Poslovni broj Pn-2169/2024-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. siječnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja PŽ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.354,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. ožujka 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja ZŽ za iznos od 646,00 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 821,38 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ZŽ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29.10.2024. godine navodi da je dana 22. rujna 2023. godine stradao u prometnoj nesreći kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] te da je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede. Navodi da je za nezgodu je odgovorna SŽ, vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka]. Navodi da je do nezgode došlo na način da je osiguranica tuženika naletjela prednjim desnim dijelom svojeg vozila na zaustavljeno vozilo tužitelja, čime je uzrokovala udar te nastanak predmetne štete. Vozilo štetnika je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, broj police: [broj police]/00. Postupak naknade imovinske štete na vozilu tužitelja vodi se kod tuženika pod brojem: 90 AO 16082 2023. Tužitelj nadalje navodi da je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, gdje je obavio i fizikalne terapije. Slijedom navedenog, tužitelj tužbom traži zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu isplatu iznosa od 4.400,00 eur, međutim, budući da mu je tuženik u mirnom postupku dana 11. ožujka 2024. godine isplatio iznos od 2.400,00 eur na ime cjelokupne naknade štete, tužitelj tužbom traži daljnji iznos od 2.000,00 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. ožujka 2024. godine do isplate. Međutim, nakon provedenog medicinskog vještačenja, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 23.09.2025. godine (list 54-57 spisa), tužitelj potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć naknadu štete u iznosu od 3.869,84 EUR.

Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom, imajući u vidu sljedeće činjenice:

- pretrpljene fizičke bolove, za koje potražuje iznos od 1.460,00 EUR,

- pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 1.090,00 EUR,

- duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, za koje potražuje iznos od 980,00

EUR

- za tuđu pomoć i njegu, za koju potražuje iznos od 329,84 EUR (5,89 eur po satu tuđe pomoći).

Međutim, kako mu je tuženik u mirnom postupku dana 11. ožujka 2024. godine na ime cjelokupne naknade štete isplatio iznos od 2.400,00 eur, tužitelj konačno potražuje 1.459,84 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12. ožujka 2024. godine (od podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da je na dan 22.09.2023. godine vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika kao osiguratelja temeljem ugovora o osiguranju automobilske odgovornosti, polica br. [broj police] te da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 2.400,00 eur, od čega s osnova neimovinske štete 2.235,00 eura, a s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 165,00 eura. Isplaćeni iznos po mišljenju tuženika predstavlja pravičnu novčanu naknadu, stoga tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući je previsoko određenom, a sve s obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Budući da tuženik osporava visinu naknade štete koju potražuje tužitelj, to je suglasan da se radi utvrđivanja visine naknade štete provede medicinsko vještačenje, i to na okolnost visine štete, ranijeg zdravstvenog stanja, te svih kvalifikatornih okolnosti, završetka liječenja, pa u tom smislu predlaže da tužitelj prije provođenja vještačenja dostavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju vezanu uz predmetno ozljeđivanje, presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona od liječnika primarne zdravstvene zaštite radi razgraničenja eventualnih prijašnjih ozljeda od eventualnih posljedica predmetnog štetnog događaja, svu medicinsku dokumentaciju u originalu radi usporedbe s dokumentacijom priloženom uz tužbu. Naime, tuženik ističe da za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužitelja, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati, a radi utvrđenja tog činjeničnog stanja, nužno je izvršiti uvid u cjelokupni ovjereni zdravstveni karton tužitelja i ostale gore predložene dokaze. Nadalje, tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata budući da ne postoji obveza tuženika prema tužitelju za isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, stoga isti nije ni mogao pasti u zakašnjenje. Opreza radi, ukoliko bi sud eventualno utvrdio da postoji daljnja obveza tuženika prema tužitelju, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata budući da ih tužitelj ne potražuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, po mišljenju tuženika, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja, a tužitelj je dao sudu izvornike medicinske dokumentacije na uvid (list 5-24 spisa), u odštetni zahtjev (list 24-25 spisa), te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Igoru Stipančiću (list 45-49 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, te odgovornost. Nije sporno da su tuđu pomoć tužitelju pružali ukućani te nije sporna ni cijena jednog sata za tuđu pomoć i njegu od 4,00 eura (što su punomoćnici istaknuli na ročištu dana 25.02.2025. godine – list 39 spisa).

7. Sporna je samo visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 2.400,00 eur, te zatraženi tijek kamata na taj iznos.

