Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: P-278/2025-47

(raniji broj: P-302/2019)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva - Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Ireni Blauhorn, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Jadranski trg br. 3/a, Rijeka, OIB:23057039320, zastupanog punom. Dini Miljak, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punom. tužitelja i zamjenika punom. tuženika na ročištu radi objave presude održanom 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank Rijeka d.d., Jadranski trg 3/a, OIB:23057039320, da isplati tužitelju ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih kamata i valute iznos od 7.661,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdobl je koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank Rijeka d.d., Jadranski trg 3/a, OIB:23057039320, da plati tužitelju ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.059,68 eura na ime razlike glavnice, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 475,85 eura/3.585,31 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos za razdoblje od 2. veljače 2006. do 2. prosinca 2008. (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank Rijeka d.d., Jadranski trg 3/a, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320, da tužitelju ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 1.420,89 eura eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 24. veljače 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 14. svibnja 2019. naveo da je 18. listopada 2005. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102675077, koji je solemniziran dana 19. listopada 2005. po javnom bilježniku Mirjani Brčić iz [adresa], pod brojem OU-183/2005. kojim ugovorom je tužitelj podigao kredit u iznosu od 63.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan puštanja kredita u tečaj, te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Tužena banka je u Ugovor o kreditu, kao i eventualno pripadajuće Anekse Ugovoru, ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostrane Odluke o kamatnim stopama tužene, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno članku 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07 i 79/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer Ugovorom o kreditu nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe također uzrokuje ništetnost tako ugovorene kamatne stope, što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima. Ujedno, tuženik je sa tužiteljem ugovorio i valutnu klauzulu u CHF koja je isto tako ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je također protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07 i 79/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, time da je posljedica nepoštenosti ugovorene odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača ). Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske je donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i u odnosu na tuženika i ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i za predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika. Radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi i na ovaj predmet. Tužitelj je dana 24. prosinca 2015. s tuženikom sklopio Aneks 1 ugovor o kreditu broj 5102675077 solemniziran kod javnog bilježnika Marine Augustinović-Željke Tranfić iz Karlovca pod brojem OV-14761/2015 dana 28. prosinca 2015. kojim Aneksom je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, a sve prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Člankom 5.3. Aneksa ugovoru o kreditu utvrđeno je da tražbina tužitelja prema tuženiku, nakon provedene konverzije, iznosi 26.187,72 kune koji iznos je tužitelju isplaćen kroz umanjenje kasnijih anuiteta kredita. Bez obzira što je tužitelj konvertirao kredit i na ime te konverzije dobio određenu isplatu, njegovo potraživanje nije u cijelosti isplaćeno, slijedom čega tužitelj ovom tužbom, postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema odluci tuženika i valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, a sve budući da su odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i odredbe ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu ništetne. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da se presudom naloži tuženiku da isplati tužitelju ukupni iznos od 84.000,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kama tama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koji iznos će detaljno biti specificiran nakon nalaza i mišljenja vještaka.

2.Podneskom od 21. lipnja 2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev kojim predlaže da se presudom naloži tuženiku da tužitelju na ime preplaćenih kamata i valute plati iznos od 7.661,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do isplate i iznos od 2.029,68 eura na ime razlike glavnice zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do isplate.

3.Na ročištu održanom dana 10. srpnja 2024. sud je dopustio preinaku tužbe sukladno odredbi članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama.

4.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenih zahtjeva tužitelja i to s više osnova. Tužitelj i tuženik su dana 24. prosinca 2015. sklopili Aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno ZIDZPK/15. Tim Aneksom su parnične stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelj je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, Aneksom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu u članku 6. Aneksa), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Tuženik je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Prema tome, potpisivanju Aneksa je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od stranke ovlaštenog revizora. Sukladno odredbi članka 19c točka 4. ZIDZPK/15 prilikom konverzije kredita uzeti su u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početnih utvrđenih obroka u CHF te su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivoj na dan uplate, pri izračunu konverzije uzeta je valuta kredita (CHF- EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit. Postupak konverzije je sukladno odredbama ZIDZPK/15 proveden na način:

1.utvrđen je iznos glavnice kredita s valutnom klauzulom u eurima na dan isplate kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita;

2.definirana je kamatna stopa koja je vrijedila za kredit s valutnom klauzulom u eurima iste namjene, roka i iznosa, na dan isplate kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Također su uzete u obzir i promjene kamatnih stopa tijekom razdoblja koje su primijenjene na korisnike kredita s valutnom klauzulom u eurima;

3.kreiran je otplatni plan za novi EURski kredit na način da su rok i dinamika otplate preuzeti iz ugovorenog kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima; 4.iznosi koji su uplaćivani u korist partije kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima preračunati su u eure po tečaju na dan uplate te su se iz navedenih iznosa zatvarale dospjele obveze sukladno otplatnom planu za EURski kredit.

Tuženik ističe da su potrošači sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu u CHF kojim je taj kredit konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR ugovorno riješili pitanje iznosa koje su preplatili radi ev. neosnovanog povećanja stope ugovorne kamate i promjena u tečaju na način da su ti iznosi njima priznati i uračunati u povrat kredita, sada s valutnom klauzulom u EUR, pa su stoga takvi tužbeni zahtjev i u cijelosti neosnovani. Tuženik ističe prigovor zastare zbog proteka trogodišnjeg roka. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja nego i od strane drugih osoba odnosno uplate su vršene i od strane trgovačko ugostiteljskog obrta TU te poslodavca sudužnice (Ministarstvo pravosuđa). U ovom postupku je potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koji se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze. Tužitelju su bile dostupne sve informacije kojima se pojašnjava pojam valutne klauzule odnosno tužitelju je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak. Ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik su dobrovoljno pristali na rizik promjenjivog tečaja, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Slijedom navedenog, ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

Tuženik ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Tuženik ističe prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 3.585,31 kuna kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja i predlaže da se presudom utvrdi da postoji tražbina tužitelja prema tužitelju u iznosu od 3.585,31 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od za razdoblje od 2.2.2006. do 2.12.2008.

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem ugovora o kreditu (l.br. 4-10spisa), Aneksa broj 1 ugovora o kreditu (l.br. 11-16 spisa), podataka (l.br. 17-19 spisa), pregleda prometa po partiji kredita (l.br. 20-32 spisa), dopisa (l.br. 33-34 spisa), obavijesti (l.br. 35-39 spisa), podataka (l.br. 51-57 spisa), podataka (l.br. 58-74 spisa), izvanredne revizije (l.br. 75-97 spisa), podataka (l.br. 98-121 spisa), metodologije utvrđivanja promjene kamatnih stopa (l.br. 123-126 spisa), obavijesti o usklađivanju kamatne stope (l.br. 127-129 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (l.br. 204-219 spisa), te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

7.Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je naveo da je predmetni ugovor o kreditu zaključio s tuženikom 18.10.2005. godine kojim ugovorom je tuženik njemu isplatio u gotovini iznos od 63.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama umanjeno za naknadu za obradu kredita. Tužitelj je koristio kredit za adaptaciju obiteljske kuće. S obzirom da su mu trebala financijska sredstva za dogradnju i uređenje kuće obratio se tuženoj banci i referentu gospođi Ž, koja mu je detaljno objasnila uvjete kredita, zahtijevao je da uvjeti budu takvi da je kredit financijski u mogućnosti otplaćivati. Pristao je na ponuđeni ugovor, a referentica mu je rekla da je kredit u CHF sigurna valuta. Razgovarali su i o kamatnoj stopi. Kredit je otplatio 2016. godine, provedena je konverzija ovog ugovora i utvrđeno je da je preplatio kredit te je za iznos od 25.000,00 do 30.000,00 kuna izvršen prijeboj potraživanja s ratama i budućim ratama. Prihvatio je konverziju koju je banka ponudila jer mu je to financijski odgovaralo. Bio je svjestan da rata može varirati ovisno o tečaju CHF u odnosu na kune, ali nije očekivao toliko velike promjene.

