REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] I 5
Poslovni broj: Us I-1907/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prestanka prava na status njegovatelja, 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Poništavaju se rješenje tuženika KLASA: UP/II-554-05/25-03/36, URBROJ: 524-11-02/1-25-4 od 11. srpnja 2025. i rješenje Hrvatskoga zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-551-06/25-08/9, URBROJ: 139-034-05/9- 25-3 od 8. travnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-554-05/25-03/36, URBROJ: 524-11-02/1- 25-4 od 11. srpnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Karlovac, KLASA: KLASA: UP/I-551-06/25-08/9, URBROJ: 139-034-05/9-25-3 od 8. travnja 2025. Citiranim prvostupanjskim rješenjem je ukinuto rješenje Centra za socijalnu skrb Karlovac, Podružnice Vojnić, Klasa: UP/I-555-05/22-04/8 Urbroj: 2133-17-3-27- 22-9 od 4. kolovoza 2022. kojim je tužiteljici priznato pravo na status njegovatelja za njegu osobe s invaliditetom AŽ (točka 1.) te je utvrđeno kako joj pravo na status njegovatelja prestaje s 20. veljače 2025. (točka 2.)
2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, a koji sud se rješenjem posl.br. Us I- 3662/2025-2 od 29. rujna 2025. oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu na daljnje rješavanje.
3. Tužiteljica podnesenom tužbom i u tijeku spora osporava zakonitost odluke tuženika. Obrazlaže kako njezin brat AŽ boluje od teške mentalne retardacije, ne govori, ne komunicira, dezorijentiran te boluje od epilepsije od rođenja. Slijedom teškog stanja ovisan je u cijelosti o cjelodnevnoj pomoći i njezi tužiteljice prilikom kretanja, oblačenja, hranjenja, održavanja osobne higijene. Od 2012. mu je utvrđeno teško tjelesno oštećenje, a protekom vremena se njegovo stanje dodatno pogoršalo. Stoga da je u postupku pogrešno utvrđen stupanj oštećenja AŽ te da se konkretno radi o 4. stupnju. Ističe povrede prilikom vještačenja budući je obavljen bez osobnog pregleda i bez uvida u potpunu medicinsku dokumentaciju. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ustraje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupila tužiteljica, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.
6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS- a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Druge po tužiteljici predložene dokazne prijedloge sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u nastavku obrazloženja ove odluke.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Odredbom čl. 61. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22., 46/22.,71/23.; dalje: Zakon o socijalnoj skrbi) propisano je da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja je: 1. potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe jer joj je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj ili njegovatelj osposobljen, 2. u potpunosti nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala, 3. ima poremećaj iz autističnog spektra četvrtog stupnja ili 4. ima više vrsta teških oštećenja četvrtog stupnja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.
9. Prema odredbi čl. 63. st. 4. Zakona o socijalnoj skrbi pravo na status njegovatelja priznaje se osobi po izboru osobe s invaliditetom uz njezinu suglasnost, odnosno suglasnost njegovog zakonskog zastupnika, koja ispunjava uvjete propisane tim Zakonom.
10. Prema odredbi čl. 65. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz čl. 61. toga Zakona ima pravo na naknadu u postotku od osnovice koji iznosi 1000 % osnovice iz čl. 22. st. 2. ovoga Zakona, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.
11. Odredbom čl. 138. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da će na osnovi obavijesti korisnika ili na osnovi podataka pribavljenih po službenoj dužnosti Zavod donijeti novo Rješenje samo ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi priznavanje prava i visina priznatog iznosa.
12. Odredbom čl. 139. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da će, ako zbog promijenjenih okolnosti korisnik ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava, pravo prestati s danom nastanka promijenjenih okolnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. St. 3. istog članka propisano je da se u slučajevima iz toga članka donosi rješenje o ukidanju rješenja kojim je pravo priznato i utvrđuje priznavanje prava u izmijenjenom iznosu odnosno prestanak prava.
13. Iz priloženog spisa predmeta utvrđeno je da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti 11. ožujka 2025. Prvostupanjsko tijelo je u tijeku upravnog postupka utvrdilo da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Karlovac, Podružnice Vojnić (dalje: Centar), Klasa: UP/I-555-05/22-04/8 Urbroj: 2133-17-3-27-22-9 od 4. kolovoza 2022. tužiteljici priznato pravo na status njegovatelja radi njege svog brata AŽ. Dalje je u postupku nakon provedenog vještačenja (Nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Zagreb, Izdvojeno mjesto rada Karlovac, ev. broj vještačenja 1199088, od 18. veljače 2025.) doneseno prvostupanjsko rješenje od 8. travnja 2025. kojim je ukinuto rješenje Centra i utvrđen prestanak statusa njegovatelja uz obrazloženje da više nije ispunjen uvjet iz čl. 61. st. 1. t. 4. Zakona o socijalnoj skrbi. Protiv tog rješenja je tužiteljica izjavila žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nakon po žalbi provedenog drugostupanjskog vještačenja (Nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju zapošljavanje osoba s invaliditetom, ev. broj vještačenja 1267337, od 9. lipnja 2025.) tuženik je rješenjem od 11. srpnja 2025. odbio izjavljenu žalbu kao neosnovanu. Iz svega navedenog je vidljivo da su i stručna medicinska tijela iz upravnog postupka, kao i sâma upravna tijela, stava da više nisu ispunjeni propisani uvjeti za priznavanje tužiteljici prava na status njegovatelja jer kod AŽ ne postoji oštećenje zdravlja radi kojega bi mu za održavanje kvalitete života bilo potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko tehničkih zahvata niti je utvrđena potpuna nepokretnost i uz pomoć ortopedskih pomagala, ne postoji poremećaj iz autističnog spektra IV. stupnja kao ni više vrsta oštećenja zdravlja IV. stupnja.
14. Odredba čl. 3. st. 3. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 96/23; dalje: Uredba) propisuje kako posebni dio nalaza i mišljenja sadrži ocjenu stanja, odnosno funkcioniranja osobe koja se vještači, s obrazloženjem. Iz sadržaja nalaza i mišljenja vještaka prvog i drugog stupnja proizlazi ocjena kako kod AŽ postoji intelektualno oštećenje 4. stupnja, trajno te tjelesno oštećenje (kronične bolesti) 2. stupnja, kao i da ne postoji poremećaj autističnog spektra 4. stupnja, potpuna nepokretnost uz pomoć ortopedskih pomagala ni potreba za specifičnom njegom za izvođenje medicinsko-tehničkih zahvata. Međutim, takva ocjena nije potkrijepljena relevantnim medicinskim i činjeničnim razlozima koji bi omogućili sudu provjeru njezine pravilnosti i utemeljenosti, odnosno ne sadrži adekvatno obrazloženje predviđeno ranije citiranom odredbom Uredbe. Iz nalaza i mišljenja nije vidljivo koje se dijagnoze vrednuju kao tjelesno oštećenje niti u kojem stupnju, odnosno je li cijenjeno cjelokupno zdravstveno stanje, te time nalazi i mišljenja nisu dovoljno obrazloženi za utvrđivanje stupnja i trajnosti tjelesnog oštećenja. Posebno uzevši u obzir da je tužiteljica, s druge strane, dostavila u spis medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je stanje AŽ u vidu postojanja mentalnog i tjelesnog oštećenja trajno (Nalaz i mišljenja vještaka od 2012. sa str. 6-11 spisa) te da je ovisan o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba (mišljenje specijalista psihijatrije od 2024. iz drugog postupka sa str. 12-18 spisa) te da su kod njega prisutna i druga zdravstvena stanja (nalazi liječnika sa str. 9-/1-13/1). Takva medicinska dokumentacija dovodi u sumnju (neobrazložene) zaključke tijela vještačenja, te sud stoga utvrđuje da je činjenično stanje u predmetu ostalo nepotpuno razjašnjeno.
15. Ocjenjujući zakonitost rješenja tuženika, uz obrazloženje kakvo je tom rješenju dano, a koje se temelji na stručnom mišljenju koje ne može biti valjana osnova za donošenje rješenja, kako je to obrazloženo u prethodnoj točki obrazloženja ove presude, ovaj sud nalazi da je odlukama javnopravnih tijela povrijeđen zakon na štetu tužiteljice budući iste nije valjano i potpuno obrazložene, sukladno odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP).
16. U odnosu na prigovor tužiteljica kako AŽ nije osobno pregledan prilikom vještačenja, ukazuje se na čl. 25. Uredbe prema kojem Vijeće vještaka u pravilu daje nalaz i mišljenje o vrsti i težini invaliditeta na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju bez neposrednog pregleda osobe koja se vještači. Neposredni pregled osobe je iznimka ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne bi moglo u potpunosti utvrditi činjenično stanje.
17. Sukladno svemu navedenome, sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te je predmet vratio na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS). U ponovnom je postupku prvostupanjsko tijelo obvezno donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). Odnosno, potrebno je provesti novo vještačenje u kojem će se tužiteljicu pozvati na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije AŽ, a imajući na umu navode da su se od 2012. godine u pogledu njegova zdravstvenog stanja promijenile okolnosti na teže. Ako se tako ne bi moglo u potpunosti utvrditi činjenično stanje, obavit će i neposredni pregled osobe koja se vještači. Novo vještačenje treba utvrditi postojanje i stupnjeve svih oštećenja AŽ (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih) zbog kojih bi eventualno bio potpuno ovisan o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, dostatno obrazložiti razloge za isto, nakon čega će javnopravno tijelo biti u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje u kojem će se utvrditi postojanje uvjeta za donošenje rješenja iz čl. 138. i 139. Zakona o socijalnoj skrbi.
18. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), a pored toga stranke su u ovoj vrsti spora oslobođene plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP-a.
U Rijeci 24. veljače 2026.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a).