Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1960/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik –specijalist Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužiteljice CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-175/2022-30 od 8. svibnja 2024., 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn- 175/2022-30 od 8. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da joj na ime neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 8.500,00 kuna / 1.128,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je to navedeno u izreci presude (točka I. izreke).

2. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.301,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od dana presuđenja 8. svibnja 2024. do isplate, a sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

3. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodim, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žaliteljica potražuje trošak sastavljanja žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.128,14 eura na ime naknade štete zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka koji temelji na tvrdnji da je upravljajući automobilom reg. oz. [registarska oznaka], 24. svibnja 2022. u mjestu Okučani doživjela prometnu nesreću za koju da je isključivo odgovoran vozač teretnog vozila reg. oz. [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police], a kojom prilikom da je tužiteljica pretrpjela višestruke tjelesne ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji.

7. S obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužitelja na isplatu iznosa od 1.128,14 eura, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.

9. U postupku nije sporno da se 24. svibnja 2022. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen, temeljem odredbe članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – dalje u tekstu: ZOOP), ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Također nije sporno niti to je da je štetni događaj nastao uslijed kontakta vozila osiguranog kod tuženika registarskih oznake [registarska oznaka] i vozila u vlasništvu tužiteljice registarskih oznaka [registarska oznaka], kao ni da je do kontakta između vozila došlo na način da se tužiteljica zaustavila na znaku stop na križanju Vukovarske ulice kojom se do tada kretala, i ulice kardinala blaženog AC u mjestu Okučani te da se vozilo osiguranika tuženika zaustavilo iza tužiteljice i započelo s kretanjem prema naprijed kada je došlo do kontakta između vozila te su tom prilikom na vozilu tužiteljice nastala oštećenja vozila.

9.1. Među strankama je sporno je li tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila ozljede, a sve imajući u vidu tvrdnje tuženika da uslijed kontakta između vozila nije moglo doći do takve promjene brzine (delta V) koja bi dovela do tjelesnog ozljeđivanja, pri čemu se osporava uzročno – posljedična veza između tjelesnih ozljeda kod tužiteljice i štetnog događaja od 24. svibnja 2022.

9.2 Prvostupanjski sud je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja proveo kombinirano prometno-medicinsko vještačenje po vještacima ing. Đuri Šarići i dr. Marcelu Marcikić.

9.3. Vještaci ing. Đuro Šarić i dr. Marcel Marcikić u bitnom navode da s prometno- tehničkog aspekta činjenično stanje potvrđuje iskaze sudionika kako je do nezgode došlo naletom teretnog vozila MAN na zadnju stranu zaustavljenog putničkog vozila AUDI u kojemu se nalazila tužiteljica. Nadalje, imenovani vještaci ističu da prema podacima iz Izvješća o prometnoj nezgodi proizlazi da su oba vozila u jednom trenutku mirovala, da bi zatim teretno vozilo krenulo prema naprijed, udarivši i gurnuvši osobno vozilo AUDI. Također, iz kombiniranog vještačenja proizlazi da je intenzitet oštećenja na oba vozila (posebno na vozilu MAN) bio slab te da ukazuje na malu silu koja je uzrokovala to oštećenje. Nastavno, ta mala sila posljedica je male naletne brzine, što je i logično jer su vozila prethodno mirovala, a nakon pokretanja teško i tromo vozilo MAN prevalilo je sasvim mali put prije udarca u vozilo AUDI i da nije uspjelo razviti neku veliku brzinu. U vještvu se dalje navodi da su najčešće ozljede kod ovakve vrste prometnih nezgoda trzajne ozljede vratnih kralježaka kod putnika u udarenom vozilu. Pri tome se ističe da su dva osnovna tipa prometnih nezgoda u kojima dolazi do ovakvih ozljeda:

- čeoni nalet vozila na prepreku, pri čemu vozilo s oštećenikom usporava i

- sudar u sustizanju (vozilo s oštećenikom udareno je u svom zadnjem dijelu), pri čemu vozilo s oštećenikom ubrzava.

9.4. Pri tome sud naveli da događaj kakav opisan u zapisniku o očevidu pripada u drugi od navedenih tipova, i da naletu udareno vozilo da naglo povećava svoju brzinu kretanja (u ovom slučaju iz stanja mirovanja prelazi u kretanje naprijed), a tijelo putnika želi ostati u prethodnom položaju, odnosno kreće se relativno unatrag. To relativno kretanje tijela unatrag onemogućuju sjedalo i naslon za glavu. Glava, kao velika i samostalna masa u odnosu na tijelo ima svoj inercijski moment što dovodi do kutnog pomaka vratnog dijela kralježnice (naginjanja prema natrag) i istezanja mišića u predjelu vrata. Nadalje, ističe se da evidentirano činjenično stanje ne daje polazišne osnove za izračun brzina kretanja vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći jer nema tragova kočenja na kolniku, a nije ni konstatiran izgled i položaj naslona za glavu na sjedalu tužitelja. Vozilo tužiteljice (prema iskazu same tužiteljice) prije nesreće mirovalo je na kolniku, a uslijed udarca pomaklo se naprijed. Nadalje, iz vještva je vidljivo da je iz fotografijama koje se nalaze u sudskom spisu evidentno da je vozilo tužitelja pretrpjelo relativno mala oštećenja, ali je temeljem tih fotografija nemoguće precizno se očitovati o brzinama prije i poslije sudara.

