Poslovni broj: P-9588/2023-23
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB; 34933910067, zastupan po Igoru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB; 36514183925, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 24. veljače 2026. godine,
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe podneskom tužitelja od 06. kolovoza 2025. godine.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;
"I Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu br. 11531 od 24.12.2004. sklopljen između tuženoga kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, potvrđenog dana 4.1.2005. po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću iz Krapine, pod posl. br. OU-04/2005 ništetan te kao takav ne proizvodi pravne učinke među strankama.
II Nalaže se tuženome da tužitelju isplati iznos od EUR 22,537.21 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
EUR 501.24 počev od 28/12/2004 do isplate
EUR 331.87 počev od 28/01/2005 do isplate
EUR 248.01 počev od 25/02/2005 do isplate
EUR 245.54 počev od 29/03/2005 do isplate
EUR 244.12 počev od 30/04/2005 do isplate
EUR 242.61 počev od 28/05/2005 do isplate
EUR 241.78 počev od 29/06/2005 do isplate
EUR 239.03 počev od 27/07/2005 do isplate
EUR 243.13 počev od 30/08/2005 do isplate
EUR 245.66 počev od 29/09/2005 do isplate
EUR 243.95 počev od 31/10/2005 do isplate
EUR 243.41 počev od 29/11/2005 do isplate
EUR 244.57 počev od 28/12/2005 do isplate
EUR 242.95 počev od 31/01/2006 do isplate
EUR 239.17 počev od 27/02/2006 do isplate
EUR 239.39 počev od 27/03/2006 do isplate
EUR 238.66 počev od 26/04/2006 do isplate
EUR 239.81 počev od 24/05/2006 do isplate
EUR 238.63 počev od 29/06/2005 do isplate
EUR 237.00 počev od 25/07/2006 do isplate
EUR 236.36 počev od 31/08/2006 do isplate
EUR 243.61 počev od 28/09/2006 do isplate
EUR 241.68 počev od 30/10/2006 do isplate
EUR 239.32 počev od 24/11/2006 do isplate
EUR 232.91 počev od 28/12/2006 do isplate
EUR 241.05 počev od 26/01/2007 do isplate
EUR 239.91 počev od 26/02/2007 do isplate
EUR 242.02 počev od 26/03/2007 do isplate
EUR 239.26 počev od 28/04/2007 do isplate
EUR 234.25 počev od 30/05/2007 do isplate
EUR 234.33 počev od 27/06/2007 do isplate
EUR 236.14 počev od 25/07/2007 do isplate
EUR 241.66 počev od 30/08/2007 do isplate
EUR 239.38 počev od 27/09/2007 do isplate
EUR 234.74 počev od 25/10/2007 do isplate
EUR 240.66 počev od 26/11/2007 do isplate
EUR 236.25 počev od 24/12/2007 do isplate
EUR 244.13 počev od 29/01/2008 do isplate
EUR 242.03 počev od 27/02/2008 do isplate
EUR 249.92 počev od 31/03/2008 do isplate
EUR 244.17 počev od 29/04/2008 do isplate
EUR 238.53 počev od 27/05/2008 do isplate
EUR 241.02 počev od 24/06/2008 do isplate
EUR 242.05 počev od 22/07/2008 do isplate
EUR 238.43 počev od 28/08/2008 do isplate
EUR 242.39 počev od 29/09/2008 do isplate
EUR 250.89 počev od 27/10/2008 do isplate
EUR 254.91 počev od 27/11/2008 do isplate
EUR 245.67 počev od 29/12/2008 do isplate
EUR 268.81 počev od 26/01/2009 do isplate
EUR 270.60 počev od 25/02/2009 do isplate
EUR 260.85 počev od 31/03/2009 do isplate
EUR 263.64 počev od 28/04/2009 do isplate
EUR 264.55 počev od 26/05/2009 do isplate
EUR 260.13 počev od 27/06/2009 do isplate
EUR 260.66 počev od 27/07/2009 do isplate
EUR 259.08 počev od 28/08/2009 do isplate
EUR 0.43 počev od 23/09/2009 do isplate
EUR 259.65 počev od 28/09/2009 do isplate
EUR 257.33 počev od 30/10/2009 do isplate
EUR 261.99 počev od 26/11/2009 do isplate
EUR 253.30 počev od 28/12/2009 do isplate
EUR 262.18 počev od 27/01/2010 do isplate
EUR 264.09 počev od 26/02/2010 do isplate
EUR 265.62 počev od 30/03/2010 do isplate
EUR 268.63 počev od 29/04/2010 do isplate
EUR 274.20 počev od 31/05/2010 do isplate
EUR 277.99 počev od 30/06/2010 do isplate
EUR 283.97 počev od 29/07/2010 do isplate
EUR 287.38 počev od 25/08/2010 do isplate
EUR 292.08 počev od 28/09/2010 do isplate
EUR 290.34 počev od 25/10/2010 do isplate
