Poslovni broj: Us I-2079/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibeniku, Fra J. Milete 1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi obnove postupka izdavanja uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968., nakon javne i usmene rasprave zaključene 5. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-05/25-02/82, Urbroj: 531-03-25-2 od 4. srpnja 2025. te da sud predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 19. kolovoza 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-05/25-02/82, Urbroj: 531-03-25-2 od 4. srpnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 4. veljače 2026., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku prvostupanjskog rješenja, pa potom i izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako tuženik iznosi svoj stav da prema podacima spisa predmeta u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti zbog kojih je bilo razloga za obnovom postupka, jer okolnosti na koje se poziva prvostupanjsko tijelo, ne predstavljaju novu činjenicu ili novi dokaz u smislu odredbe čl. 123. st. 1. podst. 1. ZUP-a. Nadalje, tuženik ističe i stav da je prije dopuštanja obnove postupka nadležno tijelo dužno stranci na čiju bi štetu bila obnova, omogućiti da se izjasni smatra li da su ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu, a da u ovdje konkretnom slučaju prije donošenja prvostupanjskog rješenja podnositelju zahtjeva za izdavanje predmetne uporabne dozvole ĆD, nije omogućeno takvo izjašnjenje. Tužitelj ističe da je pobijano rješenje doneseno od strane ovdje tuženika, nepravilno, nezakonito i u kontradiktornosti sa mjerodavnim odredbama ZUP-a. Tužitelj smatra da je pobijano rješenje paušalno, proizvoljno te da je doneseno sa isključivim ciljem da se u predmetnom upravnom postupku pogoduje podnositelju zahtjeva ĆD i to bez ikakvog osnovanog uporišta u mjerodavnim zakonskim odredbama. Donošenjem pobijanog rješenja od strane tuženog tijela, počinjen je cijeli niz nepravilnosti, koje se u konačnici od strane ovdje tuženika opravdavaju iznošenjem paušalnih stavova i paušalnim tumačenjem zakonskih odredbi, dakle, u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nije poštovan zakon. Tužitelj prvenstveno ističe da je on vlasnik stambenog objekta, položenog na dijelu nekretnine kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji objekt se nalazi neposredno uz stambeni objekt u vlasništvu KD za koji je ovaj podnio zahtjev za izdavanje predmetne uporabne dozvole. Podnositelj zahtjeva KD je kod izvođenja građevinskih radova na svojem stambenom objektu, iste izvršio na način da je samovoljno i neovlašteno uzurpirao dio objekta u vlasništvu ovdje tužitelja. Radi boljeg razumijevanja, cjelokupne problematike konkretnog slučaja, tužitelj ovdje iznosi slijedeću kronologiju: - na zahtjev investitora KD, pod poslovnim brojem Klasa: UP/I-361-05/24-30/000058, Urbroj: 2182- 1-08-24-0007, 12. kolovoza 2024. izdana je uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. i to za građevinu na kat. čest. zgr. [katastarska čestica] te dijelu kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], i to od strane prvostupanjskog tijela, koja je postala pravomoćna 12. kolovoza 2024. Istovremeno s upravnim postupkom koji je investitor KD pokrenuo radi izdavanja uporabne dozvole, pred nadležnom građevinskom inspekcijom vodio se inspekcijski postupak upravo u odnosu na tu istu stambenu građevinu, te su u tom postupku donesene slijedeće odluke: - rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Građevinske inspekcije, Klasa: UP/I-362-02-/20-02/1044, Urbroj: 443-02-03-23/26-20-03, od 19. studenog 2020. investitorima ED i ĆD, naređeno je da u ostavljenom roku uklone izgrađene dijelove predmetne stambene građevine (sukladno opisu iz rješenja), a koja izgradnja je poduzeta bez građevinske dozvole; - presudom Upravnog suda u Splitu, posl. br. UsI-42/2021 od 31. svibnja 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (FD i KD) kojim se traži poništenje naprijed opisanog rješenja građevinske inspekcije, - presudom Visokog upravnog suda RH, posl. br. Usž-3793/2021-2 od 4. studenog 2021. odbijena je kao neosnovana podnesena žalba FD i KD, protiv citirane prvostupanjske presude,

- rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Građevinske inspekcije, Klasa: UP/I-362-02-/20-02/1044, Urbroj: 443-02-03-21-22-18, od 23. svibnja 2022. istim investitorima zbog neizvršenja naprijed navedenog rješenja izrečena je prva novčana kazna kojom se oni prisiljavaju na izvršenje rješenja, - presudom Upravnog suda u Splitu, posl. br. UsI-1428/2022 od 26. siječnja 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži poništenje tog rješenja, - rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Građevinske inspekcije, Klasa: UP/I-362-02-/20-02/1044, Urbroj: 443-02-03- 21-23-30, od 19. lipnja 2023., istim investitorima zbog neizvršenja tog rješenja izrečena je druga novčana kazna kojom se oni prisiljavaju na izvršenje rješenja, - presudom Upravnog suda u Splitu, posl. br. UsI-1892/2023 od 12. travnja 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži poništenje tog rješenja, - presudom Visokog upravnog suda RH, posl. br. Usž-3357/2024-2 od 9. siječnja 2025. odbijena je kao neosnovana podnesena žalba dotičnih protiv prvostupanjske presude, - rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Klasa:

UP/I-362-02-/20-02/1044, Urbroj: 443-02-03-21-24-39, od 16. ožujka 2024. istim investitorima zbog neizvršenja naprijed navedenog rješenja, izrečena je treća novčana kazna kojom se isti prisiljavaju na izvršenje rješenja, - presudom Upravnog suda u Splitu, posl. br. UsI-972/2024 od 10. siječnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži poništenje naprijed opisanog rješenja. Iz naprijed navedene kronologije je potpuno razvidno da je u konkretnom slučaju, podnositelj zahtjeva (investitor) KD postupio prijevarno, jer iako je znao za vođenje postupka od strane nadležne građevinske inspekcije u kojem postupku mu je naloženo uklanjanje nadograđenih dijelova predmetne stambene zgrade, a koja nadogradnja je izvršena bez valjane građevinske dozvole, istovremeno je podnio zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za tu istu stambenu građevinu, prešućujući pri tome nadležnom upravnom tijelu činjenicu vođenja i egzistiranja postupka od strane nadležnog inspekcijskog tijela. Nakon što je ovdje tužitelj, dokazujući svoj pravni interes kao vlasnik neposredno susjednog stambenog objekta na štetu kojeg je izvršena nedozvoljena gradnja, upoznao nadležno prvostupanjsko upravno tijelo koje je izdalo predmetnu uporabnu dozvolu, sa činjenicama i dokazima koje u bitnom mijenjaju činjenično stanje, to isto prvostupanjsko upravno tijelo je po službenoj dužnosti svojim rješenjem od 11. veljače 2025. dozvolio obnovu predmetnog upravnog postupka, te je nakon ponovno provedenog postupka, poništena ranije donesena uporabna dozvola i odbijen je zahtjev investitora KD za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. za predmetnu stambenu zgradu. U konačnici ovdje pobijanim rješenjem je poništeno doneseno prvostupanjsko rješenje i to iz ranije navedenih razloga koje je iznijelo drugostupanjsko upravno tijelo, ovdje tuženik. Iz kronologije cijeloga slučaja potpuno je razvidno da se pobijano drugostupanjsko rješenje ukazuje kao nezakonito i nepravilno i to prvenstveno iz slijedećih razloga: - prvostupanjsko tijelo je potpuno osnovano, po saznanju za nove činjenice i nove dokaze, a koje proizlaze iz postupka koji se vodio pred nadležnim inspekcijskim tijelom i to upravo u odnosu na predmetni stambeni objekt, svojim zakonitim i pravilnim rješenjem odredilo da se dopušta obnova postupka radi izdavanje tražene uporabne dozvole; - prvostupanjsko tijelo je potpuno osnovano i zakonito, po službenoj dužnosti, dopustilo obnovu postupka radi izdavanja predmetne uporabne dozvole, pozivajući se na odredbu čl. 126. st. 4 ZUP-a, kojom je propisano da kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje u postupku koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta; - s obzirom na naprijed navedeno, u konkretnom slučaju, pored činjenice da je prvostupanjsko tijelo nedvojbeno utvrdilo postojanje uvjeta za obnovu postupka, a što proizlazi iz svih činjenica koje su utvrđene u postupku koji je provelo nadležno inspekcijsko tijelo u provođenju inspekcijskog nadzora, kao i činjenica utvrđenih tijekom postupka obnove i to ponovljenim očevidom koji je obavljen 16. siječnja 2025., potpuno je pravno promašen stav drugostupanjskog upravnog tijela iznesen u pobijanom rješenju da je bilo potrebno donijeti posebno rješenje kojim se dopušta obnova postupka, jer je takav stav u izričitoj suprotnosti sa odredbom čl. 126. st. 4 ZUP-a, pa je nastavno promašen i stav da podnositelju zahtjeva ĆD nije dana mogućnost da se izjasni o obnovi postupka; - nadalje, drugostupanjsko upravno tijelo u konkretnom slučaju, kod donošenja pobijanog rješenja, uopće niti na koji način nije cijenio odlučnu činjenicu da je podnositelj zahtjeva (KD) izdavanje predmetne uporabne dozvole, ishodio prikrivajući nadležnom upravnom tijelu stvarno stanje stvari tj. činjenicu da za predmetni stambeni objekt postoji pravomoćno rješenje nadležne građevinske inspekcije o uklanjanju dijela objekta izgrađenog bez građevinske dozvole; - nadalje, drugostupanjsko upravno tijelo u konkretnom slučaju, kod donošenja pobijanog rješenja, uopće niti na koji način nije cijenio odlučnu činjenicu u pogledu vremena izgradnje predmetnog stambenog objekta za kojeg je tražena uporabna dozvola (za građevine izgrađene do 15. veljače 1968.), a koja činjenica je nedvojbeno utvrđena i u samom iskazu FD (supruge KD) koja je iskazala: „Prizemlje zgrade je izgrađeno 60-tih godina prošlog stoljeća, dok je kat izveden 70-tih godina. Krov smo izveli tijekom 2012. godine….“ Slijedom, navedenog imajući u vidu činjenicu u kojem vremenskom periodu su izgrađeni pojedini dijelovi predmetnog stambenog objekta, tj. da su kat objekta i krov objekta nedvojbeno izgrađeni nakon 1968., potpuno je neshvatljivo po kojem pravnom osnovu se za predmetni stambeni objekt može podnositelju zahtjeva izdati uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. Konačno, o naprijed navedenim odlučnim činjenicama, nadležno prvostupanjsko tijelo koje je donijelo rješenje o obnovi postupka, o poništenju izdane uporabne dozvole i konačnici o odbijanju zahtjeva za izdavanjem tražene uporabne dozvole, saznalo je tek nakon što je sa postojanjem tih činjenica upoznato od strane ovdje tužitelja, kao zainteresirane strane, s obzirom da ih je podnositelj zahtjeva u provedenom postupku svjesno zatajio tj. prešutio da postoji pravomoćno rješenje nadležne građevinske inspekcije o uklanjanju dijela objekta izgrađenog bez građevinske dozvole, tako da se nedvojbeno u konkretnom slučaju radi o novim činjenicama i novim dokazima (koje proizlaze iz provedenog inspekcijskog postupka), pa se stoga ukazuju kao potpuno paušalni, pravno promašeni i neutemeljeni navodi drugostupanjskog upravnog tijela iz ovdje pobijanog rješenja kojim isti na pravno neuvjerljiv i nerazumljiv način pokušava tumačiti što se u smislu mjerodavnih odredbi ZUP-a smatra novim činjenicama i novim dokazima. Odredbom čl. 123. st. 1. podst. 1 ZUP-a propisano je da se obnova postupka pored ostalog može dozvoliti po službenoj dužnosti ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogle dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. U ovdje konkretnom slučaju, nedvojbeno je da je prvostupanjsko upravno tijelo, za nove činjenice i nove dokaze (koje je podnositelj zahtjeva zatajio), a koje proizlaze iz postupka koji se u odnosu na predmetni stambeni objekt vodio od strane građevinske inspekcije, saznalo tek nakon izdavanja uporabne dozvole, koja je nakon ponovno provedenog postupka poništena. Dakle, očito je da te činjenice i dokazi, u konkretnom slučaju nedvojbeno predstavljaju nove činjenice i nove dokaze u smislu odredbe čl. 123. st. 1 podst. 1. ZUP-a, uslijed čega je dopuštenja obnove postupka u cijelosti zakonski utemeljeno. Prema tome, prilikom donošenja ovdje pobijanog rješenja, tuženo tijelo je propustilo potpuno utvrditi činjenično stanje, odnosno, činjenično stanje je očito pogrešno i nepotpuno utvrđeno te su pogrešno primijenjene mjerodavne zakonske odredbe ZUP-a, tako da se pobijano rješenje od strane drugostupanjskog upravnog tijela obrazlože na pravno neprihvatljiv način koji se svodi na puko zadovoljavanje forme, potpuno ignorirajući sve odlučne činjenice i dokaze. U konkretnom slučaju nema nikakve životne logike da se podnositelju zahtjeva izda tražena uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., a kada je u postupku po dopuštenoj obnovi nedvojbeno utvrđeno da su znatni dijelovi predmetnog stambenog objekta izgrađeni u vremenskom periodu za koji se tražena uporabna dozvola ne može izdati te da istovremeno egzistira pravomoćno rješenje nadležne inspekcije o uklanjanju dijela objekta koji je izgrađen bez građevinske dozvole. Sve navedeno znači da tuženo upravno tijelo u provedenom postupku uopće nije pravilno utvrdilo sve relevantne činjenice, već je samo radi zadovoljenja forme izdalo pobijano rješenje, ignorirajući sve ovdje navedene činjenice i okolnosti konkretnog slučaj, u konačnici pravno nelogično navodeći da se ovdje ne radi o novim činjenicama i novim dokazima, uslijed čega pobijano rješenje ne može opstati, a prvenstveno iz razloga da u konkretnom slučaju zbog činjenica i dokaza koji proizlaze iz inspekcijskog postupka koji je provelo nadležno inspekcijsko tijelo, a iz kojega egzistira pravomoćno rješenje o uklanjanju dijela stambenog objekta koji je izgrađen bez građevinske dozvole, nije niti bilo uvjeta za izdavanjem tražena uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba iako je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI- 2079/2025-4 od 31. listopada 2025. pozvana da sudjeluje u sporu te da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu, koje rješenje je uredno zaprimila, međutim nije se uključila u spor niti je do zaključenja rasprave u ovom sporu dostavila odgovor na tužbu.

