REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1370/2023-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja BT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB 45237012600, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 4. studenog 2025.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.877,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 6.700,00 eura od dana 14. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 2.769,26 eura od dana 8. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 20,09 eura od dana 15. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 62,40 eura od dana 15. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 87,60 eura od dana 15. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 65,10 eura od dana 15. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 105,44 eura od dana 15. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 15,64 eura od dana 15. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 51,90 eura od dana 15. svibnja 2021. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.670,01 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 22. svibnja 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete u kojoj navodi da je dana 27. rujna 2020. u Zagrebu, u Kosirnikovoj ulici, stradao kao biciklist, a da je za nezgodu odgovorna RT iz [adresa], koja je skrenuvši ulijevo vozilom registarske oznake [registarska oznaka], oduzela prednost prolaska biciklu tužitelja koji je zadržavao smjer kretanja. Navodi kako je vozilo štetnika u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici broj [broj police]. Tužitelj navodi kako je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC „Sestre milosrdnice“, te ističe kako su mu uslijed nezgode nastali troškovi liječenja u iznosu od 2.769,26 eura, a na koji iznos potražuje zakonsku zateznu kamatu od dana nakon dana plaćanja zadnjeg računa odnosno od 8. svibnja 2021. Kod tužitelja je kao posljedica ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi zaostao ožiljak u predjelu lijevog ramena duljine cca 10 cm što predstavlja naruženje. Također, tužitelj se zbog posljedica štetnog događaja nalazio na bolovanju od 28. rujna 2020. do 9. travnja 2021., što je razvidno iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Iz platnih lista tužitelja je vidljivo kako je isti za vrijeme redovnog rada imao prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 1.034,96 eura (1.019,37+1.069,04+1.016,46/3), dok mu je za vrijeme bolovanja, isplaćena manja naknada plaće, a sukladno obračunu iz tužbe (list 2 spisa). Tužitelj navodi kako se u mirnom postupku dana 13. studenog 2020. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, po kojem tuženik nije postupio.

2. Slijedom svega navedenog, tužitelj u skladu sa odredbom iz čl. 1100. st. 1. i 2., te čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) potražuje naknadu štete i to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 5.000,00 eura, na ime troškova liječenja 2.769,26 eura, neto izgubljenu zaradu za rujan 2020. u iznosu od 20,09 eura, neto izgubljenu zaradu za listopad 2020. u iznosu od 62,40 eura, neto izgubljenu zaradu za studeni 2020. u iznosu od 87,60 eura, neto izgubljenu zaradu za siječanj 2021. u iznosu od 65,10 eura, neto izgubljenu zaradu za veljaču 2021. u iznosu od 105,44 eura, neto izgubljenu zaradu za ožujak 2021. u iznosu od 15,64 eura, te neto izgubljenu zaradu za travanj 2021. u iznosu od 51,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15. dana u idućem mjesecu, odnosno tužitelj potražuje na ime neimovinske i imovinske štete ukupni iznos od 8.177,43 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 5.000,00 eura od 14. studenog 2020. do isplate, na iznos od 2.769,26 eura od 8. svibnja 2021., na iznos od 20,09 eura od 15. listopada 2020. do isplate, na iznos od 62,40 eura od 15. studenog 2020. do isplate, na iznos od 87,60 eura od 15. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 65,10 eura od 15. veljače 2021. do isplate, na iznos od 105,44 eura od 15. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 15,64 eura od 15. travnja 2021. do isplate, te na iznos od 51,90 eura od 15. svibnja 2021. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Nadalje, tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od dana 4. studenog 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da isti sada potražuje isplatu iznosa od 6.150,00 eura na ime neimovinske štete zbog povrede prava i osobnosti, iznos od 550,00 eura na ime tuđe pomoći i njege, iznos od 2.769,26 eura na ime troškova liječenja, te ukupni iznos od 408,77 eura na ime izgubljene zarade, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 6.150,00 eura od 14. studenog 2020. do isplate, na iznos od liječenja 2.769,26 eura od 8. svibnja 2021., na iznos od 20,09 eura od 15. listopada 2020. do isplate, na iznos od 62,40 eura od 15. studenog 2020. do isplate, na iznos od 87,60 eura od dana 15. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 65,10 eura od 15. veljače 2021. do isplate, na iznos od 105,44 eura od 15. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 15,64 eura od 15. travnja 2021. do isplate, te na iznos od 51,90 eura od 15. svibnja 2021. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

4. Uređenje tužbenog zahtjeva podneskom od 4. studenog 2025. predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je predmetnim podneskom tužitelj povisio tužbeni zahtjev (sa 8.177,43 eura početno zatraženih na 9.877,43 eura). Tuženik se protivio predmetnoj preinaci.

5. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen dana 16. svibnja 2024., što je vidljivo iz zapisnika koji prileži listu 101-102 spisa, to tužitelj ne bi mogao podneskom od dana 4. studenog 2025. preinačiti tužbeni zahtjev. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće medicinske dokumentacije u spisu, primjerice smanjene životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

6. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku, uz napomenu kako niti sud niti stranke nemaju stručna znanja da bi se navedeno utvrdilo bez navedenog vještačenja.

7. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje štetni događaj, pasivnu legitimaciju te činjenicu da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 470405083. Navodi kako osporava odgovornost odnosno isključivu odgovornost svog osiguranika, osporava zatraženi tijek zakonske zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu, osporava potraživanje na ime troškova liječenja jer smatra kako isti nisu opravdani niti da je tuženik pasivno legitimiran za eventualnu naknadu istih, a navodi kako tužitelj nije ni dokazao da je troškove platio pa se osporava i aktivna legitimacija u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva. U odnosu na potraživanje naknade štete radi izgubljene zarade, tuženik navodi kako ne osporava matematički obračun tužitelja kojim potražuje iznos od 408,17 eura na ime izgubljene zarade, međutim obzirom navodi kako nisu jasne sve okolnosti nastanka prometne nezgode i eventualna međusobna suodgovornost sudionika, čime u ovom fazi postupka nije u mogućnosti priznati ovaj dio tužbenog zahtjeva.

