P Ob-14/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari tužitelja JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tužene NU, [adresa], radi razvoda braka, dana 24. veljače 2026.

r i j e š i o je

Ovaj sud proglašava se apsolutno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu temeljem odredbe čl. 48. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne Novine“ broj 101/2017 ) u vezi s čl. 3. Uredbe Vijeća ( EU ) broj 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinaka).

Obrazloženje

1. Tužitelj je 08. siječnja 2026. podnio ovome sudu tužbu radi razvoda braka kojeg je s tuženom sklopio 08. siječnja 2025. u Zagrebu i koji je upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Dubrava za matično područje Zagreb za 2025. pod rednim brojem 00002. U tužbi navodi da su posljednje zajedničko prebivalište bračni drugovi imali na adresi [adresa], Sevetal 2127 Hamburg u Njemačkoj i da u braku nije rođeno zajedničke djece.

1.1. Tužbi je priložen vjenčani list.

2. Kraj činjenice da iz tužbe i dovodeći istu u svezu sa sadržajem vjenčanog lista slijedi da tužitelj ima prebivalište u [adresa], na adresi [adresa], a tužena u Saveznoj Republici Njemačkoj te da tužitelj ima kosovsko državljanstvo, a tužena talijansko, to je s obzirom na prekogranični element ovog postupka, sud rješenjem od 03. veljače 2026. pozvao tužitelja na dostavu podataka o tome da u Hrvatskoj ima uobičajeno boravište i da je isto imao najmanje godinu dana prije podnošenja zahtjeva; o tome gdje tužena ima uobičajeno boravište i gdje su bračni drugovi imali posljednje zajedničko boravište, sve sukladno odredbi čl. 3. st. 1.a) Uredbe (EU) br. 2019/1111 i kako bi se mogla utvrditi nadležnost suda Republike Hrvatske.

3. Uvidom u sadržaj službene bilješke u spisu od 17. veljače 2026. utvrđeno je da je sudu nepozvan pristupio tužitelj te da je naveo da je s tuženom brak sklopio 08. siječnja 2025. te da su potom 15. siječnja 2025. zajedno otišli u Njemačku obzirom je supruga tamo radila. Zajedno su živjeli na adresi tužene u [adresa] otprilike 5 mjeseci i 20 dana, u kojem je vremenu i on u Njemačkoj bio zaposlen. U Hrvatsku se vratio radi životnih teškoća, dok je supruga ostala u Njemačkoj. Posljednje zajedničko uobičajeno boravište im je bilo u [adresa].

4. Nadležnost za postupak razvoda braka se u postupcima s prekograničnim elementom temelji na čl. 3. Uredbe Vijeća ( EU ) broj 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinaka). Istom je odredbom propisano kako su u predmetima koji se odnose na razvod braka nadležni sudovi države članice: a) na čijem području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište (i.); bračni su drugovi imali posljednje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ondje ima boravište (ii.), protustranka ima uobičajeno boravište (iii.), u slučaju zajedničkog zahtjeva za pokretanje postupka, bilo koji od bračnih drugova ima uobičajeno boravište (iv.), podnositelj zahtjeva ima uobičajeno boravište, ako je ondje imao boravište najmanje godinu dana neposredno prije podnošenja zahtjeva (v.) ili podnositelj zahtjeva ima uobičajeno boravište, ako je ondje imao boravište najmanje šest mjeseci neposredno prije podnošenja zahtjeva te je državljanin dotične države članice; ili b) čije državljanstvo imaju oba bračna druga.

5. Kako stranke nisu hrvatski državljani; tužitelj aktualno ima uobičajeno boravište u [adresa], a tužena u Njemačkoj; posljednje zajedničko uobičajeno boravište im je bilo u [adresa], gdje tužena i dalje ima uobičajeno boravište, te tužitelj nije najmanje godinu dana prije podnošenja sudu tužbe za razvod braka imao boravište u [adresa], to u trenutku podnošenja tužbe nije bio ispunjen niti jedan uvjet iz odredbe čl. 3. st. 1. a) Uredbe Vijeća (EU) broj 2019/1111 od 25. lipnja 2019. temeljem kojeg bi sud Republike Hrvatske imao nadležnost u ovom postupku. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 24. veljače 2026. godine

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv rješenja se može podnijeti žalba ovom sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisanim putem, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA

-tužitelju uz rješenje o naplati sud. pristojbe na tužbu -13,27 EUR