EUR 292.93 počev od 25/11/2010 do isplate
EUR 305.61 počev od 27/12/2010 do isplate
EUR 305.06 počev od 26/01/2011 do isplate
EUR 304.35 počev od 25/02/2011 do isplate
EUR 310.67 počev od 28/03/2011 do isplate
EUR 302.93 počev od 27/04/2011 do isplate
EUR 310.39 počev od 30/05/2011 do isplate
EUR 322.70 počev od 29/06/2011 do isplate
EUR 340.75 počev od 28/07/2011 do isplate
EUR 352.85 počev od 26/08/2011 do isplate
EUR 330.35 počev od 29/09/2011 do isplate
EUR 322.23 počev od 25/10/2011 do isplate
EUR 322.32 počev od 28/11/2011 do isplate
EUR 328.37 počev od 30/12/2011 do isplate
i to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženome naknaditi tužitelju troškove postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, većanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.
2. Prihvaća se kao osnovan eventualno kumulirani zahtjev i sudi:
I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 11531 od 24.12.2004. sklopljen između tuženoga kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, potvrđenog dana 4.1.2005. po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću iz Krapine, pod posl. br. OU- 04/2005, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojom je određen iznos kredita od 25.453,86 CHF, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati mjesečni obrok kredita u kunskoj protuvrijednosti 381,99 CHF, obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja,
odredba čl.III. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:
„Troškovi zaključenja Ugovora (uklj. 22% PDV-a) 763,61 CHF.“
odredba toč.5.1. Općih uvjeta Ugovora o kreditu, koja glasi: „Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja“,
odredba toč.6.2. u dijelu koji glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva sukladno toč.9.1. ovih ugovornih uvjeta.“,
te odredba točke 9.1. Općih uvjeta Ugovora o kreditu, koja u dijelu glasi: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji...“
II Nalaže se tuženome da tužitelju isplati iznos od EUR 501,24 Eur sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.12.2004. do isplate, s time da su kamate do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženome da tužitelju isplati iznos od EUR 721.75 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
EUR 3.73 počev od 28/09/2006 do isplate
EUR 3.70 počev od 30/10/2006 do isplate
EUR 3.66 počev od 24/11/2006 do isplate
EUR 3.57 počev od 28/12/2006 do isplate
EUR 7.57 počev od 26/01/2007 do isplate
EUR 7.54 počev od 26/02/2007 do isplate
EUR 7.60 počev od 26/03/2007 do isplate
EUR 7.52 počev od 28/04/2007 do isplate
EUR 7.36 počev od 30/05/2007 do isplate
EUR 7.36 počev od 27/06/2007 do isplate
EUR 10.93 počev od 25/07/2007 do isplate
EUR 11.19 počev od 30/08/2007 do isplate
EUR 11.08 počev od 27/09/2007 do isplate
EUR 10.87 počev od 25/10/2007 do isplate
EUR 11.14 počev od 26/11/2007 do isplate
EUR 10.94 počev od 24/12/2007 do isplate
EUR 11.30 počev od 29/01/2008 do isplate
EUR 11.20 počev od 27/02/2008 do isplate
EUR 11.57 počev od 31/03/2008 do isplate
EUR 11.30 počev od 29/04/2008 do isplate
EUR 11.04 počev od 27/05/2008 do isplate
EUR 11.16 počev od 24/06/2008 do isplate
EUR 11.20 počev od 22/07/2008 do isplate
EUR 11.04 počev od 28/08/2008 do isplate
EUR 11.22 počev od 29/09/2008 do isplate
EUR 11.61 počev od 27/10/2008 do isplate
EUR 11.80 počev od 27/11/2008 do isplate
EUR 11.37 počev od 29/12/2008 do isplate
EUR 12.44 počev od 26/01/2009 do isplate
EUR 12.53 počev od 25/02/2009 do isplate
EUR 12.07 počev od 31/03/2009 do isplate
EUR 12.20 počev od 28/04/2009 do isplate
EUR 12.25 počev od 26/05/2009 do isplate
EUR 12.04 počev od 27/06/2009 do isplate
EUR 12.09 počev od 23/09/2009 do isplate
EUR 12.16 počev od 28/08/2009 do isplate
EUR 12.18 počev od 28/09/2009 do isplate
EUR 12.08 počev od 30/10/2009 do isplate
EUR 12.29 počev od 26/11/2009 do isplate
EUR 10.17 počev od 28/12/2009 do isplate
EUR 11.47 počev od 27/01/2010 do isplate