9. U postupku izvođenja dokaza, ovaj sud je izvršio uvid u Izvješće o provedenim izvidima MUP-a, PU Zagrebačka, II PPP Zagreb od 8. ožujka 2021., skicu mjesta događaja, prometno-tehničko vještačenje provedeno u kaznenom predmetu vođenom u predmetu pod poslovnim brojem KP-DO-351/2022 protiv RT provedeno po vještaku Darku Konjeviću, medicinsku dokumentaciju tužitelja, izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, obračune isplaćene plaće, račune sa lista 70-76 spisa, crno-bijele fotografije, odštetni zahtjev, izjavu osiguranika o prometnoj nezgodi, presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1730/2024-3 od 16. siječnja 2025., potom je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, svjedoka RT i FT, te je proveden dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću i medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću Čuguri.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovanim kao pod toč. II. izreke.

11. Među strankama je nesporno da je dana 27. rujna 2020. došlo do prometne nezgode u kojoj je stradao tužitelj, da je u trenutku štetnog događaja vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama i zbog tjelesne ozljede te je nesporna visina naknade štete na ime izgubljene zarade u utuženom razdoblju.

12. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva potom isključiva odgovornost osiguranika tuženika u nastanku štete, sporan je zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata i troškovi liječenja za koje tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer smatra kako tužitelj ničim nije dokazao da je navedene troškove podmirio i prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Na okolnost eventualnog doprinosa tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja i posljedično za zadobivanje tjelesnih ozljeda time i nastanka štete, te dinamiku istog, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, svjedoka RT i FT, te je proveden dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću.

14. Tako iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi kako se na dan štetnog događaja vozio kolnikom na biciklu u smjeru juga iz smjera sjevera Kosirnikovom ulicom. Ispred njega je bilo vozilo kojim je upravljala osiguranica tuženika i koja je u jednom trenutku usporavala vozilo bez davanja svjetlosnih signala radi poduzimanja daljnje radnje u prometu no kako je ista vozilom krenula prema desnoj strani tužitelj je pretpostavio da se pokušava parkirati na rinzol koji je bio uz navedeni kolnik sa desne strane kada je donio odluku da će poduzeti radnju pretjecanja sa njene lijeve strane. Vozačica se očito u međuvremenu predomislila, te je ipak odlučila skrenuti lijevo da bi na tom mjestu sparkirala vozilo, opet bez upotrebe signala za skretanje u lijevo pri čemu je došlo do sudara između bicikla kojim je upravljao tužitelj i vozila osiguranice tuženika. Pri sudaru je udario u njezin prednji lijevi dio vozila pri čemu je preletio preko navedenog vozila i završio na drugom parkiranom vozilu te je zadobio teže tjelesne ozlijede. Nakon štetnog događaja gospođa je izašla iz vozila, pitala tužitelja kako je na što je rekao da mu treba liječnička pomoć te ga je ista odvezla u bolnicu. Razmijenili su osobne podatke te nisu pozvali policiju no policija je informacije o štetnom događaju dobila od bolnice. Štetni događaj se zbio u popodnevnim satima oko 16h, u mjesecu rujnu te je kolnik bio suh. Tegobe koje je zadobio u ramenoj lopatici osjeća i danas na dnevnoj bazi u vidu zatezanja, peckanja i bolova (probadanje). S obzirom na zadobivene ozlijede imao je i operativne zahvate koji su išli jedan za drugim i to od mjeseca rujna 2020. do ožujka 2021. te rehabilitaciju koja je uslijedila i trajala 2 mjeseca. Za vrijeme kućne njege bila mu je potrebna kućna njega koju mu je pružala djevojka koja živi sa tužiteljem i koja mu je svakodnevno bila potrebna kroz vrijeme od 6 mjeseci. Isto tako napominje kako se puno rjeđe vozi biciklom te je u konstantnom strahu i stresu i dodatnom oprezu u prometu. Sve sportske aktivnosti kojima se bavio, u smanjenom intenzitetu su i dalje prisutne, ali napominje da je inače bio aktivni sportaš što sada više nije u mogućnosti (stolni tenis više od 30 godina, salsa, itd.). Također napominje kako mu je uz uslijed navedenih tegoba smanjena kvaliteta života kakav je vodio prije predmetnog štetnog događaja. Tužitelj pokazuje zaostalo naruženje te su sud i suprotna strana izvršili neposredni uvid u isto pri čemu sud ističe kako je golim okom i iz veće udaljenosti jasno vidljiv ožiljak na lijevom ramenu i ključnoj kosti sa jasno istaknutim većim brojem šavova duljine desetak centimetara i širine 1,5 cm. Također je golim okom vidljivo kako je lijeva strana ramena i ključne kosti znatnije spuštena od desne strane. Vezano za troškove liječenja, drugi operativni zahvat morao je odraditi jer je prvi zahvat bio loše izvršen pri čemu je u ramenu zaostao i komad žice te je bila potrebna rekonstrukcija ramena, čime je otišao po dva različita mišljenja te mu je rečeno na koji način će rekonstrukcija biti izvršena pa je pristao na odlazak u Polikliniku Akromium gdje je zajedno sa operacijom i ostalim popratnim troškovima imao trošak liječenja od cca 21.000,00 kn koju je u cijelosti podmirio. Isto tako napominje kako je nakon štetnog događaja imao i štetu na biciklu u visini od cca 3.000,00 kn, a koju je samostalno podmirio i bicikl popravio te je isti sada u voznom stanju. Također imao je trošak izgubljene zarade obzirom nije bio radno sposoban cca 5 mjeseci. Pojašnjava kako je drugi operativni zahvat odlučio obaviti u privatnoj poliklinici obzirom na prethodno navedeno, a to je da je prvi operativni zahvat u redovnom sustavu putem HZZO-a neadekvatno izveden te mu je prema mišljenju dva liječnika bio potreban hitan operativan zahvat radi rekonstrukcije ramena, a više nije vjerovao u naš zdravstveni sustav. Navodi da je dešnjak. Zaostalo naruženje smeta mu svakodnevno u psihičkom smislu, a u fizičkom u ljetnim mjesecima na plaži. Nadalje ističe kako se radilo o cesti sa dvije kolničke trake svaka za jedan smjer te da niti sa desne, a niti sa lijeve strane nije bilo označenih parkirnih mjesta već je uz kolnik sa lijeve strane bio pločnik, a potom kuće dok je sa desne strane bila šuma. Isto tako navodi kako je sa lijeve strane bilo parkiranih vozila. Ne može se sjetiti točno kojim djelom svoje kolničke trake se kretao prije štetnog događaja, ali je bio u desnoj u smjeru juga. Na navedenoj cesti nema označene biciklističke staze. Koliko se sjeća nije rukom pokazao da će poduzeti manevar pretjecanja, ali se prije navedene radnje uvjerio da se nitko ne nalazi iza njega te napominje da su na cesti bili samo on na biciklu i gospođa u vozilu. Pojašnjava da je udario u prednji lijevi kotač navedenog vozila svojim prednjim kotačem. Nadalje iskazuje kako protiv njega nije vođen nikakav postupak. Naknadno nakon što je policija obaviještena od strane bolnice odrađen je očevid te su policijski službenici obavili razgovor i sa njim i sa osiguranicom tuženika u prosincu 2020.

