Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Pr-231/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vladimira Hebrang, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Čistoća d.o.o. za održavanje čistoće i odlaganje komunalnog otpada, OIB: 70467048139, Karlovac, Gažanski trg 8, radi naknade štete, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje odluke 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se društvu Čistoća d.o.o. za održavanje čistoće i odlaganje komunalnog otpada, OIB: 70467048139, Karlovac, Gažanski trg 8 platiti u roku od 15 dana tužitelju TU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.000,00 eura (pet tisuća eura) s kamatom koja teče od 9. studenog 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana kalendarske godine tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se društvu Čistoća d.o.o. za održavanje čistoće i odlaganje komunalnog otpada, OIB: 70467048139, Karlovac, Gažanski trg 8 nadoknaditi tužitelju TU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 24. veljače 2026., pa do isplate i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu utovarač kućnog smeća već 15 godina. Dana 29. rujna 2022. tužitelj je bez ikakvog povoda bio fizički napadnut od radnika LU koji ga je uhvatio za vrat i kosu, počevši ga gušiti uz psovanje i prijetnje da ga nitko neće zaštitit pa niti policija. Ovome događaju svjedočili su i drugi radnici te je obaviještena i policija.

Nakon ovog tužitelj je podnio tuženiku zahtjev za zaštitu dostojanstva dana 8. studenoga 2022., o kojem je tuženik odlučio 15. studenog 2022. Ovom odlukom tuženik je utvrdio kako se ne radi o „uznemiravanju radnika sukladno Zakonu o radu“ te da je HU povrijedio radnu obvezu radi čega je sankcioniran sukladno Kolektivnom ugovoru za radnike Čistoća Karlovac d.o.o. Na ovu Odluku tužitelj se očitovao dana 30. studenog 2022. kada je tražio poništenje Odluke tuženika od 15. studenoga 2023. i provođenje postupka radi zaštite od uznemiravanja. Tuženik nije poduzeo nikakve daljnje radnje u vidu zaštite tužitelja.

Na konkretan slučaj primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima, a ne Zakon o suzbijanju diskriminacije jer se ne radi o uznemiravanju po nekoj od diskriminacijskih osnova.

„Mobingom se ugrožava dostojanstvo osobe, Takav oblik zlostavljanja ne uživa sudsku zaštitu prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije. Radnik u tom slučaju ima pravo na naknadu štete zbog povrede prava iz radnog odnosa sukladno odredbi čl. 109., odnosno čl. 103. ZR-a, a u kojem se slučaju primjenjuju odredbe ZOO-a kao općeg propisa obveznog prava.“

Nesporno je da je tužitelj fizički napadnut dana 29. rujna 2022. od radnika tuženika koji mu je i prijetio nastojeći ga zastrašiti te da tuženik nije poduzeo niti jednu radnju da štetnika skloni iz radnog kolektiva. Sam tuženik priznaje predmetni događaj s obzirom da navodi kako se radi o povredi radne obveze LU koje je sankcionirano.

Tužitelj je svakodnevno izložen stresu i strahu jer je HU agresivna osoba nepredvidljivog ponašanja i tuženik nije poduzeo niti jednu radnju u cilju zaštite tužitelja. Stoga, tužitelj je legitimiran potraživati naknadu neimovinske štete radi povrede osobnih prava.

Slijedom iznesenoga, predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su točni navodi da je tužitelj zaposlen kod tužene od 14. 02. 2008. godine, trenutno na poslovima "komunalnog radnika 1". Tužitelj je dana 29. 09. 2022. godine podnio Prijavu zbog povrede iz radnog odnosa protiv radnika LU broj 2329. Tužena je postupila po Prijavi, obavila sve radnje u postupku saslušala svjedoke, omogućila obranu radnika LU i donijela Upozorenje radniku LU o pravima iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza broj 3316/2022.

