Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-286/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NL, zbog kaznenih djela iz čl. 279. st. 1 u svezi čl. 52. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2222/2022-29 od 4. rujna 2024., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika NL kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika NL, zbog jednog produljenog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11 i jednog produljenog kaznenog djela pokušaja prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. u svezi čl. 34. i čl. 52. KZ/11, na način da mu je prethodno, za produljeno kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a za produljeno kazneno djelo pokušaja prijevare u gospodarskom poslovanju mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik NL, po branitelju Srećku Novak-Perjanecu, odvjetniku u Sesvetama, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika NL je neosnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da je nepotpuna, čime da je okrivljeniku povrijeđeno pravo na obranu.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude, tako da na taj način nije okrivljeniku povrijeđeno niti pravo na obranu.

7. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U svojoj žalbi okrivljenik daje subjektivnu analizu i ocjenu dokaza, koja se razlikuje od ocjene suda prvog stupnja. Pri tome se navodi kako je okrivljenik, u svojstvu zastupnika tvrtke, na tiskanoj narudžbenici s brojem ugovora i svim podacima relevantnim za eventualnog kupca usluge, a u okviru dozvoljene djelatnosti tvrtke, iste slao različitim trgovačkim društvima, a koja isprava da pravno predstavlja ponudu. U žalbi se ističe kako se okrivljeniku neosnovano stavlja na teret da bi se radilo o nevjerodostojnoj dokumentaciji u koju da je prethodno unio neistinite podatke te da ugovor nije ovjeren valjanim pečatom i potpisan od ovlaštene osobe, pa da društva nisu naručila usluge, uslijed čega da su i računi neosnovani. U žalbi je navedeno i kako je u dokaznom postupku provedeno vještačenje dokumenata te da je nedvojbeno utvrđeno da je otisak štambilja Zagrebačkog holdinga nastao uporabom izvornog štambilja, u kojem slučaju bi narudžbenica bila vjerodostojna. Na kraju se ističe kako niti jednom od društava nije nastala šteta budući da je okrivljenik po prigovoru na račun, iste stornirao.

7.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika NL kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

7.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik NL, u inkriminiranom razdoblju, kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unio neistinite podatke te poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela da u gospodarskom poslovanju, s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist, dovede nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini, čime je počinio predmetna produljena kaznena djela na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

7.5. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivih, detaljnih i logičnih iskaza svjedoka BL, LL i RL, čije iskaze je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnima, kao i iz pregledanih materijalnih dokaza, a osobito očitovanja Kliničke bolnice Dubrava od 6. lipnja 2018. te zapisnika o vještačenju s nalazom i mišljenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 11. siječnja 2024. i iskaza stalne sudske vještakinje za rukopise i dokumente dipl. inž. DL od 27. svibnja 2024. iz kojeg vještačenja je utvrđeno da sporni otisak pečata KB Dubrava nije nastao uporabom pečata KB Dubrava.

7.6. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika kada tvrdi da on nije krivotvorio poslovnu ispravu jer da je iz provedenog vještačenja dokumenata nedvojbeno utvrđeno da je otisak štambilja Zagrebačkog holdinga nastao uporabom izvornog štambilja. Međutim, okrivljenik za to nije niti proglašen krivim, već je proglašen krivim da je trgovačkom društvu Zagrebački holding – Podružnica Zagrebparking uz račun poslao i ugovor/narudžbenicu u koju je unio neistinite podatke i koja nije potpisana od strane ovlaštene osobe, što tu poslovnu ispravu čini krivotvorenom.

7.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik NL.

8. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

8.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi produljenih kaznenih djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave i pokušaja prijevare u gospodarskom poslovanju, za koja je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

9. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Nema pravo okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kaznenoj sankciji, ističući kako obrazloženje odluke o kazni mora biti obrazloženo i da ne smije biti arbitrarno.

10.1. Međutim, sud prvog stupnja je, na pravilan način obrazložio odluku o kazni te je pravilno, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, ispravno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

10.2. Sud prvog stupnja je okrivljeniku, kao olakotnu okolnost, cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok nekih posebnih otegotnih okolnosti nije našao. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, nakon prethodno utvrđenih kazni za svako kazneno djelo, okrivljenika NL osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od četiri godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

11. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika NL valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.

Split, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj