P-5300/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ČD, zaposlenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a po objavi presude dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, iznos od 6.131,96 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 1.7.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja bana primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik CD stradao na putu do posla kao vozač osobnog automobila u prometnoj nesreći dana 14. ožujka 1995. u Zagrebu, Ulica Dubrava te zadobio teške tjelesne ozljede. Prometnu nesreću prouzročio je GD osobnim automobilom reg. [registarska oznaka] osiguranim kod naslova. Radi posljedica ove nesreće tužitelj je svom osiguraniku CD priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem od 19. siječnja 2000. zbog ozljede na radu u omjeru 30 %. Iz nalaza i mišljenja invalidske komisije razvidno je da su upravo ozljede koje je osiguranik HZMO zadobio u prometnoj nesreći utjecale na umirovljenje osiguranika u omjeru 30 %. Tužitelj je za razdoblje od 1.7.2022. do 31.5.2025 .isplatio iznos od 20.439,96 EUR, od čega potražuje iznos od 6.131,96 EUR ( 30% ozljeda na radu-prometna nesreća) sukladno čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe da je uputio tuženiku odštetni zahtjev kojim ga je pozvao na isplatu spomenutog iznosa, no da tuženik po spomenutom zahtjevu nije postupio. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.131,96 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1.7.2025. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Ističe prigovor zastare dijela utuženog potraživanja, i to za 7. i 8. mjesec 2022. jer su utuženi izvan trogodišnjeg roka u smislu odredbe čl . 230. Zakona o obveznim odnosima. Protivi se pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i to odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ukazuje da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika, ovdje tuženika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. Što se tiče pitanja osnove tužbenog zahtjeva, s obzirom da je tužiteljevom osiguraniku prema tužiteljevim navodima i ispravama u spisu, invalidska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena 30 % zbog ozljede na radu, vezano za predmetni štetni događaj, to ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju, sukladno odredbi čl. 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka PU Zagrebačke, Stanica prometne policije od 24.3.1995. (stranica 3-4 spisa), prijavu o povredi na radu (stranica 5-8 spisa), rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu od 19.1.2000. (stranica 9-12 spisa), odštetni zahtjev (stranica 13 spisa), obračun isplata (stranica 14 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (stranica 15 spisa).

4. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja CD zadobio ozljede u prometnoj nesreći od 14.3.1995., a nije sporna niti pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku te da je rješenjem tužitelja od 19.1.2000. određeno osiguraniku tužitelja pravo i isplata invalidske mirovine zbog ozljede na radu kao posljedice predmetnog štetnog događaja u omjeru od 30 % i zbog bolesti u omjeru od 70 %. Nije sporno niti da je tužitelj svom osiguraniku za razdoblje koje je obuhvaćeno tužbom isplatio ukupan iznos od 20.439,96 EUR, dok 30 % toga iznosa predstavlja iznos od 6.131,96 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje tužbom. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva te je sporno primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. - u daljnjem tekstu: ZOMO) ili pak odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - u daljnjem tekstu: ZOOP). Sporno je i da li je dio potraživanja tužitelja koje se odnosi na srpanj i kolovoz 2022. u zastari.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio u razdoblju od 1.7.2022. do 31.5.2025. u dijelu od 30 % ukupno isplaćenog iznosa, odnosno u dijelu u kojem je istu isplatio zbog ozljede na radu koju je spomenuti osiguranik zadobio u prometnoj nesreći od 14.3.1995. koju je skrivio osiguranik tuženika.

7. Ovaj sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju o kojem su viši sudovi zauzimali različita pravna shvaćanja. U aktualnim drugostupanjskim odlukama pa tako u odluci Županijskog suda u Osijeku Gž - 1663/2022-2 od 23. veljače 2023. zauzeto je shvaćanje da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koje je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a koje je pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revx-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. Istovjetno stajalište zauzima i Visoki trgovački sud na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022., a kojim je promijenjeno ranije pravno shvaćanje upravo zbog usklađenja sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-45188/22 od 28. listopada 2022.). Nadalje i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih aktualnih odluka pa tako i npr. u odluci Rev 1246/2022-2 od 13. prosinca 2022. ponovio svoje pravno shvaćanje izraženo u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., broj Rev-909/2021 od 8. rujna 2021. i broj Rev-66/2022 od 1. veljače 2022., a prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, odnosno prometne nezgode. VSRH nadalje ukazuje da je tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakon o obveznom osiguranju u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznom osiguranju u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visina i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, odnosno Zakon o obveznom osiguranju u prometu. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik te je obveza tuženika regulirana Zakonom o obveznom osiguranju u prometu temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi tog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane u Zakonu o obveznom osiguranju u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari – motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe – štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen upravo Zakonom o obveznom osiguranju u prometu. Tuženik kao društvo za osiguranje ima temeljem čl. 8. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu obvezu sklopiti ugovor o osiguranju, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića i rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom kao obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje premija osiguranja. Zaključno VSRH u spomenutoj odluci navodi kako odluku u predmetnoj pravnoj stvari treba donijeti primjenom odredbi Zakona o obveznom osiguranju u prometu, i to čl. 27. tog Zakona koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

8. Sukladno takvom pravnom shvaćanju VSRH valja primijeniti odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a kojim odredbama je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Obveze tuženika kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne upravo odredbe ZOOP koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji Zakon predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP, i to odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP.