Tužitelj je dana 08. 11. 2022.godine podnio Pritužbu radi zaštite dostojanstva radnika urbroj 3608. Po Pritužbi proveden je postupak za utvrđivanje uznemiravanja radnika po EU, osobi koja je odlukom direktora od 08.11.2022. godine imenovana, da osim poslodavca, prima i rješava pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. U postupku za utvrđivanje uznemiravanja saslušan je tužitelj kao osoba koja je pritužbu podnijela, radnik HU protiv kojeg je pritužba podnesena i svjedoci radnici tuženika CU, KU i BU.

lz prikupljenih dokaza utvrđeno je da nije bilo uznemiravanje radnika već se radilo o verbalnom sukobu tužitelja i radnika LU koji je kulminirao fizičkim nasrtajem radnika LU na tužitelja, da se navedeni sukob ne može smatrati uznemiravanjem kojim se narušava dostojanstvo radnika, da niti prije niti poslije ovog događaja nije bilo nikakvog kontakta između tužitelja i LU, pa nije bilo niti potrebe poduzeti mjere radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja tužitelja, odnosno njegove zaštite.

Tužena poriče da bi bila odgovorna za neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti tuženika. Pravo osobnosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima razumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. činjenice vezane za ovaj slučaj uz ponašanje tužene koje tužitelj smatra uznemiravanjem, odnosno povredom njegovog prava osobnosti na duševno zdravlje, ukazuju da se radi o samo jednom izoliranom ponašanju koje se niti po svojem značaju, težini i sadržaju, a niti po trajanju, očigledno ne mogu smatrati radnjom kojom bi moglo biti ugroženo duševno zdravlje tužitelja izazvano strahom i stresom.

Ukoliko bi sud ocijenio da se u ovom predmetu radi o povredi prava osobnosti, odnosno

neimovinskoj šteti, tužena osporava pravo tužitelja na isplatu pravične novčane naknade. Naime, prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, svaka povreda prava osobnosti, iako je objektivno nastala neimovinska šteta, ne znači i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade. Tužena smatra da težina povrede i okolnosti slučaja (dl. 1100 st. l ZOO -a) iz ovog predmeta ne opravdavaju isplatu pravične novčane naknade. Tužena smatra da se u ovom slučaju eventualno radi o neznatnoj povredi prava osobnosti (nema fizičke ozljede, nema fizičkih bolova, ako su trajali, njihovo je trajanje kratko, kratko trajanje straha) gdje nije dopušteno dosuditi novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu. Pravična novčana naknada dosuđuje se u slučaju povreda prava osobnosti, kada sud nađe to da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju. Tužena smatra da to nije u ovom slučaju. Tuženik osporava naknadu štete u traženom iznosu, jer ista u velikom prelazi orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične naknade nematerijalne štete. Visina pravične novčane naknade ovisi o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, pri čemu se mora voditi računa i o cilju kojem naknada služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti, uz obvezu naknade prouzročenih parničnih troškova.

3. U ovom predmetu sud je donio presudu koja je po žalbi tuženika ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

3.1. U ukidnoj odluci drugostupanjski sud upućuje da iako je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju, saslušao tužitelja i svjedoke, isti je pobijanu presudu donio bez valjane i pravilne analize, kao i ocjene svih izvedenih dokaza, ne navodeći uopće koje je materijalne dokaze pročitao i što je iz njih utvrdio te ih nije doveo u vezu s iskazom tužitelja i saslušanih svjedoka EU, KU, BU, LU i CU te je propustio obrazložiti svoje zaključke i stavove o odlučnim činjenicama u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Pri tome prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže niti cijeni postoji li i doprinos samog tužitelja nastanku neimovinske štete iz predmetnog događaja, odnosno tko je započeo verbalni sukob, a na što osnovano ukazuje žalitelj. Nadalje, imajući u vidu da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem medicinskog vještačenja kao nepotreban, a u spisu nije priložena nikakva medicinska dokumentacija, po stavu ovog suda, prvostupanjski sud je trebao barem detaljnije saslušati tužitelja i svjedoke (radnike tuženika s kojima isti svakodnevno radi) na okolnost psihičkog i fizičkog stanja tužitelja nakon predmetnog štetnog događaja, jer o intenzitetu i trajanju duševnih boli ovisi pravo na isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kao i na visinu (ako težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu takve naknade).