15. Iz iskaza svjedoka RT proizlazi kako je na dan štetnog događaja upravljala svojim vozilom krećući se Kosirnikovom ulicom u desnoj kolničkoj traci te je u jednom trenutku htjela parkirati vozilo pri čemu je primijetila da je isto bilo slobodno na suprotnoj strani. Napominje da su ispred nje na tom dijelu kolnika bili uspornici te je vozilo gotovo u potpunosti zaustavila prije poduzimanja navedene radnje. Napominje da je vozač sa dugogodišnjim iskustvom te je u cijelosti provjerila prometnu situaciju prije poduzimanja radnje skretanja, izvršila provjeru putem retrovizora te upalila lijevi pokazivač smjera i krenula skretati. Iskazuje kako tužitelja pri provjeri prometne situacije nije vidjela, a u trenutku kada je isti udario u vozilo kojim je upravljala bila je u stanju šoka jer je vidjela kako čovjek prelijeće preko njenog vozila i pada ispred istog. Odmah je otvorila vrata, izašla iz vozila te tužitelju pružila pomoć na način da je utvrdila da se može kretati i ući u njeno vozilo te ga je odvezla na pružanje liječničke pomoći. Na mjestu gdje se htjela parkirati nije bilo označenih parkirnih mjesta, misli da se radilo o pločniku na kojemu su bila parkirana i druga vozila. Bilo je suho vrijeme te je i kolnik bio suh. Vidljivost je bila dosta dobra. Ne sjeća se je li provjerila i mrtvi kut. Poduzela je sve radnje koje i inače radi kao dugogodišnji vozač. Pokazivač smjera upalila je dok je vozilo bilo zaustavljeno, a prije skretanja. Sudar se dogodio kada je poduzela radnju skretanja te je vozilom bila djelomično i u drugoj traci no ne može sa sigurnošću reći koliko. Ne može reći sa sigurnošću u koji dio njenog vozila je tužitelj udario, ali se sjeća da je nakon štetnog događaja isti bio na tlu ispred njenog lijevog kotača. Također napominje kako nije čula udarac već je vidjela kako tužitelj prelijeće vozilo i tada je shvatila da se nešto dogodilo. Iskazuje kako na njenom vozilu nije bilo oštećenja vezanih za predmetni štetni događaj. Nema nikakvih utvrđenih ograničenja za upravljanje automobilom (naočale i slično). Iskazuje da je nekakav postupak pokrenut protiv nje vezano za predmetni štetni događaj no ne zna o kakvom se postupku radi niti u kojoj je fazi. Nadalje napominje kako policiju nisu zvali jer joj je prioritet bio da se tužitelju pruži liječnička pomoć, a isto tako nema iskustva sa prometnim nezgodama. Napominje i da je tužitelju predložila da sastave europsko izvješće kad se bude osjećao bolje. Isto tako napominje kako u trenutku štetnog događaja nije bilo drugih vozila niti u njenoj traci niti u suprotnoj, ispred ili iza nje. Ističe kako nije udarila u tužitelja već je isti udario u njeno vozilo. Na mjestu štetnog događaja nema označene biciklističke staze. Europsko izvješće su ispunili nakon izlaska tužitelja iz bolnice te ista uvidom u navedeno izvješće potvrđuje da se radi o njenom potpisu. Nedugo nakon štetnog događaja kontaktirala ju je policija kojoj je dala izjavu te nema saznanja jesu li temeljem iste poduzimali kakve daljnje radnje.

16. Svjedok FT u svom iskazu navodi kako je na dan štetnog događaja bila suvozač u vozilu RT sa kojom je navedenog dana htjela ići na izlet. U jednom trenutku RT je usporila jer je pokušavala pronaći parkirno mjesto te je u blizini štetnog događaja bio nekakav caffe bar s lijeve strane te su sa lijeve strane bila parkirana vozila gdje je i RT upravljala vozilom na navedenu stranu radi parkiranja kada se odjednom dogodio udar i vidjela je kako biciklist i bicikl lete preko vozila. Nije pratila prometnu situaciju prije predmetnog štetnog događaja te iskazuje kako nije vidjela tužitelja prije navedenog sudara. Nije sigurna zbog proteka vremena je li RT upalila žmigavac i time signalizirala skretanje prije predmetnog štetnog događaja no napominje kako smatra da se radi o refleksnoj radnji pa da ga je vjerojatno upalila. Također, koliko se sjeća, ista je provjerila prometnu situaciju prije poduzimanja navedene radnje na način da se okretala i gledala. Nakon navedenog događaja RT je izašla iz vozila da vidi kako je tužitelj te ga je potom odvezla na pružanje liječničke pomoći, a ona je ostala na mjestu događaja i čuvala bicikl. Sjeća se da je na dan štetnog događaja bilo suho vrijeme i izrazito hladno, ne sjeća se u kojem dijelu dana je došlo do štetnog događaja. Bio je dan i bilo je oblačno. Iskazuje da je do sudara došlo na sredini ceste, između dvije kolničke trake kada se RT pokušavala usmjeriti na mjesto gdje će parkirati vozilo. Sam sudar nije vidjela, ali je isti bio s prednje lijeve strane vozila i po njenoj pretpostavci prednjim dijelom bicikla. Htjele su da se tužitelju čim prije pruži liječnička pomoć te pretpostavlja da stoga u tom trenutku nije pozvana policija, koja je naknadno razgovarala sa svim sudionicima događaja. Vidljivost je bila dobra iako je vrijeme bilo oblačno. Koliko se sjeća nakon štetnog događaja došao je brat tužitelja koji je preuzeo bicikl.