EUR 11.55 počev od 26/02/2010 do isplate
EUR 11.62 počev od 30/03/2010 do isplate
EUR 11.75 počev od 29/04/2010 do isplate
EUR 11.99 počev od 31/05/2010 do isplate
EUR 12.16 počev od 30/06/2010 do isplate
EUR 12.42 počev od 29/07/2010 do isplate
EUR 12.57 počev od 25/08/2010 do isplate
EUR 12.77 počev od 28/09/2010 do isplate
EUR 12.70 počev od 25/10/2010 do isplate
EUR 12.81 počev od 25/11/2010 do isplate
EUR 13.37 počev od 27/12/2010 do isplate
EUR 13.34 počev od 26/01/2011 do isplate
EUR 13.31 počev od 25/02/2011 do isplate
EUR 13.59 počev od 28/03/2011 do isplate
EUR 13.25 počev od 27/04/2011 do isplate
EUR 13.57 počev od 30/05/2011 do isplate
EUR 14.11 počev od 29/06/2011 do isplate
EUR 14.90 počev od 28/07/2011 do isplate
EUR 15.43 počev od 26/08/2011 do isplate
EUR 14.45 počev od 29/09/2011 do isplate
EUR 14.09 počev od 25/10/2011 do isplate
EUR 14.10 počev od 28/11/2011 do isplate
EUR 14.36 počev od 30/12/2011 do isplate
s time da su kamate do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženome da tužitelju isplati iznos od EUR 975.75 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
EUR 5.62 počev od 26/01/2009 do isplate
EUR 7.33 počev od 25/02/2009 do isplate
EUR 0.70 počev od 28/04/2009 do isplate
EUR 1.56 počev od 26/05/2009 do isplate
EUR 3.14 počev od 27/01/2010 do isplate
EUR 4.96 počev od 26/02/2010 do isplate
EUR 6.43 počev od 30/03/2010 do isplate
EUR 9.31 počev od 29/04/2010 do isplate
EUR 14.64 počev od 31/05/2010 do isplate
EUR 18.26 počev od 30/06/2010 do isplate
EUR 23.97 počev od 29/07/2010 do isplate
EUR 27.23 počev od 25/08/2010 do isplate
EUR 31.73 počev od 28/09/2010 do isplate
EUR 30.07 počev od 25/10/2010 do isplate
EUR 32.55 počev od 25/11/2010 do isplate
EUR 44.67 počev od 27/12/2010 do isplate
EUR 44.14 počev od 26/01/2011 do isplate
EUR 43.47 počev od 25/02/2011 do isplate
EUR 49.51 počev od 28/03/2011 do isplate
EUR 42.11 počev od 27/04/2011 do isplate
EUR 49.24 počev od 30/05/2011 do isplate
EUR 61.01 počev od 29/06/2011 do isplate
EUR 78.27 počev od 28/07/2011 do isplate
EUR 89.85 počev od 26/08/2011 do isplate
EUR 68.33 počev od 29/09/2011 do isplate
EUR 60.56 počev od 25/10/2011 do isplate
EUR 60.65 počev od 28/11/2011 do isplate
EUR 66.44 počev od 30/12/2011 do isplate
s time da su kamate do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.368,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2026. godine do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbu navodi je dana 24.12.2004. između tuženoga i tužitelja sklopljen je Ugovor o kreditu br. 11531 prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita financirao kupnju vozila- VW Golf, u iznosu od 25.453,86 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja. Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/17 od 14.6.2018. koja je u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, na odluku Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/18 od 3.9.2019, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013., ranije djelomično potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014., i to u dijelu koji se odnosi na nepošteno i ništetno ugovaranje jednostrano promjenjive kamatne stope u potrošačkim ugovorima. Iako ovdje tuženi nije sudjelovao u gore navedenim postupcima kao stranka, isti je na potpuno identičan način plasirao sporni kredit ovdje tužitelju, kao jača ugovorna strana sastavljajući ugovor koji je u potpunosti tipski na standarnom, unaprijed pripremljenom obrascu, bez ikakvog pojašnjenja specifičnosti valute CHF, tj. da se radi o tzv. „valuti utočišta“ u koju se ulaže kapital kada su krizni/recesijski periodi. Tužitelj kao slabija ugovorna strana nije bio uopće u mogućnosti niti pregovarati, posljedično niti utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, pa tako niti onu koja se odnosi na valutnu klauzulu CHF, što istu čini nepoštenom u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te