Poslovni broj: Us I-3077/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicama odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ksenija Grba i Maja Kovač, Rijeka, Matačićeva 1/I, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-25-15 od 30. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 28. srpnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-09 od 4. srpnja 2025., čiji tužbeni zahtjev je proširen podneskom zaprimljenim kod ovog suda 2. rujna 2025. na način što je pored već postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi, tužitelj predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti i rješenje tuženika KLASA: UP/I-362- 02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-25-15 od 30. srpnja 2025., tužitelj u bitnom navodi kako je tuženik promašio pasivnu legitimaciju jer tužitelj nije investitor i nije gradio nabrojene, navodno nezakonite dijelove na svom zemljištu. Tužitelj je svoj pašnjak i nadstrešnicu Zrće, površine 13933 m2, dao u dugogodišnji zakup trgovačkom društvu ROCKS BEACH CLUB d.o.o., a zakupac je dao prostor u podzakup društvu NOA GRUPA d.o.o. Ugovor o zakupu zaključen je 12. travnja 2016. na 10 godina, s time da je naknadnim Aneksom tom ugovoru utvrđeno trajanje zakupa do 12. travnja 2031., uz mogućnost produženja na još 15 godina. Prema čl. 2.1. Ugovora o zakupu, tužitelj je zakupniku predao u posjed zakupljeno zemljište sa legaliziranom nadstrešnicom cca 8,15 x 6,70 m, visine cca 2,60 m. Nakon predaje zakupniku u posjed, tužitelj više nije raspolagao prostorom danim u zakup, pa tako, po prirodi stvari i u duhu sklopljenog Ugovora, nije mogao bilo što raditi na svom zemljištu, a najmanje bilo što graditi. Podloga za donošenje pobijanog rješenja su inspekcijski zapisnici od 30. svibnja i 30. lipnja 2025. koji sadrže procesne i materijalne nedostatke koji ih čine nezakonitima, a time je i samo pobijano rješenje nezakonito (plod trule voćke). Zapisnik od 30. svibnja 2025., KLASA: 362-01/25-01/171 ne sadrži podatke o tome tko je nadzirana pravna ili fizička osoba. U zapisniku je konstatirana prisutnost samo ovlaštenih osoba za nadzor – troje inspektora, dok nema podatka da bi nadzirana osoba bila prisutna, niti ima potpisa nadzirane osobe ili njenih predstavnika. Usprkos tome, u zapisniku se uredno navodi da se „stranka upozorava na pravo na sudjelovanje….“, da se „stranka upoznaje s odredbom 64. st. 6. ZOUP-a…“, da se „stranka upoznaje i s pravom iz čl. 158. st. 6……“. Osporeno rješenje poziva se, pri tom, na odredbe čl. 52. st. 2. i 59. lokalne Odluke o komunalnom redu. Sva navedena upozorenja su izmišljena i nisu stvarno dana nikakvoj stranci ili nadziranoj osobi jer takve osobe, kao što je vidljivo iz samog zapisnika, nije uopće bilo. Dakle, inspektori su krivotvorili podatak o tome da su stvarno nekog upozorili na temelju upisanih odredbi raznih zakona iako to nisu stvarno i učinili. Posljedično, nadzirana stranka, ma tko to bio, može sumnjati i u podatke navodno utvrđene na licu mjesta, iz ostatka zapisnika. Na temelju takvog nevaljanog zapisnika, sačinjen je i zapisnik od 30. lipnja 2025., koji ne može biti zakonito sastavljen jer se temelji na prvom inspekcijskom pregledu i zapisniku s istog, a koji trpe od proceduralnih grešaka. Tek nakon drugog zapisnika, oba su prvi puta poslana tužitelju kao vlasniku zemljišta i legalnog dijela građevine, te je pozvan da se inspekciji očituje o tome: tko je investitor građenja dijelova izgrađenih na legaliziranom objektu nakon legalizacije, tj. osoba – naručitelj u čije ime je izvršeno građenje i koja je investirala u gradnju, - kojeg datuma je izvedena ta gradnja. Tužitelj se unutar ostavljenog roka od 3 dana jasno očitovao da je predmetni pašnjak dao u zakup Rocks beach clubu d.o.o., a ovaj dalje u podzakup društvu NOA grupa d.o.o. te da bi od njih trebalo tražiti te podatke. Naglasio je da je on iznajmio legalnu jednostavnu građevinu i naveo njen opis i dimenzije iz rješenja o izvedenom stanju, te da nema nikakvih informacija o promjenama koje su na tom objektu kasnije nastale. Izjavio je da ne zna tko su bili investitor, naručitelj i kojeg datuma su promjene rađene, ali je jasno uputio inspekciju na osobe za koje se, po prirodi stvari, može pretpostaviti da su investitori, a ne vlasnik zemljišta koji nakon davanja u zakup više nema pristupa svojoj nekretnini dok isti traje. Ne bi trebalo biti sporno da je inspekcija raspolagala svim ugovorima o zakupu i podzakupu, kao i da je znala tko su odgovorne osobe u društvima zakupcima i podzakupcima, s obzirom da ih je detaljno navela u zapisniku od 30. svibnja 2025. Inspekcija je čak raspolagala imenom investitora s obzirom da u obrazloženju pobijanog rješenja citira podzakupnika NOA GRUPA d.o.o. koji opravdava svoje radove za koje inspekcija tvrdi da su nelegalni, na način da ih prikazuje kao „montažno-demontažnom privremenom objektu i lako uklonjivom jer nije nastao građenjem i nije trajno povezan s tlom“. Dodatno, taj podzakupnik ukazuje da je vlasnik zemljišta tužitelj, ali ga ne navodi kao investitora. Naprotiv, iz navoda kojima pravda način nastanka nelegalnog objekta svakome može biti jasno da je on investitor. Prednje je vidljivo i iz stanja građevine prije i poslije davanja u zakup. Pobijano rješenje i nalog za rušenje upravo tužitelju kao vlasniku, dok se istovremeno zna i može znati investitor, dijametralno je suprotno odredbi čl. 106. Zakona o Državnom inspektoratu na koju se pobijano rješenje poziva, jer upravo ta odredba propisuje da će se investitoru naložiti rušenje. Tužitelj nije bio, niti je mogao biti investitor, niti je tuženo tijelo tako nešto dokazalo, temeljeći to na bilo kakvom materijalnom ili personalnom dokazu. Kada bi tužitelj i postupio po naloženom u pobijanom rješenju, te porušio tuđu imovinu i dijelove zgrade nadodane na njegovu legalnu jednostavnu građevinu, počinio bi kazneno djelo uništenja tuđe stvari, te sebe izložio kaznenom progonu i odštetnim zahtjevima vlasnika te imovine i nadograđenih dijelova građevine – stvarnih investitora. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 28. kolovoza 2025. tužitelj je predložio sudu donijeti rešenje o odgodnom učinku tužbe jer je zaprimio novo rješenje tuženika od 30. srpnja 2025., kojim je određeno izvršenje rešenja o uklanjanju za dan 4. rujna 2025. uz angažiranje trećih osoba, a time da će neminovno nastati troškovi, kako za uklanjanje, tako i za zbrinjavanje građevnog otpada i to u slučaju ako sam sruši i pritom uništi imovinu i investiciju zakupaca, isti će ga izložiti skupim sudskim postupcima i zahtjevima za naknadu štete, kao i ako prepusti javnopravnom tijelu da organizira uklanjanje, tada će ga to tijelo novim rješenjem teretiti za sve troškove i eventualne sankcije, s tim da odgodom izvršenja rješenja nikome neće nastati neposredna šteta, nisu u opasnosti tuđi životi, radi se o lokaciji daleko od stambenih kuća, nadogradnje su nesporno drvene i bezopasne, pa da nema prepreke da sud odgodi izvršenje rješenja.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Potom, s obzirom da je tužitelj pod 1) podneskom zaprimljenim kod ovog suda 2. rujna 2025. proširio tužbeni zahtjev, na način što je pored već postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi, predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti i rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-25-15 od 30. srpnja 2025. rješenjem ovog suda poslovni broj: Us I-1934/2025-11 od 16. prosinca 2025. spis je razdvojen radi vođenja odvojenog postupka i donošenja posebne odluke, na način što će se po tužbi tužitelja radi poništenja osporavanog rješenja tuženika KLASA: UP/I- 362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-09 od 4. srpnja 2025. postupak provesti pod predmetnim poslovnim brojem (Us I-1934/2025), a postupak po tužbi tužitelja radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-25-15 od 30. srpnja 2025. provest će se na način da će se formirati novi spis i u upisnik ovoga Suda upisati pod novim poslovnim brojem, nakon čega je oformljen spis ovog suda poslovni broj: Us I-3077/2025 u odnosu na rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-25-15 od 30. srpnja 2025., slijedom čega je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-25-15 od 30. srpnja 2025.