4.U sporu je održana rasprava 5. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupio tužitelj, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osobe, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud po službenoj dužnosti pribavi i pregleda cjelokupan spis Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02-/20-02/1044, te da se u svojstvu stranke u ovom sporu sasluša tužitelj, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskom rješenjem Grada Šibenika, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, Klasa: UP/I-360-05/24-01/57, Urbroj: 2182-1-08-25-5 od 11. veljače 2025., točkom I. određuje se obnova postupka izdavanja uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., Klasa: UP/I- 361-05/24-30/000058, Urbroj: 2182-1-08-24-0007 od 12. kolovoza 2024., pravomoćna 12. kolovoza 2024. izdana od Grada Šibenika, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, točkom II. izdana uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. iz točke I. zamjenjuje se rješenjem kojim se poništava uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., Klasa: UP/I- 361-05/24-30/000058, Urbroj: 2182-1-08-24-0007 od 12. kolovoza 2024., pravomoćna 12. kolovoza 2024. izdana od Grada Šibenika, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, te se odbija zahtjev investitora, ovdje zainteresirane osobe, za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., na kat. čest. zgr. [katastarska čestica], te dijelu kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] (Grad Šibenik), te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbe čl. 123. st. 1. toč. 1., čl. 126. st. 4. i čl. 127. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-05/25-02/82, Urbroj: 531-03-25-2 od 4. srpnja 2025. postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora, poništeno je naprijed citirano rješenje prvostupanjskog tijela, te je ovo rješenje doneseno pozivom na odredbu čl. 117. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21).

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio naprijed citirano prvostupanjsko rješenje uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i poništava to rješenje, te jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom članka 126. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/091 i 110/21) propisano je da ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena.

Stavkom 4. istog članka propisano je da kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta.

Odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

Odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Odredbom čl. 117. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo poništit rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi: 1. da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, 2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, 3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem, 4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora poništio naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje, to stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom postupio na opisani način, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je prvostupanjsko tijelo svoje rješenje naprijed citirane izreke donijelo pozivom na odredbu članka 126. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, iz čijeg obrazloženja je razvidno kako je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti obnovilo postupak izdavanja uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., Klasa: UP/I-361-05/24- 30/000058, Urbroj: 2182-1-08-24-0007 od 12. kolovoza 2024., pravomoćne 12. kolovoza 2024. izdano od Grada Šibenika, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, izdane po zahtjevu investitora KD, ovdje zainteresirane osobe, sve iz razloga propisanih člankom 123. stavkom 1. podstavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno jer se saznalo za nove činjenice, odnosno stekla mogućnost da se upotrijebe novi dokazi, koji bi sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku izdavanja uporabne dozvole. Pod novim činjenicama, odnosno novim dokazima prvostupanjsko tijelo utvrđuje da je prilikom uvida u spis LD, iznio činjenice koje u bitnom mijenjaju činjenično stanje utvrđeno prilikom ranije provedenog očevida od 18. srpnja 2024. za zgradu koja je bila predmet navedenog upravnog postupka, u smislu čl. 123. st. 1. i 2. te čl. 126. Zakona o općem upravnom postupku. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je LD dostavio preslik rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Građevinske inspekcije Klasa: UP/I-362-02/20-02/1044, preslik presude Upravnog suda u Splitu, br. UsI- 42/2021-11 te preslik presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, br. Usž- 3793/21-2, bez da je obrazloženo o kakvim se novim činjenicama radi. Zainteresirana osoba protiv prvostupanjskog rješenja podnosi žalbu, povodom koje tuženik donosi osporeno rješenje naprijed citirane izreke, u kojem tuženik u bitnom navodi kako se pod novim činjenicama u smislu odredbe članka 123. stavak 1. podstavak 1. Zakona o općem upravnom postupku misli na takve činjenice koje su postojale u vremenu vođenja prvog postupka, ali se tada nije znalo za njih. One su u stvari stare, ali su nove u tom smislu što se za njih saznalo tek po okončanju prvog postupka. Pod novim dokazima se misli na takve dokaze o ranije poznatim ili nepoznatim činjenicama za koje se u prvom postupku nije znalo, ili se znalo, ali oni nisu mogli biti pribavljeni pa ni upotrijebljeni, već su pribavljeni poslije okončanja prvog postupka. Međutim, tuženik zaključuje kako navedene okolnosti prema podacima spisa predmeta ne predstavljaju novu činjenicu ili novi dokaz, a koji bi u smislu odredbe članka 123. stavka 1. podstavka 1. Zakona o općem upravnom postupku mogle biti razlogom za obnovu, i koje nisu bile poznate prvostupanjskom tijelu u vrijeme vođenja postupka te donošenja uporabne dozvole. To stoga jer ako postupak eventualno nije pravilno proveden u cilju pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja pa slijedom toga i primjene materijalnog propisa, ta okolnost ne može biti razlog obnove postupka s osnova navedene zakonske odredbe, što znači da se ne radi o novoj činjenici, novom dokazu, kakve ima u vidu odredba članka 123. stavka 1. podstavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Ujedno, tuženik ističe i da prije dopuštanja obnove postupka nadležno tijelo dužno je stranci na čiju bi štetu bila obnova omogućiti da se izjasni smatra li da su ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu, a u konkretnom slučaju prije donošenja prvostupanjskog rješenja podnositelju zahtjeva za izdavanje predmetne uporabne dozvole ĆD, nije omogućeno izjašnjenje, slijedom čega tuženik svoje rješenje donosi pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, protiv kojeg rješenja je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

16.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe da je pravilno i zakonito prvostupanjsko rješenje te da nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja tuženika kojim se rješenje tijela prvog stupnja poništava, to iz razloga koje tužitelj detaljno elaborira u tužbi, za kazati je kako sud takve navode ne nalazi osnovanima.

17.Naime, s prethodnim u vezi prije svega, za primijetiti je kako prvostupanjsko tijelo prije donošenja svog rješenja obnovu postupka provodi po službenoj dužnosti te određuje obnovu postupka iz razloga propisanih člankom 123. stavkom 1. podstavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno jer se saznalo za nove činjenice, odnosno stekla mogućnost da se upotrijebe novi dokazi, koji bi sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku izdavanja uporabne dozvole, s tim da pod novim činjenicama, odnosno novim dokazima prvostupanjsko tijelo utvrđuje da je prilikom uvida u spis LD, iznio činjenice koje u bitnom mijenjaju činjenično stanje utvrđeno prilikom ranije provedenog očevida od 18. srpnja 2024. za zgradu koja je bila predmet navedenog upravnog postupka, u smislu čl. 123. st. 1. i 2. te čl. 126. Zakona o općem upravnom postupku. Ujedno, prvostupanjsko tijelo u svom rješenju obrazlaže da je LD dostavio preslik rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Građevinske inspekcije, Klasa: UP/I-362-02/20-02/1044, preslik presude Upravnog suda u Splitu, br. UsI-42/2021-11 te preslik presude Visokog upravno suda Republike Hrvatske, br. Usž-3793/21-2, bez da uopće obrazlaže o kakvim se to novim činjenicama u konkretnom slučaju radi.

18.Međutim, kao ključno za predmetnu upravnu stvar za istaknuti je kako naprijed navedeno zasigurno ne predstavlja novu činjenicu, odnosno novi dokaz jer se u smislu odredbe čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku kao nove činjenice i dokazi smatraju isključivo one činjenice i dokazi koji su već postojali u trenutku donošenja konačnog upravnog akta, a za koje se nije znalo, odnosno za koje nije postojala mogućnost da se takvi dokazi upotrijebe, dok se pod novim dokazima podrazumijevaju dokazi o ranije poznatim ili nepoznatim činjenicama za koje se u postupku nije znalo, ili se znalo, ali oni nisu mogli biti pribavljeni pa ni upotrijebljeni, već su pribavljeni poslije okončanja postupka, no okolnost koju prvostupanjsko tijelo apostrofira ne predstavlja novi dokaz ili činjenicu budući da su takve okolnosti postojale i u vrijeme donošenja rješenja koje je predmet obnove, s tim da čak i u situaciji da tijelo prvog stupnja ne bi pravilno provelo postupak u pogledu pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, uslijed čega bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo, takve okolnosti nisu, niti mogu biti razlog zbog kojeg bi obnova postupka trebala biti dopuštena po osnovu navedene odredbe, jer je neprijeporno da razlog obnove postupka ne može biti drugačiji zaključak izveden iz dokaznog materijala koji je pribavljen i izveden u upravnom postupku, na temelju kojega je donijeto rješenje, u odnosu na koje se dopušta obnova postupka.

19.Također, za kazati je kako možebitna povreda materijalnog prava isto tako ne može biti razlog obnove postupka, pa čak i kada bi takva povreda postojala takvo što nikako ne može biti razlog za obnovu postupka jer se radi o izvanrednom pravnom lijeku koji je moguć samo u slučaju kada je učinjeno vjerojatnim postojanje kojeg od razloga iz odredbe čl. 123. Zakona o općem upravnom postupku, a kako takvo što prvostupanjsko tijelo nije učinio, to je potpuno jasno da niti moguća povreda materijalnog prava ne može biti razlog zbog kojeg bi trebalo po službenoj dužnosti dopustiti obnovu postupka.

20.Konačno, što se pak tiče tužbenih navoda tužitelja koji se odnose na nezakonitost same uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., Klasa: UP/I-361-05/24-30/000058, Urbroj: 2182-1-08-24-0007 od 12. kolovoza 2024., koja je izvršna i pravomoćna, a koje je izdana ĆD, zainteresiranoj osobi u ovom sporu, za kazati je kako su takvi navodi bespredmetni, to pak stoga što ocjena zakonitosti tog rješenja nije, niti može biti predmet ovog spora, ovo iz razloga što je predmet ovog upravnog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 4. srpnja 2025., dakle rješenja kojim je po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora poništeno prvostupanjsko rješenje od 11. veljače 2025., pa je ovaj sud u predmetnom sporu nadležan isključivo ocijeniti zakonitost tog rješenja, zbog čega u ovom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na nezakonitost akta čija ocjena zakonitosti nije predmet spora, koji je ujedno izvršan i pravomoćan.

21.Stoga, kod izloženog stanja stvari i po shvaćanju ovog suda u konkretnoj upravnoj stvari nije ostvaren razlog za obnovu postupka na kojem je prvostupanjsko tijelo dopustilo obnovu postupka, pa prvostupanjsko tijelo nije pravilno ni zakonito postupilo kada je donijelo svoje rješenje od 11. veljače 2025. naprijed citirane izreke, slijedom čega je tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem meritorno riješio konkretnu upravnu stvar na način što je u smislu odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku poništio to rješenje, na koji način nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

22.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 24. veljače 2026 .

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibeniku, Fra J. Milete 1, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 5. veljače 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi ĆD, iz [adresa], uz zapisnik od 5. veljače 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.