posljedično ništetnom. Tuženik je ugovorio jednostrano promjenjivu kamatnu stopu u početnoj visini od 7,00%, u odnosu na koju je pridržao pravo jednostranih izmjena u slučaju „promjena uvjeta refinanciranja“, sve temeljem odredbe toč.9.1. Općih uvjeta, bez da je na transparentan način predočio tužitelju kao slabijoj ugovornoj strani parametre kojima se koristi prilikom donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, uzročno- posljedičnoj vezi kretanja tih parametara i njihovom utjecaju na visinu stope, kao što mu nisu bila predočena niti razdoblja u kojima će biti razmatrana korekcija stope ili rizici promjenjivosti stope. Ugovorena kamatna stopa predstavlja cijenu kredita i njegov bitan sastojak, pri čemu je ista, u predmetnom slučaju, ugovorena u početnoj visini od 7,00% godišnje. U slučaju valutne klauzule radi se također o bitnom sastojku ugovora bez kojeg predmetni ugovor ne može pravno egzistirati. Toč.III. predmetnog Ugovora tuženi je obvezao tužitelja na plaćanje troškova zaključenja ugovora, u visini od 3% od iznosa kredita, odnosno ukupno 763,61 CHF, ili 3.776,62 kn, koji iznos je tužitelju naplaćen dana 24.12.2004, što preračunato po službenom tečaju Eura iznosi 501,24 eura. O samoj ugovornoj odredbi o visini naknade za obradu zahtjeva, ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale u smislu da je tužitelju tuženi prethodno, a niti naknadno, jasno I nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva tj. od čega se isti sastoje, niti zašto baš u naplaćenom iznosu i postotku. Sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definira odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, tuženi je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga za navedenu ulaznu naknadu. Tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora. Alternativno postavljenim tužbenim zahtjevom, u slučaju da Sud ocijeni da prvotno postavljeni tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan, tužitelj potražuje isplatu s osnova stjecanja tuženoga bez osnove, po osnovi ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te naplaćene ulazne naknade, te tako konačno potražuje iznos od 2.198,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama od pojedinog iznosa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor aktivne legitimacije tužitelja navodeći da osporava primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača na predmetni ugovorni odnos i ističe da tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu. Ističe prigovor zastare obzirom se u konkretnom slučaju na tužiteljev zahtjev za isplatom primjenjuje petogodišnji zastarni rok. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi Ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. Poziva se na odredbu čl. 84 ZZP- a. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava tvrdnje tužitelja kako je odredba o promjeni kamatne stope nepoštena odnosno da ovisi isključivo o jednostranoj odluci tuženika. Tuženik također ističe da su tužiteljevi navodi o ništetnosti troškova zaključenja ugovora cijelosti promašeni. tužitelj je prije podnošenja zahtjeva bio u cijelosti informiran o svim predviđenim troškovima, što je potvrdio i podnošenjem zahtjeva za zaključenje ugovora o kreditu koji je vlastoručno potpisao, a koji sadrži točno određene sve gore navedene troškove.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u promet po kreditu (list 15-16 spisa), Ugovor o kreditu broj 11531 (list 17-23 spisa), u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (Ist 24-25 spisa), u otplatni plan (list 26- 27 spisa), u obavijest o odobravanju ugovora o kreditu (list 28 spisa), u obavijest o troškovima zaključenja Ugovor a(LIst 29 spisa), u promet po kreditu (list 31-37 spisa), u izjavu EF (list 49-51 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 73-74 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o. (list 79-90 spisa).
4. Prije svega je potrebno napomenuti kako je tužitelj tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev vezano uz visinu potraživanja, i to podneskom od dana 06.08.2025. godine. Sud smatra kako je takva preinaka dopuštena. Naime, čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) navodi da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. No, st. 2. istog članka navodi kako iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a o kojoj situaciji sud smatra da se radi u ovom postupku obzirom je tužitelju tek po provedenom vještačenju postalo moguće odrediti visinu štete. Iako su se tuženici protivili preinaci tužbe, sud smatra kako je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, te je istu dopustio sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a i odlučio kao u izreci rješenja.
5. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 24.12.2004. sklopili Ugovor o kreditu br. 11531 prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita financirao kupnju vozila- VW Golf, u iznosu od 25.453,86 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja. Nije sporno da Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopu u početnoj visini od 7,00% i to čl.9.1. Općih uvjeta, te da je Toč. III predmetnog Ugovora tuženi je obvezao tužitelja na plaćanje troškova zaključenja ugovora, u visini od 3% od iznosa kredita,
6. Sporno je da li je predmetni ugovor ništetan, da li su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, promjenjivoj kamatnoj stopi i o troškovima Ugovora ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, te je sporna visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i da li je tužitelj aktivno legitimiran u ovom predmetu kao potrošač.
7. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Prvenstveno valja reći kako se presude na koje se poziva tužitelj i to presuda Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/17 od 14.6.2018., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, odluka Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/18 od 3.9.2019, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04.07.2013., presuda Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014., ne mogu direktno primijeniti na ovaj postupak odnosno da se u ovom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 502.c ZPP-a te odredbe Zakona o zaštiti potrošača vezano uz kolektivne tužbe i to obzirom tuženik nije bio stranka predmetnih kolektivnih sporova (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revd- 2379/21 od 01. lipnja 2021. godine).
9. Slijedom navedenog, sve navode o nepoštenosti ugovornih odredbi, sud će cijeniti u ovom postupku temeljem provedenih dokaza.
10. U odnosu na prigovor tuženika aktivnoj legitimaciji tužitelja osporavanjem primjene odredaba Zakona o zaštiti potrošača, valja reći kako iz Ugovora o kredtu proizlazi da je tužitelj isti sklopio kao kreditor radi kupnje vozila, te iZ istog ne proizlazi da bi tužitelj vozilo kupio za neku drugu svrhu osim osobne uporabe. Također iz njegovog iskaza proizlazi da je ugovor sklopio radi kupnje vozila za vlastitu uporabu, dok sud nije imao nikakvog razloga sumnjati u istinitost takvog iskaza.
11. Čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a što sud smatra da je tužitelj bio prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a što je sud utvrdio gore provedenim dokazima, a iz čega proizlazi da je tužitelj predmetni ugovor sklopio u svojstvu potrošača.
12. Tužitelj je u svom iskazu naveo da mu prije i prilikom sklapanja predmetnog ugovora nitko od zaposlenika tuženika nije posebno objasnio što to znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa te koji su rizici sklapanja takve vrste ugovora. Također nisu mu ništa rekli o rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Otprilike je znao što to znači no nije znao da će rata toliko porasti. Kako je tada bio povoljniji ugovor u CHF to mu je tuženik nudio takvu vrstu ugovora te je uz takvu vrstu ugovora dobio i besplatnu registraciju vozila. Prije sklapanja ugovora zaposlenici tuženika najviše su i nudili ugovor u CHF jer je tada bio najpovoljniji, a i imao je najnižu kamatu. Nisu mu nudili a niti pojašnjavali kriterije za izmjenu kamatne stope. Nije sudjelovao u sastavljanju samog ugovora već je samo dobio gotov ugovor. Pročitao je ugovor prije potpisivanja, te ga je potpisao u prostorijama tuženika. Neke odredbe ugovora je razumio, a neke nije no nije tražio pojašnjenje jer mu je tada samo bilo u interesu da kupi auto. Nije pitao da li može sklopiti ugovor u nekoj drugoj valuti upravo iz razloga što su mu zaposlenici tuženika govorili da je ovaj ugovor najpovoljniji.
13. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu proizlazi da sklopljeni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, kao niti kod obračunavanja mjesečnih anuiteta u valuti CHF, te njihove naplate u kunskoj protuvrijednosti. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri nisu određeni. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se kod promjene kamatnih stopa tuženik nije konzultirao s korisnicima kredita te također nije bilo niti ikakvih pregovora s korisnicima kredita, te je i inače takva poslovna praksa. Dakle, iz navedenog proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva, a niti je tužitelju (odnosno predniku) objašnjeno išta o parametrima temeljem kojih se kamata i ugovorena valutna klauzula može mijenjati. K tome, tuženik u odgovoru na tužbu i nastavno tijekom postupka niti ne tvrdi da je tužitelj kao korisnik kredita na te odedbe mogao utjecati. Osim toga, kod tipiziranog ugovora se i po prirodi stvari o tim uvjetima ne može pojedinačno pregovarati.
14. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništavost) pojedinih odredbe ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom.
15. Navedeno stoga što ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva. Ovo, uz već navedeno kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Tako određena stopa se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane, bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga, prema kojim referentnim vrijednostima odnosno prema kojem načinu izračuna itd. Dakle, formulacije iz Ugovora o kreditu su neprecizne i nejasne i ni u kojem slučaju se ne može smatrati jasno definiranima, odnosno određenim i odredivima jer tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije mogao znati kriterije pod kojima će se ugovorna kamatna stopa i valutna klauzula mijenjati.
16. Tuženik je promjenu kamatne stope i valutne klauzule, a kako navodi, mijenjao sukladno jasnih, lako razumljivim i uočljivim odredbama ugovora. No, tuženik ponovno nigdje ne dokazuje da je tužitelj imao ikakve mogućnosti sudjelovanja u tim određivanjima ili promjenama, a koje su se direktno ticale i tužitelja, odnosno da je time isključena njegova obveza pregovaranja i upoznavanja tužitelja sa istim.
17. Također, unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope i tečaja valute u ugovore o kreditu, tužitelj kao korisnik kredita odnosno kao potrošač doveden je u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi koja postoji u ugovoru o kreditu, te u naknadnim objašnjenjima tuženika te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kretati. Na temelju takve ugovorne odredbe, bez obzira na naknadno pojašnjenje, osim precizno određene kamatne stope tečaja valute u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, budući iznosi anuiteta nisu bili niti određeni, a niti odrebi.
18. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
19. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
20. Tužitelju je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope i valutne klauzule, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju, kao klijentu-potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristi neke od navedenih solucija. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarao (kako je ranije obrazloženo), a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne.
21. Slijedom svega navedenog, sama promjena kamatne stope i valutne klauzule nije bila zakonom zabranjena, ali način na koji je to napravljeno predmetnim Ugovorom o kreditu nije bilo u skladu sa zakonom, to je ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu kojim zahtijeva utvrditi ništavim dio odredbe ugovora o kreditu te je stoga odlučeno ozreci ove presude.
22. Parametri koje tuženik navodi nisu dovoljan razlog da bi sud imao drugačije mišljenje od već iznesenog.
23. Čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača određuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Slijedom navedenog, a kako se radi o unaprijed formuliranom ugovoru, odnosno tipskom ugovoru, teret dokaza pada na tuženika, a koji, po mišljenju suda, nije dokazao suprotno, odnosno da bi se o pojedinoj ugovornoj odredbu, koje odredbe tužiteljica traži utvrditi ništetnim, pojedinačno pregovaralo te da je ista, odnosno njezin prednik imao utjecaj na sadržaj tih odredbi.
24. Čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
25. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
26. Dakle, slijedom navedene odredbe, a obzirom sud smatra da postoji djelomična ništavost dijela odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa.
27. Kako su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika zbog promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.
