Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

B Broj: Ppž-5408/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ON, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i 4. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18., 117/21., 67/23., 155/23) i članka 106. stavka 1. točke 12. i stavka 5. Zakona o zdravlju životinja („Narodne novine“ broj: 152/22., 154/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika ON, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru od 14. travnja 2025., broj: Pp-1743/2023, u sjednicama vijeća održanima 2. prosinca 2025. i 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenika ON, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki I 3) izreke na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) protiv okrivljenika ON

ODBIJA SE OPTUŽBA

3) da

kao posjednik i vlasnik od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021., ne bi obavio mjere propisane Djelom III točkom 7. stavkom 2. Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2021., odnosno da ne bi osigurao pretraživanje na brucelozu svih 34 goveda starija od 24 mjeseca s ciljem održavanja statusa stada,

dakle, da ne bi osigurao pretraživanje na brucelozu svih goveda starija od 24 mjeseca s ciljem održavanja statusa stada,

čime da bi postupio protivno članku 7. stavku 2. Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2021. i članka 18. stavka 4. Zakona o zdravlju životinja, kažnjivo po članku 106. stavku 1. točki 12. i stavku 5. Zakona o zdravlju životinja,

II Uslijed odluke iz točke I, žalba okrivljenika ON u tom dijelu postala je bespredmetna.

III U ostalom dijelu odbija se neosnovanom žalba okrivljenika ON, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV Uslijed odluke pod točkama I i III preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki I 1) izreke prvostupanjske presude, okrivljeniku ON izriče novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura, a koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, smatrati će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

V Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ON obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura koji je dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru od 14. travnja 2025., broj: Pp-1743/2023, proglašen je krivim okrivljenik ON zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu i članka 106. stavka 1. točke 12. i stavka 5. Zakona o zdravlju životinja i na temelju citiranih propisa kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 900,00 eura.

2. Okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

3. Istom presudom na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenik ON oslobođen je optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu činjenično opisan u točki II 2) izreke pobijane presude.

4. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, navodeći kako smatra da je svojim postupanjem omogućio inspektorici rad tako što je 4 goveda čvrsto vezao jer su inače plaha s obzirom da žive u prirodi. Žalitelj ističe kako te životinje nisu bile izgladnjele i zapuštene, te da nije imao tada kod sebe dokumentaciju koju je tražila inspektorica jer se nalazi u kući 6 km dalje, a ne u polju. Ne zna zašto je tražila 34 goveda, kad on posjeduje samo njih 4. Također žalitelj ističe i da ima dobru suradnju s veterinarima iz Solina i Sinja.

5. Žalba je bespredmetna u odnosu na prekršaj iz točke I 3), a neosnovana u odnosu na prekršaj iz točke I 1) izreke prvostupanjske presude.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen - 1. siječnja 2022. proteklo više od četiri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona. Ovdje se napominje kako se u odnosu na zastaru prekršajnog progona za prekršaj iz točke I 3) primjenjuje zastarni rok koji je vrijedio u vrijeme počinjenja prekršaja (članak 158. stavak 1. točka 6. Zakona o veterinarstvu) za koji je bila propisana novčana kazna u iznosu od 6.000,00 do 10.000,00 kuna, tj. četiri godine, a ne prema prekršaju za koji je proglašen krivim (članak 106. stavak 1. točka 12. i stavak 5. Zakona o zdravlju životinja) za kojeg je propisana novčana kazna od 130,00 do 660,00 eura, dakle novčana kazna do iznosa prema kojem taj prekršaj ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga i za koji se primjenjuje članak 13. stavak 2. Prekršajnog zakona i trogodišnji rok zastare.

7. Trebalo je stoga po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, odbiti optužbu na način kako je to navedeno pod točkom I izreke ove presude, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

8. Ispitujući nadalje predmet u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan pod točkom I 1) izreke pobijane presude, nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

9. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno pravno označio prekršaj iz točke I 1) koji je počinio žalitelj. Naime, u provedenom postupku, a na temelju iskaza ispitane svjedokinje više veterinarske inspektorice ONP, te uvida u priloženu dokumentaciju - zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, te fotografije goveda s mjesta nadzora, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenik kao vlasnik i posjednik na svom gospodarstvu u Milni nije omogućio obavljanje nadzora niti pružio potrebne podatke u svezi s gospodarstvom i 34 goveda koja se ne nalaze na gospodarstvu, a upisana su u posjedničkom listu predmetnog gospodarstva, a nije ni pružio propisane evidencije - registar goveda gospodarstva, evidenciju o liječenju i putne listove za goveda. Ovakvim ponašanjem žalitelj je ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu.

10. Žalbeni navodi kojima okrivljenik ponavlja obranu navodeći kako smatra da je svojim postupanjem omogućio inspektorici rad, nisu osnovani. Pravilno je prvostupanjski sud ispitivanjem više veterinarske inspektorice utvrdio kako okrivljenik prilikom inspekcijskog nadzora nije dostavio potrebne podatke u svezi s gospodarstvom i 34 goveda koja su upisana na posjedničkom listu no na gospodarstvu se nisu nalazila, a nije ni predočio ni propisane evidencije, što u obrani i okrivljenik nije osporavao.

11. Slijedom navedenog, a u skladu s ovlaštenjem da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjski je sud svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, pravilno prihvaćajući iskaz ispitane svjedokinje više veterinarske inspektorice, budući je u suglasju s materijalnom dokumentacijom u predmetu.

12. Prvostupanjski sud proveo je sve potrebne dokaze te je u potpunosti utvrdio činjenično stanje zbog čega nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem dokaza. Odluku o prekršajnoj odgovornosti žalitelja prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio pa navedeno obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, a kao što to neosnovano ističe žalitelj.

13. Razmatrajući odluku o utvrđenoj novčanoj kazni za ovaj prekršaj, ovaj Sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita i da nije prestroga, tim više što je novčana kazna utvrđene neznatno iznad propisanog minimuma jer je za prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu za fizičku osobu propisana novčana kazna od 660,00 do 2.650,00 eura. Ovako utvrđena novčana kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i nema opravdanog razloga za njeno ublažavanje, jer je u postupku utvrđeno da je okrivljenik pravomoćno kažnjen za prekršaj iz Zakona o zaštiti životinje (odluka Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. rujna 2021., Pp-3676/2021, pravomoćna 14. veljače 2024.) te da nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, zbog čega nema zakonske osnove za ublažavanje novčane kazne.

14. Napominje se kako je uslijed odluke pod točkama I - III ove presude preinačena odluka o ukupnoj novčanoj kazni, te je u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik upozoren da će se, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.

15. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom novčanom kaznom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

16. Kako je na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

GN v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.