4. Sud je izvršio uvid i čitanje Odluke tuženika od 15. studenog 2022. (list 5 spisa), Pritužbu tužitelja radi zaštite dostojanstva radnika od 8.studenog 2022. (spis 6 spisa), Izjavu tužitelja od 29.rujna 2022. (spis 7 spisa), Zahtjeva tužitelja za zaštitu prava na Odluku poslodavca od 15. studenog 2022. (list 8 spisa), Upozorenja o pravima iz radnog odnosa i mogućnost otkaza od 24. listopada 2022. (list 14 spisa), Odluku od 8.studenog 2022. (list 15 spisa), Zapisnika od 14.studenog 2022. (list 16- 17 spisa), Službene bilješke (list 18,19, 20, 21, 22 spisa), Dopis PP Karlovac s ispostavom Vojnić od 14.svibnja 2025. (list 30 spisa), Službenu zabilješku PP Karlovac s ispostavom Vojnić od 30. rujna 2022. (list 31-32 spisa). Saslušani su svjedoci EU, KU, BU, HU i CU. Saslušan je tužitelj TU i direktor tuženika VU te su dopunski saslušani svjedoci KU, BU, HU i CU.

4.1. Tuženik je na ročištu održanom 20. siječnja 2026. povukao dokazni prijedlog provođenjem medicinskog vještačenja.

5. Tuženik je predložio djelomično odbiti tužbeni zahtjev uvažavajući prigovor podijeljene odgovornosti i visine štete koja je postavljena tužbenim zahtjevom.

5.1. Tuženik predlaže da u odluci o troškovima sud cijeni da se tuženik nije protivio pravnoj osnovi nego samo visini tužbenog zahtjeva.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Nesporno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika od 14. veljače 2008. i trenutno radi na poslovima komunalnog radnika 1, odnosno na radnom mjestu utovarač kućnog smeća.

7.1. Nesporno je da tuženik priznaje nastanak štetnog događaja od 19. rujna 2022. time što je vezano uz isti tuženik izrekao 24. listopada 2022. radniku LU Upozorenje o pravima iz radnog odnosa i mogućnost otkaza (list 14 spisa) iz kojeg je razvidno da je HU **.**.2022. verbalno i fizički napao radnika TU, a što je utvrđeno saslušanjem svjedoka.

8. Sporno je jesu li okolnosti slučaja takve da je opravdana novčana naknada na ime neimovinske štete, visina tužbenog zahtjeva te doprinos radnika nastanku štetnog događaja.

9. Na sporne okolnosti saslušani su svi predloženi svjedoci te stranke.

10. Iz iskaza svjedoka EU, bivše djelatnice tuženika proizlazi da je u vrijeme predmetnog događaja bila pravnica kod tuženika i u predmet je upućena kao voditelj postupka povrede radne obveze i dostojanstva radnika jer je na to bila ovlaštena odukom direktora. Ona neposrednih saznanja o događaju nema, samo je provodila postupak i donosila odluke. Navodi da koliko se sjeća da je to bio jedini incident za koji je vodila postupak s LU. Vodila su se dva postupka i to jedan postupak povrede radne obveze i drugi zaštita dostojanstva radnika, konkretno tužitelja. Temeljem provedenog postupka donesene su odluke koje su u spisu.

10.1. Iz iskaza svjedoka KU, radnika tuženika, proizlazi da je on tog dana stajao vani ispred kancelarije, ispred prozora. Čuo je galamu i pogledao je unutra kroz prozor i vidio LU kako je gurao van TU. HU prokleo je sve TU, ne može ni ponoviti sve što mu je govorio i na kraju mu je rekao da će mu kičmu polomiti i sve, ali on je to sve detaljno rekao u iskazu pred poslodavcem. HU je prokleo sve živo i mrtvo TU i da mu "j… mater i oca i sve". HU izgurao je TU iz kancelarije u hodnik uz te psovke i sve, nastavio je i psovati i gurati ga i u hodniku. TU je izišao onda van iz hodnika. Prije i poslije tog dana nije bilo konflikata. HU je i inače znao vikati i biti verbalno agresivan. U tom sukobu nije bilo i fizičkog kontakta, osim guranja rukama naprijed te isti pokazuje dignute ruke u razini prsa i smjer izgurivanja naprijed. Vidio je to kad ga je gurao iz kancelarije u hodnik, a nije vidio što je bilo u kancelariji.

Nakon toga komunicirao je jer rade skupa, koji je bio onako malo izgubljen i imao je nekakav strah. HU je poslovođa, ali druge jedinice, ali on i tužiteljev poslovođa sjede u istoj prostoriji. Kada tužitelj odnosno oni dolaze po prateće listove, dolaze svom poslovođi u tu prostoriju i tamo se može nalaziti HU jer je njegov stol tamo. Tužitelj i dalje odlazi po prateće listove u tu prostoriju, ali nije bilo problema.