4.U sporu je održana rasprava 18. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja , dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu u spis ovog suda poslovni broj: Us I-1934/2025.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da ga sud u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke, te da se u svojstvu svjedoka saslušaju AČ, VČ i VČN, svi na adresi tužitelja, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi , kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se izvršava izvršno rješenje o uklanjanju.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-25-15 od 30. srpnja 2025., točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-09 od 4. srpnja 2025., kojim je tužitelju kao vlasniku naređeno u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloniti dijelove građevine ugostiteljske namjene "BACK STAGE", koji čine funkcionalno uporabljivu cjelinu sa ozakonjenom prizemnom građevinom max.tl. dimenzija ozakonjene građevine cca 8,15 x 6,70 m pod dvostrešnom drvenom krovnom konstrukcijom visine u sljemenu cca 2,60 m, i to: - drvenu terasu max.tl.dim. cca 11,00 x 7,85 m, debljine cca 10 cm sa samostojećom nadstrešnicom od drvenih greda sa pokrovom od slame max.tl.dim. cca 11,00 x 8,85 m, visine od cca 3,80 do 2,70 m mjereno od drvene terase, a koja je izvedena sa južne strane od ozakonjene prizemne građevine, - drvenu terasu nepravilnog tlocrtnog oblika na dva nivoa max.tl.dim. cca 33,10 x 6,90 m, kojoj se pristupa sa okolnog terena drvenim stepeništem dimenzija 4,00 x 1,70 m, visine prve terase cca 80 cm, te druge terase visine cca 1,50 m mjereno od okolne terase koja je natkrivena drevnom nadstrešnicom sa pokrovom od slame max.tl.dim. cca 33,10 x 3,50 m, visine cca 2,60 m mjereno od druge terase, izgrađena sa sjeverne strane od ozakonjene prizemne građevine, - drvenu terasu max.tl.dim. cca 14,00 x 7,00 m, debljine cca 10 cm ograđene drvenom ogradom unutar koje su postavljene sprave za trening, te koja je natkrivena platnom učvršćenim na bočne drvene stupove na visini od cca 2,70 m mjereno od terase, izgrađena sa istočne strane od ozakonjene prizemne građevine, koji su izgrađeni bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole na lokaciji u Kolanu, na otoku Pagu, uvala Zrće, predio Katarelac, na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postalo izvršno 25. srpnja 2025., točkom 2. se utvrđuje kako tužitelj nije uklonio predmetne građevine opisane u točki 1. u ostavljenom roku, točkom 3. riješeno je da će se izvršenje rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03- 12-01-25-09 od 4. srpnja 2025. provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom od dana 4. rujna 2025., točkom 4. riješeno je da će se o troškovima izvršenja ovog rješenja putem treće osobe koje snosi izvršenik uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada donijeti posebno rješenje, dok je točkom 5. riješeno kako će izvršenje inspekcijskog rješenja putem treće osobe osiguravati nadležna policijska uprava, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

