REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Posl. broj: P-295/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zoranu Mimici, odvjetniku u Splitu, Lička 6b, protiv tuženika Hanza Media d.o.o. za izdavačku djelatnost, sa sjedištem u [adresa], OIB: 79517545745, zastupan po odvjetnici Aniti Jozičić i punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Pisarnica Split, Hrvatske mornarice 1, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Zorana Mimice i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika RE, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 4.645,30 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe 26. siječnja 2015. do isplate, a koje se obračunavaju do 31. srpnja 2015. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.432,93 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 24. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Zadru dana 26. siječnja 2015. tužiteljica je podnijela tužbu protiv prednika tuženika Slobodne Dalmacije d.d., a radi naknade štete. Tužba se činjenično temelji na tome da je tužiteljica pravosudna dužnosnica, koja obnaša dužnost sutkinje Općinskog suda u Zadru. U dnevnom listu Slobodna Dalmacija čiji je nakladnik tuženik u broju 229000, tj. izdanju od 23. listopada 2014. na str. 14. i 15. i na internetskom portalu toga lista u rubrici "Dalmacija" u članku naslovljenom "Pomozite mi srušiti "partijsku grupu" na zadarskom sudu" u intervjuu s novinarom HE, nakon što je Željko Rogić, predsjednik Općinskog suda u Zadru, naveo da je "Sudačko vijeće utvrdilo da sam povrijedio Kodeks sudačke etike i to me dosta pogodilo" nadalje naveo "Kriv sam što sam tražio od sutkinje da jedan predmet stavi u rad i što sam na poseban način forsirao rješavanje 100 najstarijih predmeta na sudu. To je zloupotreba sudačke institucije koja se zove sudačko vijeće", a na pitanje novinara u kojem srazu sa sudačkim vijećem, isti odgovorio: "Ne, nego u srazu s grupom ljudi koja od početka mog mandata čini sve da se dogodi bilo što zbog čega ne bih trebao biti predsjednik suda….To je grupa ljudi koja je prije drmala sudom, a sada im smetam ja…. Na daljnji upit novinara "U medijima govorite o nepotizmu, primanju preko veze, spominjete prezime ME, Klišmanić, M. Smatrate da je primjereno da predsjednik suda tako istupa u javnosti?", naveo: "Primalo se točno određene ljude, ako nisi bio s "grupom" o kojoj govorim, nisi imao izgleda, a za to su vrijeme na sudu drugi suci vukli najveći dio posla". "Želim samo da se prizna da je nepotizma bilo, da se ubuduće to ne događa i da ne proganjamo ljude koji o tome govore. Sud je skoro bio "privatiziran". Neki su ljudi zapošljavali djecu i vodili računa o sebi, a ne o društvu, koje će biti onoliko pravednije koliko su pravedni suci. A sada sude meni zbog nečega što se vidi iz svemirskog broda…. Ako na sudu ponovno bude odlučivala "partijska grupa", puno više od mene izgubit će građani, kojima će se vratiti "partijski model sudovanja". Ne usuđuju me se napasti pod svojim imenom i prezimenom, vjerojatno su ga kao nadređenoga pritiskali da reagira (predsjednika Županijskog suda Vladimira Mikolčevića). Pri tome postoji otvorena mogućnost da i on i ja izgubimo sadašnje pozicije, a da ih preuzme netko drugi."

Tužiteljica navodi da je 18. studenoga 2014. tuženiku putem preporučene pošiljke uputila zahtjev za objavljivanje ispravka. Dalje se navodi da su navodi objavljeni u spornom novinskom članku klevetničkog i zlonamjernog sadržaja, a novinar, autor intervjua da nije postupio sukladno Zakonu o medijima i Kodeksu časti hrvatskih novinara, jer nije objavio istinitu, dvostrano provjerenu i izbalansiranu informaciju, neovisno što ona potječe iz intervjua sa Željkom Rogićem, jer da su sadržaji koji u svojoj biti ukazuju da bi tužiteljica zajedno s drugim prozvanim osobama bila sudionik i počinitelj zlouporabe položaja i ovlasti, sudjelovala u radnjama koje se vezuju uz nepotizam, pripadala "partijskoj grupi", sudjelovala u pokušaju "privatizacije suda" i uvođenja "partijskog modela sudovanja", zasigurno tražili da se prije objavljivanja takvih sadržaja kontaktira druga strana, a kako tako nije postupljeno, nekritičkim prenošenjem grubih neistina koje je iznio predsjednik Općinskog suda u Zadru Željko Rogić da očito nije postupljeno sukladno Zakonu o medijima i Kodeksu časti hrvatskih novinara, odnosno da je u svakom slučaju trebalo omogućiti prozvanim osobama među kojima je i tužiteljica da se o takvim navodima očituje.