8.Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. je utvrđeno da su Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 18. listopada 2005. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5102675077 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

-iznos kredita je kunska protuvrijednost od 63.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju banke na dan isplate kredita,

-ugovoren je rok otplate od 216 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 8,25% godišnje na dan sklapanja Ugovora,

-prema pregledu prometa po kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 1. prosinca 2005., a sljedećih svakog prvog dana u mjesecu,

-utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan plaćanja.

Kredit je iskorišten 20. listopada 2005., s kojim danom je srednji tečaj banke za valutu CHF iznosio 4,720600 kn za 1 CHF, pa je dakle isplaćeni iznos od 63.000,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 297.397,80 kn.

Dana 24. prosinca 2015. tužitelj i tuženik zaključili su Aneks broj 1 Ugovo ra o kreditu broj 5102675077 (u daljnjem tekstu: Dodatak Ugovora), sa sljedećim osnovnim elementima:

-na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica konvertiranog kredita u EUR iznosi 26.707,03 EUR,

-prema izračunu konverzije, korisnik je uplatama po kreditu u CHF više uplatio konvertirani kredit u EUR u iznosu od 26.187,72 kn, a prema srednjem tečaju HNB za valutu EUR na dan 30. rujna 2015. (1 EUR = 7,632078 kn) radilo se o iznosu protuvrijednosti od 3.431,27 EUR.

Uvidom u dostavljeni pregled promjena kamatnih stopa po kreditu, utvrđeno je kako je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana, te je iznosila kako slijedi:

-8,25% godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 1. travnja 2009.,

-9,20% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. svibnja 2009. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. listopada 2011.,

-8,85% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. studenog 2011. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. srpnja 2014.,

-8,843% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. kolovoza 2014. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. siječnja 2015.,

-8,831% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. veljače 2015. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. srpnja 2015.,

-8,073% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. kolovoza 2015. do konca izračuna. Za odgovaranje na postavljene zadatke, u Tabeli 1 daje se otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate, kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima:

-glavnica u iznosu od 63.000,00 CHF,

-fiksna stopa ugovornih kamata od 8,25% godišnje, te će se usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova iskazati razlike u visini obveza, i to:

-prvo se iskazuju razlike u visini anuiteta, koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate (stupac 'm' Tabele 1),

-zatim se te razlike iskazuju u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog srednjeg tečaja kreditora na dan korištenja kredita (stupac 'p' Tabele 1),

-konačno, iskazuju se razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja (stupac 's' Tabele 1), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd' Tabele 1) pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan plaćanja svake pojedine obveze i početnog tečaj važećeg na dan korištenja kredita),

-s obzirom da je po predmetnom kreditu provedena konverz ija, radi ocjene učinka efekata konverzije, obračunane su i iskazane i zatezne kamate na razlike u visini anuiteta (stupac 'r' Tabele 1), kao i na razlike po osnovi promjene tečaja (stupac 't' Tabele 1) do 30. rujna 2015. te je sačinjen obračun preostalog potraživanja uz uračunavanje preplate priznate u konverziji.

U skladu s čl. 11.d Zakona o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju1, za obveze plaćene na dan 27. siječnja 2015. pa nadalje primijenjen je tečaj od 6,39 kn za 1 CHF, a koji je utvrđen za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu navedenog zakona.

Što se tiče dijela zadatka koji se odnosi na očitovanje jesu li sve uplate uze te u obzir prilikom konverzije, odnosno je li ih tuženik iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu, na isto se očitujemo na način da je pregledom popisa uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih od ugovaranja kredita do konverzije kredita, kao i izračuna konverzije predmetnog kredita (list 54.-57. spisa) razvidno da su sve uplate tužitelja do zaključno 30. rujna 2015. iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu.

Prema priloženoj Tablici manje priznati iznos preplate predmetnog kredita iznosi 7.661,07 EUR.

9.Prema nalazu vještaka odnosno Tabeli rekapitulacije na dan 30. rujna 2015. (l.br. 217 spisa) proizlazi da je manje priznati iznos umanjenja glavnice od 2.059,68 eura uračunat u manje priznati iznos preplate od 7.661,07 eura, slijedom čega je tužitelja valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.059,68 eura jer je taj iznos prema nalazu vještak uračunat u dosuđen iznos preplate od 7.661,07 eura, radi čega je valjalo presuditi kao pod točkom II. izreke.

10.U predmetnom postupku tužitelj zahtjeva povrat utuženih iznosa s osnove preplaćene kamate po ugovoru o kreditu sklopljenog sa tuženikom i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule u CHF (promjene tečaja), a svoj zahtjev temelji na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoren švicarski franak-CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica.

11.Iz ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5102675077 od 18. listopada 2005. proizlazi da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita ugovorili da kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 63.000,00 CHF koji se obračunava po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, a namjena je hipotekarni krediti građana, gotovinski krediti uz hipoteku, uz rok vraćanja 216 mjeseci od puštanja kredita u tečaj.

12.Tuženik je tijekom trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu te je nesporno i da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta.

13.Nadalje, sud nalazi nespornim:

-da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/1204 od 9. travnja 2015.;

-da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike

Hrvatske Revt-2221/2018 od 3. rujna 2019.;

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tuženika te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

14.Sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014), koji je bio na snazi u vrijeme kada je citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna, odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15.Isto tako, ranijim Zakonom o zaštiti potrošača/07, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, je u članku 138a propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. ovog Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16.Odredbomn članka 502c Zakona o parničnom postupku je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a stavak 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi Zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štititi u kojem slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17.Sud smatra da se pravna utvrđenja iz presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača imaju primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava odnosno ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, koju je ništetnos t sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

18.S obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu koji je zaključen između stranaka u razdoblju na koje se odnosi citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava i da je tim ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom banke odnosno u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom i ništetnom, kao i da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom trgovački sud utvrdio nepoštenom i ništetnom, ovaj sud smatra da je sukladno citiranim odredbama članka 138a Zakona o zaštiti potrošača/07, članka 118 Zakona o zaštiti potrošača/14 i članka 502c Zakona o parničnom postupku tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom parničnom postupku.

19.Sud smatra da tuženik neosnovano predlaže prekid ovog parničnog postupka budući da su sva odlučna pitanja po kolektivnoj tužbi riješena, te isto tako su neosnovani navodi tuženika da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije nepoštena i ništetna budući da su sudovi o tom pitanju zauzeli jasna stanovišta kao i u odnosu na pitanje nepoštenosti valutne klauzule.

20.Dana 24. prosinca 2015. stranke su sklopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102675077 kojim je utvrđeno da u skladu s odredbama ZIDZPK se utvrđuje da obveza korisnika kredita iz osnovnog ugovora u CHF po provedbi konverzije na dan 30. rujna 2015. na ime nedospjele glavnice kredita iznosi 26.707,03 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koja će se podmirivati sukladno otplatnom planu iz članka 9. ovog Aneksa. Također je utvrđeno da po provedbi konverzije postoji više uplaćeni iznos (preplata) iz članka 1. ZIDZPK kojim je uz Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19C stavak 1. točka 5. u iznosu od 26.187,72 HRK čije korištenje/isplata će se regulirati Sporazumom iz članka 7. koji je sastavni dio ovog Aneksa.

