Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-129/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Dario Banić i Tomislav Horački, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca, protiv tuženika Općine Netretić, Netretić 3A, OIB: 80214224162, koju zastupa punomoćnik Davor Bartolca, odvjetnik u Karlovcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Psp-30/2024-15 od 21. studenog 2025., 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Općine Netretić i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Psp-30/2024-15 od 21. studenog 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Općine Netretić za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja DI za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„I. Tuženik Općina Netretić, Netretić, Netretić 3A, OIB: 80214224162, smetao je tužitelja DI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjedu štale i štaglja u [adresa] nasuprot kuće na adresi [adresa] time što je putem svojih zaposlenika u drugoj polovici srpnja, a za što je tužitelj doznao 31.7.2024. samovlasno izvršio izmjenu ulaznih vrata na štali te izmjenu lokota na ulaznim vratima štaglja prisvajajući si na taj način neosnovano posjed istih objekata, pa se tuženiku nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da vrati stara ulazna vrata na štalu ili ukoliko isto nije moguće preda tužitelju sve primjerke ključeva novih ulaznih vrata štale te da na ulazna vrata štaglja vrati stari lokot ili ukoliko isto nije moguće preda tužitelju sve primjerke ključa novog lokota na ulaznim vratima štaglja, tu mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje.
II. Nalaže se tuženiku Općina Netretić, Netretić, Netretić 3A, OIB: 80214224162, da tužitelju DI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 638,27 EUR sa zakonskim zateznima kamatama tekućim od 21. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijano rješenje preinači na način da tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na tužbu tužitelj se protivi svim žalbenim navodima tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neonosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite povodom samovlasnog postavljanja novih vrata i lokota na sporne objekte – zidanu štalu i drveni štagalj u [adresa] nasuprot kuće na adresi [adresa].
6. Ispitujući pobijano rješenje, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik jer rješenje sadrži jasne, međusobno neproturječne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, a iz obrazloženja razvidno je na temelju kojih dokaza i kojih odlučnih činjenica je sud prvog stupnja donio zaključak o posjedovanju predmetnih nekretnina i o počinjenom činu smetanja posjeda.
7. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. ZPP, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
8. Prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.
9. Tako je utvrdio:
- da je tužitelj bio je posljednji mirni posjednik štale i štaglja u [adresa], nakon što je od 2008., u djelomični posjed stupio na temelju dopuštenja pokojnog ABC, a od 2020. u samostalni posjed po sklopljenom ugovoru o kupoprodaji nekretnina s ZI od 31. srpnja 2020.,
- da je tuženik stekao vlasništvo nad predmetnim objektima kao ošasnu imovinu nakon smrti ABC., a predmetne nekretnine upisane su u zemljišnu knjigu upravo na ime tuženika,
- da je 30. srpnja 2024. tužitelj doznao da su na zidanom dijelu objekta (štala) zamijenjena vrata te na drvenom dijelu (štagalj) promijenjen lokot,
- da je tužitelj odmah po saznanju o promjeni vrata i lokota, dana 30. srpnja 2024., prijavio događaj policiji te je 31. srpnja 2024., obaviješten o rezultatima izvida i obaviješten je da su radnje izvršili djelatnici tuženika,
- da je tijekom postupka izvršen očevid na licu mjesta, utvrđeno je da se objekt sastoji od dva dijela: zidanog (štala) i drvenog (štagalj), da su na zidanom dijelu zatečena bijela PVC vrata, a na drvenom drvena klizna vrata s lokotom,
- da su svjedoci VI, TI i ŠI potvrdili da je tužitelj od 2008. do 2024. neometano posjedovao štalu i štagalj, vršio popravke i koristio objekte za pohranu svojih stvari,
- da su svjedoci RI i MI dali dijelom nepouzdane iskaze, s ograničenim saznanjima o posjedu, a iskazi svjedoka LI i načelnika tuženika ocijenjeni su nedosljednim ili kontradiktornim u odnosu na ostale dokaze,
- da iz zemljišnoknjižnog izvatka i ugovora o kupoprodaji te iz rješenja javnog bilježnika o naknadno pronađenoj imovini proizlazi da je tužitelj stekao posjed na temelju ugovora o kupoprodaji s HI, a tuženik je vlasnik nekretnina postao nakon smrti HI na temelju pravomoćnog rješenja o naknadno pronađenoj imovini.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu sporne štale i štaglja prije radnji tuženika u srpnju 2024., te da je tuženik svojim radnjama smetao posjed tužitelja. Stoga je pravilan pravni zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik počinio čin smetanja posjeda na način da je promijenio vrata na ulazu u štalu i postavio lokot na vratima štaglja u kojima je tužitelj imao posljednji mirni posjed pa je stoga tužiteljev zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite sudskim putem osnovan u smislu odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17
- ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP).
11. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZVDSP koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
12. Prema odredbi čl. 20. st. 2. ZVDSP je propisano, tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, a prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
13. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik spornih objekata do srpnja 2024., kada su djelatnici tuženika po nalogu njegova načelnika zamijenili vrata i lokot, čime je tužitelju onemogućeno daljnje korištenje objekata. Time su ispunjene obje pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite.
14. Žalbeni navodi tuženika, koji se u bitnome svode na isticanje njegova prava vlasništva upisanog u zemljišnim knjigama, nisu od utjecaja na drugačiju odluku, budući da se u posjedovnoj parnici ne raspravlja o pravu vlasništva niti o valjanosti pravnog temelja stjecanja, već isključivo o činjenici posljednjeg mirnog posjeda i činu smetanja.
15. Neosnovano tuženik osporava pravilnost utvrđenja o posljednjem mirnom posjedu tužitelja. Iz iskaza saslušanih svjedoka, iskaza tužitelja kao i ostalih provedenih dokaza, pravilno je utvrđeno da je tužitelj kroz dulje vremensko razdoblje faktično koristio predmetne objekte, u njima držao svoje stvari te na njima obavljao potrebne popravke, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je upravo tužitelj bio posljednji mirni posjednik spornih objekata.
16. Čin smetanja, koji se sastoji u zamjeni vrata na zidanom dijelu objekta te promjeni lokota na drvenom dijelu objekta od strane djelatnika tuženika, među strankama u bitnome nije sporan, a pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su takvim radnjama tuženika ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite, neovisno o pitanju prava vlasništva.
17. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je izreka pobijanog rješenja neodređena jer se u istoj navodi obveza vraćanja „starih vrata“. U kontekstu predmetnog posjedovnog spora, u kojem je utvrđeno da je čin smetanja počinjen zamjenom postojećih vrata na zidanom dijelu objekta te promjenom lokota na drvenom dijelu, pojam „stara vrata“ očito i nedvojbeno označava vrata koja su se na predmetnom objektu nalazila prije samovoljne intervencije tuženika. Identitet tih vrata utvrđen je tijekom postupka, osobito očevidom na licu mjesta i iskazima svjedoka, pa izreka nije nejasna niti neprovediva.
18. Neosnovano je tuženikovo osporavanje pravodobnosti tužbe pozivanjem na iskaz svjedoka VI prema kojemu je tužitelj o promjeni vrata bio obaviješten ranije. Prvostupanjski sud je, ocjenjujući sve dokaze u ukupnosti, pravilno utvrdio da je tužitelj za čin smetanja i počinitelja saznao 31. srpnja 2024., kada je u njegovom prisustvu djelatnik policije potvrdio da su radnje izvršili djelatnici tuženika po nalogu načelnika. Stoga iskaz svjedoka ne dovodi u sumnju pravodobnost podnesene tužbe, obzirom da saznanje o smetanju posjeda obuhvaća ne samo saznanje o činu, nego i o počinitelju smetanja, a o čemu je tužitelj obaviješten 31. srpnja 2024., pa je tužba podnesena u zakonskom roku.
19. Žalbom se pobija i odluka o troškovima postupka bez iznošenja žalbenih razloga, već tuženik odluku o troškovima postupka osporava u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari. Kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tuženika ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.
20. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.
21. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.
22. Trošak sastava odgovora na žalbu tužitelju nije dosuđen jer ta parnična radnja nije potrebna za donošenje odluke (čl. 155. ZPP).
U Velikoj Gorici 24. veljače 2026.
Sutkinja
Dragica Sirovica Hranilović
