaju na radu unutar funkcionalne grupe poslova-pravni poslovi: ŽZ i BZ, koji posljednji je također obavljao pravne poslove u ranijoj Podružnici upravljanja nekretninama. Svjedok ZZČ, u svom iskazu potvrđuje da su navedeni radnici pogrešno stavljeni u funkcionalnu grupu pravnih poslova te bodovani. Stoga valja zaključiti da su oboje radnika koji su ostvarili veći broj bodova od tužitelja (I5 bodova, K7,1 boda), unutar Tablice zauzeli dva mjesta, koje je sam tuženik prethodno radi vrste pravnih poslova koje obavljaju, izuzeo iz bodovanja. Time je sam sustav bodovanja temeljem zakonskih i dodatnih kriterija, pogrešno iskazao potrebu za 15 zaposlenika u toj funkcionalnoj grupi poslova, umjesto njih 13. Navedeno dovodi do netransparentnosti bodovanja te u konačnosti ne ispunjava zadanu kvotu od 15 pravnika koje je Uprava društva s voditeljima korporativnih funkcija utvrdila optimalnim brojem izvršitelja na preostalim pravnim poslovima, na koje se tuženik poziva tijekom postupka te u Odluci o otkazu. Time ostaje upitno koja preostala dva zaposlenika su popunila radna mjesta do 15 predviđenih u Tablici. Osobito jer je razlika u odnosu na CZ koja ostaje na radu i tužitelja koji je uvršten kao kolektivni višak, samo jedan bod;
-da u odnosu na radnicu IZ, proizlazi da je ista uvrštena u funkcionalnu grupu poslova – suvišne organizacijske jedinice i uvrštena je u Tablicu radnika koji su uvršteni u kolektivni višak, kao radnik koji obavlja poslove koordinatora poslova 2. U odnosu na ovu radnicu iz Odluke tuženika od 24.08.2022., slijedi da je bila ovlaštena za Podružnicu Gradska groblja kao koordinator poslova 2, pružati pravnu podršku za poslove usklađivanja poslovanja sa zakonskim i internim aktima Društva i za koordinaciju i organizaciju poslova osiguranja na razini Društva, izradu i kontrolu dokumentacije vezane uz navedene poslove i vođenje evidencije o istom. IZ u svojstvu svjedoka iskazuje da je bila koordinator u uredu voditelja, gdje se bavila ugovaranjem poslovne suradnje s partnerima primjerice za aranžmane, lampione, cvijeće, svijeće i slično a za uređenje groblja poslove osiguranja i naknade štete u mirnom postupku za podružnicu. Međutim, prema ovom opisu poslova nisu u pitanju poslovi interne revizije, informatike i telekomunikacija, upravljanja nekretninama i upravljanja projektima, koje poslove je radi manjka pravnika u tom segmentu poslovanja tuženik izuzeo iz utvrđivanja kolektivnog viška. Pravilnikom o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o. od 22.05.2022. ukinuto je radno mjesto koordinatora poslova 2, pa joj kao koordinatoru poslova 2 nije mogla biti izdana niti ovlast da s ovog radnog mjesta postupa sukladno Odluci tuženika od 24.08.2022. Iz Ugovora o radu od 24.04.2023. slijedi da se radnica u konačnici obvezala obavljati poslove eksperta za osiguranje u Sektoru za financije. IZ je dakle uvrštena u Tablicu kao koordinator poslova 2, u Podružnici Gradska groblja, a ostvarila je 2 boda prema kriterijima, dakle manje nego tužitelj, te je ostala na radu. Iz iskaza ovog svjedoka slijedi da joj je kroz selekcijski postupak zbog ranijeg obavljanja poslova na osiguranjima, ponuđeno da ostane na radu, što je prihvatila. Međutim iz Tablice na kojoj se nalazi popis radnika koji su aplicirali u selekcijskom postupku na pojedina radna mjesta, proizlazi da je IZ aplicirala na radna mjesta na koja su premješteni radnici s većim brojem bodova i temeljem selekcijske preporuke (kao i tužitelj), dok iz Popisa slobodnih radnih mjesta u operacijama koji su nuđeni u selekcijskom postupku nisu ponuđeni poslovi eksperta za osiguranje. Iz sveg navedenog slijedi da tuženik utvrđujući kolektivni višak, nije uzeo u obzir sva radna mjesta za kojima ima potrebu unutar centraliziranih pravnih poslova, te je favorizirao radnika sa manjim brojem bodova u odnosu na tužitelja, opravdavajući isto činjenicom da je radnik uveden u funkcionalnu grupu poslova – suvišne organizacijske jedinice (IZ).
8. U odnosu na preostale činjenice koje je sud utvrdio valja istaknuti:
-da u odnosu na radnicu FZ, valja zaključiti da je u pitanju radnica koja ne može biti proglašena kolektivnim viškom, odnosno ne može joj se otkazati ugovor o radu, bez da tuženik ne zatraži od sindikata prethodnu suglasnost za otkazivanje (suodlučivanje). Naime, iz dokumentacije koju je priložio tuženik slijedi da je FZ osoba s invaliditetom (nalog za isplatu solidarne potpore tuženika od 06.10.2022.), kojem otkazu se usprotivio Sindikat osoba s invaliditetom hrvatske Podružnice Zagrebačkog holdinga, Odlukom od 03.01.2022. Navedena činjenica proizlazi i iz njenog iskaza datog u svojstvu svjedoka u ovom parničnom predmetu. U odnosu na radnice; VZČ, u pitanju je radnica kojoj je priznato pravo na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju a potom i pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju (Rješenja HZZO- a, Regionalnog ureda Zagreb, od 10.11.2020., 03.05.2021., 08.11.2021., 02.12.2021. i 21.12.2023.), a isto se odnosi i na radnicu UZČ, kojoj je također priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. U odnosu na navedene dvije radnice vrijedi zakonska zabrana otkazivanja kako to slijedi iz čl. 34.st.1. Zakona o radu, uzimajući u obzir da tuženik u vrijeme donošenja kolektivnog viška nije bio u postupku likvidacije te su mu navedene činjenice o radnicama bile poznate;
-da iz iskaza svjedoka ĐZČ proizlazi da je prije utvrđivanja kolektivnog viška radila na radnom mjestu pomoćnika voditelja podružnice za pravne poslove Podružnice Autobusni kolodvor. Konkretno na poslovima zastupanja na sudu, zemljišne knjige, izrade pravilnika i općih uvjeta, kadrovske poslove kao i PR poslove, te poslove zaštite na radu. Kako je u pitanju radnica koja ima veći broj bodova od tuženika, što slijedi iz Tablice, nedvojbeno je da je imala prednost u odnosu na tužitelja, pri ostanku na radu, što se odnosi i na preostalih 12 radnika koji su skapali daljnje Ugovore o radu s tuženikom za rad u daljnjim Sektorima, kao centraliziranim jedinicama. Navedeno slijedi iz priloženih Ugovora o radu za radnike; PZ, ĐZ, MZČ, MZ MZČ, NZ, Mesing VZ, OŽ Romina, ĆZ HZ, RZ, ŽZČ, TZ i CZ. U odnosu na dostavljen e-mail IŽ od 14.06.2022. o korištenju godišnjih odmora u Sektoru pravnih poslova, za ukazati je da je ukupan broj radnika koji su navedeni tablici e-maila, obuhvaćaju 22 radnika, koji su prema Tablici ostvarili veći broj bodova od tužitelja s tim da pojedini radnici imaju srednju stručnu spremu i visoku školsku spremu, dakle nisu pravnici i time nisu usporedivi s tužiteljem pa stoga niti ne pripadaju istoj grupi usporedivih radnika (Č, C, U, A, Z, Đ, M, D);
-da se tužitelj odazvao selekcijskom postupku kako iskazuje svjedok AZČ, a navedeno slijedi i iz iskaza tužitelja;
-da su u daljnjem postupku savjetovanja sa sindikalnim partnerima svi navedeni prijedlozi Pravilnika dostavljeni Sindikatima koji djeluju kod tuženika kako to slijedi iz dopisa tuženika od 29.04.2022. u predmetu savjetovanja sukladno odredbama čl. 150. ZR-a. U skladu s tim dopisom iskazuje i svjedok ZZČ kada navodi da je poslodavac u daljnjem postupku savjetovanja sa sindikalnim partnerima, njima uputio Prijedlog izmjene akata kojima je regulirana materija organizacije kod tuženika na način da se formiraju centralizirane korporativne funkcije da se svi funkcionalni poslovi kod tuženika u cjelini obavljaju na jednom mjestu centralizirano za jedno društvo u cjelini, a ne da se obavljaju za svaku pojedinačnu podružnicu zasebno. Po okončanju postupka savjetovanja vezano za izmjene akata, poslodavac je donio akte koji su