17. Nadalje, sud je proveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem. Tako vještak dipl. ing. Berislav Šimunović u svom nalazu i mišljenju od dana 12. siječnja 2025. navodi kako je u ovom štetnom događaju bicikl tužitelja s prednjim kotačem naletio na prednji lijevi kotač vozila osiguranice tuženika. Može se procijeniti da su u trenutku sudara uzdužne simetrale vozila međusobno zatvarale kut od oko 20° do 25°. O predmetnom štetnom događaju policija je tek naknadno obaviještena. Policijski očevid je rađen 58 dana nakon štetnog događaja, pa na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi na osnovu kojih bi mogli utvrditi mjesto naleta. Prema smjerovima kretanja vozila može se procijeniti da je do sudara došlo u njima suprotnoj, lijevoj prometnoj traci koja je namijenjena kretanju vozila iz suprotnog smjera. Za izračun brzina kretanja oba vozila, neposredno prije i u trenutku sudara, nema elemenata. Tužitelj na biciklu se već nalazio u radnji pretjecanja vozila osiguranika tuženika, kada je vozačica vozila poduzela radnju skretanja u lijevo. Ovom radnjom skretanja u lijevo, vozačica vozila osiguranika tuženika je presjekla put kretanja biciklu tužitelja. Budući nisu poznate brzine kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara, kao niti samo mjesto sudara, to nije moguće napraviti vremensko prostornu analizu odigravanja predmetnog štetnog događaja, a time niti sve mogućnosti izbjegavanja ove prometne nezgode od strane oba sudionika. Kako je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, da je vozačica vozila osiguranika tuženika prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo provjerila unutarnji i lijevi vanjski retrovizor, te okretanjem glave u lijevu stranu provjerila svoj tzv. "mrtvi kut", vidjela bi tužitelja na biciklu sa svoje lijeve bočne strane, u radnji pretjecanja pa da je tada odustala od radnje skretanja u lijevo i propustila tužitelja da na biciklu prođe pored njenog vozila, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Iz spisa nije moguće utvrditi da li je, i ako jeste u kojem trenutku, vozačica vozila osiguranika tuženika radnju skretanja u lijevo najavila paljenjem lijevog pokazivača smjera. Ukoliko je skretanje najavila pravovremenim paljenjem lijevog pokazivača smjera, prije nego što je tužitelj poduzeo radnju pretjecanja, tada bi tužitelj odustajanjem od radnje pretjecanja i propuštanjem vozila osiguranika tuženika da izvrši radnju skretanja, izbjegao ovaj štetni događaj. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, prema policijskom izvješću o provedenim izvidima, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h.

18. Obzirom na istaknuti prigovor i primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka na ročištu 4. travnja 2025. kojom prilikom je vještak naveo kako osiguranica tuženika nije mogla parkirati svoje vozilo izvan kolnika sa svoje desne strane zbog stupića postavljenih paralelno s kolnikom, oko 1 metar od desnog ruba kolnika te da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.

19. Stranke nisu isticale daljnje primjedbe i prigovore na predmetni nalaz i mišljenje.

20. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića, prometnog vještaka, obzirom je isti sačinjen stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima prometno-tehničke struke, temeljen na priloženoj dokumentaciji te u suglasju s iskazom tužitelja kao i svjedoka FT u dijelu u kojem ista navodi kako ne zna je li osiguranica tuženika prije poduzimanja radnje skretanja upalila pokazivač smjera, a navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji jasno iskazuje kako ista nije upalila pokazivač smjera. Također iz iskaza svjedoka RT proizlazi kako nije provjerila tzv. mrtvi kut, što je utvrdio i vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju te da je navedeno učinila kao i da je dala lijevi pokazivač smjera, do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo. Također, sud ukazuje kako je uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1730/2024-3 od 16. siječnja 2025. utvrdio da je istom RT kriva jer je na dan štetnog događaja skrenula u lijevo u namjeri da se parkira pri čemu je prethodno propustila provjeriti da to može učiniti na siguran način i lakomisleno smatrajući da time neće ugroziti druge sudionike u prometu, zbog čega nije pravodobno uočila i propustila tužitelja koji je upravljajući biciklom već započeo radnju pretjecanja njezinog automobila pri čemu tužitelj unatoč poduzetom dodatnom skretanju i pomicanju u lijevo nije uspio izbjeći nalet na njezin automobil već je prednjim kotačem svog bicikla naletio na prednji lijevi bočni dio osobnog automobila i pri padu s bicikla pao na lijevo rame preko vozila na parkirani osobni automobil pri čemu je zadobio iščašenje zgloba između ključne kosti i lopatice s lijeve strane odnosno tešku tjelesnu ozljedu. U navedenoj presudi se navodi i da je RT iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život i tijelo ljudi čime je prouzročila tešku tjelesnu ozljedu kod druge osobe i time počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa

– izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu. Istoj je izrečena uvjetna osuda kazne zatvora na šest mjeseci, a navedena presuda je postala pravomoćna 3. veljače 2025. Nadalje, prometni vještak je u izrađenom nalazu i mišljenju detaljno opisao dinamiku nastanka štetnog događaja, a radi utvrđenja odgovornosti i eventualnog doprinosa tužitelja u zadobivanju ozljeda, vezano za položaj u kojem se isti nalazio u trenutku štetnog događaja kao i je li isti provjerio prometnu situaciju prije poduzimanja radnje pretjecanja vozila kojim je upravljala osiguranica tuženika, nalazeći uporište u priležećoj dokumentaciji i iskazima svjedoka, uz posebno pojašnjenje kako je radnjom skretanja u lijevo, vozačica vozila osiguranika tuženika presjekla put kretanja biciklu tužitelja, a da je osiguranica tuženika prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo provjerila unutarnji i lijevi vanjski retrovizor, te okretanjem glave u lijevu stranu provjerila svoj tzv. "mrtvi kut", vidjela bi tužitelja na biciklu sa svoje lijeve bočne strane, u radnji pretjecanja pa da je tada odustala od radnje skretanja u lijevo i propustila tužitelja da na biciklu prođe pored njenog vozila, do ovog štetnog događaja ne bi došlo, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

21. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao stranke obzirom je isti iskazivao životno i logično te u suglasju sa priloženom dokumentacijom u spisu (medicinska dokumentacija, presuda poslovni broj K-1730/2024-3 od 16. siječnja 2025.) kao i u suglasju sa provedenim prometnim vještačenjem kako je to prethodno navedeno. Isti je iskazivao i u suglasju sa svjedokom RT u dijelu u kojem oboje navode kako se tužitelj kretao cestom te da na navedenoj lokaciji nema označene i obilježene biciklističke staze. Nadalje, prema utvrđenjima vještaka tužitelj je mogao izbjeći predmetni štetni događaj jedino u slučaju da je odustao od radnje pretjecanja vozila osiguranice tuženika nakon što je ista dala pokazivač smjera za skretanje u lijevo, a što provedenim vještačenjem nije utvrđeno da je učinila. Dapače, u provedenom kaznenom postupku upravo je utvrđeno da osiguranica tuženika nije poduzela navedenu radnju niti je provjerila na drugi način da može poduzeti radnju skretanja u lijevo bez opasnosti za druge sudionike u prometu, a prometni vještak u ovom predmetu je utvrdio da ista nije provjerila mrtvi kut te da bi i u tom slučaju utvrdila dolazak tužitelja i time izbjegla ovaj štetni događaj, a da isto nije učinila proizlazi i iz iskaza FT koja se prvenstveno ne sjeća da je osiguranica tuženika dala pokazivač smjera, a sama RT iskazuje da se ne sjeća je li provjerila mrtvi kut. Sud je nadalje u bitnom prihvatio iskaz svjedoka FT koja je istaknula kako se ne sjeća da je RT prije poduzimanja radnje u lijevo upalila pokazivač smjera, a potvrdila je i navode tužitelja da je ista usporila vozilo i da je u konačnici skrenula lijevo uslijed čega je došlo do štetnog događaja, da je tužitelj pao preko vozila osiguranice tuženika i zadobio tjelesne ozljede kao i da ga je osiguranica tuženika odvela na pružanje liječničke pomoći te da po štetnom događaju nije pozvana policija. U ostalom dijelu sud nije prihvatio iskaz ovog svjedoka gdje ista iskazuje da pretpostavlja da se kod davanja i paljenja pokazivača smjera radi o refleksnoj radnji te da je vjerojatno i RT navedeno učinila, niti prihvaća iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem navodi da je provjerila prometnu situaciju prije navedene radnje skretanja jer navedeno ne proizlazi niti iz utvrđenja prometnog vještaka u ovom predmetu, a niti iz utvrđenja iz kaznenog postupka te se radi o nagađanjima koja provedenim postupkom nisu potvrđena. Za istaknuti je i da je svjedok FT prijateljica RT te da je ista u navedenom dijelu iskazivala pristrano.

22. Nadalje, u odnosu na iskaz svjedoka RT sud je prihvatio iskaz iste u dijelu u kojem opisuje prometnu situaciju na dan štetnog događaja kao i vremenske prilike te da je tužitelj udario svojim prednjim dijelom bicikla u njezin lijevi bočni dio vozila, preletio preko navedenog vozila i pao ispred na drugo parkirano vozilo, da je pri tome zadobio tjelesne ozljede radi čega ga je odvela na pružanje liječničke pomoći i da nije pozvana policija odmah po štetnom događaju, da je naknadno dala izjavu policijskim službenicima, da je sa tužiteljem naknadno sastavila i potpisala europsko izvješće te da na mjestu događaja, predmetnoj ulici, nema označene biciklističke staze. Također sud prihvaća iskaz ovog svjedoka i u dijelu u kojem navodi kako je nakon štetnog događaja bila u stanju šoka i da joj je prioritet bio pružanje liječničke pomoći tužitelja te da stoga nije odmah pozvala policiju. Sud prihvaća iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem ista navodi kako ne zna je li protiv nje pokrenut i vođen bilo kakav postupak, obzirom je uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda poslovni broj K- 1730/2024-3 od 16. siječnja 2025. utvrđeno kako je isti vođen protiv RT i da je ista proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu na gore navedeni opisani način te je predmetna presuda postala i pravomoćna 3. veljače 2025., a temeljem optužnice od 15.

1 0

listopada 2024., obzirom je ista u ovom postupku dala iskaz 10. listopada 2024., dakle prije podizanja optužnice. Sud nije prihvatio iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem ista navodi kako je prije radnje skretanja u lijevo provjerila prometnu situaciju kao i da je dala pokazivač smjera, jer navedeno ne proizlazi niti iz utvrđenja ovog postupka, a niti iz utvrđenja iz provedenog kaznenog postupka. Nadalje, da je ista provjerila prometnu situaciju na način kako je opisala, okretanjem iza sebe te lijevo i desno na taj bi način provjerila i mrtvi kut pri čemu bi vidjela da je tužitelj već poduzeo radnju pretjecanja njenog vozila i kretanje kao i dolazak istog, te bi time, a što je naveo i prometni vještak u ovom postupku, izbjegla predmetni štetni događaj. Sud smatra kako je svjedok RT u dijelu iskaza kojim opisuje slijed događaja i navodi da je provjerila prometnu situaciju kao i upalila pokazivač smjera za skretanje u lijevo iskazivala u cijelosti u suprotnosti sa iskazom tužitelja te u suprotnosti sa utvrđenjima prometnog vještaka u ovom postupku, kao i u kaznenom postupku koji je vođen protiv nje te je u tom dijelu iskazivala kako bi izbjegla odgovornost za predmetni štetni događaj.