28. Uvidom u Ugovor o kreditu, u plan otplate te u uplate tužitelja a poglavito iz nalaza i mišljenja vještaka Darfin d.o.o., a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, utvrđeno je da je prvi anuitet dospio 31.2005., te da je posljednja uplata izvršena dana 30.12.2011. godine.
29. Ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 1.066,47 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 5.438,11 kn, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju iznosi 721,75 EUR.
30. Ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 7.351,91 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 975,75 EUR.
31. Ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi -5.469,37 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen manje uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi -725,91 EUR.
32. Ovakav nalaz i mišljenje sud je u cijelosti prihvatio jer smatra da je isti dat stručno, sažeto i jasno i u skladu s dokumentacijom koja se nalazi u spisu, dok stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju,a iz kojeg razloga sud nije proveo dokaz saslušanjem vještaka obzirom smatra da bi isto bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti, a s druge strane, obzirom da stranke nisu isticale prigovor na matematički izračun datog vještva, time je visina tužbenog zahtjeva, a kako ju je postavio vještak, postala nesporna, dok sud ne utvrđuje nesporne činjenice.
33. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove i to od svake mjesečne uplate. Kamate su određene sukladno čl. 29 ZOO-a.
34. Ništetnost navedenih odredaba Ugovora o kreditu ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora budući da je kao valjani dio ugovora preostao dio odredbe iz kojeg je razvidan početan tečaj CHF u odnosu na kune u trenutku korištenja kredita, kao i početna ugovorena kamatna stopa. Obzirom da se temeljem odredbe čl. 324 ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba to je odbijen glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan.
35. Nadalje, točkom III Ugovora o kreditu određeno je da troškovi zaključenja ugovora iznose 763,61 CHF.
36. U odnosu na sporne okolnosti informiranja i pregovaranja oko naknade za obradu kredita sud je saslušao tužitelja koji je u tom dijelu naveo da od tuženika nije dobio nikakav troškovnik niti popis troškova koji bi bili potrebni za obradu kredita a također mu nije objašnjeno zašto je ulazna naknada upravo u određenom iznosu. Rekli su mu da to moram platiti i tužitelj je to platio.
37. Stoga iz tako provedenih dokaza ovaj sud smatra da nije dokazano da su među strankama vođeni bilo kakvi stvarni pregovori o uvjetima kredita, pa tako niti u pogledu naknade za obradu kredita, već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a prosječni klijent mogao ih je uzeti ili ostaviti. Pritom se posebno ističe da tuženik ovakve navode nije u bitnom osporio, niti je predložio dokaze o pojedinačnom pregovaranju u odnosu na ovu naknadu, već se, upravo suprotno.
38. Člankom 59. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
39. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da se je pojedinačno pregovaralo o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već proizlazi da stranke uopće nisi bile u nikakvom kontaktu po navedenom pitanju, dok iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% iznosa kredita.
40. Prema mišljenju suda predmetna odredba je transparenta u smislu članka 85. ZZP/03, jer je omogućavala tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora ocijeni visinu te naknade, ali sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena. Članak 84. ZZP/03 navodi da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Stoga nadzor nepoštenosti može biti ograničen u skladu s navedenim člankom 84. ZZP/03 samo ako se odredba kojom se od potrošača zahtijeva plaćanje naknade za obradu kredita odnosi na neku od dviju u tom članku navedenih kategorija. Ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom "predmet ugovora" trebaju se shvatiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Točan doseg pojmova "predmet ugovora" i "cijena" u smislu članka 84. ZZP/03 ne mogu se odrediti pojmom "ukupni troškovi kredita za potrošača" pa se naknada za obradu i odobrenje kredita ne može se smatrati bitnom činidbom ugovora o kreditu samo zato što je uključena u njegove ukupne troškove. Uzimajući u obzir prirodu predmetnog ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst, imajući na umu da je riječ o dugoročnom kreditu s promjenjivom redovnom kamatnom stopom kao i činjenici da je riječ o obvezi koja se plaća prije korištenja kredita, prema pravnom shvaćanju ovog suda, nije riječ o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita, niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.