Zbog objavljivanja navedenog članka tužiteljica navodi da je pretrpjela brojne neugodnosti koje su bitno povrijedile njezinu osobnost prema kriterijima povreda osobnog ugleda, časti i dostojanstva, na način što su ove netočne informacije učinjene dostupnima široj javnosti putem tiskanom i internetskog medija, s velikom nakladom, s velikim brojem čitatelja i korisnika, zbog čega su tužiteljica i njena obitelj trpjeli teške posljedice kojima se ne nazire kraj. Ovo se posebno odnosi na tužiteljičino radno okruženje u kojemu je ometan njezin rad svakodnevnim postavljanjem brojnih pitanja glede sadržaja spornog članka. Teret činjenice što je tužiteljica duže vremena nakon objave članka bila opća javna tema, nesaglediv je glede trajnih posljedica po zaštićeno dobro zajamčeno Zakonom o obveznim odnosima kroz pravo na zaštitu osobnosti. Kod činjenice da je tužiteljica u pravosudnim krugovima poznata kao osoba koja potpuno savjesno i profesionalno obnaša sudačku dužnost na koju je imenovana, te da tijekom njezinog dugogodišnjeg rada nikada nije bila sudionicom nikakvih afera, niti je protiv nje ikada vođen bilo kakav postupak zbog nesavjesnog rada, neprijeporno je u kolikoj mjeri objavljivanje utuženog članka moglo naštetiti njezinom osobnom i profesionalnom ugledu i časti, te povrijediti njezino dostojanstvo kao subjektivni aspekt ugleda i časti.

Slijedom svega naprijed navedenog, tužiteljica je ustala ovom tužbom potražujući od tuženika iznos od 50.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede ugleda, časti i dostojanstva sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Gr1 50/15-2, od 13. veljače 2015. za postupanje u ovom predmetu određen je Općinski sud u Splitu.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivio tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti, čineći nespornim da je isti nakladnik dnevnog lista Slobodna Dalmacija u kojem je dana 23. listopada 2014. objavljen sporni članak kao i na novinskom web portalu slobodnadalmacija.hr. pod naslovom "Pomozite mi srušiti "partijsku grupu" na zadarskom sudu novinara HE", međutim isti navodi kako je autor predmetnog članka HE, suprotno navodima iz tužbe, postupio profesionalno i sukladno odredbama čl. 21.st.4.2. Zakona o medijima te je od intervjuiranog tražio odobrenje, tj. autorizaciju za objavu sadržaja njegovih izjava, te je pokušao stupiti u kontakt sa tužiteljicom. Nadalje navodi kako nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija temeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti. Budući da navedeni intervjuirani članak ne sadrži nikakve očigledne uvrede ni klevete, te kako je autor ishodio suglasnost za objavu, tuženik ističe da tužiteljica objavom informacije nije mogla biti nanesena neimovinska šteta.

4. Presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broj Pn-915/2015, od 18. travnja 2017. prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev te je tuženiku naloženo, na ime naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti u vidu povrede ugleda, časti i dostojanstva tužiteljici isplatiti iznos od 50.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2015. do isplate te je obvezan i na naknadu parničnog troška.

5. Podneskom od 17. srpnja 2019. tuženik je obavijestio sud o pripajanju trgovačkog društva Slobodna Dalmacija d.d. trgovačkom društvu Hanza Media d.o.o., a ovo je učinila i tužiteljica podneskom od 21. siječnja 2020.

6. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj P-238/15, od 2. prosinca 2020- utvrđen je prekid postupka zbog prestanka tuženika te je pozvan pravni slijednik istog Hanza Media d.o.o. preuzeti parnični postupak što je tuženik i učinio podneskom od 8. prosinca 2020.

7. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-528/2021-2, od 18. travnja 2022. točkom I. izreke se odbija žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-915/2015 od 18. travnja 2017. a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 35.000,00 kn/4.645,30 EUR1 sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.091,69 kn/1.073,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2017. do isplate.

Točkom II. izreke navedene presude Županijskog suda preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-915/2015 od 18. travnja 2017. a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko iznosa od 8.091,69 kn/ 1.073,95 EUR do iznosa od 11.075,00 kn/1.469,90 EUR (za iznos od 2.983,31 kn/395,95 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2017. do isplate, te se u tom dijelu sudi :

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.983,31 kn/395,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2017. do isplate.

Točkom III. izreke navedene presude Županijskog suda naloženo je tužiteljici da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 489,37 kn/64,95 EUR, dok se točkom IV. izreke odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn/165,90 EUR.

8. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 121/2023-2, od 24. siječnja 2023., a povodom prijedloga tuženika za dopuštenje revizije, riješeno je točkom I. izreke da se tuženiku dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-528/2021-2 od 30. kolovoza 2022. (toč. I. izreke) u odnosu na pitanje koje glasi:

"Je li sud u sporovima koji se vode radi naknade štete nastale objavom informacije dužan, prilikom donošenja svoje odluke, ispitati je li ograničenje slobode mišljenja i izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu u smislu čl.38. Ustava Republike Hrvatske i čl.10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i je li dosuđivanje pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju koji se time želi postići?"

II. Tužiteljici se ne dosuđuju troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

9. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj Rev 627/2023-4, od 6. veljače 2024. točkom I. prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-528/2021-2 od 30. kolovoza 2022. u dijelovima pod točkama I., III. i IV. izreke, a predmet se u ukinutim dijelovima vraća sudu drugoga stupnja na ponovno odlučivanje, točkom II. izreke je riješeno da se odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja za konačnu odluku.

10. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž-1611/2024-3, od 23. travnja 2025. odlučeno je:

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-915/2015 od 18. travnja 2017.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 35.000,00 kuna / 4.645,30 eura1 sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.091,69 kuna / 1.073,95 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2017. do isplate,

te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci. U obrazloženju ove odluke navodi se da će u ponovljenom postupku sud prvog stupnja provesti test razmjernosti primjenom ranije navedenih i ustaljenih kriterija tog testa, te će u tom smislu utvrditi i činjenice koje je potrebno utvrditi radi povođenja testa te donijeti odluku.

11. Podneskom od 14. studenoga 2025. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da ga je uskladila sa važećom valutom te je ukazala na određene činjenice i izvedene dokaze tijekom postupka, a radi provođenja testa razmjernosti.

12. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom spornog članka objavljenog u dnevnom listu Slobodna Dalmacija dana 23.10.2014. pod naslovom "Pomozite mi srušiti "partijsku grupu" na zadarskom sudu" te naslovnice tog izdanja, zahtjeva za ispravak i ispriku zbog objavljene informacije od 12.11.2014. sa potvrdom o primitku preporučene pošiljke, pregledom priložene sudske prakse, saslušanjem svjedoka HE, Željka Rogića i Ivane Klišmanić te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a koja šteta za istu da je nastala zbog informacija navedenih u spornom članku, objavljenom u tuženikovom dnevnom listu i na internetskom portalu.

15. Odredbom čl.16. Zakona o medijima (Narodne novine“ 59/04, 84/11, dalje ZM) propisano je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana.

Prema odredbi čl.21.st.1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenu u medijima prouzroči drugome štetu dužan je nadoknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprečavanje njena povećavanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta) dok u stavku 3. stoji da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima.

U odredbi članka 21. stavak 4. ZM-a propisani su razlozi zbog kojih nakladnik ne odgovara za štetu i to u podstavku 1. ako je informacija kojom je šteta učinjena vjerno izvješće s rasprave, sjednice tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom; 2. objavljena unutar autoriziranog intervjua, 3. ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve mjere za provjeru njene točnosti, a postojalo je opravdao zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri; 4. ako je fotografija oštećenika snimljena na javnom mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela, 5.ako je točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem, te 6. ako je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

Odredbom stavka 6. čl. 21. propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje odgovornosti za štetu dokazuje tuženik, dok u odredbi stavka 7. istog članka 21. stoji da ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

Odredbom čl.22.st.2. ZM-a propisano je da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

Odredbom čl.19.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05 i 41/08 dalje ZOO) propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenih zakonom; dok se pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast. ime…

Odredbom čl.1046 ZOO-a propisano je da je šteta i povreda prava osobnosti. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade u skladu s odredbom čl.1100 ZOO-a kojom je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema; a da će pri odlučivanju o visini pravične naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Među strankama nije sporno da je tuženik nakladnik dnevnog lista „Slobodna Dalmacija“ u kojem je dana 23. listopada 2014. godine, u 22900. broju objavljen sporni članak. Istog dana, na internetskom portalu stranice www.slobodnadalmacija.hr objavljen je članak istog sadržaja. Nije sporno ni to da se tužiteljica dopisom od 12. studenog 2014. koji je otposlan preporučenom pošiljkom dana 18. studenog 2014. (list11-13 spisa) obratila tuženiku sa zahtjevom za objavom ispravka spornih informacija objavljenih u predmetnom članku, čime su po stavu ovog suda na strani tužiteljice ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje ove tužbe.

Među strankama je sporno je li na strani tuženika postoje okolnosti kojeg bi istog ekskulpirale od odgovornosti naknade štete u konkretnoj pravnoj stvari, te je li tužiteljica dokazala da bi ista trpjela štetu zbog povrede prava osobnosti.

17. Čitanjem i pregledom spornog članka i naslovnice predmetnih dnevnih novina utvrđeno je da je na naslovnici najavljen članak s nadnaslovom: "U ime naroda predsjednik suda Željko Rogić poziva građane", te naslovom: „Pomozite mi srušiti "partijsku grupu" na zadarskom sudu" koji članak je s nadnaslovom "Neću odustati, a obraćam se novinarima i javnosti jer ne mogu ništa napraviti unutar sustava", ranije citiranim naslovom i podnaslovom "U ime naroda" sa tri izdvojena teksta slijedećeg sadržaja: "Očevi i djeca, Sud je skoro "privatiziran". Neki su ljudi zapošljavali djecu i vodili računa o sebi, a ne o društvu, koje će biti onoliko pravednije koliko su pravedni suci", pa dalje: "Struka, Samo mi nemojte reći da "idem protiv struke"?! Ako je nepotizam struka onda znamo gdje smo!", također: "Ako ponovno bude odlučivala "grupa" ME, Klišmanić, M, puno više od mene izgubiti će građani, kojima će se vratiti "Partijski model sudovanja". Važno mi je da građani znaju što se događa, oni to moraju znati – veli predsjednik Općinskog suda", objavljen na 14. i 15. stranici označenog broja Slobodne Dalmacije.

Na samom početku prijepornog teksta navodi se „da je predsjednik Županijskog suda u Zadru Vladimir Mikolčević, prijavio predsjednika Općinskog suda u Zadru Željka Rogića Sudačkom vijeću Županijskog suda u Zadru, nakon što je to učinila i sutkinja Sonja Miljak, a Mikolčeviću su zasmetali Rogićevi javni istupi u kojima je iznio svoje ocjene rada pojedinih sudaca, otvoreno progovorivši o interesnim grupama i nepotizmu među zadarskim sucima",

Također, između ostalog teksta u dijelu spornog članka na pitanje novinara HE: "Javno ste govorili o nepotizmu na zadarskom sudu i spomenuli ime sutkinje Ivane Klišmanić. Za što je smatrate odgovornom", predsjednik Općinskog suda u Zadru Željko Rogić je odgovorio: "Osjećam kao da su svi iznenađeni kada kažem da je danas srijeda! Kao "vau Rogić je rekao da je danas srijeda?! Sutkinja Klišmanić došla je u ovu zgradu dok je u njoj bio i njezin otac UE, bivši predsjednik Županijskog suda. Ona je zamjenica Borisa Babića, kao predsjednika Sudačkog vijeća i autor Odluke (Sudačkog vijeća Županijskog suda u Zadru od 11. rujna 2014. godine kojom je utvrđeno da je Željko Rogić predsjednik Općinskog suda u Zadru prekršio Kodeks sudačke etike). Ne znam zašto to radi, ali imam osjećaj da se puno više bavi mnome nego svojim poslom s kojeg je više bila odsutna nego prisutna. Ona je "organizator igre" u toj maloj ali povezanoj jezgri, a ostali ih se plaše i igraju bez rizika "na sredini terena".

Predmetni članak koncipiran je kao intervju sa Željkom Rogićem, koji je u vrijeme pisanja članka bio predsjednik Općinskog suda u Zadru.

18. Autor spornog članka novinar HE u ovom postupku je saslušan kao svjedok te iz iskaza navedenog proizlazi da je do objave ovog članka došlo je jer je neposredno prije objave istog tadašnji predsjednik Općinskog suda u Zadru Željko Rogić imao jednu od svojih uobičajenih konferencija za javnost na kojima je prezentirao rezultate rada sudaca u [adresa], te da su se neki detalji izneseni u tom izlaganju učinili zanimljivim radi čega su smatrali (op.a. uredništvo tuženika u [adresa]) da bi mogli intervjuirati suca Rogića. Pri tome da je u prvom redu mislio o nepotizmu što je sudac Rogić na toj konferenciji, ali i prije u više navrata, spominjao kao pojavu na Općinskom sudu u Zadru, da je isti isticao kako postoji veliki utjecaj politike na sud, te da dolazi do grupiranja sudaca u određene interesne skupine. Razgovor sa sucem Rogićem isti da je obavio par dana nakon spomenute konferencije. Nakon objave intervjua u kojem se spominje dosta imena, on da je pokušao kontaktirati neke od spomenutih sudaca te je razgovarao sa sucem Babićem, danas predsjednikom Županijskog suda u Zadru, te g. UE bivšim predsjednikom Županijskog suda u Zadru koji su pristali na intervju i čiji su intervjui naknadno objavljeni u Slobodnoj Dalmaciji. Sutkinja Ivana Klišmanić da je odbila komentirati izjave suca Rogića, a vezano za ostale suce, na sudu da se pročulo kako isti ne žele komentirati ovaj slučaj. Što se tiče konkretno tužiteljice nju da nije osobno kontaktirao ni prije, a ni poslije objave ovog intervjua. Predmetni intervju da je autoriziran od strane suca Rogića putem telefona, a što da je jedan od uobičajenih načina autorizacije u svakodnevnom radu. Razgovor, odnosno intervju sa sucem Rogićem, isti da je vodio u uredu predsjednika, a osim njih dvoje da je bio prisutan veći broj ljudi (10-ak ljudi) od kojih su neki službenici suda, vježbenici, savjetnici, a da je bilo i stranaka. S obzirom na tu činjenicu da je bilo puno ljudi što je ovom novinaru odavalo dojam kaotičnosti, a kao i na osjetljivost teme, isti da je procijenio kako bi u konkretnom slučaju bilo potrebno da sudac Željko Rogić autorizira intervju prije objave istog što je isti i učinio. Isto tako, da je nesumnjivo postojao veliki interes zadarske javnosti, a i šire, u svezi onog što je sudac Željko Rogić navodio. S obzirom na činjenicu da je Željko Rogić u relevantno vrijeme bio predsjednik suda koja činjenica njemu da je bila bitna iz razloga što je držao da predsjednik suda kao državni dužnosnik govori istinu, da je itekako svjestan vlastite odgovornosti za izjavljeno, pa se pretpostavlja da neće lagati, odnosno to očekuje javnost, a njegov posao je da postavljam pitanja što je i učinio.

19. Iz iskaza Željka Rogića proizlazi da u spornom članku navedeno sve što je on, ako ne rekao, onda mislio, uz male stilske intervencije autora članka. Intervju za predmetni članak da je dao sam putem telefona, ali je ostavio mogućnost da ga je dao i osobno.

Tužiteljicu u spornom članku da nije nigdje spomenuo, njezino prezime da je spomenuo novinar u svom pitanju, iako ovaj svjedok nije sporio da bi isti vjerojatno prije tužiteljicu spominjao u kontekstu više ljudi koji su stupili na dužnost suca u vrijeme kad su njihovi roditelji bili na važnim sudačkim dužnostima u državi pa tako da je tužiteljica imenovana za sutkinju dok je njena majka bila ministrica pravosuđa što da je činjenica o kojoj je pisano u drugim javnim glasilima (Jutarnji list 2008.) kada se to dogodilo.

Što se tiče naslova i obrade teksta to da rade urednici i oni izvuku ono što njima odgovora te ono što je navedeno u naslovu on da nije rekao već je isto izvučeno kao poruka iz intervjua, smisao koje da je i dobro je izvučen, ali on da ne trči po gradu i viče da mu ljudi pomognu srušiti "partijsku grupu" i to iz razloga jer je to i nemoguće. Glede autorizacije teksta da se ne sjeća da bi autor to od njega tražio niti pismeno, niti putem telefona, ali u istog da ima odnos povjerenja te da je i u konkretnom slučaju novinar HE bio korektan i napisao ono što je on uistinu rekao i mislio.

20. Svjedokinja Ivana Klišmanić, također sutkinja Općinskog suda u Zadru u svom iskazu je u bitnome navela kako je sporni članak bio prvi u nizu članaka koji su se odnosili na promišljanje tadašnjeg predsjednika o stanju na sudu u kojem iznosi svoje stavove o nepotizmu i slično, a u ovom da se navodno pozivaju građani da sruše tzv. parijsku grupu. Članak da je objavljen neposredno nakon odluke sudačkog vijeća, a u kojoj odluci je odlučeno da bi tadašnji predsjednik povrijedio kodeks sudačke etike i to je bilo po prijavi sutkinje Miljak. Ova svjedokinja da je zajedno sa tužiteljicom, sutkinjom Zubčić Poljak, sucima Bago, Zrilić, Dujmović, a koji su svi suci Općinskog suda u Zadru, bili članovi sudačkog vijeća u [adresa] od travnja 2014., a taj novi saziv sudačkoj vijeća da su dočekala tri neriješena predmeta iz prethodnog saziva od čega su se dva predmeta odnosila na suca Rogića, a ista da su riješena na način da je u jednom utvrđeno kako nije bilo povrede sudačke etike, dok je u jednom predmetu odlučeno da je sudac Rogić po prijavi sutkinje Miljak utvrđeno da je povrijedio kodeks etike, a koja odluka je donesena u rujnu nakon čega isti započinje s objavama. U samom članku da je izneseno niz očitih neistina, uvreda i kleveta ono što je točno jest činjenica da je majka tužiteljice bila ministrica, majke Zubčić Poljak sutkinja Županijskog suda koja je preminula 2004., a da je otac ove svjedokinje bio predsjednik Županijskog suda u Zadru, a isti je u mirovini od 2010. ili 2011.. Kad je članak objavljen sve je to negativno utjecalo kako na sve spomenute u istome, te da su ova svjedokinja, Zubčić Poljak i tužiteljica podnijele i privatnu tužbu zbog klevete protiv Željka Rogića. Nikakvoj grupi konkretno ona da nije pripadala, a što se tiče tužiteljice istu da poznaje, međutim ona da je mlađa od nje, da je došla kasnije na sud na drugi odjel. S istom da se susreće na sjednicama sudačkog vijeća, ali da nisu prijateljice, niti su se družile. Također, ova svjedokinja je navela da bi ista tijekom 2015. u predmetu za koji je bila zadužena dobila zahtjev za izuzeće u kojem se stranka pozivala na izjave iz ovog članka, a tužiteljica da je imala isti slučaj. Zahtjev koji se odnosio na njeno izuzeće predsjednik Rogić da je odbio kao neosnovan. Predsjednik suda Željko Rogić da je javno istupao i prije objave spornog članka ( u kolovozu 2014.), u Jutarnjem listu da je objavljen članak u kojem on spominje kako su njegovi kolege suci neradnici, ali da nije javno istupao vezano za tzv. partijske grupe ili slično. Dana 16.10.2014. na HRT na radiju, na konferenciji za novinare prvi put da je spomenuto njeno ime, tužiteljicu i Zubčić Poljak u kontekstu nepotizma, a na koju temu je došao nakon što je izrazio svoje nezadovoljstvo odlukom sudačkog vijeća pa je ukazivao na to tko su članovi, da je spomenuo njih tri i činjenicu tko su bili naši roditelji.

21. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela kako su u članku spomenute kolegice Klišmanić, Zubčić Poljak i ona imenovane u sudačko vijeće Županijskog suda u Zadru u proljeće 2014. gdje su zatekle 3 neriješena predmeta iz bivšeg sastava od čega se jedan predmet odnosio na sutkinju sa Paga, a dva na suca Rogića sve zbog povrede sudačke etike. Vezano za suca Rogića jedan prijedlog da je odbijen kao neosnovan, odnosno da je utvrđeno kako isti nije povrijedio kodeks sudačke etike, dok je po drugom prijedlogu utvrđeno suprotno. Nakon toga odnosno, nakon takve odluke sudačkog vijeća sudac Rogić da je sazvao konferenciju za novinare, a nakon te konferencije objavljen je i sporni članak u kojem nju da se povezuje sa interesnom skupinom nazvanom "partijska grupa" bez koje se ništa nije moglo na sudu. Iz teksta da proizlazi kako članovi te grupe ništa nisu radili, da su sve odrađivali drugi suci, a za nju da se posebno imputira kako je došla raditi preko veze jer je njena majka bila Ministrica pravosuđa. Istakla je kako je njena majka uistinu bila ministrica pravosuđa, međutim ista da je razriješena u listopadu 2008., a u prosincu 2008. je bila sjednica DSV na kojoj je ona izabrana za suca, s time da je na dužnost stupila 1.3.2009. U samom članku za nju da je najgori naslov istog. Osporila je da bi pripadala bilo kakvim grupama, da bi za ikoga išta na sudu odrađivala ili da se bez nje nije moglo ništa, a na što članak upućuje. Nikada da nije sudila na način da bi pogodovala bilo kakvim interesnim skupinama radi čega da ju je ovaj članak duboko povrijedio. Kad je članak objavljen u tiskanom izdanju objavljen je i na Internetu nakon čega je nastala "strka", jer je [adresa] mali grad u kojem poznaje veliki broj ljudi tako da nije mogla izbjeći pitanja rodbine, prijatelja i kolega odvjetnika. Da se osjećala vrlo loše jer je njen rad i sudački integritet bio ugrožen pa su stranke, nezadovoljne njenim odlukama, izjavljivale da će je prijaviti predsjedniku, da kod nje nema pravde i slično.

Objava spornog članka da je uzrujala o tome da je stalno razmišljala, narednih dana da je i slabije spavala, navedeno je izazivalo neugodnosti radi odlaska na posao jer se stalno govorilo. Cijelo vrijeme da se trudila odgovorno raditi svoj posao da bi objavom predmetnog članka sve to bilo narušeno.

22. Temeljem svega naprijed navedenog, ovaj sud je stava kako tuženik nije u prvom redu na nedvojbeni način dokazao da bi objavljene informacije bile autorizirane budući da bi davanje autorizacije za objavu spornog članka Željko Rogić osporio, iako nije sporio da sve što je u članku objavljeno isti i rekao, tako da je novinar HE očito vjerno prenio njegove riječi. Međutim, po stavu ovog suda ta činjenica u okolnostima konkretnog slučaja ne bi dovela do isključenja odgovornosti tuženika iz razloga jer su objavljene izrečene klevete (uvrede) na način da se iste šire na čitateljstvo dnevnih novina te da nakladnik nije postupao u dobroj vjeri. Takav zaključak ovaj sud izvodi temeljem nesporne činjenice da autor članka prije objave istog nije kontaktirao osobe koje je sudac Rogić prozvao, tako ni tužiteljicu. Nadalje, naslov i oprema spornog članka kao i njegova najava na naslovnici dnevnih novina, ovom sudu ukazuju da je tuženik postupao senzacionalistički bez imalo kritičnosti i objektivnosti, iznoseći stavove tadašnjeg predsjednika suda kao apsolutne, ne dajući mogućnost drugima, konkretno i tužiteljici, da iznesu svoje stavove, i to kraj činjenice da objavljeni navodi za svakog prosječnog čitača predstavljaju vrijeđanje u članku spomenutih osoba kao članova pojedinih grupacija koji sude "po partijskom modelu sudovanju". Ovaj sud je stava da je tuženik, tj. odgovorni urednici, imao, odnosno trebao imati svijest da bi pojedini navodi suca Rogića predstavljali očito vrijeđanje u članku spomenutih osoba. U članku su se takvi uvredljivi navodi mogli na neki način izbjegnuti ili modificirati, međutim tuženik čini upravo suprotno, uvrjedljive navode stavlja kao naslov i podnaslov članka, a što je naravno tiskano većim i masnijim slovima, a koji naslovi i podnaslovi su i stilski uređeni, kako to navodi svjedok Rogić, a što sve povećava senzacionalizam, samim time i neobjektivnost, te ne ukazuje da bi se na strani tuženika radilo o postupanju s dobrom vjerom, već upravo suprotno. Što se tiče interesa javnosti, ono je sigurno postojalo, kako u [adresa], tako i šire, međutim javnost očekuje i zaslužuje objektivniji pristup problematici pravosuđa, a ne objave na razini tračeva, pogotovo stoga što je tuženik nakladnik dnevnih novina s dugom poviješću na području Dalmacije pa se od njega očekuje i ozbiljniji pristup ozbiljnim temama.

Sukladno čl. 21. st. 4. al. 2. ZM, nakladnik ne odgovara za štetu ako informacija kojom je šteta učinjena objavljena unutar autoriziranog intervjua. Međutim, sukladno čl. 21. st. 7. ZM, ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ako nisu postupali u dobroj vjeri. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Naime, sadržaj spornih informacija jasno imputira tužiteljici da je nepotizmom došla na dužnost obzirom da joj je majka bila ministrica pravosuđa. Nepotizam znači uporabu ovlasti ili položaja radi ostvarivanja kakve prednosti za člana svoje obitelji pred drugim jednako vrijednim ili vrijednijim, pa se tužiteljici imputira da je na dužnost sutkinje došla isključivo na temelju činjenice što joj je majka bila ministrica pravosuđa, iako je bilo jednako vrijednih ili vrijednijih od nje, dakle, da nisu bili ispunjeni i poštovani zakonski uvjeti za njezin izbor za sutkinju. Također, spornim informacijama imputira se tužiteljici da predstavlja dio grupe koja je centar moći na Općinskom sudu u Zadru koja je sudjelovala u pokušaju privatizacije suda, da je ta grupa zapravo slijednik ranije postojeće "partijske grupe" koji je provodila partijski model sudovanja i koji model rada bi mogla vratiti, čime se imputira mogućnost njezinog suđenja koje se temelji na Ustavu, zakonu i drugim propisima, nego na određenim centrima moći koji joj određuju kako će se suditi. Takve tvrdnje o činjenicama koje su iznijete u spornom članku predstavljaju očigledne uvrede za tužiteljicu. Pritom iste nisu potkrijepljene od strane intervjuirane osobe bilo kakvom razumnom argumentacijom, a niti je autor spornog članka kontaktirao tužiteljicu bilo prije, bilo nakon objavljenog članka. Navedeno ukazuje da na strani tuženika nije bilo postupanja u dobroj vjeri, te da na strani tuženika ne postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 7. ZM.

23. Sukladno uputi višeg suda u konkretnom slučaju je proveden i test razmjernosti/nužnosti odnosno stavljeno je u razmjer pravo tužiteljice na zaštitu osobnog života, časti, dostojanstva i ugleda zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija) sa pravom na slobodu izražavanja zajamčenim člankom 10. Konvencije. Članak 8. Konvencije u stavku 1. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja dok stavak 2. propisuje da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Članak 10. Konvencije propisuje u stavku 1. da svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost. Stavak 2. propisuje da kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

U članku 3. ZM propisuju se slobode medija, ali ZM također u članku 7. propisuje i pravo svakog građanina, pa tako i nositelja javne funkcije, na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

U konkretnom slučaju ime tužiteljice objavljeno je u kontekstu kojim joj se imputira da je zbog nepotizma nezakonito izabrana za suca i da pripada interesnoj skupini na sudu ("partijskoj grupi") koje je privatizirala sud i koja je nositelj nezakonitih i nemoralnih pojava. Pritom su takve tvrdnje o činjenicama iznijete bez ikakve argumentacije ili provjere pri čemu niti tužiteljica prije objave spornog članka nije kontaktirana kao svojevrsna druga strana radi davanja komentara i eventualnog iznošenja svog stava, a što upućuje na zaključak da novinar tuženika nije postupao u dobroj vjeri.

Ovaj sud smatra da nije postojao opravdan interes javnosti za objavu ovakvih tvrdnji u odnosu na tužiteljicu jer njezina dužnost koju obavlja, ista je sutkinja, ionako podliježe višestrukoj kontroli (antikorupcijski propisi, Kodeks sudačke etike, kontrola kvalitete i ispravnosti odluka prilikom postupaka po žalbi). Autor nije zatražio niti podatke o natječaju u kojem je tužiteljica imenovana na dužnost niti je zatražio podatke o ocjeni obavljanja sudačke dužnosti iste, niti je prije objave predmetnog članka kontaktirao samu tužiteljicu, a ista se u članku prikazuje kao nepotistički postavljena sutkinja i povezuje određenom grupom i sa "partijskim modelom sudovanja" što predstavlja neprovjereni i uvredljiv sadržaj za tužiteljicu kojim se vrijeđaju njezina prava osobnosti i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, zaštitu osobnog života, a o čemu je i sama tužiteljica iskazivala ovome sudu. Sama tužiteljica je u iskazu navela da je [adresa] mali grad u kojem je poznaje veliki broj ljudi pa da nije mogla izbjeći pitanja rodbine, prijatelja i odvjetnika što je dovelo do toga da se osjećala vrlo loše jer su njen rad i sudački integritet bili ugroženi te su nakon ovoga stranke koje su bile nezadovoljne njenim odlukama izjavljivale da će je prijaviti predsjedniku, da kod nje nema pravde i slično. Pored ovoga je navela i da se cijelo vrijeme trudila odgovorno raditi svoj posao da bi objavom predmetnog članka sve to bilo narušeno. S obzirom na to da tuženik nije postupao u dobroj vjeri ( čl. 21. st. 7. ZM), a štetne tvrdnje nisu poduprte niti provjerenim činjenicama ni opravdanim zanimanjem javnosti, objava je bila nerazmjerna i prekomjerna te je povrijeđeno pravo tužiteljice na zaštitu osobnog života, časti, dostojanstva i ugleda zajamčeno člankom 8. Konvencije.

24. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je stava da je objava spornog članka kod tužiteljice prouzročila povredu prava osobnosti i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a iz iskaza tužiteljice, vezano za okolnosti slučaja, sud je dobio spoznaju kojoj je duševnoj boli ista bila izložena odnosno da je objava spornog članka izazvala neugodnosti kod tužiteljice prilikom svakodnevnog odlaska na posao te rada, a pored ovoga da ju je objava spornog članka uzrujala, da je o tome razmišljala te je patila i od nesanice. Obzirom na ozbiljnost, tj. težinu uvrede, po ocjeni ovog suda primjereno je dosuditi novčanu naknadu pa je, uvažavajući kriterije propisane čl.1100 ZOO-a, tužiteljici dosuđen zatraženi iznos od 4.645,30 Eur. Temeljem odredbe čl.1103. ZOO- a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe što je ovdje slučaj, a kako je tužiteljica zatezne kamate i zatražila od podnošenja tužbe, to su joj iste od tada i dosuđene.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbama članka 151. stavka 3., članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( " Narodne novine" broj: 138/2023). S obzirom da je tužiteljica u ovom postupku uspjela sa 85 %, a tuženik sa 15% to je uspjeh tužiteljice 70%.

Tužiteljici je tijekom postupka nastao trošak sastava tužbe, sastava podneska od 14. studenoga 2025. zastupanja na 8 ročišta ( 11.2.2016., 9.5.2016., 20.7.2016., 07.11.2016., 11.01.2017., 01.03.2017., 24.11.2025. i 20.01.2026.) u iznosu od po 250,00 Eur po radnji sukladno Tbr.7.t.1., 8.t.1. i 9.t.1., 46. i 54. Tarife, sastava odgovora na žalbu, sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije od 15.12.2022. te sastava odgovora na reviziju od 16.05.2023. u iznosu od po 250,00 Eur po radnji sukladno Tbr.10.t.6.,46. i 54. Tarife, a što sveukupno iznosi 3.250,00 Eura. Pored ovoga tužiteljica je imala trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 112,81 Eur te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 112,81 Eur, tako da su tužiteljici nastali troškovi u ukupnom iznosu od 3.475,62 Eur. Međutim, tužiteljici je trošak priznat razmjerno sa uspjehom u parnici od 70%, a što iznosi 2.432,93 Eur radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 24. veljače 2026.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

punom. parničnih stranaka