Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1352/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja ĐP, [adresa], Đ, P, Č 01, kojeg zastupa opunomoćenik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske Postaje Pag, OIB: 36162371878, Pag, Ulica Gugliamina Polzinetia 6, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, klasa: UP/I-216-04/25- 01/1716, ur.broj: 511-18-13-25-4 od 16. svibnja 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-216-04/25-01/1716, ur.broj: 511-18- 13-25-4 od 16. svibnja 2025. riješeno je, u 1. točki izreke, da se ĐP, sin A, rođen **.**.1998. u [adresa], državljanin Nepala, s prebivalištem u [adresa], Č 01, ovdje tužitelj, protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP). Sukladno 2. točki izreke, tužitelj je kao državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa] dužan napustiti EGP. Točkom 3. izreke određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine. Točkom 4. izreke riješeno je da će se prisilno udaljiti u Nepal, kao državu podrijetla.
2. Pobijajući zakonitost osporavanog rješenja, tužitelj u tužbi navodi da spisu ne prileže nikakvi dokazi iz kojih bi se mogla potvrditi zakonitost osporavanog rješenja niti ono sadrži meritorno obrazloženje, zbog čega rješenja nije moguće ispitati, što predstavlja bitnu povredu pravila upravnog postupka. Navodi kako je netočno da je bio poučen o svojim pravima budući da ne govori ni engleski niti hrvatski jezik pa se stoga nije mogao dragovoljno odreći svojih prava. Isto tako, tvrdi da nije zaprimio niti ovdje osporavano rješenje. Nadalje, navodi kako ima zaključen ugovor o radu s poslodavcem u trajanju od 10. travnja 2025. do 10. travnja 2026., ali da unatoč tome već gotovo mjesec dana boravi u Tranzitnom centru za strance Trilį te mu nije poznato zbog čega mu je ograničeno kretanje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja te navodi kako je tužitelj na području Republike Hrvatske zatečen u nezakonitom boravku budući da nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak te mu je zakonito izrečena zabrana ulaska i boravka u trajanju od jedne godine. Tuženik iznosi činjenice koje je utvrdio u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te navodi da je tužitelju u provedenom postupku omogućeno prevođenje na jezik koji razumije te su mu uredno uručene sve obavijesti.
4. U podnesku zaprimljenom 28. listopada 2025. tužitelj je naveo da je imao dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj počevši od svog dolaska pa najkasnije do donošenja osporavanog rješenja, što je više od godinu dana. Nejasno je obrazloženje da bi neplaćanje doprinosa, što je obveza poslodavca, predstavljalo razlog za tužiteljevo protjerivanje. Smatra da tuženik pri donošenju rješenja o protjerivanju nije uzeo u obzir duljinu boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj niti je uzeo u obzir da je socijalno i kulturalno integriran u Republici Hrvatskoj jer, u protivnom, ne bi bio zaposlen kod dva poslodavca s kojima je zaključio ugovore o radu. Tvrdi da u postupku niti u jednom trenutku nije imao ovlaštenog prevoditelja niti mu je omogućena pravna pomoć.
5. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora. Ujedno predlaže da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak.
6. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. U sporu je održana rasprava 17. veljače 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja i ovlaštene službene osobe tuženika ĐPL.
8. Ovlaštena službena osoba u svom je izlaganju navela kako je tužitelj 8. srpnja 2025. zatražio međunarodnu zaštitu te je iz prihvatnog centra otpušten uz obvezu javljanja do 10. srpnja 2025. do 22 sata, što nije napravio, iz čega proizlazi da je zloupotrijebio institut međunarodne zaštite te od tog trenutka nezakonito boravi u [adresa]. Napominje da je i u listopadu 2025. za njega zatražena dozvola za boravak i rad od poslodavca Kova-Promotion iz Zagreba. Međutim, napominje kako za tužitelja, a s obzirom na to da je osoba koja nezakonito boravi u Republic Hrvatskoj, ne može biti izdana dozvola za boravak i rad. Pritom su već i same okolnosti pod kojim je tužitelj zatečen od strane policijskih službenika, a što je sve detaljno izneseno u izvješću priloženom u spisu predmeta, dovoljne za zaključak o osnovanosti osporavanog rješenja.
9. Opunomoćenik tužitelj ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok tuženik u prilog svojim tvrdnjama ne prilaže nikakve dokaze. U spis je predao popis troškova upravnog spora za sastav tužbe i podneska po odvjetniku te zastupanje na ročištu za raspravu i pristup ročištu za objavu presude.
10. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Člankom 183. stavak 1. točka 2. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20., 114/22.,151/22., 40/25.) propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.
13. Sukladno članku 190. stavku 2. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka.
14. Člankom 191. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. tog Zakona, uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.
15. Sukladno članku 192. stavku 6. Zakona o strancima, zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. tog Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.
16. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, kao državljanin treće zemlje, zatečen 16. svibnja 2025. od strane policijskih službenika Policijske postaje Pag u nezakonitom boravku na području Republike Hrvatske. Nadalje, utvrđeno je da je 15. travnja 2025. obustavljen postupak izdavanja dozvole boravka i rada za tužitelja koji je podnijela Agencija Pulito usluge. Prije toga, tužitelj je u Republiku Hrvatsku ušao na temelju vize te mu je bila odobrena dozvola za boravak i rad koja je, u povodu zahtjeva poslodavca, ukinuta 13. kolovoza 2024.
17. U izjavi koju je tužitelj dao na zapisnik u službenim prostorijama policijske postaje, a nakon što je iskazao da je suglasan da se postupak vodi na engleskom jeziku na kojem se može sporazumjeti te da izjavu daje bez prevoditelja, naveo je da živi u [adresa], a svoju je državu odlučio napustiti iz ekonomskih razloga. Posao u Republici Hrvatskoj je pronašao preko poznanika iz Nepala kome je platio iznos od 6.000,00 EUR kako bi mu pronašao posao u Republici Hrvatskoj te mu je u toj cijeni organizirao avionske karte i vizu. Došao je u Republiku Hrvatsku letom za Zagreb 28. svibnja 2024. te je radio oko dva mjeseca za mjesečnu plaću od 840,00 EUR te osiguran smještaj i hranu. Nakon što je dobio otkaz, boravio je u Zagrebu u raznim hostelima te je u veljači pokušao dobiti posao u poduzeću Drvni centar Glina, ali nije uspio. Potom je preko poznanika iz Nepala došao u kontakt sa agencijom Pulito usluge koji su mu ponudili smještaj i posao u kampu, što je prihvatio te je u kamp stigao 8. travnja 2025. i počeo raditi kao čistač za dogovorenu plaću od 840,00 EUR uz osiguran smještaj i hranu. Novčanih sredstava ne posjeduje te nema bankovnu karticu u Republici Hrvatskoj. S poslodavcem Pulito usluge dogovorio je da mu dio plaće isplaćuju na ruke, a dio na račun banke u Nepalu (Komari banka).
18. S obzirom na izneseno činjenično stanje spisa iz kojeg proizlazi da tužitelj, nakon što mu je ukinuta dozvola za boravak i rad, boravi na području Republike Hrvatske bez valjanog odobrenja, ne može se ocijeniti nezakonitim osporavano rješenje tuženika kojim je o protjerivanju u konkretnom slučaju odlučeno na temelju članka 190. stavka 2. Zakona o strancima zbog nezakonitog boravka tužitelja. Pritom je zabrana ulaska i boravka pravilno određena unutar raspona od tri mjeseca i pet godina propisanog člankom 192. stavkom 6. Zakona o strancima, dok tužitelj ničim ne dokazuje da bi okolnosti, koje se sukladno članku 191. stavku 1. Zakona o strancima uzimaju u obzir, u njegovu slučaju mogle dovesti do drukčije odluke. Naime, okolnost da tužitelj od 13. kolovoza 2024. boravi u [adresa] bez dozvole za boravak i rad ne ukazuje na postojanje namjere poštivanja propisa Republike Hrvatske. Nadalje, tužitelju je, suprotno navodima u tužbi, u tijeku upravnog postupka omogućeno izjašnjavanje na jeziku koji razumije sukladno članku 196. stavku 1. Zakona o strancima, pri čemu navedena zakonska odredba ne propisuje prevođenje po neovisnom sudskom tumaču.
19. Prema navedenom, Sud je ocijenio da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
20. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
21. Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
22. Tužitelj je prijedlog za odgodnim učinkom tužbe obrazložio time da mu je zbog protjerivanja iz EGP-a i zabrane ulaska u trajanju od jedne godine onemogućeno raditi kod poslodavca s kojim ima sklopljen ugovor o radu, čime je ostao bez primitaka koje ne mogao ostvariti u iznosu od 1.000,00 EUR mjesečno za razdoblje od svibnja 2025. do travnja 2026. godine.
23. Međutim, s obzirom na to da tužitelj nezakonito boravi u [adresa], zbog čega je i doneseno ovdje osporavano rješenje tuženika koje je Sud ocijenio zakonitim, proizlazi kako tužitelj ne ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za boravak i rad. Zbog toga, time što ima sklopljen ugovor o radu, nije dokazao svoju tvrdnju da bi mu izvršenjem osporavanog rješenja mogla nastati teško popravljiva šteta, a što je jedna od pretpostavki koja se mora ostvariti da bi Sud mogao odlučiti da tužba u upravnom sporu ima odgodni učinak. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članka 42. stavaka 2. i 4. ZUS-a, riješiti kao u III. točki izreke.
U Splitu 24. veljače 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke i rješenja u II. i III. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