9.5. Isto tako, glede mogućnosti nastanka trzajnih ozljeda u predjelu vrata, u vještvu se ističe da navodi u stručnoj literaturi govore kako se prilikom frontalnog udarca u zadnji kraj vozila s oštećenikom, kod razlike sudarnih brzina manje od 10 km/h ne oslobađa dovoljno velika energija koja bi prouzročila tjelesnu ozljedu u području vrata. U konkretnom slučaju udareno vozilo je mirovalo, pa je za mogućnost nastanka trzajnih ozljeda vratne kralježnice potrebno da je nakon naleta vozilo krenulo naprijed brzinom većom od 10 km/h. Razmatrajući oštećenja kako tužiteljevog vozila, tako i teretnog vozila MAN, koja su evidentirana na fotografijama prometni vještak ing. Đuro Šarić navodi kako smatra da su ona manja od oštećenja kakva bi nastala da je vozilo AUDI udareno takvom silinom da bi udarcem dobilo brzinu od 10 km / h ili veću.

9.6. Nastavno na navedeno, a nakon uvida u prometno vještačenje u kojem se navodi da su oštećenja na vozilima toliko malog opsega da se sa sigurnošću može isključiti udarna sila – razlika brzina sudarnih vozila, koja bi dovela do trzajne ozljede vrata (delta V=10 km/h), vještak dr. Marcel Marcikić mišljenja je da se ozljede iz medicinske dokumentacije ne mogu uzročno – posljedično povezati s prometnom nesrećom te da upravo na temelju iskaza tužiteljice o položaju u trenutku udara u njezino vozilo te uzevši u obzir oštećenja kao i izostanak kritične razlike brzina, proizlazi da nije mogla nastati ozljeda kako vratne tako i donjih dijelova kralježnice, odnosno da ovdje nije mogla nastati ozljeda opisana u medicinskoj dokumentaciji koja se temelji na subjektivnom iskazu tužiteljice uz izostanak ranije spomenutog mehanizma nastanka samog sudara.

10. Kako iz navedenog kombiniranog vještačenja, proizlazi da nije dovoljan samo nalaz specijaliste da bi potvrdio ozljedu nego je bitan mehanizam nastanka prometne nesreće kao i definirana razlika brzina i ukupna energija koja je potrebna i zbog koje bi nastala ozljeda, to je stav i ovog suda da ne postoji uzročna veza između ozljeda za koje tužiteljica tvrdi da ih je zadobila u štetnom događaju od 24. svibnja 2022. i samog štetnog događaja.

10.1. Na temelju odredbe članka 1046.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 35/05, 41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO), šteta je umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti, dok se štetna radnja štetnika definira postupak kojim se oštećeniku nanosi šteta.

10.2. Za navesti je da nastanak štete podrazumijeva odgovornost za njezino prouzročenje te uzročnu vezu koja mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, a koja veza se u konkretnom slučaju ne predmnijeva, već oštećenik mora dokazati njezino postojanje.

11. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, u čiju ocjenu i pravilnost ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti, jer se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom prvostupanjskom presudom odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan jer u postupku nije utvrđeno postojanje uzročne veze između ozljeda za koje tužiteljica tvrdi da ih je zadobila u štetnom događaju od 24. svibnja 2022. i samog štetnog događaja. Ovo posebice stoga što je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio upravo na razložnom i detaljnom prometno-medicinskom kombiniranom vještvu, a u kojem su oba vještaka na glavnoj raspravi od 26. ožujka 2024. ostali kod svog nalaza i mišljenja i dodatno pojasnili svoj nalaz i mišljenje u odnosu na primjedbe tužiteljice, pri čemu žaliteljica niti svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje stručnost, valjanosti i obrazloženost predmetnog vještva danog u pismenom i usmenom obliku.

12. Ponovno se ističe da presudu donesenu u postupku kojim završava spor male vrijednosti nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbeni navodi tužieljice istaknuti u tom pravcu nisu dopušteni.

13. Dakle, žalbeni navodi tužiteljice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

14. Odluka o parničnom trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154.ZPP-a, s tim što je posebnim žalbenim navodima tužiteljica ni ne pobija.

15. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi tužiteljice, trebalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti njezinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 24. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Šimičić