41. Osim toga, tekst članka 84. ZZP/03 treba tumačiti na način da se druga kategorija odredbi, čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti ("cijena"), odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u ovom se predmetu navodna nepoštenost odredbi o naknadi za obradu i odobrenje kredita ne tiče odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga. Stoga, a imajući na umu sve navedeno, odredba članka 3. Ugovora o kreditu nije izuzeta iz ocjene poštenosti. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/03, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 83. ZZP/03 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.
42. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi takva ugovorna odredba bila prihvaćena da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ni sama ugovorna odredba ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi, ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužitelj pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.
43. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je, na temelju primjenjivih zakonskih odredbi, stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.
44. Odredbe članaka 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO). ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita, nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.
45. U skladu s člankom 59. točkom 3. ZZP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi niti su troškovi takvi da se mogu razumno uključiti u naknadu za obradu i odobrenje kredita. Točno je da se razumno u troškove banke treba uključiti materijalni trošak poput uredskog materijala, informatičke opreme te korištenja energenata, međutim nije razumno zaključiti da se takvi troškovi namiruju naknadom koja ovisi o visini odobrenog kredita kad je jasno da je riječ o troškovima koji ne ovise o toj visini, jer su jednaki za sve kredite neovisno o iznosu u kojem su odobreni. Zbog toga se može zaključiti da su troškovi koji su na ovoj način prebačeni na tužiteljicu nerazmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali.
46. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz članka 59. točke 3. ZZP/03 i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužitelja prenio obvezu plaćanja naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obvezna koja ima učinak kao da je tuženik de facto oslobođen obveze iz članka 59. točke 3. ZZP/03 (da dokazuje da su prije isplate kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u visini od 763,61 CHF) utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužitelja i stvara na štetu potrošača značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.
47. Nadalje, prema članku 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
48. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.
49. Budući da iz predmetnog Ugovora proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelju pojedinačno pregovaranje bilo moguće. S obzirom da je tužitelju na temelju predmetne odredbe Ugovora o kreditu naplaćena naknada u visini kako je to ranije navedeno, to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da je nepoštena navedena odredba točke III Ugovora o kreditu, primjenom članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, te ništetna u smislu članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača.
50. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je Točka III Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kredita.
51. Prema analitičkoj financijskoj kartici, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka, naplaćena je naknada, odnosno trošak obrade ugovora u iznosu od 3.776,62 HRK odnosno po fiksnom tečaju eura 501,24 EUR
52. Kako je odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kredita, kako je to ranije obrazloženo, to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom, a koja visina među strankama nije sporna, te je sud odlučio kao u točci V izreke presude. Visina ovog dijela tužbenog zahtjeva također nije sporna.
53. Neosnovan je prigovor zastare. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela dana 20. siječnja 2020. godine zauzeo je pravno shvaćanje kako slijedi; "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako se upravo ovom presudom pod točkom I utvrđuje da su pojedine odredbe ugovora ništetne, to je jasno da nije nastupila zastara potraživanja, obzirom zastari rok još nije niti počeo teći (tako i Županijski sud u Osijeku u presudi broj Gž-539/23 od dana 29. lipnja 2023 godine).
54. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 11.12.2023. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 23.02.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 24.09.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 24.02.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 06.08.2025. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 11.09.2025. prema Tbr 8/1 100 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 22.01.2026. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 800 bodova, odnosno 1.600,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 2.000,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura kuna, te trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 34,21 eura i presudu u iznosu od 34,21 euro (čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama), tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 2.368,42 eura. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.
55. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 10.10.2023. godine obzirom smatra da je tužitelj mogao i trebao dokaz o plaćanju pristojbe dostaviti zajedno s tužbom, a za sastav koje mu je sud dosudio trošak. Kod odmjeravanja troškova sud je uzeo u obzir da tužitelj nije uspio s glavnim tužbenim zahtjevom, no smatra da su sve radnje koje su učinjene bile potrebne i za donošenje odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtejvu, a iz kojeg razloga je sud dosudio tužitelju traženi trošak, naravno, uzimajući u obzir VPS eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, kako u dosuđivanju troškova pojedinih radnji, tako i kod dosuđivanja troškova plaćene pristojbe.
56. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, dana 24. veljače 2026. godine
Sudac:
Biserka Pavković Fućak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
tužitelj po punomoćniku
tuženik po punomoćniku
Rj/
rješenje tuženiku na platež pristojbe na presudu 68,49 eura
