REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9320/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Pro Wood d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe EN, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. i članka 228. stavka 1. točke 13. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.) i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Pro Wood d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe EN, podnesenoj po braniteljici Biljani Bandić Lutonski, odvjetnici u Osijeku, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, broj: 16. Pp-913/22-10 od 26. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljene pravne osobe Pro Wood d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe EN, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku I. 1) izreke na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba Pro Wood d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba EN (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađaju od optužbe

-da ne bi evidentirali u evidenciji o radnom vremenu u Đurđenovcu u sjedištu pravne osobe za mjesec lipanj 2022.g. za radnike BN, CN, UN i ĐN podatke o početku i završetku radnog vremena radnika dana 23.06/24.06.2022.g. u trećoj smjeni, tj. radno vrijeme od 22,00 sata započeto 23.6. do 06,00 i dana 24.6.2022.g. što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom 06.07.2022.g.

dakle, da bi postupili protivno odredbi članka 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj: 73/17.) čime bi počinili prekršaj iz odredbe članka 5. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229.stavku 1. točki 1. i stavku 2. citiranog Zakona.

II U povodu žalbe okrivljene pravne osobe Pro Wood d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe EN, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku III. 3), na način da se na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljene pravne osobe Pro Wood d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe EN odbija optužba, da bi počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisan pod točkom III. 3) izreke prvostupanjske presude.

III Uslijed odluke pod točkom I. i točkom II., preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama, na način da se okrivljenoj pravnoj osobi Pro Wood d.o.o. za prekršaj opisan pod točkom II. 2) izreke, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi EN u iznosu od 300,00 (tristo) eura, koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

IV Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba Pro Wood d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba EN dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba Pro Wood d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba EN proglašeni su krivima te su im, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečene ukupne novčane kazne i to okrivljenoj pravnoj osobi Pro Wood d.o.o. u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi EN u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. i članka 228. stavka 1. točke 13. i stavka 2. Zakona o radu, dok su okrivljenici oslobođeni od kazne zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a koji prekršaji su opisani u izreci.

2. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na plaćanje naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa) svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnim sankcijama, a iz sadržaja iste proizlazi da se žale samo na djelo opisano pod točkom I. 1) izreke prvostupanjske presude, ističući kako se radi o prekršaju blanketne naravi, jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme koja dopunjuje biće prekršajnog djela te kako je u činjeničnom opisu izostalo navođenje članka 8. i 10. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, djelo, kako je opisano, nije prekršaj.

4. Žalba je osnovana.

5. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je ocijenio je da je u odnosu na djelo opisano pod točkom I. 1) izreke prvostupanjski sud povrijedio na štetu okrivljenika odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, činjenično opisano pod točkom. I. 1) izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

6. Naime, u odnosu na prekršaj opisan pod točkom I. 1) izreke, odredbom članka 229. stavka 1. točke 1. i stavak 2. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba, poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe, ako ne vodi evidenciju o radnicima i radnom vremenu ili je ne vodi na propisani način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i radnom vremenu (članak 5.), a odredbama članka 5. Zakona o radu propisano je: (1) Poslodavac je dužan voditi evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni. (2) Evidencija iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. (3) Poslodavac je dužan inspektoru rada na njegov zahtjev dostaviti podatke iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Ministar nadležan za rad (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencija iz stavka 1. ovoga članka.

7. Međutim, pod točkom I. 1) izreke prvostupanjske presude navedeni činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane presude, nepotpun je i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se radi o prekršaju blanketne naravi za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa treba navesti odgovarajuću odredbu podzakonskog akta, konkretno odredbe članka 8. stavka 1. točke 3. i točke 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (“Narodne novine“ broj: 73/17.), s tim da je odredbom članka 8. stavka 1. točke 3. i 4. citiranog Pravilnika propisano da evidencija o radnom vremenu sadrži podatke o početku i završetku rada, a u konkretnom slučaju je to u izreci pobijane presude izostalo.

8. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

9. Slijedom navedenog, budući da točka I. 1) izreke pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječu zakonska obilježja predmetnog prekršaja, imajući u vidu da, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, sud više nema ovlasti mijenjati činjenični opis optužbe, konkretizacijom bitnih obilježja inkriminiranog djela, ovaj je sud, prihvaćajući kako osnovanu žalbu okrivljenika, a u povod te žalbe i po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, u ovom dijelu prvostupanjsku presudu preinačio i okrivljenike zbog prekršaja za koji se optužuju pod točkom I. 1) izreke, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.

10. Odlučujući dalje u povodu žalbe okrivljenika te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, u odnosu na prekršaj opisan pod točkom II. 2) izreke, ovaj sud je ocijenio da pobijanom presudom u tom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Razmatrajući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o prekršajno pravnim sankcijama odmjerenim okrivljenicima za navedeno djelo, ovaj sud je ocijenio da su kazne, odmjerene okrivljenicima, razmjerne težini djela koje su počinili i stupnju njihove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na njihovoj strani našao olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti te im je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kaznu ublažio ispod najnižeg iznosa zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja i unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni, budući da je za prekršaj opisan pod točkom II. 2) izreke prvostupanjske presude propisana kazna u rasponu od 4110,00 do 7960,00 eura za poslodavca pravnu osobu i u rasponu od 530,00 do 790,00 eura za odgovornu osobu, pa se kazne ne ukazuju prestrogima.

12. Svoju je odluku valjano obrazložio prvostupanjski sud na način koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud pa ovaj sud nije našao osnova za daljnje ublažavanje, već znatno ublaženih novčanih kazni, te smatra da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

13. Nadalje, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici u roku koji je ovom presudom određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

14. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, u povodu žalbe okrivljenika, ovaj sud je po službenoj dužnosti utvrdio da se protiv okrivljenika, u odnosu na djelo opisano pod točkom III. 3) izreke, u ovom predmetu prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kad je prema okrivljenju prekršaj počinjen (najkasnije 2. ožujka 2019.) proteklo više od četiri godine pa je, u smislu članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona, u odnosu na to djelo nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom valja naglasiti da je prvostupanjski sud, proglasivši okrivljenike krivima za djelo koje je u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke već bilo u zastari, povrijedio zakon na njihovu štetu.

15. Trebalo je, stoga, u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika odbija, za djelo opisano pod točkom III. 3) izreke.

16. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.