Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-236/2025-18

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladi Kartelu, odvjetniku u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 24. veljače 2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegovog punomoćnika, te voditeljice odjela AK, dr. med. spec. psih. subspec. forenzičke psihijatrije, temeljem članka 59. stavka 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS), istoga dana,

r i j e š i o  j e

I Produžuje se prisilni smještaj ĐK u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju do godinu dana, počevši od 6. ožujka 2026.

II Odbija se prijedlog neubrojive osobe ĐK za zamjenu prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi.

Obrazloženje

1. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) 3. veljače 2026. podnijela je temeljem članka 58. stavka 1. ZZODS prijedlog za produljenje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi ĐK.

2. U pisanom prijedlogu voditeljica odjela dr. AK navodi da pacijent prema svom aktualnom psihičkom stanju i nadalje ispunjava kriterije iz članka 51. ZZODS radi čega se predlaže produljenje smještaja u NPB Popovača. Navodi se da je pacijent ĐK zaprimljen 17. srpnja 2025. u NPB Popovača u Službu za forenzičnu psihijatriju temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu, kojim je pacijentu odobren nastavak prisilnog smještaja u NPB Popovača pod Dg:

Shizofrenia paranoides F20.0., da je iz otpusnog pisma KP Vrapče, Zavoda za forenzičku psihijatriju vidljivo kako je u toj ustanovi liječen od 6. rujna 2024. do 17. srpnja 2025. a zbog nezadovoljstva tamošnjim liječenjem zatražio je premještaj u Službu za forenzičnu psihijatriju NPB Popovača, preko Ministarstva zdravstva, a prethodno je liječen u Zatvorskoj bolnici.

2.1. U prijedlogu se navodi da iz medicinske dokumentacije je vidljivo kako se psihijatrijski liječi unazad 25 godina pod dg. F20., a liječen je stacionarno u KBC Zagreb, KBC Rijeka i PB Rab, da je obiteljska anamneza pozitivna na psihijatrijski hereditet- sestra ima psihozu (prema medicinskoj dokumentaciji i navodima pacijenta), prema heteropodacima i ujak pacijenta je liječen pod dg. psihoze. Po završetku hospitalnih liječenja kod kuće bi prestajao sa uzimanjem lijekova, pa bi dolazilo do dekompenzacija bolesti uz agresivno i nasilničko ponašanje prema roditeljima uz bizarnu psihopatologiju (zamišljao da je Đ, A) te paranoidne ideje. Nadalje u prijedlogu se navodi da je od dolaska u NPB Popovača, pacijent uključen u psihofarmakoterapijski tretman, grupnu i individualnu psihoterapiju te socijalnu rehabilitaciju, aktualno je kontaktibilan, orijentiran, blaže usporenog tijeka mišljenja, sa jasnim paranoidnim trendom spram majke, uglavnom je nezadovoljan odjelom i načinom liječenja pun prigovora i ružnih opaski spram osoblja i liječnika, sebe doživljava kao žrtvu, te u potpunosti bez uvida prema svom stanju, dosadašnjem liječenju i mogućnostima funkcioniranja na slobodi. Navodi se da je nekritičan i bez uvida, očekuje kako će uskoro "samostalno živjeti u stanu na Rabu u kojem ima vlasništvo u 1/3". Do sada nije realiziran niti jedan privremeni izlaz kući jer za to nisu ispunjeni uvjeti, prema majci i nadalje ima izrazito paranoidni trendi. Majka pacijenta nema namjeru primiti ga zajedničko kućanstvo u daljnjoj budućnosti. U prijedlogu se navodi da je pacijent djelomično lišen poslovne sposobnosti, imenovana mu je skrbnica iz HZSR, PU Crikvenica-Rab, čime je izrazito nezadovoljan. U prijedlogu se navodi da obzirom na navedeno i nadalje perzistira visoka vjerojatnost da bi zbog teških duševnih smetnji mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, potrebno mu je produžiti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi.

3. Iz spisa proizlazi da je nakon realizacije premještaja iz KP Vrapče u NPB Popovača pacijent – neubrojiva osoba podneskom od 15. kolovoza 2025. tražio zamjenu prisilnog smještaja ambulantnim liječenjem, dakle predložio je zamjenu prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi. Istim podneskom pacijent je predložio i provođenje novog psihijatrijskog vještačenja.

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o osnovanost prijedloga odnosno potrebi produženja prisilnog smještaja, ali i osnovanosti prijedloga neubrojive osobe za zamjenu prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi, u postupku je saslušan ĐK, provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. Ani Magerle, dr. med. forenzični psihijatar i pročitan je nalaz i mišljenje vještaka, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, te je uzeta izjava voditeljice odjela.

5. Voditeljica odjela je i na ročištu izjavila da se u cijelosti ostaje kod navoda prijedloga za produljenje prisilnog smještaja.

6. Iz spisa proizlazi da je ĐK određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-991/2023-32 od 15. svibnja 2024. kojom je utvrđeno da je ĐK u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka obitelji i djece - nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, sve u svezi člankom 51. KZ/11.

6.1. Nadalje iz spisa proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj R1-134/2024 od **.**.2024. ĐK upućen je u na prisilni smještaj u Županijsku specijalnu bolnicu za psihijatriju i rehabilitaciju "Insula" – Rab, međutim 1. kolovoza 2024. Županijski sud u Rijeci svoje rješenje poslovni broj R1- 134/2024 od 31. srpnja 2024. stavio je van snage te je donio rješenje poslovni broj R1-134/2024-6 kojim je ĐK uputio na prisilni smještaj u Kliniku za psihijatriju Vrapče Zavod za forenzičku psihijatriju u Zagrebu, u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a koji prisilni smještaj ima početi 6. kolovoza 2024. i trajati do 6. veljače 2025. Iz spisa proizlazi da je Županijski sud u Rijeci rješenjem poslovni broj R1- 134/2024-12 od 1. kolovoza 2024. stavio van snage svoje rješenje poslovni broj R1- 134/2024 od 31. srpnja 2024. te je ĐK upućen na prisilni smještaj u Kliniku za psihijatriju Vrapče Zavod za forenzičku psihijatriju u trajanju od 6 (šest) mjeseci, počevši od 6. rujna 2024. do 6. ožujka 2025. Dakle, utvrđeno je da je ĐK započeo prisilni smještaj 6. rujna 2024. kada je primljen u Zavod za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče te je tada i započelo njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

6.2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-51/2025-9 od 6. ožujka 2025. produžen je prisilni smještaj ĐK u NPB Popovača u trajanju do godinu dana, zaključno do 6. ožujka 2026. Iz spisa proizlazi da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj R1-51/2025-20 od 15. srpnja 2025. prihvatio prijedlog ministra zdravstva za premještaj pacijenta u NPB Popovača.

7. ĐK saslušan je na ročištu održanom u prostorijama NPB Popovača i tom prilikom je iskazao da je upoznat s prijedlogom za produljenje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, da je doktorica to spominjala na viziti. Na pitanje da li se s prijedlogom slaže pacijent je odgovorio da mu je sve to postalo jako mučno i da ne zna kako da se o tome očituje. Iskazao je da je zadovoljan sa smještajem, ali nije zadovoljan s hranom, ali na to ne može utjecati. Izjavio je da što se tiče smještaja, puno je bolji nego što je vidio do sada, jer se već liječio u psihijatrijskim ustanovama i to na Rabu, KBC Rijeka, KBC Zagreb, Sveti Ivan u Zagrebu. Iskazao je da mu je bolest počela 2000. godine. Potvrdio je da je nakon dolaska u Popovaču napisao prijedlog za zamjenu ovog liječenja liječenjem na slobodi, ambulantno i da je predložio vještačenje, potvrdio je da je primio nalaz i mišljenje vještaka i iskazao je da se ne slaže s time što je u nalazu napisano na nekoliko mjesta, da se ne slaže sa zaključcima vještaka koje je vještak iznio u mišljenju, posebno da je visokog agresivnog naboja koji povremeno provaljuje, a što je napisano na 14-oj stranici nalaza. Nadalje, ukazao je da se pozivanje vještaka u zaključku na članak 51. stavak 1. ZZODS-a ne može primijeniti na sve jednako, jer nemaju svi pacijenti isti DNA pa se onda ni taj članak ne može na sve jednako primjenjivati, a on misli da se to ovdje primjenjuje na sve jednako. Pacijent je iskazao da se u svakom slučaju želi liječiti i dalje, da je ranije napravio neke greške, a to je bilo u slučajevima kada ta terapija više nije bila učinkovita, a to da nije učinkovita to je sam procijenio. Izjavio je da smatra da mu nitko nije znao adekvatno pomoći, da psihijatri na Rabu nisu bili stručni, da smatra da bi se mogao liječiti na slobodi, on ne odbija liječenje, uzimao bi i dalje terapiju jer je svjestan da on bez terapije ne može živjeti. Naveo je da nikad više neće prestati uzimati terapiju jer ne želi da mu se ovaj isti scenarij ponovno dogodi. Iskazao je da u bolnici dane provodi na radnim terapijama, osim u iznimnim slučajevima, druži se sa svim pacijentima, nikoga ne vrijeđa, osim jednog slučaja sa jednom pacijenticom od prije dva mjeseca, ali da ona maltretira i službu i pacijente. Iskazao je da je zadovoljan kako se prema njemu ophodi medicinsko osoblje, jedino nije zadovoljan s hranom, jer preferira talijansku kuhinju, špagete i ostalo, ali zna da to ovdje baš ne može stalno dobiti, da vrlo često naručuje hranu iz restorana za večeru. Iskazao je da od obitelji ima majku i sestru, s majkom je prestao komunicirati prije od prilike dva i pol mjeseca kada je dobio rješenje o djelomičnom ukidanju poslovne sposobnosti koje je potvrdio drugostupanjski sud u Karlovcu bez mogućnosti pravnog lijeka odnosno žalbe, da je lišen poslovne sposobnosti u više segmenata, a da je s majkom prekinuo kontakt jer još dok je došao na psihijatriju na Rabu počela je "vrtiti" tu priču s djelomičnom sposobnošću jer da on nije sposoban sam brinuti se za sebe, odvrtio je taj film natrag pa mu je to zasmetalo jer je majka odgovorna što se takvo rješenje donijelo i složila se s time da se takvo rješenje donese. Izjavio je da on od svoje 18-e godine do svoje 43-e godine nije počinio niti jedno ni prekršajno ni kazneno djelo, da je majka u jednom trenutku rekla da više neće kuhati, ali on u svakom trenutku može sam spremiti nešto za jesti, da su roditelji u jednom trenutku prestali kupovati hranu i frižider je neko vrijeme bio prazan mjesecima.

8. Obzirom na prijedlog NPB Popovača za produljenje prisilnog smještaja i činjenicu da je neubrojiva osoba podnijela prijedlog za zamjenu prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi, sud je proveo psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. Ani Magerle dr. med. forenzičnom psihijatru.

8.1. U nalazu i mišljenju od 17. veljače 2026. stalni sudski vještak navodi da je prethodnim vještačenjem u kaznenom postupku, procijenjeno da ĐK boluje od paranoidne shizofrenije i da je potrebno hospitalno liječenje za otklanjanje opasnosti od ponavljanja težeg kaznenog djela. Navodi se i da prema dostupnoj dokumentaciji liječen je dugi niz godina (preko 25) pod dg: F20, u PB Rab liječen u devet navrata radi psihotičnih dekompenzacija, praćenih hostilnošću, agitiranošću i agresivnim ponašanjem, navodi se paranoidnost prema majci, liječnicima .... a po otpustu iz bolnice prestao bi uzimati lijekove, „jer mu lijekovi, ni liječenje, nisu potrebni“. Liječen je hospitalno i u KBC Rijeka i KBC Zagreb, a prema anamnestičkim podacima od pacijenta i neposredno prije protupravnog kaznenog djela i u PB „Sveti Ivan“.

8.2. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tijekom vještačenja bio prisvjestan, uredno orijentiran, kontakt se uspostavlja, povremeno uz podršku ispitivača, održava, nema spontaniteta, da je disimulativan, projektivan, niskog frustracionog praga, promjenljivog raspoloženja, konfuznog mišljenja, sumnjičav, podozriv, oštećene kritičnosti mišljenja uslijed dugogodišnjeg psihotičnog procesa. Donosi paranoidne ideje, ideje odnosa, precijenjene ideje u odnosu na svoju ličnost. Afirmira postojanje ljutnje i verbalne agresije. Visokog je agresivnog naboja, koji povremeno provaljuje i ometa ga u razvijanju adekvatnih socijalnih interakcija, što govori na izrazito smanjenu socijalnu prilagodbu. U cilju uspostavljanja samopoštovanja, a uz projekciju kao dominantni mehanizam obrane, krivicu prenosi na druge, te je snažnih osjećaja ljutnje, koju izražava verbalno ili fizički, a uz izrazitu povredljivost, izrazito je oslabljene samokontrole, što pokazuje i tijekom liječenja. Na odjelu je potpuno bez inicijative, ne pokazuje volju ni za najmanjom aktivnosti. Žali se „na sve i sva, pogotovo na smještaj , osoblje i liječnike.“ Uz to je nediscipliniran. Uključen je u socioterapijsku zajednicu heterogenog sastava, grupni psihoterapijski proces, te radno-okupacioni tretman, uz farmakoterapiju.

8.3. Iz nalaza proizlazi da unatoč sveobuhvatnom forenzičnom tretmanu pacijent još uvijek nema pravi uvid u svoju bolest, potrebu kontinuiranog liječenja, nekritičan prema svojim postupcima, optužuje druge za njih, boravak na odjelu zove „agonijom“. Vještak navodi da uzevši u obzir sve navedeno, sa sigurnošću može tvrditi da unatoč forenzično-psihijatrijskom tretmanu još nije došlo do poboljšanja pacijentove osnovne bolesti (paranoidna shizofrenija). Nadalje iz nalaza proizlazi da je vještak zaključio da još postoji velika vjerojatnost da bi pacijent, zbog svojih težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastala neubrojivost mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno i nadalje njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Vještak u nalazu navodi i da se slaže u cijelosti sa prijedlogom forenzičnog terapijskog tima, o produžetku hospitalnog liječenja, jer i nadalje ispunjava kriterije iz članka 51. stavak 1. ZZODS-a.

8.4. Zaključno vještak u nalazu navodi da ĐK boluje od paranoidne shizofrenije, da ispitanikova psihopatologija i dalje perzistira, da ispitanik ne prihvaća terapijski proces, te da i nadalje postoji vjerojatnost da bi on zbog težih duševni smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao ponovno počiniti teže ili isto kazneno djelo, te je za otklanjanje te opasnosti potrebno psihijatrijsko liječenje u ustanovi, dakle potrebno je nastaviti hospitalni forenzički tretman.

9. Na temelju provedenih dokaza, navoda iz prijedloga i sadržaja spisa, kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka forenzične psihijatrije, koji nalaz i mišljenje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan, ovaj sud je utvrdio da se radi o osobi koja boluje od paranoidne shizofrenije. Nadalje je utvrđeno, jer to proizlazi iz iskaza pacijenta da se od navedene bolesti isti psihijatrijski liječi od 2000., dakle dugi niz godina, te da se liječio i hospitalno u brojnim psihijatrijskim bolnicama u Republici Hrvatskoj. Nadalje, temeljem iskaza pacijenta, ali i nalaza vještaka je utvrđeno da je pacijent nakon otpusta iz bolnice prestao uzimati lijekove jer je iskazao da terapija nije bila učinkovita, a što je sam procijenio, odnosno smatrao je da mu lijekovi i liječenje nisu bili potrebni. U povezanosti s navedenim sud je zaključio da pacijent nema uvida u svoju bolest i potrebu kontinuiranog liječenja, kao i da je prema bolesti i potrebi liječenja, uzimanju terapije potpuno nekritičan. Nadalje, utvrđeno je da je pacijent nekritičan i prema svom ponašanju, odnosno da umanjuje značaj svog protupravnog postupanja i da zapravo za svoje ponašanje krivi druge.

10. Temeljem utvrđenog sud je zaključio da unatoč sveobuhvatnom forenzičnom tretmanu (farmakoterapija, grupna i individualna psihoterapija, radno- okupaciona terapija, socijalna rehabilitacija) nije došlo do zadovoljavajućeg poboljšanja psihičkog stanja pacijenta, jer da kod pacijenta i dalje perzistira psihopatologija, a pacijent ne prihvaća terapijski proces. U povezanosti s navedenim, sud je zaključio da kod prisilno smještene osobe i dalje zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, postoji opasnost od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela, kao i da je za otklanjanje opasnosti od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela potrebno nastaviti psihijatrijsko liječenje u obliku prisilnog smještaja ĐK u psihijatrijskoj ustanovi i to u trajanju do godinu dana. Nadalje, zaključak je suda da za sada nisu ispunjene medicinske pretpostavke za zamjenu liječenja u obliku prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi, odnosno da je potrebno nastaviti hospitalni forenzički tretman.

11. S obzirom na to da je sud u ovom postupku utvrdio da ĐK i dalje ima teže duševne smetnje zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, da i dalje postoji vjerojatnost da bi on mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti i dalje potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi jer dosadašnjim liječenjem nije postignuto zadovoljavajuće poboljšanje psihičkog stanja, u ovom konkretnom predmetu ispunjene su pretpostavke iz članka 51. stavka 1. i članka 59. stavka 2. ZZODS za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 24. veljače 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. ĐK, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA - III A odjel

2. Punomoćnik: Vlado Kartelo, odvjetnik u Sisku

3. NPB DR. ĐKG - III A odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Crikvenica-Rab

5. Općinski sud u Rijeci, na broj K-991/2023

6. U spis