21.Potrošač koji je sklopio Ugovor o konverziji kredita po članku 19c stavak 1. točka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ukoliko postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulu u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve to ukoliko to nije izrijekom između stranaka riješeno navedenim Sporazumom. Odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, a budući da je ratio donošenja navedenog Zakona prema odredbi članka 19b Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je propisano konverzija kredita denominiranog u CHF i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva promjenu konverzije kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kredit, a položaj potrošača s kreditom denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Sklapanjem Sporazuma sukladno članku 19c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača kao korisnika kredita te biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koja je bila narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

Sukladno odredbi članka 19c stavak 1. točka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primjeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na sve kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama valutnom klauzulom u CHF, pa bi posljedično tome prilikom zaključka da li je sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena neravnoteža u odnosima potrošača i banke trebalo voditi računa i o tome je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u EUR-ima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora ili uz promjene kamatne stope i tečaja EUR-a kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije kao što se radi o konkretnom slučaju.

22.Dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uređuju se pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i onih, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao svojih prava koja u ovom postupku zahtjeva, a niti da je takvo odricanje propisano odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, već je suprotno tome odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a niti je Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kao učinak konverzije propisa gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora. Prema tome, sklapanjem navedenog Dodatka tužiteljica i tuženik su sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju konačno uredili svoj pravni odnos i to za razdoblje nakon njegovog sklapanja, ali ne i za razdoblje koje je tome prethodilo.

23.Pravo je potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita da i nakon sklapanja tog Sporazuma ostvaruje pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koje potrošaču banka uračunava prilikom konverzije kredita i to po pravilima o stjecanju bez osnove.

24.Sud smatra da istaknuti prigovor prijeboja nije osnovan jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 323. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga informirao o odlučnim okolnostima vezanim za promjenu kamatne stope odnosno u konkretnom slučaju za rizičnost valutne klauzule u CHF tako da je krivnja za ništetnost ugovornih odredbi na njegovoj strani, prema tome, tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost navedenih odredbi već je upravo suprotno tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi.

25.Tužitelj na osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništa nije primio pa da bi bio u obvezi primljeno vratiti tuženiku, a ukoliko se prijeboj potraživanja zahtjeva po osnovi naknade štete sud smatra da je odgovornost za štetu u slučaju ništetnosti ugovornih odredbi na strani tuženika, slijedom čega je valjalo presuditi kao pod točkom II. izreke.

26.SlIjedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćene iznose s osnove promjenjive kamatne stope i razlike u tečaju CHF, a prema nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 7.661,07 EUR-a sa zakonskom kamatom sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

27.Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku, zauzeo odgovor: da je suprotan odredbi članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji su sudjelovali u sklapanju ugovora o kreditu koje je trgovac predložio na okolnosti pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

28.Tuženik je povukao prijedlog za saslušanje predloženih svjedoka radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja o odredbama ugovora o kreditu, a saslušanjem tužitelja je utvrđeno da mu je referent u banci detaljno objasnio uvjete kredita, da je pristao na ponuđeni ugovor, da je referentica rekla da je kredit u CHF sigurna valuta, razgovarali su i o kamatnoj stopi, bio je svjestan da rata može varirati ovisno o tečaju CHF u odnosu na kune, ali nije očekivao toliko velike promjene, iz čega proizlazi da se o odredbama predmetnog ugovora nije detaljno i konkretno pregovaralo u smislu jasnih i nedvosmislenih promjena u pogledu kamatnih stopa i valutne klauzule.

29.Prema odredbi članka 3 točka 1. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a saslušanjem tužitelja je utvrđeno da je ugovor sklopljen u svrhu adaptacije obiteljske kuće, a iz ugovora o kreditu proizlazi da je namjena predmetnog kredita bio hipotekarni kredit građana, gotovinski kredit uz hipoteku u kojem su članovi najuže obitelji tužitelja bili sudužnik i založni dužnici, pa proizlazi da je tužitelj dokazao da je kao ugovorna strana u predmetnom ugovoru imao svojstvo potrošača jer je predmetna sredstva koristio za osobne potrebe adaptacije obiteljske kuće.