23. U odnosu na utvrđenje eventualnog doprinosa tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja i posljedično za zadobivanje utvrđenih ozljeda, sud ukazuje na sljedeće.

24. Odredbom članka 1092. stavka 1. i članka 1106. ZOO-a, propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

25. Kako je provedenim prometno-tehničkim vještačenjem utvrđeno da je radnjom skretanja u lijevo, osiguranica tuženika presjekla put kretanja biciklu tužitelja, a da je osiguranica tuženika prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo provjerila unutarnji i lijevi vanjski retrovizor, te okretanjem glave u lijevu stranu provjerila svoj tzv. "mrtvi kut", vidjela bi tužitelja na biciklu sa svoje lijeve bočne strane, u radnji pretjecanja pa da je tada odustala od radnje skretanja u lijevo i propustila tužitelja da na biciklu prođe pored njenog vozila, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Nadalje, prometni vještak Berislav Šimunović je istaknuo da je tužitelj mogao izbjeći predmetni štetni događaj da je odustao od radnje pretjecanja vozila osiguranice tuženika ukoliko je ista dala pokazivač smjera za skretanje u lijevo, a što provedenim postupkom nije utvrđeno da je ista učinila. Nadalje, sud smatra kako činjenica da se tužitelj ne sjeća je li rukom dao signal za pretjecanje vozila osiguranice tuženika, nije od utjecaja jer sve i da je postupio na navedeni način, provedenim prometnim vještačenjem u ovom i kaznenom postupku utvrđeno je kako ista nije provjerila prometnu situaciju na pravilan način (provjera retrovizora, okretanje i pregled lijevo i desno), niti da je provjerila mrtvi kut, a da je navedeno učinila svakako bi uočila tužitelja i tada odustala od navedene radnje jer je on već bio u radnji pretjecanja i odustankom od skretanja u lijevo, ista bi izbjegla predmetni štetni događaj. Nadalje, tužitelj se nije kretao biciklističkom stazom budući iste niti nema na mjestu štetnog događaja, pa se isti mogao kretati samo cestom, a to je učinio na pravilan način krećući se svojom kolničkom trakom. Iz svega utvrđenog ne proizlazi da bi tužitelj na bilo koji način svojim ponašanjem u prometu neposredno prije i u trenutku štetnog pridonio nastanku predmetnog štetnog događaja, time i zadobivanju predmetnih ozljeda te nastanku kako neimovinske tako i imovinske štete koju potražuje ovim postupkom, čime sud prigovor eventualnog doprinosa tužitelja smatra u cijelosti neosnovanim.

26. Na okolnost postavljene visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Jakši Filipoviću Čuguri iz čijeg nalaza i mišljenja od 19. lipnja 2025. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju dana 27. rujna 2020. zadobio tjelesnu ozljedu dislokacije lijevog akromioklavikularnog zgloba. Navodi kako su se ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja,

1 1

što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji lijevog ramena u lakom stupnju. Liječenje je završeno 26. ožujka 2023., te vještak navodi da je bolovanje opravdano. Troškovi su medicinski indicirani s obzirom na provedeno liječenje. Vještak navodi kako su po provedenom liječenju kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 5 %. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta 12 dana i manjeg intenziteta 65 dana kumulativno, kao i strah i to primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 65 dana kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 55 dana kumulativno. Također, vještak navodi kako je kod tužitelja iza štetnog događaja zaostalo naruženje u lakom stupnju.

27. Tuženik je prigovorio predmetnom nalazu i mišljenju slijedom čega se vještak dopunski očitovao pisanim putem 24. rujna 2025. kojom prilikom je naveo kako je nakon pregleda zdravstvenog kartona za razdoblje od 30. listopada 2006. do 18. srpnja 2025. utvrdio da je 1. ožujka 2011. konstatirana ozljeda desnog ramena- rotatorna manšeta, a 30. rujna 2020. štetni događaj. Nadalje, vještak navodi kako su troškovi liječenja medicinski opravdani, kao i da su se isti mogli učiniti u sustavu HZZO-a, ali da je upitno koliko se čeka FT u sustavu HZZO-a.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure obzirom je isti sačinjen stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima medicinske struke, te se isti temelji na medicinskoj dokumentaciji, a uzimajući u obzir da stranke nakon usmenog obrazloženja vještaka nisu isticale daljnje prigovore i primjedbe na predmetni nalaz i mišljenje. Naime, vještak je detaljno opisao zadobivene ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđene ozljede dao ocjenu fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kao i zbog zaostalog naruženja te tuđe pomoći i njege, kao i opravdanost troškova liječenja i bolovanja, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

29. Nadalje, obzirom je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, istom je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

30. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i pravo na duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i zaostalog naruženja, budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti, koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

31. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je provedenim postupkom sud utvrdio kako je za predmetni štetni događaj isključivo odgovorna osiguranica tuženika, kao i da je isti zadobio ozljede koje su zahtijevale od tužitelja mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno

1 2

prije zadobivenih ozljeda i pretrpljenog straha te zaostalih trajnih posljedica i zaostalog naruženja.

32. Slijedom svega navedenog, sud je mišljenja kako je kod tužitelja u predmetnom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1046. sve ZOO-a, koja povreda se očituje u povredi prava na zdravlje obzirom je isti zadobio navedene tjelesne ozljede, a koje ozljede su bile popraćene bolovima i strahom, to po mišljenju ovog suda, tužitelju sukladno čl. 1105. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti za tjelesne i duševne boli te sud smatra opravdanim iznos od 6.150,00 eura (za pretrpljene fizičke boli, za pretrpljeni strah, za duševne boli zbog smanjenja opće fizičke i radne aktivnosti u opsegu od 5% i za zaostalo naruženje u lakom stupnju), pri čemu sud ukazuje kako je pri određivanju visine pravične novčane naknade uzeo u obzir i promjene u vrijednosti valute Republike Hrvatske uzrokovane inflatornim kretanjima koja su intenzivna posljednjih nekoliko godina, te se koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na 2020. od posljednje promjene Orijentacijskih kriterija gdje su se troškovi života u više navrata povisili u svim segmentima, kako u Republici Hrvatskoj tako i u globalnim razmjerima. Sud ističe kako je ove okolnosti uzeo u obzir i kod odmjeravanja visine cijene sata za tuđu nestručnu pomoć, kako je to navedeno u točki 35. obrazloženja.