11.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-09 od 4. srpnja 2025., kojim je tužitelju kao vlasniku naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane građevine postalo izvršno 25. srpnja 2025.

12.Potom, nesporno je i da je tužitelj protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-362- 02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-09 od 4. srpnja 2025., pokrenuo upravni spor, u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: Us I-1934/2025-17 od 24. veljače 2025. odbio njegov tužbeni zahtjev za poništenjem citiranog rješenja, koja presuda prema podacima eSpisa do dana zaključenja rasprave u ovom sporu nije postala pravomoćna.

13.Nadalje, neprijeporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom obavljenim 29. srpnja 2025. od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio predmetne građevine, o čemu je sastavljen zapisnik, te su fotografirane predmetne građevine, koje fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, a koji zapisnik prileže spisu.

14.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

15.Odredbom čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje (u daljnjem tekstu: izvršenik). Potom, odredbom članka 139. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.

Stavkom 2. da rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah.

Stavkom 3. da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.

Stavkom 4. da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

16.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03- 12-01-25-09 od 4. srpnja 2025. postalo izvršno 25. srpnja 2025., koju okolnosti tužitelj niti ne spori. Također, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije u ostavljenom roku uklonio predmetne građevine, što je isto tako neprijeporno, budući da tužitelj niti to tužbom ne spori, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 29. srpnja 2025., koji prileže upravnom spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 4. srpnja 2025. upozoren da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak ako ne postupi po naredbi iz točke 1. rješenja o uklanjanju od 4. srpnja 2025. bez prethodnog izricanja novčanih kazni, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim je određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno s početkom od dana 4. rujna 2025.

18.Ovaj sud najprije primjećuje kako tužitelj u značajnom dijelu u tužbi ističe prigovore koji se odnose na zakonitost samog rješenja o uklanjanju od 4. srpnja 2025. s obzirom da osporava pasivnu legitimaciju, te procesne povrede prilikom sastavljana zapisnika o inspekcijskom nadzoru koji su prethodili donošenju rješenja o uklanjanju, međutim s tim u vezi za istaknuti je kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 30. srpnja 2025., dakle rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju, s čim u vezi je dodatno za navesti kako je tužitelj prigovore koje sada ističe u tužbi imao priliku isticati u sporu koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Us I-1934/2025, u kojem je predmet spora ocjena zakonitosti samog rješenja o uklanjanju, u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: Us I-1934/2025-14 od 28. veljače 2025. odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o uklanjanju, i u kojoj presudi su otklonjeni takvi prigovori, pa se tužitelja u tom pogledu upućuje na obrazloženje citirane presude, kod kojeg nespornog stanja stvari je potpuno jasno da su prigovori koje tužitelj ističe u pogledu zakonitosti rješenja o uklanjanju u cijelosti bespredmetni, to stoga što uslijed prethodno obrazloženog u ovom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost tog rješenja.

19.Stoga, glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe promašenu pasivnu legitimaciju, odnosno da on nije investitor građevina u odnosu na koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, slijedom čega po njegovom mišljenju nije bilo mjesta donošenju rješenja kojim se njemu naređuje takva inspekcijska mjera, pa tako niti donošenju rješenja kojim se izvršava to rješenje, za kazati je kako su ovakvi navodi u cijelosti neosnovani.

20.Naime, s prethodnim u vezi za kazati je kako je odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom, što pak znači da je nedvojbeno kako se inspekcijska mjera uklanjanja može izreći vlasniku građevine, pa s obzirom da je u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno da je upravo tužitelj vlasnik predmetnih građevina, a koju činjenicu niti sam tužitelj ne spori, to je pak jasno da tuženik nije nezakonito postupio kada je rješenjem od 4. srpnja 2025. inspekcijsku mjeru uklanjanja naredio tužitelju kao nespornom vlasniku građevine, pa kako je dakle upravo u tom rješenju utvrđen vlasnikom predmetnih građevina, jasno je da je zakonito upravo u odnosu na tužitelja doneseno i rješenje o izvršenju tog rješenja. Pored toga, za nadodati je kako, u situaciji kada se inspekcijska mjera uklanjanja naređuje vlasniku, tada je dostatno utvrditi tko je vlasnik građevina, kao što je to u bilo i u predmetnoj upravnoj stvari, slijedom čega je nedvojbeno da u toj situaciji vlasnik ne mora biti istovremeno i investitor građevina jer takav uvjet ne mora biti kumulativno ispunjen s obzirom da je dostatno da netko bude vlasnik da mu se takva mjera naredi, a nije potrebno da vlasnik pored toga što je vlasnik ujedno bude i investitor.

21.U odnosu pak na tužbene navode u kojima tužitelj apostrofira procesne povrede koje bi bile počinjene u provedenom upravnom inspekcijskom postupku s obzirom da zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 30. svibnja 2025. sadrži upozorenja stranci u smislu odredbi čl. 64. st. 6. i 158. st. 6. Zakona o općem upravnom postupku, iako prilikom tog inspekcijskog nadzora stranka nije bila prisutna, odnosno istom su nazočili isključivo građevinski inspektori, za kazati ja kako su takvi prigovori već otklonjeni u presudi ovog suda poslovni broj: Us I-1934/2025-14 od 28. veljače 2025., pa se radi nepotrebnog ponavljanja tužitelja u tom pogledu upućuje na obrazloženje citirane presude, s tim da je dodatno za navesti kako je osporeno rješenje tuženika doneseno na temelju činjenica utvrđenih prilikom obavljenog kontrolnog inspekcijskog nadzora dana 29. srpnja 2025., o čemu je sastavljen zapisnik, koji prileže upravnom spisu, a ne na temelju zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 30. svibnja 2025.

22.Također, vezano za procesne povrede koje bi bile počinjene u provedenom upravnom postupku za navesti je kako u smislu odredbe čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, pa kako je građevinski inspektor dakle ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o uklanjanju, to pak znači da je tim prije ovlašten bez saslušanja tužitelja donijeti rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju, s tim da se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Pored toga, za nadodati je kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu u spisu ovog suda poslovni broj: Us I-1934/2025 razvidno da je upravo tužitelju dostavljen zapisnik od 30. svibnja 2025. radi očitovanja i izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom inspekcijskog nadzora, nakon čega je tužitelj u upravni spis dostavio svoje pisano očitovanje od 4. srpnja 2025., slijedom čega je nedvojbeno da je tužitelju u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nesporno omogućeno očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, zbog čega su navodi u kojima tužitelj tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani, a to posebice kod nespornog stanja stvari i to da tužitelj uopće ne spori da on nije izvršio rješenje o uklanjanju, odnosno da nije uklonio građevine za koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, a jedini razlog provođenja kontrolnog inspekcijskog nadzora je i bio utvrditi činjenicu je li tužitelj postupio sukladno rješenju u uklanjanju, koja činjenica je nesporno utvrđena i koju činjenicu niti sam tužitelj ne spori.

23.U svezi prethodno izloženog, a vezano za omogućavanje sudjelovanja na kontrolnom inspekcijskom nadzoru, za nadodati je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a imajući u vidu da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da inspekcijski nadzor koji se provodi radi kontrole izvršenja rješenja o uklanjanju, kako je to bilo u predmetnoj upravnoj stvari, nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost da tužitelj ne bi bio pozvan na kontrolni inspekcijski pregled nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja.

24.Nadalje, vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ukazuje na nemogućnost izvršenja osporenog rješenja s obzirom da je predmetna nekretnina dana u zakup, odnosno u podzakup drugim pravnim osobama, za kazati je kako se ovakvi navodi ukazuju potpuno neutemeljenima, to pak stoga što tužitelj kao nesporni vlasnik građevina nesumnjivo ima mogućnost pristupa istima bez obzira na sklopljene ugovore o zakupu, odnosno podzakupu, a što dodatno potvrđuje i činjenica da je upravo opunomoćenica tužitelja dopisom upućenim tuženiku od 3. rujna 2025. istog izvijestila da su bespravno dograđeni dijelovi ozakonjene građevine ugostiteljske namjene uklonjeni, što samo dodatno potvrđuje da je tužitelj imao nesmetan pristup predmetnim građevinama, te da nije imao nikakvih zapreka postupiti sukladno naređenoj inspekcijskoj mjeri iz osporenog rješenja tuženika.

25.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, koje okolnosti tužitelj uopće ne spori, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

26.Konačno, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako se u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP- a, pa kako tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme, mjesto i način izvršenja, to je potpuno jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

27.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

28.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

29.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja i to u posebno zaštićenom području, kojom se devastira prostor, odgoda bi stoga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

30.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 24. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicama tužitelja odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ksenija Grba i Maja Kovač, Rijeka, Matačićeva 1/I, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 18. veljače 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.