stupili na snagu 26.05.2022. kojim su ustrojene nove korporativne organizacijske jedinice u kojima se poslovi odvijaju za društvo u cjelini i kojima su izmijenjeni pravilnici o organizaciji tuženika, svih i kojima su ukinuta ona radna mjesta koja su potpala pod korporativne funkcije. Spisu prileže i očitovanja Sindikata kojim se očituju na izmjenu općih akata o organizaciji/sistematizaciji i to Sindikata PPDIV od 03.05.2022., SSKH od 05.05.2022., Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske od 04.05.2022., Sindikata hrvatskog vozača od 05.05.2022., Novog Sindikata od 05.05.2022., Sindikata osoba s invaliditetom Hrvatske, Podružnica Zagrebački holding od 11.05.2022.;
-da je tuženik 13.05.2022. donio: Odluku o izmjenama odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora kojim je u čl. 4. u odnosu na Podružnicu Gradska groblja, u cijelosti stavljena izvan snage Odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan deset grupa složenosti poslova iz TKU za radnike tuženika od 21.10.2019., u odnosu na pojedina radna mjesta (pomoćnik voditelja podružnice, rukovoditelj službe korporativnih funkcija, koordinator poslova 1 i 2), a to je učinjeno i u čl. 6. Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom Odlukom kod tuženika koji je donesen istog dana, i kojim je u odnosu na Podružnicu Gradska groblja također ukinuto i brisano određenih radnih mjesta. Nadalje je člankom 19. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 13.05.2022., ukinut i brisan zbog prestanka obavljanja poslova u toj organizacijskoj jedinici: Ured voditelja podružnice, Služba za prodaju pogrebne opreme i organizaciju ukopa, ispraćaja i kremacije, Služba za upravljanje ljudskim resursima i pravne poslove, Služba podrške zajedničkim poslovima i Služba financija i računovodstva. Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa tuženika iz svibnja 2022. ustrojeni su korporativni servisi, pa tako između ostalog i Sektor za pravne poslove koji obuhvaća Službu za ugovaranje i Službu za zastupanje. Dakle, u pitanju su poslovi „korporativnih funkcija“ koje je temeljem čl. 102. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022. tuženik ugasio u svojim Podružnicama i odredio ih obavljati centralizirano i za potrebe Društva u cjelini (podrška; revizija; strategija razvoj i usklađenost; upravljanje projektima; računovodstvo; financije; kontroling; upravljanje ljudskim potencijalima; pravni poslovi; opći poslovi; nabava; sigurnost; naplata; odnosi s korisnicima; marketing i prodaja te ICT potpora);
-da iz dopisa tuženika od 03.05.2022. koji je upućen svim sindikatima proizlazi da se za svakog od radnika koji je uvršten u kolektivni višak traži savjetovanje, odnosno suodlučivanje, sukladno čl. 150. i 151. ZR-a, uz dostavu svih podataka. Navedeno potvrđuje svjedok SZ navodeći da su sindikati dobili i skupne podatke o konačnim odlukama o otkazu gdje je poslodavac iste dostavio na savjetovanje. Stoga valja zaključiti da je to učinjeno i u odnosu na tužitelja;
-da je u postupku kolektivnog viška radnika, donošenju akata kao i u postupku otkazivanja Ugovora o radu kod tuženika djelovalo više sindikata, kako to slijedi iz iskaza svjedoka ZZČ i SZ. S obzirom da se ti sindikati nisu, u smislu čl. 153.st.4. ZR-a, sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (iskaz svjedoka SZ), niti su o tome obavijestili tuženika, tuženik je savjetovanjem sa sindikatima koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika ispunio svoju obvezu predviđenu čl.127. i 150. ZR-a. Stoga nije u pravu tužitelj kada tvrdi da tuženik nije proveo postupke sukladno navedenim Zakonskim člancima, odnosno na zakonit način. Postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog radnika, a ne na prijedlog poslodavca. Time što kod tuženika nije bilo izabrano radničko vijeće, a ni sindikalni povjerenik, radnici su sebe onemogućili u sudjelovanju pri donošenju odluka kao i u zastupanju interesa i prava kod poslodavca. Uz sve navedeno a u odnosu na samo savjetovanje sa Sindikatima, valja ukazati da se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1162/2022-2 od 9. siječnja 2024. ističe; „Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR-a.“ Stoga u konkretnom slučaju tuženik nije bio u obvezi provesti savjetovanje sa Sindikatima koji djeluju kod tuženika kako u odnosu na kolektivni višak tako i u odnosu na donošenje akata o sistematizaciji radnih mjesta;
- da Direktiva Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. direktiva kolektivnog viška), koja je u cijelosti implementirana u Zakon o radu, a niti Zakon o radu ne daju konkretan odgovor na prijepor stranka u ovom sporu u pogledu činjenice da li je tuženik prvo trebao donijeti odgovarajuću sistematizaciju radnih mjesta pa potom utvrditi kolektivni višak ili je trebao postupiti suprotno. Mišljenje ovog suda je da u situaciji kada je tuženik imao veliki broj podružnica koje su imale svoje sistematizacije radnih mjesta a imao je namjeru centralizirati korporativne poslove, da je time bio u poziciji da s velikom sigurnošću može zaključiti koji poslovi su mu nepotrebni u cijelosti ili djelomično te mu uzrokuju financijsko opterećenje za poslovanje Društva. Stoga je opravdano krenuo u savjetovanje sa sindikatima u pogledu kolektivnog viška te nakon toga u kreiranje i donošenje pravilnika kojima je definirao radne pozicije (radna mjesta), nakon čega su uslijedile i konkretne odluke o poslovno uvjetovanim otkazima radnicima koji su utvrđeni viškom.
9. Iz svega prethodno obrazloženog proizlazi da je tuženik nejednako postupao u odnosu na tužitelja dajući prednost ostanku na radu radniku koji ima manji broj bodova od tužitelja prilikom utvrđivanja kolektivnog viška radnika. Činjenica da su se unutar bodovanja u Funkcionalnoj grupi poslova-Pravni poslovi, našli radnici koji tamo nisu trebali biti uvršteni i bodovani a ostvarili su prednost u odnosu na tužitelja (dvoje radnika) dovodi do zaključka i da je bodovanje izgubilo vjerodostojnost i pouzdanost, radi čega nije transparentno niti postoji mogućnost provjeravanja istog. Suprotno tome tuženik tijekom postupka nije dokazao. Slijedom navedenog osporavanu Odluku o otkazu sud smatra nedopuštenom jer ne ispunjava uvjete propisane čl. 115. st 1.t.1. i st.2. ZR-a, za redovitim otkazivanjem Ugovora o radu, tužitelju.
10. S obzirom da je Odluka o otkazu nedopuštena, sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a je valjalo tužitelja vratiti na rad.
11. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka i druge dokaze, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, a niti provoditi, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke.
12. Budući da je tužitelj Odluku o otkazu zaprimio 1.9.2022. kako je na istoj notirano, a Zahtjev za zaštitu prava je podnio 14.9.2022., te je tužba podnesena 11.10.2022., to je tužitelj postupio sukladno čl. 133. ZR-a.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tužitelju priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura.
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izrekama presude.
U Zagrebu 24. veljače 2026.
Sudac:
Marina Braje Meznarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu na odlučivanje.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