33. Slijedom navedenog, to je sud tužitelju dosudio iznos neimovinske štete od 6.150,00 eura, kako je to odlučeno u toč. II. izreke.

34. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružana besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

35. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 5,00 eura.

36. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 110 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani – djevojka tužitelja (što su stranke učinile nespornim na ročištu 4. travnja 2025.), te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je sud cijenu sata tuđe pomoći odmjerio u visini od 5,00 eura kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a i čl. 1105. ZOO-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 550,00 eura, čime je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

37. U odnosu na troškove liječenja koje tužitelj također potražuje u ovom postupku, u ukupnom iznosu od 2.769,26 eura, sud ukazuje kako slijedi. Sukladno čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09,076/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP) koji se primjenjuje kao lex specialis, a kojim se regulira položaj i krug trećih osoba, propisano je da su ugovorom o osiguranju iz

1 3

stavka 1. ovog članka pokrivene i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanje zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta, dok je u stavku 1. istog članka propisano da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari čime proizlazi da osoba ozlijeđena kao putnik u prijevozu ima pravo na naknadu štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti za svu štetu koja mu nastane kao posljedica štetnog događaja, pa tako i troškova liječenja, čime je sud prigovor tuženika u pogledu pasivne legitimacije u odnosu na troškove liječenja ocijenio u cijelosti neosnovanim.

38. Nadalje, uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju sa lista 20-50 spisa, utvrđeno je kako je tužitelj na dan štetnog događaj podvrgnut operativnom zahvatu, da je dana 25. studenog 2020. bio kod liječnika fizijatra u Domu zdravlja Zagreb-Zapad kojom prilikom se žalio na bolove i ograničenost pokreta u lijevom ramenu koje je ozlijeđeno u predmetnom štetnom događaju kojom prilikom je liječnik ustanovio da su kod tužitelja limitirani i bolni pokreti u lijevom ramenu te mu je određena fizikalna terapija, da mu je 23. prosinca 2020. na pregledu u Poliklinici Ribnjak utvrđen recidiv deformiteta, da je utvrđena bolna unutrašnja rotacija i kretnje limitirane za 1/3 opsega kao i da je nakon provedenog UZV lijevog ramena indicirano operativno liječenje uz poštedu do istog, a opterećenje ruke do 50% o čemu je tužitelj obavijestio i fizioterapeuta u Domu zdravlja Zagreb-Zapad 28. prosinca 2020. koji ponovno preporuča fizikalnu terapiju. Tužitelju je potom odlaskom u Polikliniku Akromion 7. siječnja 2021. indicirana i zakazana operacija za dan 11. siječnja 2021. radi operacijskog liječenja otvorene repozicije i stabilizacije AC zgloba, nakon kojeg operativnog zahvata je otpušten na kućnu njegu 12. siječnja 2021. Nadalje, tužitelj je i u svom iskazu naveo kako je nakon prvog operativnog zahvata morao odraditi drugi jer je prvi zahvat bio loše izvršen pri čemu je u ramenu zaostao i komad žice te je bila potrebna rekonstrukcija ramena, čime je otišao po dva različita mišljenja te mu je rečeno na koji način će rekonstrukcija biti izvršena pa je pristao na odlazak u Polikliniku Akromium gdje je zajedno sa operacijom i ostalim popratnim troškovima imao trošak liječenja od cca 21.000,00 kn koji je u cijelosti podmirio pri čemu je isti naveo kako je drugi operativni zahvat odlučio obaviti u privatnoj poliklinici obzirom na prethodno navedeno, a to je da je prvi operativni zahvat u redovnom sustavu putem HZZO-a neadekvatno izveden te mu je prema mišljenju dva liječnika bio potreban hitan operativan zahvat radi rekonstrukcije ramena, čime više nije vjerovao u naš zdravstveni sustav. Također, sam vještak u svom nalazu i mišljenu navodi kako je navedeni zahvat tužitelj mogao izvršiti i putem HZZO-a, ali da je upitna dugotrajnost čekanja da se navedeno provede na taj način, dok je iz gore navedene dokumentacije vidljivo da je tužitelj kontinuirano osjećao bolove nakon prvog operativnog zahvata, da je odlazio i na fizikalne terapije na teret HZZO-a, a da mu je potom indicirano operativno liječenje o čemu je obavijestio i fizijatra koji je opet odredio provođenje fizikalne terapije iako je u nalazu sa lista 38-39 spisa jasno naznačeno da tužitelj treba biti u poštedi do operativnog zahvata i ozlijeđenu ruku koristiti samo do 50% opsega kao i da je slijedom navedenog tužitelj otišao po drugo mišljenje u Polikliniku Akromion gdje je također indicirano operativno liječenje i zakazana operacija u roku od 4 dana od dana pregleda, kako je to prethodno navedeno, što ukazuje na hitnost u postupanju radi sprečavanja daljnje štete u vidu dodatnog oštećenja zdravlja tužitelja. Iz navedenog proizlazi kako je tužitelj opravdano koristio usluge privatne klinike za daljnje liječenje, odnosno da je isti zbog bolnosti ozlijeđenog područja (u štetnom događaju) morao dodatno platiti RTG, UVZ i druge nastale troškove kako bi doprinio liječenju zbog neadekvatne usluge u

1 4

primarnoj zdravstvenoj medicini. Nadalje, iz računa dostavljenih u tužbi vidljivo je kako su isti naplaćeni transakcijskim putem, odnosno putem kartice VISA, kao i da svi računi glase na tužitelja, a što je sud utvrdio uvidom u lista 70-76 spisa. Kako je opravdanost navedenih troškova obrazložio i potvrdio i vještak dr. Jakša Filipović Čugura čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio uz utvrđenja ovog suda kako je to prethodno navedeno, a koju visinu predmetnih troškova je sud utvrdio uvidom u račune koji prileže spisu na listu 70-76 spisa, to sud smatra kako tužitelj ima pravo na isplatu zatraženog iznosa od 2.769,26 eura, čime je odlučeno kao u toč. II. izreke.