30.Nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare predmetnog potraživanja budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj individualnu tužbu u ovom predmetu podnio 14. svibnja 2019., da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu utuženo razdoblje za povrat preplaćene kamate i s osnove tečajne razlike od mjeseca prosinca 2005. pa do mjeseca listopada 2015., zatim da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena 4. travnja 2012., te da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 u odnosu na nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. srpnja 2018. jer podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih interesa prekinut tijek zastare, a pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu dana 13. lipnja 2014. zastara je počela teći ispočetka, dok je u odnosu na tražbinu s osnove ugovorene valute zastara počela ponovo teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018., a vrijeme prije prekida se ne uračunava u tijek zastare. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu tih tužbi.

31.Prema tome, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, pa je zastara za individualne tužbe ponovno počela teći 13. lipnja 2014., u odnosu na tražbinu s osnove povrata preplaćene kamate, te ponovno počela teći 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnove ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

32.U predmetnoj pravnoj stvari je tužba podnesena 24. svibnja 2019., a kod stjecanja bez osnove se primjenjuje članak 225. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare te kako je citiranim presudama utvrđeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare koja počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

33.Nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što su uplate vršene od strane tužitelja i drugih osoba budući da su sve uplate prihvaćene kao otplate predmetnog kredita u kojem je tužitelj stranka kao korisnik kredita.

34.Prema priloženom troškovniku (l.br. 671 spisa) tužitelj potražuje parnične troškove u iznosu od 3.134,05 eura.

35.Prema priloženom troškovniku ( 442 i 674 spisa) tuženik potražuje parnične troškove u iznosu od 2.250,00 eura.

36.U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je potraživao ukupni iznos od 9.720,75 eura, a tužitelju je u ovom parničnom postupku priznato pravo na isplatu iznosa od 7.661,07 eura.

37.Slijedom navedenog, proizlazi da je tužitelj u ovom parničnom postupku uspio sa 73,13% tužbenog zahtjeva, a tuženik je uspio sa 26,87% uspjeha u sporu.

38.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst; 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP-a) i tuženiku dosudio parnične troškove razmjerno uspjehu u parnici.

39.Tužitelju su priznati troškovi zastupanja odmjereni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9 s PDV-om i to:

-za sastav tužbe

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 4. studenog 2019.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 18. studenog 2019.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 27. srpnja 2021.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 28. studenog 2023.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 21. lipnja 2024.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 10. srpnja 2024.

u iznosu od 250,00 eura,

-za pristup ročištu radi objave dana 5. rujna 2024.

u iznosu od 125,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 2. veljače 2026.

u iznosu od 250,00 eura,

-za pristup ročištu radi objave dana 24. veljače 2026. u iznosu od 125,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura.

40.Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 530,89 eura.

41.Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 157,94 eura jer se u vrijeme podnošenja tužbe 14. svibnja 2019. plaćala pristojba na tužbu u predmetima tužitelja koji su pokrenuti u postupcima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a koja pristojba se ne plaća tek od 14. svibnja 2023. odnosno nakon donošenja Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/2023).

42.Tužitelju je valjalo priznati i trošak preliminarnog obračuna predmetnog potraživanja u iznosu od 132,70 eura jer sud smatra da se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka.

43.Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 3.071,53 eura.

44.Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (uspjeh tužitelja 73,13%) oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (uspjeh tuženika 26,87%) proizlazi da je nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici tužitelju valjalo odmjeriti naknadu dijela takvih troškova u iznosu od 46,26% od priznatih troškova (73,13% -26,87%=46,26%).

45.Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 1.420,89 eura (3.071,53 eura x 46,26% =1.420,89 eura).

46.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 24. veljače 2026.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti

1.Odvjetnica Irena Blauhorn, Karlovac, Tuškanova br. 10

2.Odvjetnik Dino Miljak, Zagreb, Lopašićeva br. 6