10.2. Iz iskaza svjedoka BU, vozača kamiona kod tuženika, proizlazi da je on tog dana 2022. godine stajao pred vratima hodnika kad je čuo to što je čuo i o čemu je već dao izjavu. Kod te svoje izjave stoji jer je u njoj rekao istinu i s obzirom na protek vremena može i ponoviti, ali ne zna hoće li znati od riječi do riječi. Kratko može reći da je gledao u svoje papire jer je čekao raspored na koji kamion da ga stave, koji vozi, kad je čuo galamu i vidio kako je LU izbacio TU iz kancelarije van. LU je psovao "mater ti tvoju i sve drugo" i govorio "neću te tući dok ne dođe policija, kad dođe policija onda ću te tući". Izišao je i njegov poslovođa, pa je on riješio što je trebao i otišao, ali je vidio da je prije toga i TU otišao. Istog dana zvala ih je policija da daju iskaz vezano uz taj događaj i on je iskaz dao i policiji i za firmu i kod tih iskaza stoji.

LU je j… ti mater kao dobro jutro. Između tužitelja i LU nije bilo nakon toga nikakvih problema. On s LU nema nikakvih problema niti ih je imao. Dapače on je dobar i s TU i s LU. TU se osjećao nakon tog događaja tužno, loše se je osjećao, misli čak da drugi dan nije došao, ali to koliko se sjeća. Svjedok mu je rekao : "šta ćeš sad, bilo, pa prošlo, desilo se šta se desilo, idemo odraditi posao" i otišli su. On u tu kancelariju ulazi jednom tjedno i on u to vrijeme kad je tamo, nije vidio TU nakon štetnog događaja, a da li on dolazi kad njega nema, to ne zna. Jedno vrijeme viđao je da je TU papire davao kroz prozor njihovom poslovođi nakon štetnog događaja, ali papiri su se kroz prozor davali i prije ovog događaja.

10.3. Iz iskaza svjedoka LU, poslovođe kod tuženika, proizlazi da su on i tužitelj bili oduvijek u jako dobrim odnosima i uvijek je zastupao njegove interese jer ima djecu i da može ranije ići doma, prestao je piti. Kod njih je uvijek bio problem oko radnog vremena u smislu da kad oni završe posao odu doma iako im je radno vrijeme od 6,00 do 14,00 sati. Radnici, pa i tužitelj znaju da ne smiju napuštati radno mjesto. On nije tužitelju šef, već je on poslovođa jedince javne higijene, a tužitelj je radnik u jedinici miješanog komunalnog otpada i reciklabilnog otpada i njemu je šef odnosno poslovođa CU. Radnici u njegovoj jedinici dolaze u 6,00 na posao i odlaze u 13,30 ili 13,40 dok u radnoj jedinici komunalnog otpada dolaze na posao isto u 6,00 sati, ali odlaze kada hoće odnosno ranije čim završe svoj posao, čak i oko 9,00, 10,00, 11,00 sati. Oko radnog vremena počeo je i razgovor tog jutra između tužitelja i njega. Rekao je tužitelju da neće ni oni više ići ranije doma isto kao i njegova jedinica i na to je njemu TU rekao: "nabijem na k… i tebe i NU i T, L i H, ne možete mi ništa, radit ću kao i do sada". To nije ništa novo za TU jer njegovo jutro počinje s tim. To je normalna komunikacija radnika Čistoće. To se može i danas vidjeti ujutro, taj način razgovora. Nije bilo fizičkog kontakta nego je on TU samo izgurao van i verbalno je vikao svašta i još je otvorio prozor. Žao mu je što je svašta vikao i što mu je psovao i majku. Ispričao se za to, a posebno za to što je kasnije doznao da je Ivici majka bila teško bolesna i umrla je i radi toga se je ispričao i još mu je i ponudio nakon svega pomoć za smještaj majke u bolnici u Duga Resi jer mu je prijatelj imao takav slučaj i kad mu je to rekao, TU mu je rekao da već zna za to. Vezano uz štetni događaj bio je prekršajno kažnjen i platio je kaznu, dobio opomenu pred otkaz, prvi put u 40 godina rada. Na upit punomoćnice tužitelja je li svjedoku uobičajeno da viče i vrijeđa, svjedok je odgovorio da je kad ga netko "razj…." onda viče i zna svašta reći kao i svi drugi. Poslije mu je žao isto kao i svima drugima. Na upit punomoćnice tužitelja je li tužitelju rekao da ga neće tući dok ne dođe policija, a da će ga onda tući, svjedok je odgovorio da se ne sjeća. Nije to sigurno rekao niti mislio napraviti ni u jednom trenutku, a to i tužitelj zna. Svjedok je odgovorio da nije bilo fizičkog kontakta. Svjedok pojašnjava da nema jutra da netko nekome od radnika ne j… mater, jednostavno takva je komunikacija u Čistoći među radnicima. Tužitelj konkretno isto tako komunicira i ništa se ovaj dan nije razlikovao od inače jutara i psovki na poslu što se kaže, što u šali, a što ozbiljno.