9.1. Iz rješenja tužitelja (list 9-10 spisa) proizlazi da je da je osiguraniku tužitelja CD priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 31.12.1999., da je profesionalna nesposobnost za rad prouzročena djelomično bolešću, a djelomično ozljedom na radu (30 %). Iz obračuna isplata tužitelja (list 14 spisa) proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku CD tijekom utuženog razdoblja isplatio na ime invalidske mirovine razdoblje od 1.7.2022. do 31.5.2025. iznos od 20.439,96 EUR te da 30 % ukupno isplaćenog iznosa iznosi 6.131,96 EUR.

9.2. Dakle, iz rješenja tužitelja proizlazi da je osiguraniku tužitelja CD priznata invalidska mirovina koja je djelomično prouzrokovana ozljedom na radu, za koji dio ukupno uplaćenog iznosa mirovine osiguraniku tužitelj navodi da mu je nastala šteta isplatom iznosa osiguraniku navedenih u obračunu isplata.

10. Uzevši u obzir da tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine, obveza tuženika naknaditi takvu štetu tužitelju postoji samo ako postoji razlika između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP. Razlika koju bi trebalo utvrđivati na ime naknade štete u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP (razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu) u konkretnom slučaju ne postoji s obzirom da tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa invalidske mirovine u dijelu u kojem ju je isplaćivao svom osiguraniku upravo na temelju ozljede na radu (30 %). Stoga tužitelju nije niti nastala šteta u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP (tako i Žs u Zagrebu u odlukama poslovni broj Gž-2380/2024-2 od 22. svibnja 2024., Gž-4455/2024-2 od 29.10.2024., Gž-4455/2024-2 od 29.10.2024.).

10.1. Vezano za navode tužitelja sa pripremnog ročišta da je u odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu osnovan prigovor zastare koji se odnosi na 7. mjesec 2022. isplaćene mirovine, ali ne i za 8. mjesec 2022. jer se mirovina za 8. mjesec 2022. isplatila u rujnu 2022. te tužiteljev prijedlog da sud odgodi pripremno ročište radi uređenja tužbenog zahtjeva, valja napomenuti kako je sud odbio taj prijedlog tužitelja i održao glavnu raspravu i istu zaključio iz više razloga koji će se nastavno iznijeti. Odredbom čl. 10. ZPP propisano je kako sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Glede toga valja istaknuti kako je tužitelj odgovor na tužbu tuženika u kojoj je istaknut prigovor zastare zaprimio 30.9.2025., a pripremno ročište je održano 15.1.2026. pa je tužitelj po ocjeni ovog suda imao dovoljno vremena urediti tužbeni zahtjev, odnosno eventualno smanjiti isti za dio za koji je njegovo potraživanje u zastari pa takve tužiteljeve dispozicije sud ne smije tolerirati jer su usmjerene ka odugovlačenju postupka i protivne su odredbi čl. 10. ZPP. Uostalom, tužitelj je tužbeni zahtjev mogao urediti i na samom ročištu, što također nije učinio. Uostalom, da je tužitelj i uredio tužbeni zahtjev, odnosno smanjio isti za dio za koji je njegovo potraživanje u zastari, ovaj sud bi i u odnosu na takav (eventualno smanjeni) tužbeni zahtjev tužitelja došao do istih utvrđenja i isti bi također odbio jer razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u konkretnom slučaju ne postoji s obzirom da tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa invalidske mirovine u dijelu u kojem ju je isplaćivao svom osiguraniku upravo na temelju ozljede na radu (30 %) pa stoga tužitelju nije niti nastala šteta u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP. Stoga i iz navedenih razloga nije na prijedlog tužitelja odgođeno pripremno ročište. Zaključno se napominje kako eventualno smanjenje dijela tužbenog zahtjeva i eventualno tuženikovo protivljenje učinjenom djelomičnom povlačenju tužbe u konkretnom slučaju ne bi imalo nikakav utjecaj na odluku o troškovima postupka jer tuženik u ovom postupku nije određeno potraživao troškove postupka niti po osnovu niti po visini.

11. Budući da tuženik u ovom postupku nije određeno potraživao troškove postupka niti po osnovu niti po visini, onako kako to propisuje odredba čl. 164. st. 2. ZPP, njegov zahtjev kao neodređen nije uzet obzir pa je odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku