REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe HOTEL IMPERIAL VODICE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe CS, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. u svezi stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.) i dr., odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pp-2610/2022-9 od 22. listopada 2025., na sjednicama vijeća održanim dana 27. siječnja 2026. i 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki b) izreke te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), protiv okrivljene pravne osobe HOTEL IMPERIAL VODICE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe CS (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
b) što su kao pravna i odgovorna osoba 20. srpnja 2022. u Hotelu Imperial na adresi [adresa] u [adresa], na poslovima kuhara zaposlili BS, pri čemu istu radnicu nisu prijavili na obvezno mirovinsko osiguranje nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja u Šibeniku najkasnije prije početka rada,
dakle, nisu prijavili obvezno mirovinsko osiguranje radnika u propisanim rokovima,
čime su počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
II. U povodu žalbe ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki c) izreke na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba HOTEL IMPERIAL VODICE d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba CS (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE
c) što kao pravna i odgovorna osoba nisu u propisanom roku od 20. srpnja 2022., kada su u Hotelu Imperial na adresi [adresa], u [adresa], na poslovima kuhara zaposlili radnicu BS, istu prijavili na obvezno zdravstveno osiguranje nadležnom tijelu zdravstvenog osiguranja,
dakle, nisu u roku propisanom odredbom čl. 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju dostavili prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje,
čime su počinili prekršaj iz članka 120. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kažnjivog po članku 150. stavak 1. točka 2. i stavak 2. istog Zakona.
III. Uslijed odluke iz točke I. i II. izreke ove presude, žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku je u tom dijelu bespredmetna.
IV. Uslijed odluke iz točke I. i II. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi HOTEL IMPERIAL VODICE d.o.o. na način da joj se, na temelju članka 229. stavka 1. točke 3. Zakona o radu izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura), koju kaznu je obvezna platiti u roku 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
V. Uslijed odluke iz točke I. i II. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi CS na način da mu se, na temelju članka 229. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu, izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), koju kaznu je obvezan platiti u roku 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
VI. Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašen krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki a) izreke, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u točki b) izreke, te zbog prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanog u točki c) izreke, te su uz primjenu članka 37. i članka 39. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosu od 6.400,00 eura (pravna osoba) i 800,00 eura (odgovorna osoba).
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, svaki.
2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog visine kazne izrečene okrivljenicima, u bitnome navodeći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjenje pretpostavke za primjernu instituta ublažavanja kazne.
1. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
1. Žalba je bespredmetna u odnosu na djela iz točke b) i c) izreke pobijane presude, dok je u preostalom dijelu neosnovana.
4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenika u odnosu na djelo iz točke b) izreke pobijane presude (prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju), s obzirom da je okrivljenike za navedeno djelo proglasio krivima, umjesto da je primijenio načelo ne bis in idem te odbio optužbu.
- 4.1. Naime, u konkretnom slučaju okrivljenicima je za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za isto djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4.2. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju C (C v. [adresa], App. no. 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu ne bis in idem propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U citiranoj presudi prvostupanjski sud je potvrdio stajalište iznijeto u slučaju B v. [adresa], App. no. 14939/03 u kojem se izjednačava sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
4.3. Iz stanja spisa te činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenicima rješenjem Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Klasa: 116-01/22-02/289, Urbroj: 443-02-03-21-22-4 od 25. srpnja 2022. zabranjeno obavljanje djelatnosti na točno određeni rok (do otklanjanja utvrđenih nedostataka, a najkraće na rok od 15 dana), a koja mjera se neće izvršiti ako dostave dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 20.000,00 kuna za neprijavljenu radnicu BS. Navedena izrečena upravna mjera predstavlja sredstvo kažnjavanja i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela ne bis in idem u smislu članka 4. Protokola 7. Konvencije.
5. Nadalje, odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo iz točke c) izreke pobijane presude, na način kako je činjenično opisano, nije prekršaj, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Naime, iz činjeničnog opisa radnje prekršaja sadržane u točki c) izreke pobijane presude, a istovjetno i u optužnom prijedlogu, proizlazi da su okrivljenici proglašeni krivima iz razloga što „radnicu BS nisu u propisanom roku od 20. srpnja 2022. prijavili na obvezno zdravstveno osiguranje, čime su počinili prekršaj iz članka 120. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kažnjivog po članku 150. stavak 1. točka 2. i stavak 2. istog Zakona“.
5.2. Odredbom članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je kažnjavanje za prekršaj počinitelja pravne osobe odnosno odgovorne osobe „ako ne podnese prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijavu promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjavu s obveznog zdravstvenog osiguranja u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe (članak 120. stavak 4.)“. Nadalje, odredbom članka 120. stavak 4. istog Zakona propisano je da se „prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja podnose u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe“.
5.3. Imajući u vidu prethodno citirane mjerodavne zakonske odredbe, jasno je da je rok u kojem su obveznici dužni podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje bitno obilježje predmetnog prekršaja, međutim u činjeničnom opisu djela sadržanom u točki c) izreke pobijane presude taj rok nije naveden, već je razvidan samo dan početka rada imenovane radnice.
5.4. S obzirom da je zakonski opis odnosno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.
5.5. Slijedom navedenog, a s obzirom da u činjeničnom opisu radnje prekršaja navedenom u izreci pobijane presude nije navedeno bitno obilježje djela, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, a u povodu žalbe tužitelja, pravilno primjenjujući zakon, preinačio pobijanu odluku te je okrivljenike, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe za djelo iz točke c) izreke pobijane presude.
6. S obzirom na prethodno navedeno, žalba tužitelja je u odnosu na djela iz točke b) i c) izreke postala bespredmetna.
7. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj Sud nalazi da kazna izrečena okrivljenicima nije preblaga. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenicima za prekršaj iz točke a) izreke presude utvrdio ublažene novčane kazne, uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje okolnosti i po mišljenju ovog Suda, u svojoj ukupnosti, predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona.
7.1. Prvostupanjski sud je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu te ovaj Sud tako izrečenu kaznu smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Stoga žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
-
-
Zagreb, 24. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović,v.r.
Katica Lučić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