10.4. Iz iskaza svjedoka CU, poslovođe odvoza komunalnog otpada kod tuženika, proizlazi da je TU ušao tog dana ujutro u 6,00 sati po papire koje mora svakodnevno ispunjavati, pri tome je nešto komentirao, što točno sada ne zna, prema njemu i prema LU. On nije ništa reagirao, a HU je reagirao. Ubrzo su povisili ton obojica, onda se LU digao od svog radnog stola i rekao TU da napusti kancelariju, TU je to odbio i rekao je da mora uzeti papire, onda mu je LU rekao da odmah iziđe van i uhvatio ga za odjeću, za rukav i TU je izišao van. Nakon toga je LU otvorio prozor i izrekao mu nekoliko pogrdnih riječi. To je kraj njegovog iskaza, jer nije vani ništa vidio jer je ostao u kancelariji. Na upit punomoćnice tuženika da li su psovke normalan način komuniciranja između radnika Čistoće, svjedok je odgovorio da je za one kojima je psovka u rječniku, a za one koji ne psuju nisu. Svjedok je pojasnio da je TU došao i nešto je komentirao, on na to nije reagirao, ali je reagirao HU kako je već opisao. On ima ispod sebe 50 radnika i svakodnevno sluša takve komentare tako da na njih uopće ne reagira, a u smislu "zašto ja, kako baš ja itd.". HU je, jedan od tih koji ima takav vokabular, ali je i TU. Isto tako naviknut je 15 godina na to i ne dozvoljava si da ga isprovociraju. Na upit punomoćnice tužitelja zašto je uopće HU reagirao na TU, svjedok je odgovorio da ne zna. TU je uzeo papir po koji je došao i nakon toga je bio kontakt kako je opisao da ga je HU uzeo samo za rukav i rekao da ide van, ali nikakvog drugog fizičkog kontakta nije bilo. Ne sjeća se niti što je TU komentirao kad je ulazio u kancelariju, a niti što je HU rekao TU.

11. Tužitelj TU u iskazu potvrđuje da je došao ujutro kao i svako jutro u kancelariju po prateće naloge. Prije su bila vrata malo odškrinuta i HU mu je rekao "e nećeš sada ranije odlaziti, nego ćeš biti do 14,00 sati". Na to je ušao unutra i rekao njemu " onda ćeš i ti do 14,00 sati raditi". Onda je LU njemu rekao da mu j… majku, da on i radi do 14,00 sati, a ujutro podijeli naloge, sjedne na bicikl i ode doma. To zna cijela Čistoća i nitko mu ništa ne može. I tada je HU njega uzeo za rukav, za ruku i onda za vrat i prsa te gurnuo prema vratima prema van kancelarije u hodnik i vikao, van, van. Tužitelj navodi da je izišao van iz kancelarije, a HU je otvorio prozor i vikao je kroz prozor da mu j… majku mrtvu, da će polomiti noge, ruke, bilo je puno psovki i vikanja dok je išao do svojeg vozila, on je njega ispratio tim vrijeđanjem i psovanjem. Inače oni svojem poslovođi dolaze po popratne naloge u kancelariju, a HU svojim radnicima popratne naloge daje kroz prozor uz vrijeđanje radnika i psovke i bacanje papira. Sada se je u zadnje vrijeme ove godine malo povukao i tužitelj nije viđao takvih ispada. On ne ulazi u kancelariju od toga dana ako u kancelariji nije njegov poslovođa. Tužitelj navodi da i on psuje, ali ne psuje majku, psuje E. Tog dana je njemu LU rekao da ga "nabije" te je onda i on njemu odgovorio da može mislit i da "nabije" i on njega i rekao mu da se ne boji NU ni T. Nakon toga tužitelj je imao strah, osjećao se loše, išao je čak doktorici, dala mu je normabele i pio ih je tjedan dana, bojao se njegovih prijetnji da će mu polomiti ruke, noge, što mu je sve izgovorio jer on ne zna što on misli. Nije ulazio tjedan dana u prostorije poslodavca. Ni danas ne voli biti u krugu gdje je HU i sada mu nije ugodno tu sjediti i u stresu je radi toga. Tužitelj navodi da je normalna komunikacija psovanje i da prijete jedan drugome i on je bio prvi koji je imao hrabrosti reći otvoreno i prijaviti, jer se to kod njih u Čistoći sve zataška. Imao je problem sa spavanjem, tada je imao ženu i troje djece. Tužitelj odgovara da on od 12. mjeseca 2024. ne pije uopće, a znao je prije toga popiti isto kao i svi za rođendane odnosno prigodno. Oni taj dan nisu bili alko testirani, ali inače on je i uvijek mu je bio nalaz 0,0 promila. Tužitelj navodi da nakon tog događaja ne komunicira s LU, niti ga ne pozdravlja i izbjegava ga. Na njegovo traženje njemu je poslodavac odobrio da ne mora ulaziti u kancelariju jer je rekao da ne želi i da se boji i za to mu je odobreno da mu CU papire pruži kroz prozor.

12. Iz iskaza direktora tuženika ČU u bitnome proizlazi da je razgovarao s tužiteljem na mobitel vezano uz događaj i točno je da mu je rekao što se njega tiče da je voljan da dođe i policija ukoliko tužitelj to smatra da treba jer on tada nije sudjelovao u tome i nije vidio što se događalo. Čuo se je s pravnicom, gospođom EU koja je saslušala sve svjedoke i sudionike događaja. Osobno je razgovarao s LU i s TU. LU je odmah rekao da mu je žao a on je prema njemu dosta oštro reagirao jer ne dozvoljava da se ljudi na poslu svađaju. A posebno jer LU i TU nisu poslom vezani. LU mu je obećao da se to neće ponoviti. Razgovarao je s poslovođom C neka izostavi dio da TU ulazi u prostoriju. Ne dozvoljava da se u firmi djelatnici za vrijeme radnog vremena svađaju. EU je provela kompletan postupak i predložila da se LU kazni opomenom pred otkaz radi onog dijela što su kroz otvoreni prozor radnici čuli. Smatra da je trebao kazniti obojicu i žao mu je što nije jer su se svađali u firmi a nisu vezani poslom. Smatra da je s njim tužitelj imao normalnu komunikaciju i nije primijetio strah. Nije primijetio da tužitelj ima strah prema njemu ni da nemaju komunikaciju. Firma je poduzela sve što je i vidljivo iz spisa.

13. Na ročištu održanom 16. prosinca 2025. dopunski su saslušani svjedoci KU i CU a na ročištu održanom 20. siječnja 2026. dopunski su saslušani svjedoci HU i BU.

14. Člankom 7. Zakona o radu ("NN" 93/2014., 127/2014., 98/2019., 151/2022. i 64/2023.) propisano je pod 3) da je poslodavac obvezan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima, pod 5) da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

14.1. Tuženik kao poslodavac nije zaštitio dostojanstvo radnika niti je osigurao uvjete za rad na siguran način.

15. Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

16. Tuženik kao poslodavac smatra da štetni događaj ne opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade jer da se radi o izoliranom događaju. U tijeku postupka tuženik ističe prigovor podijeljene odgovornosti i visine štete.

17. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

18. U slučaju povrede prava osobnosti, temeljem odredbe čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je vezano uz utvrđivanje nastanka štetnog događaja, a polazeći prvenstveno da se tuženik nije protivio pravnoj osnovi, te temeljem iskaza saslušanog svjedoka CU i tužitelja u ovom postupku kojima sud poklanja vjeru jer su međusobno podudarni u odlučnim činjenicama kao i s materijalnim dokazima u spisu (Pritužbe tužitelja radi zaštite dostojanstva radnika od 8.studenog 2022., Izjave tužitelja od 29.rujna 2022., Zahtjeva tužitelja za zaštitu prava na Odluku poslodavca od 15. studenog 2022., Upozorenja o pravima iz radnog odnosa i mogućnost otkaza od 24. listopada 2022., Zapisnika od 14.studenog 2022., Službenih bilješki sa iskazima KU, CU, BU, LU i TU, Dopisa PP Karlovac s ispostavom Vojnić od 14.svibnja 2025. sa Službenom zabilješkom PP Karlovac s ispostavom Vojnić od 30. rujna 2022., (vezano za predmetni štetni događaj), utvrdio da se štetni događaj dogodio na način da je radnik tuženika HU verbalno napao i fizički izgurao radnika tuženika TU, tužitelja iz kancelarije u kojoj sjedi tužiteljev poslovođa i u koju mora ulaziti po papire koje svakodnevno ispunjava vezano uz obavljanje posla tog dana, te i nakon izgurivanja otvorio prozor i nastavio verbalnu agresiju što su čuli saslušani svjedoci CU, KU i BU a EU ima saznanja jer je vodila postupak kod tuženika, tim više što iz iskaza samog svjedoka LU proizlazi da je vezano za štetni događaj i prekršajno kažnjen i platio je kaznu te da je i od poslodavca dobio opomenu pred otkaz.

20. Iz iskaza i dopunskih iskaza saslušanih svjedoka CU, LU, KU i BU vezano uz činjenice kako je počeo verbalni sukob tog dana proizlazi da je u prostoriji u kojoj su bili HU i TU tog dana bio još samo poslovođa TU CU i da samo oni znaju što se u prostoriji događalo prije nego je LU otvorio vrata jer su vrata bila zatvorena kao i prozor i tada se van ne čuje a što su potvrdili svjedoci KU i BU koji su bili van navedene prostorije.

20.1. Iz dopunskog iskaza svjedoka CU proizlazi da je HU sjedio za svojim stolom, da je TU bio kod vješalice i razlika između njih je bila 2,5 metara. Nakon toga su počeli razgovarati ne zna točno što, onda se je LU digao od stola, prišao TU, uhvatio ga za rukav, TU je zatim njega uhvatio za rukav, LU je rekao TU da izađe van i onda se je on digao od stola i rekao da je dosta, nećete se valjda potući. TU je izišao van i to je bio kraj događaja u kancelariji, prije nego što je LU otvorio prozor. Kad je TU izišao van LU je otvorio prozor. Izričito upitan što je rekao ili komentirao tužitelj tog jutra kad je ušao u kancelariju svjedok odgovara da je HU rekao da će sada svi morati ostajati do 14 sati, a tužitelj TU je negodovao na to i što su jedan drugome rekli on ne zna točno koje su riječi upotrijebili jedan i drugi. Svjedok navodi da nije bilo nikakve promjene ponašanja kod TU nakon štetnog događaja osim što mu je TU rekao da mu je neugodno i da ga je strah ulaziti u kancelariju kada je HU.

20.2. Iz dopunskog iskaza LU proizlazi da je tog jutra bio izložen provokacijama TU da je TU njemu počeo vikati da će on sada isto biti do 14 sati kada dolazi nova ekipa, da nabije na k… njega, L, H i NU i da NU tužitelja neće i da će tužitelj raditi kako on hoće, pa se stoga digao i uzeo TU za robu i izgurao van.

Međutim, navedeno je u suprotnosti s prijašnjim iskazom svjedoka u kojem je svjedok iskazao da je on rekao tužitelju da neće ni oni više ići ranije doma isto kao i njegova jedinica na što je njemu TU rekao " Nabijem na k.. i tebe i NU i T, L i H, ne možete mi ništa, radit ću kao i do sada" te da to nije ništa novo za TU jer njegovo jutro počinje s tim, to je normalna komunikacija radnika Čistoće

20.3. Sud prihvaća iskaz svjedoka CU kao objektivan i nezainteresiranog za ishod spora i koji je u skladu s prijašnjim iskazom svjedoka LU.

21. Ostali svjedoci koji su dopunski saslušani ostali su u bitnome kod svojih iskaza i potvrdili su da nisu čuli što je prethodilo da je LU otvorio vrata i izgurao TU van.

22. Slijedom navedenog sud ne nalazi osnovanim prigovor podijeljene odgovornosti, odnosno sud ne nalazi dokazanim doprinos tužitelja nastanku konkretnog verbalnog sukoba, odnosno štetnog događaja.

23. Utvrđujući nastanak štetnog događaja na naprijed opisani način valja zaključiti da se radi o nastaloj šteti odnosno primjenom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, što tuženik nije dokazao u smislu članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, dok je u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina uvećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) o kojoj se ovdje radi.

24. Predmetne psovke i upućene prijetnje same po sebi predstavljaju verbalnu agresiju, imaju napadačko i uvredljivo djelovanje, a njima je tužitelju simbolički oduzeta čast i dostojanstvo, tim više što se radi o psovki koja je upućena direktno tužitelju i u koju je uključena majka tužitelja koja je bila u to vrijeme teško bolesna i umrla je tim više što je ta verbalna agresija popraćena i fizičkom agresijom izgurivanjem iz ureda na hodnik i nakon izgurivanja to izgurivanje popraćeno ponovno verbalnom agresijom.

24.1. Ni od koga se, pa tako ni od tužitelja, ne može zahtijevati da ima razvijenu strukturu osobnosti s tako visokim pragom tolerancije na ovakve vulgarne psovke te prijetnje, da se zbog takvih psovki i prijetnji ne bi osjetio ugroženim i uznemirenim.

24.2. Stoga je ovaj sud, iako tužitelj nema o tome nikakvu medicinsku dokumentaciju, povjerovao iskazima i dopunskim iskazima svjedoka KU i BU da je tužitelj zbog predmetnog događaja bio u stresu, da nije mogao spavati, da je trpio strah, da je bio kao izgubljen, tužan i loše se osjećao, prestrašen, zbunjen, plakao je, te iskazu svjedoka CU da mu je TU rekao da mu je neugodno da ga je strah ulaziti u kancelariju kad je HU, te tvrdnjama tužitelja da je imao strah, osjećao se loše, išao doktorici, pio Normabel tjedan dana, bojao se prijetnji LU da će mu polomiti ruke, noge i sve što mu je izgovorio jer on ne zna što LU misli, da nije ulazio tjedan dana u prostorije poslodavca, ni danas ne voli biti u krugu gdje je HU i sada u sudnici mu nije ugodno tu sjediti i u stresu je radi toga, da je imao problem sa spavanjem, da ne komunicira s LU, niti ga ni ne pozdravlja i izbjegava ga, a na njegovo traženje mu je poslodavac odobrio da ne mora ulaziti u kancelariju jer je rekao da ne želi i da se boji i za to mu je odobreno da mu CU papire pruži van.

25. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, a vodeći računa o cilju kojemu služi naknada neimovinske štete i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, ovaj sud je ocijenio da izložena težina povreda i izložene okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu nastalu tužitelju povredom prava osobnosti na dostojanstvo i duševno zdravlje u iznosu od 5.000,00 eur (članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima).

26. Odredbom članka 1103. Zakona o obveznim odnosima propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

27. Stoga je ovaj sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 9. studenog 2022. do isplate budući je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu dostojanstva 8. studenog 2022. Stopa zatezne kamate je određena primjenom članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku te je tužitelju kao osnovan i nužan priznat trošak i to za sastav tužbe u iznosu 200,00 eura, sastav podneska od 22. travnja 2025. u iznosu 200,00 eura, zastupanje na ročištu 30. travnja 2025. u iznosu 200,00 eura i zastupanje na ročištu 26. lipnja 2025. u iznosu 200,00 eura, uvećano za PDV od 25% na gornje radnje u iznosu od 200,00 eura, odnosno ukupno 1.000,00 eura. Tužitelju su priznati i troškovi zastupanja na ročištu 16. prosinca 2025., u iznosu 200,00 eura i za zastupanje na ročištu 20. siječnja 2026., u iznosu 200,00 eura zajedno s PDV-om od 25% u iznosu od 100,00 eura. Tužitelju su ukupno dosuđeni troškovi u iznosu od 1.500,00 eura.

22. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("NN" 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.) po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Ogulinu 24. veljače 2026.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Dostaviti:

1. Vladimira Hebrang, odvjetnica u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 31

2. Mirjana Oredić, odvjetnica u OD Rožman & Oredić, Dr. Vladka Mačeka 1, Karlovac