8. Glede neimovinske štete i tuđe pomoći i njege provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Igoru Stipančiću koji u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj u štetnom događaju od 22.09.2023. zadobio trzajnu ozljedu vrata, natučenje glave, natučenje lijevog ramena, te da ove ozljede proizlaze iz medicinske dokumentacije. Tužitelj se 4 dana nakon štetnog događaja javio na pregled u KBC Zagreb. Proveo je liječenje kako je gore opisano zbog trzajne ozljede vrata imobilizacijom vrata i potom fizikalnom terapijom, a zbog tegoba s ramenom fizikalnom terapijom. Ono što je relevantno za mišljenje u ovom predmetu je da je tužitelj osoba izrazito narušenog zdravlja te se prije ovog događaja liječio zbog niza bolesti i stanja koja utječu na njegovu životnu aktivnost i svakodnevno funkcioniranje. Klinički izgled kralježnice ukazuje na jasne degenerativne promjene zakrivljenosti iste. Postoji i znatno ograničenje kretnji vratne kralježnice u srednjem stupnju. U tužitelja postoji i ograničenje kretnji oba ramena, jače lijevog. Sve navedeno se ne može isključivo dovesti u vezu s predmetnim ozljeđivanjem. U medicinskoj dokumentaciji što uključuje i njegov zdravstveni karton vide se tegobe s kralježnicom kao i obrada koja je rađena znatno prije ovog događaja. Nakon predmetnog događaja nije rađena nikakva daljnja dijagnostička obrada kojom bi se procijenila težina zadobivene ozljede trzajne ozljede vrata (nije rađen FSVK, nije rađena EKA, ni bilo kava druga pretraga). Iz njegovog kartona se vidi da je u dva navrata upućivan na Doppler karotida i VB sliva te da je 2018. god radio MR vratne kralježnice. To ukazuje da je već tada imao tegobe vezane za vratnu kralježnicu. Stoga se iz priložene medicinske dokumentacije može zaključiti da je tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vrata na već ranije (degenerativno) promijenjenu kralježnicu. Ovaj traumatski događaj (nezgoda) je izazvala pojavu tegoba, ali i moguće pogoršanje već postojećih (degenerativnih) promjena na kralježnici. I tegobe s lijevim ramenom i liječenje koje je proveo zbog tegoba s lijevim ramenom nije isključivo posljedica predmetnog ozljeđivanja. Tužitelj je znatno prije ovog događaja operirao lijevo rame o čemu svjedoči uočljiv ožiljak s prednje strane ramena. Nadalje UZV nalaz lijevog ramena jasno ukazuje na brojne promjene koje su posljedica degenerativnog oštećenja (kalcifikati i tendinoza). Postoji i podatak o postojanju „par manjih anehogenih zona unutar tetive m. supraspinatusa koje odgovaraju intrasubstancijalnoj leziji“. Ovo se može dovesti u vezu s predmetnim događajem tj natučenjem lijevog ramena, ali ne i sa ovolikim oštećenjem funkcije ramenog zgloba kakva postoji u tužitelja. Intrasubstancijalna lezija znači djelomično kidanje unutar tetive mišića bez potpunog prekida tetivnih niti. Intrasubstancijalna lezija supraspinatusa može nastati jakim natučenjem ramena, posebno ako postoji predispozicija za oštećenje, a to znači već ranije degenerativne promjene koje tužitelj prema nalazu UZV-a ima. Napominje se da je u njegovom kartonu zabilježeno liječenje zbog tegoba s ramenom od 11.02.2013. godine. U kartonu nije jasno navedeno da li se radi o lijevom ili desnom ramenu iako je tužitelj izjavio kako je liječio „smrznuto desno rame“ a lijevo operirao 1999. godine. U svakom slučaju nedvojbeno je da je ozljedu ramena u ovom događaju zadobio na već ranije (oštećeno) promijenjeno rame te da znatno ograničenje funkcije lijevog ramena koje ima nije i ne može biti posljedica ozljede koja mu je utvrđena UZV nakon ovog događaja.

Slijedom navedenog, vještak dr. Igor Stipančić zaključuje da je liječenje okončano pregledom fizijatra 08.03.2024. godine, da trajne posljedice zadobivenih ozljeda u ovom događaju smanjuju njegovu životnu aktivnost za 5%, da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta do 3 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno, da povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost, da je strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, da je tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao oko 3 dana, srednjeg do 5 dana i manjeg do 4 tjedna sveukupno, da je tuđa pomoć bila potrebna tužitelju sveukupno u trajanju od 10 dana 2 h na dan, da je potom još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 6 tjedana tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora te da je pomoć trebao za nabavku i pripremanje hrane i sl…

9. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona i osobnog pregleda tužitelja, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale nikakvih prigovora, pa je to razlog zašto vještak nije saslušan na ročištu, a sve kako bi se izbjegli daljnji nepotrebni troškovi dolaska vještaka na ročište.

10. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć.

11. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, odnosno duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove i strah. Također je utvrđivana i potreba tužitelja za tuđom pomoći.

12. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet fizičkih bolova sud je tužitelju zbog navedenih okolnosti odmjerio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.460,00 eur, koliko je i tražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

13. Isto tako imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha sud je odmjerio tužitelju zbog navedenih okolnosti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.090,00 eur, koliko je i tražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je kod tužitelja zbog štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5%, koje će tužitelj (rođen 1958. godine), osjećati u preostalom životnom vijeku, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka. Stoga je sud, uzimajući u obzir težinu i trajnost zaostalih posljedica, način ispoljavanja, te dob tužitelja, istom zbog navedenih okolnosti odmjerio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 980,00 eur, koliko je i tražio.

15. Nadalje, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć ukupno 56 sati. Stranke su na ročištu dana 25.02.2025. učinile nespornim da su pomoć tužitelju pružali ukućani i da je cijena sata za tuđu pomoć 4,00 eur, pa je stoga istom po ovom osnovu priznat kao osnovan iznos od 224,00 eur, dok bi dio zahtjeva po toj osnovi od 105,84 eur bio neosnovan (tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži za tuđu pomoć 329,84 eur – 5,89 eur po satu iako je prethodno učinio nespornim cijenu jednog sata od 4,00 eur).

16. Obzirom na naprijed navedeno sud smatra da pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi ukupno 3.530,00 eur, te za tuđu pomoć 224,00 eur, odnosno sveukupno 3.754,00 eur.

17. Međutim kako je tuženik prije utuženja isplatio tužitelju nesporan iznos imovinske i neimovinske štete od 2.400,00 Eur (od čega s osnova neimovinske štete 2.235,00 eur, a s osnova tuđe pomoći 165,00 eur), sud je tužitelju dosudio daljnji iznos od 1.354,00 eur, dok je dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 105,84 eur neosnovan. Međutim, kako je tužitelj tužbom potraživao iznos od 2.000,00 eur, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom 1.459,84 eur, a kojem se djelomičnom povlačenju tužbe tuženik protivio u podnesku od 8.10.2025. godine (list 91 spisa), valjalo je pod točkom II. izreke djelomično odbiti tužbeni zahtjev u iznosu od 646,00 eur.

18. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

19. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Po vještaku dr. Stipančiću liječenje je završeno 8.03.2024. godine. Slijedom navedenog, tužitelju je na dosuđeni iznos od 1.354,00 eur dosuđena zatezna kamata od slijedećeg dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 12.03.2024. godine do isplate, kako je i tražio, a sve imajući u vidu da je odštetni zahtjev podnesen tuženiku 11.03.2024. godine, a što je vidljivo na listu 24-25 spisa.

20. Ovdje valja reći kako su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), povišeni su za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (tako i Ustavni sud RH u U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., Žs u Dubrovniku Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., Žs u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024., Žs u Zagrebu Gž-5040/2024-2 od 18. prosinca 2024.).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eur, a imajući u vidu troškovnike stranaka i vrijednost predmeta spora - tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 11.03.2024. godine 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav tužbe od 29.10.2024. godine 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska od 23.12.2024. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 25.02.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 12.03.2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska od 23.09.2025. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za sastav podneska od 23.10.2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), te za zastupanje na ročištu dana 27.01.2026. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 650 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.625,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 66,45 eur i sudske pristojbe na presudu od 66,45 eur, dobije se iznos od 1.757,90 eur.

22. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 70/19), a budući da je tužitelj ukupno uspio u sporu 67,70%, a tuženik 32,30% (1.354,00 eur : 2.000,00 eur), te da je razlika u uspjehu u korist tužitelja 35,40%, istom je priznat trošak od 622,30 eur. Naime, u ovom sporu osnov tužbenog zahtjeva nije sporan već samo visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa u mirnom postupku.

23. Kada se navedenom iznosu doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 199,08 eur, koji je platio tužitelj, dobije se iznos od 821,38 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom III. izreke rješenja.

24. Na dosuđeni trošak tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. st. 3. ZPP-a od odnošenja presude do isplate.

25. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu dana 24.02.2026. godine, budući da na navedeno ročište nije nitko pristupio.

26. Budući da je tužitelju temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen parnični trošak, odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 24. veljače 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na tužbu od 66,45 eur i sudske pristojbe na presudu od 66,45 eur

2. pun. tuženika