39. Nadalje, tužitelj ovim postupkom potražuje i naknadu štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 408,17 eura, a koju visinu tuženik nije sporio već je osporavao osnov predmetnog potraživanja. Kako je sud provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću Čuguri utvrdio kako je bolovanje tužitelja koje je koristio u utuženom razdoblju za vrijeme liječenja i oporavka povodom predmetnog štetnog događaja u cijelosti opravdano, dok je sud visinu istog utvrdio uvidom u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad sa lista 51-59 spisa, uz napomenu kako tuženik visinu istog nije niti sporio, to je sud zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 408,17 eura na ime izgubljene zarade ocijenio u cijelosti osnovanim, čime je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

40. Članak 12. stavak 1. ZOOP-a, koji je lex specialis u odnosu na ZOO kako je to prethodno navedeno, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan je isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

41. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

42. Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako spisu prileži odštetni zahtjev od 13. studenog 2020. (uručen tuženiku putem e-mail korespondencije) dok je tužba podnesena pred ovim sudom 22. svibnja 2023.

Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 26. ožujka 2023. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Uzimajući u obzir da je tuženik osiguravajuće društvo, koje u okviru svog poslovanja ima mogućnost angažirati liječnike cenzore, ovaj sud smatra da je na temelju

1 5

medicinske dokumentacije tužitelja koja mu je dostavljena uz odštetni zahtjev, te uzimajući u obzir da tuženik kao osiguravajuće društvo u okviru svoje djelatnosti ima mogućnost angažirati i prometne vještake radi utvrđivanja eventualnog doprinosa tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, stav je ovog suda da je tuženik već u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva mogao utvrditi kako eventualni doprinos tužitelja nastanku štetnih posljedica, tako i opseg i visinu svoje cjelokupne obveze isplate naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, odnosno stav je suda da je u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva sva šteta koja je nastala u predmetnom štetnom događaju za tuženika po redovnom tijeku bila predvidiva te sud smatra da je u roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a tužitelju tuženik trebao isplatiti naknadu cjelokupne neimovinske i imovinske štete.

43. Slijedom navedenog, a obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH i činjenicu da je navedena šteta bila predvidiva kako je to prethodno pojašnjeno, sud ukazuje kako time tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to tužitelj pravilno i zatražio dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, te su zakonske zatezne kamate dosuđene tužitelju od 14. studenog 2020. čime je odlučeno kao u točki II. presude.

44. Nadalje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužitelj navedene kamate za imovinsku štetu potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 14. studenog 2020. kao u kao u točki II. izreke presude.

45. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu za troškove liječenja od dana kada je svaki pojedini račun naplaćen sukladno čl. 1086. ZOO-a, no kako tužitelj iznos troškova liječenja od 2.769,26 eura potražuje u ukupnom iznosu od dana posljednjeg izdanog računa, odnosno dana nakon izdanog posljednjeg računa 8. svibnja 2021., a što je povoljnije za tuženika, to je sud tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate na ime troškova liječenja od 8. svibnja 2021., čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

46. Također, tužitelj je imao i imovinsku štetu na ima izgubljene zarade koju je sud u cijelosti utvrdio osnovanom kako je to prethodno navedeno, te isti slijedom navedenog ima pravo i na zakonske zatezne kamate na istu sukladno čl. 1086. ZOO-a od dana nastanka štete, pa kako tužitelj navedene kamate pravilno potražuje upravo za svaki pojedini mjesec u kojem je bio radno nesposoban sa 15.-.tim u mjesecu, to je valjalo udovoljiti tužitelju i u pogledu navedenog zahtjeva te odlučiti u odnosu na zatezne kamate na ime izgubljene zarade kao u točki II. izreke i to na iznos od 20,09 eura od dana 15. listopada 2020. do isplate, na iznos od 62,40 eura od dana 15. studenog 2020. do isplate, na iznos od 87,60 eura od dana 15. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 65,10 eura od dana 15. veljače 2021. do isplate, na iznos od 105,44 eura od dana 15. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 15,64 eura od dana 15. travnja 2021. do isplate, te na iznos od 51,90 eura od dana 15. svibnja 2021. do isplate.

47. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

48. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23; dalje u tekstu Tarifa) te priloženim

1 6

troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 9.877,43 eura dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

49. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.670,01 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7/1 i podnesaka od 19.2.2024., 25.3.2025., 1.8.2025. i 4.11.2025. prema Tbr. 8/1 (maksimalno 4 obrazložena podneska tijekom postupka) te za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu dana 16.5.2024., 10.10.2024., 4.4.2025., 18.9.2025. i 13.1.2025. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, potom za sastav podneska od 29.12.2026. prema Tbr. 8/3 i za pristup na ročište za objavu presude prema Tbr. 9/3 za svaku radnju u iznosu od po 100,00 eura te za zastav podneska od 17.6.2024. prema Tbr. 8/4 u iznosu od 50,00 eura, uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak prometno-tehničkog vještačenja u iznosu od 199,08 eura i medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 64,12 eura i na presudu u iznosu od 145,23 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), te je time tužitelju ukupno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 3.670,01 eura.

50. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 25.3.2025., obzirom isti ima pravo na maksimalno 4 obrazložena podneska sukladno Tbr. 8/1. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 6.1.2023. obzirom isti nije bio nužan za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a niti trošak sastava podnesaka od 11.10.2024. i 4.4.2025. obzirom se radi o dokazu uplate troškova postupka, a što sud utvrđuje uvidom u novčane obveze e-spisa ili putem obračunskog lista računovodstva ovog suda.

51. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

52. Odluka o trošku tuženika temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u toč. IV. izreke.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

1 7

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanja sp na presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 24. veljače 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja