Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1044/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925, zastupan po odvjetnicima iz Stefanović, P, Bulić i Pletikosa odvjetničko društvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 29. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Nikole Božića, odvjetnika u Zagrebu, odlukom objavljenom 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

l. Utvrđuju se ništetnima odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj 01796, koji su sklopili tužiteljica PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Porsche Mobiliti d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925, a koje odredbe ugovora se odnose na jednostranu promjenu kamatne stope od strane tuženika i valutnu klauzulu vezanu za CHF radi otplate tog kredita.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925 da tužiteljici PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih iznosa zbog tečajne razlike nastale uslijed primjeni odredbi potrošačkog ugovora o kreditu pobliže opisanog u točki I. izreke ove Presude, kojima su glavnica, kamate te obveza povrata kredita i visina anuiteta vezani uz CHF, isplati novčani iznos od 1.624,89 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 5,19 eur od dana 17. studenog 2008. do isplate,

- iznos od 2,96 eur od dana 17. prosinca 2008. do isplate,

- iznos od 11,49 eur od dana 17. siječnja 2009. do isplate,

- iznos od 13,71 eur od dana 17. veljače 2009. do isplate,

- iznos od 14,71 eur od dana 17. ožujka 2009. do isplate,

- iznos od 12,19 eur od dana 17. travnja 2009. do isplate,

- iznos od 10,89 eur od dana 17. svibnja 2009. do isplate,

- iznos od 8,63 eur od dana 17. lipnja 2009. do isplate,

- iznos od 6,86 eur od dana 17. srpnja 2009. do isplate,

- iznos od 7,06 eur od dana 17. kolovoza 2009. do isplate,

- iznos od 8,97 eur od dana 17. rujna 2009. do isplate,

- iznos od 7,83 eur od dana 17. listopada 2009. do isplate,

- iznos od 7,94 eur od dana 17. studenog 2009. do isplate,

- iznos od 5,34 eur od dana 17. prosinca 2009. do isplate,

- iznos od 7,95 eur od dana 17. siječnja 2010. do isplate,

- iznos od 9,68 eur od dana 17. veljače 2010. do isplate,

- iznos od 9,84 eur od dana 17. ožujka 2010. do isplate,

- iznos od 15,30 eur od dana 17. travnja 2010. do isplate,

- iznos od 12,90 eur od dana 17. svibnja 2010. do isplate,

- iznos od 15,22 eur od dana 17. lipnja 2010. do isplate,

- iznos od 24,00 eur od dana 17. srpnja 2010. do isplate,

- iznos od 20,94 eur od dana 17. kolovoza 2010. do isplate,

- iznos od 30,86 eur od dana 17. rujna 2010. do isplate,

- iznos od 26,48 eur od dana 17. listopada 2010. do isplate,

- iznos od 22,93 eur od dana 17. studenog 2010. do isplate,

- iznos od 33,42 eur od dana 17. prosinca 2010. do isplate,

- iznos od 43,33 eur od dana 17. siječnja 2011. do isplate,

- iznos od 36,40 eur od dana 17. veljače 2011. do isplate,

- iznos od 39,06 eur od dana 17. ožujka 2011. do isplate,

- iznos od 32,51 eur od dana 17. travnja 2011. do isplate,

- iznos od 41,64 eur od dana 17. svibnja 2011. do isplate,

- iznos od 50,36 eur od dana 17. lipnja 2011. do isplate,

- iznos od 45,89 eur od dana 17. srpnja 2011. do isplate,

- iznos od 982,42 eur od dana 4. kolovoza 2011. do isplate

po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. računa po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj 01796, koji su sklopili tužiteljica PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Porsche Mobiliti d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB:36514183925, kojom se Korisnik kredita obvezuje izvršiti uplatu tuženiku u iznosu po obračunu tuženika na ime troškova obrade kredita, te na ime naknade štete zbog prijevremene otplate istoga kredita.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. sa sjedištem u [adresa], da tužiteljici PP iz [adresa], na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita pobliže opisanog u točki I. izreke ove Presude isplati iznos od 331,50 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća prve rate kredita 16. travnja 2008. pa do isplate, koja zatezna kamata se računa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. sa sjedištem u [adresa], da tužiteljici PP iz [adresa], na ime naplaćene naknade štete zbog prijevremene otplate kredita pobliže opisanog u točki I. izreke ove Presude isplati iznos od 85,36 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 03. 08. 2011. godine (prvi sljedeći dan nakon naplate te naknade), koja zatezna kamata se računa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe na način kako je istu tužitelj naznačio u podnesku od 11. studenog 2025. u kojem uz već postojeće zahtjeve u tužbi ističe i druge zahtjeve kojim traži utvrđenje ništetnom odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i isplatu novčanog iznosa koji je tuženik od tužitelja naplatio temeljem odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. sa sjedištem u [adresa], da tužiteljici PP iz [adresa], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.231,18 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova iznad iznosa od 2.231,18 eura do iznosa od 2.495,38 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu dana 13. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi u bitnome navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom, kao davateljem kredita sklopio 26. ožujka 2008. Ugovor o kreditu broj: 01796, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.426,92 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb važećem na dan plaćanja. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti s pripadajućim kamatama na rok od 60 mjeseci. Kredit je odobren radi financiranja troškova kupnje novog osobnog automobila Seat Ibiza, 14. 16V. Predmetnim Ugovorom ugovorena je redovna kamata koja se tijekom otplate mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, kao i valutna klauzula kojom je otplata kredita vezana uz tečaj valute CHF u odnosu na kunu. Također je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva te za prijevremenu otplatu kredita. Dalje navodi da ga tuženik prilikom sklapanja ugovora nije niti usmeno, a niti pismeno upozorio na moguće rizike vezane uz sklapanje ugovora sa valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, kao niti da je rizik sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR. Mišljenja je da nije mogao pregovarati o navedenim odredbama, kao niti o odredbi kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita. Zbog toga smatra da tužitelju nije bio razjašnjen utjecaj promjene kamatne stope i valutne klauzule na visinu anuiteta, kao niti relacija odnosa između iznosa naknade za prijevremenu otplatu kredita i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Smatra da je to sve znatno utjecalo na tužiteljeve financijske obveze koje je imao po predmetnom kreditu te da tužitelj ne bi niti zaključio takav ugovor da je znao da će se zbog tih odredbi njegova financijska obveza po kreditu povećati više od onog što je navedeno u početnom otplatnom planu. Slijedom svega navedenog smatra da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nisu bile ugovorena u dobroj vjeri te su iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega navedene odredbe smatra nepoštenim i ništetnim. Stoga pored utvrđenja da su navedene odredbe ništetne u tužbenom zahtjevu potražuje isplatu svega onoga što je tuženiku platio po osnovi takvih odredbi. Obvezao se tužbeni zahtjev konačno specificirati nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja jer ne raspolaže potrebnim znanjima za izračun preplate. Pri tome se u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj katnoj stopi i valutnoj klauzuli poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora koji je proveden u slučaju "Franak", jer smatra da se učinci sudskih odluka iz tog slučaja imaju temeljem čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku primijeniti i u konkretnom slučaju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti i nedostatka aktivne legitimacije. Smatra da je za suđenje nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika. S obzirom da tuženik ima sjedište u [adresa] smatra nadležnim odgovarajući sud u Zagrebu. Također ističe da je predmetnim Ugovorom ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove koje proisteknu iz Ugovora. Mišljenja je da se u konkretnom slučaju tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivnog spora koji je proveden u slučaju "Franak" jer tuženik nije sudjelovao u tom sporu. Također je mišljenja da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se na konkretni ugovorni odnos ne mogu primijeniti odredbe iz Zakona o zaštiti potrošača. Istaknuo je prigovor zastre jer smatra da se na eventualni povrat preplaćenog treba primijeniti petogodišnji zastarni rok. S obzirom da je od uplate zadnjeg anuiteta pa do podnošenja tužbe prošlo više od pet godina mišljenja je da je nastupila zastara. Uz sve navedene prigovore ističe da nisu ništetne predmetne odredbe jer je tuženik sa klijentima sve ugovore sklapao u dobroj vjeri te je i u ovom kreditnom odnosu tužitelja u potpunosti informirao o svim rizicima. Naglasio je da tuženik nije kreditna institucija i da se je on zadužio za predmetni kredit kod banke u Austriji također u valuti CHF te da je i sam snosio rizik promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Smatra da je ugovaranje valutne klauzule, promjenjive kamatne stope i naknade za prijevremenu otplatu kredita dopušteno pozitivnim propisima te da je obveza tužitelja po predmetnom kreditu u svakom trenutku bila određena ili bar odrediva jer Ugovor sadrži jasne odredbe po kojima se ta obveza može utvrditi. Stoga predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Sud je posebnim rješenjem broj: P-1044/2023-7 od 26. rujna 2024. (str. 60-64 spisa) odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti. Povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Splitu rješenjem broj: Gž- 3091/2024-2 od 25. studenog 2024. potvrdio je naprijed navedeno rješenje kojim je odbijen prigovor jesne nenadležnosti kao neosnovan.

3.1. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 11. studenog 2025. (str. 154-158 spisa). U konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelj pored utvrđenja da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te isplati plaćenog po takvim odredbama traži da Sud utvrdi da je ništetna i odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjev te traži da sud naloži tuženiku da tužitelju vrati iznos koji je od njega naplatio po toj odredbi. Tuženik smatra da je tužitelj na taj način preinačio tužbeni zahtjev te se preinaci usprotivio.

4. Sud je u dokaznom postupku proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja je li bilo preplate po spornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te koliko je od tužitelja naplaćeno po osnovi odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i prijevremenoj otplati kredita. Saslušan je tužitelja na okolnosti ima li isti svojstvo potrošača, je li neposredno pregovarao s tuženikom o spornim odredbama Ugovora te je li od tuženika dobio potpune informacije i obavijesti koje se odnose na sporne odredbe. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to : Ugovor o kreditu str. 7-11 spisa, račun str. 12 spisa, izjava ŠP na kojoj je potpis potvrđen pred javnim bilježnikom Vojislavom Moren iz Vukovara str. 55-57 spisa, rješenje ŽS u Splitu str. 102-105 spisa, potvrda o uplati str. 128 spisa, izvornik ugovora o kreditu 134-135 spisa, nalaz vještaka 136-146, račun vještaka str. 147 spisa, očitovanje vještaka str. 152 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi kojima se otplata kredita vezuje uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Predmet spora je i zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o naplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za prijevremenu otplatu kredita. Također, predmet spora je i zahtjev tužitelja za povrat iznosa koji su naplaćeni od tužitelja temeljem navedenih odredbi ukoliko se utvrdi da su iste ništetne.

6. Među strankama nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredit sklopljen predmetni Ugovor dana 26. ožujka 2008. (str. 7-11 spisa). Također nije sporno da ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj katnoj stopi, valutnoj klauzuli, naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita. Nije sporno niti da je tužitelj u međuvremenu prijevremeno otplatio kredit u cijelosti te da isti prije otplate nije konvertiran iz valute CHF u neku drugu valutu.

7. Među strankama je sporno jesu li ništetna odredbe o promjenjivoj katnoj stopi, valutnoj klauzuli, naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kao i ima li tužitelj pravo na povrat svega onoga što je tuženik od njega naplatio temeljem navedenih odredbi, ako se utvrdi da su iste ništene. Nadalje, sporno je ima li tužitelj svojstvo potrošača u predmetnom ugovornom odnosu, je li isti aktivno legitimiran, je li tužitelj preinačio tužbu podneskom kojim je konačno specificirao tužbeni zahtjev, ukoliko jest je li ta preinaka dopuštena. Sporno je i je li nastupila zastara.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao radi kupnje osobnog automobila. Kade je sa suprugom odabrala automobil koji želi kupiti djelatnik Auto kuće Zubak prezentirao joj je mogućnost financiranja putem kredita kod tuženika. Cjelokupnu komunikaciju ona i suprug obavili su preko djelatnika Auto kuće Zubak te nisu bili u kontaktu s niti jednim djelatnikom tuženika. Na traženje djelatnika Auto kuće donijela je zadnje tri obračunske liste plaće te je nakon nekog vremena pozvana da dođe potpisati ugovor. Ugovor je pročitala prije potpisivanja zajedno sa suprugom, bila joj je bitna samo visina otplatne rate. Spomenuto joj je prije potpisivanja da će biti naplaćen neki iznos na ime troškova obrade kredita, ali nije joj nitko rekao koja je svrha i manjena naplate i na što se troškovi obrade konkretno odnose. Kredit je podigla ona osobno te je isti samostalno otplaćivala. Nitko ju nije upozoravao na rizike sklapanja ugovora u valutnoj klauzuli i sa promjenjivom kamatnom stopom. Nisu ju upozorili niti da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na valutu CHF. Kad je zbog valutne klauzule i promjenjive kamatne stope počeo rasti otplatni anuitet obratila se tuženiku radi mogućnosti prijevremene otplate. Prilikom prijevremene otplate kredita naplaćena joj je naknada za prijevremenu otplatu. Kad je sklapala ugovor nitko joj nije rekao da će ta naknada biti naplaćena, a da je znala da će doći zbog spornih odredbi do znatnog rasta anuiteta i naplate spornih naknada tad ne bi niti sklapala predmetni ugovor. To stoga što je to sve znatno utjecalo na financijske obveze nje i njene obitelji. Niti dana danas u cijelosti ne zna šta znače pojmovi promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, izjavila je tek da otprilike zna šta to znači . Automobil je cijelo vrijeme koristila za osobne potrebe, nije ga koristila za poslovnu djelatnost ili slično jer je radila u KBC Osijek, po zanimanju je prvostupnik fizioterapije. Spomenula je da ne pozna OP, kojeg je tuženik predložio kao svjedoka koji je sklapao ugovore u ime tuženika, već je naglasila da je cjelokupnu komunikaciju oko predmetnog kredita odradila sa djelatnikom Auto kuće Zubak s kojim je dogovorila i kupnju automobila iz njihovog salona.

9. Ovako dan iskaz sud u cijelosti smatra istinitim jer je tužitelj iskazivao jasno i okolnosno u skladu sa sjećanjem. Njegov iskaz u skladu je sa sadržajem Ugovora(str. 7-11 spisa). Naime, iz samog sadržaja Ugovora razvidno je da je isti sastavljen od strane tuženika, prema unificiranom obrascu uz upotrebu strogo formalnih, laiku teško razumljivih izraza, u kojem se mijenjaju samo osobni podaci korisnika kredita, te iznos kredita i rok otplate. U takvim okolnostima, životno je da tužitelj kao laik pri čitanju samog Ugovora prije potpisa nije uočio sve sporne odredbe i da nije imao mogućnost utjecati na sadržaj pojedinih odredbi Ugovora.

10. Iz Nalaza i zaključka sudskog vještaka Posrednik d.o.o. od 31.listopada 2025. (str. 136-146 spisa), proizlazi da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Na taj način, a vezano za tečajnu razliku i kamatnu stopu u otplati anuiteta, tuženik je od tužitelja po kreditu naplatio 1.624,89 eura više od utvrđenog početnim otplatnim planom, a što je razvidno iz zaključka (str. 146 spisa) i tabelarnog prikaza (str. 143-144 spisa). Pri tome treba naglasiti da se naprijed navedeni iznosi odnose na preplatu koja ostane bez odbijanja negativnih razlika, odnosno razlike kad su tečaj i kamatna stopa bili niži od početno ugovorenih. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelj od tuženika na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva naplatio 2.497,73 kuna, a što prema fiksnom tečaju konverzije valute kuna u valutu euro ( 1 EUR = 7,53450 kuna) sada iznosi 331,50 eura. Tuženik je od tužitelja prilikom prijevremene otplate kredita naplatio na ime naknade štete zbog prijevremene otplate iznos od 643,19 kuna, a što prema fiksnom tečaju konverzije valute kuna u valutu euro ( 1 EUR = 7,53450 kuna) sada iznosi 85,36 eura, str. 145 Nalaza, str. 146. Zaključka.

10.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Neosnovano je tuženikovo prigovaranje da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, jer se taj prigovor svodi na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Vještak je nalaz i zaključak dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj Sud.

11. Iz pisanog iskaza OP, str. 55-57 spisa, koji je tuženik dostavio na spis radi dokazivanja da je tužitelju pružio sve potrebne rizike o spornim odredbama proizlazi tek da su po nalogu tuženika djelatnici načelno stranke upozoravale na moguće rizike financiranje kupnje automobila preko kredita kod tuženika. Iz iskaza u pretežnom djelu proizlazi detaljan opis uvjeta koje su klijenti morali zadovoljiti i procedure za obradu i odobravanje kredita, ali ne proizlazi da je klijentima, pa tako niti tužitelju u suštini objašnjeno kakve sve učinke sporne odredbe mogu imati za njihove financijske obveze.

12. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, 26. ožujka 2008. (str. 7-10 spisa), na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 i 125/07, dalje ZZP/07). Iz čl. 96. st. 1. ZZP/07 proizlazi da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenju uzrokuju značajnu neravnotežnu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, s tim da iz st. 4. istog članka proizlazi da je teret dokaza o činjenici da se je o unaprijed sastavljenoj odredbi pojedinačno pregovaralo na trgovcu. Nadalje, iz čl. 102. st. 1. i 2. ZZP/07 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Iz čl. 3. st.1.toč.1. ZZP/07 proizlazi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

13. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO), kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 102. st. 2. ZZP/07. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP)., a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Prije svega treba naglasiti da je tuženik u pravu kad navodi da se na konkretni predmet ne mogu primijeniti utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu poznatom u javnosti kao slučaj "Franak". To stoga što tuženik nije uopće sudjelovao u tom sporu pa isti n na koji način nije vezan utvrđenjima iz tog kolektivnog spora.

16. Sud je dopustio preinaku tužbe na način kako je to pobliže odlučeno u točki I. izreke rješenja sadržanog u ovoj odluci. Naime, tužitelj je u tužbi samo sporadično spomenuo odredbu o naplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva, ali u tužbenom zahtjevu koji je sadržan u tužbi nije tražio da se utvrdi da je ta odredba ništetna, a samim tim nije tražio niti isplatu iznosa koji je po osnovi te odredbe naplaćen. Isti je tek nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja u podnesku kojim je konačno specificirao svoj zahtjev, uz zahtjeve koje je ranije naznačio u tužbi istaknuo i novi zahtjev za utvrđenje da je ništetna i odredba temeljem koje je tuženik od tužitelja naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva te zahtjev za isplatu naplaćenog. Sud je u konačnici temeljem ovlasti iz čl. 190. st. 3. ZPP-a dozvolio takvu preinaku jer je ista svrsishodna za konačno rješenje sporova među strankama. Naime, tijekom postupka raspravljena je i sporna odredbe, jasno je utvrđena visina naplaćene naknade te zbog načela ekonomičnosti ne bi niti u kojem slučaju bilo svrsishodno da tužitelj nastavno u drugom predmetu posebno ponovno traži utvrđenje ništetnosti i isplatu temeljem te odredbe. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I..

17. Na tuženiku je temeljem citiranog čl. 96. st. 4. ZZP/07 bio teret dokaza da se pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita. Međutim, tuženik u provedenom postupku nije dokazao tu činjenicu, kao niti činjenicu da tužitelj nema svojstvo potrošača. Štoviše tuženik u tom smislu nije niti ponudio odgovarajuće dokaze, npr. saslušanje u svojstvu svjedoka svog djelatnika ili druge osobe koja je neposredno sudjelovala u sklapanju ugovora…, a iz kojih bi dokaza da su izvedeni bilo moguće zaključivati da su tužitelju pri sklapanju ugovora tuženikovi zaposlenici ili treće osobe suštinski protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi. Iz iskaza tužitelja saslušanog u dokaznom postupku proizlazi da je kredit tužitelj utrošio na kupnju osobnog automobila koji je koristio za osobne potrebe, a iz čega proizlazi da isti ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Dakle, tužitelja je u smislu čl. 3. st.1.toč.1. ZZP/07 s tuženikom kao trgovcem sklopio predmetni Ugovor u svrhe koje nisu namijenjene tužiteljevom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. S druge strane tuženik u tom ugovornom odnosu djelovao je u okviru svoje djelatnosti pa stoga sud izvodi zaključak da je predmetni Ugovor potrošački. S tim u vezi neosnovano je tuženikovo pozivanje da tužitelj nije aktivno legitimiran jer isti kao osoba koja je sa tuženikom škopila premetni potrošački ugovor u slučaju utvrđenja ništetnosti spornih odredbi ima pravni interes za vođenje ovog spora je isti pored ništetnosti traži isplatu svega onoga što je tuženik od njega naplatio temeljem spornih odredbi.

18. Nadalje, tužitelj je izjavio da mu djelatnici Auto kuće Zubak, s kojoj je pregovarao, nisu ništa pojašnjavali vezano za same odredbe Ugovora, prava i obveze, naknade koje će se možda naplatiti i slično. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužitelju sporne odredbe o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjena samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Tuženik je tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje spornih odredbi, kao i njihov utjecaj na visinu ukupne tužiteljeve obveze prema tuženiku te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužitelja istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužitelj odbio potpisati tad moguće ne bi realizirao kredit. Na taj način je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita nepoštena u smislu, u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07. Nepoštenost predmetnih odredbi temeljem čl. 102. st. 2. ZZP/07 posljedično povlači za sobom ništetnost onog djela odredbi Ugovora, koji se odnosi na dio ugovora koji se odnosi na odredbe o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

19. Po stavu ovog Suda sama činjenica što je tužitelj kredit otplatio u cijelosti nije zapreka da se isti poziva na ništetnost predmetne ugovorne odredbe. Naime, prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se pa se na ništetnost ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj, kao stranka Ugovora to u svakom slučaju jeste i za navedeno ima pravni interes budući da traži i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.

20. Stoga je tuženik iznose koje je tužitelj od njega naplatio temeljem ništetnih odredbi, a koje je vještak naznačio u svom Nalazu, dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a jer su predmetni iznosi ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi, svojom jednostranom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takvih odredbi nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog sa zateznim kamatama od dana kad je iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost predmetne ugovorne odredbe, a koja ujedno predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom 29. ZOO-a. Sud nije umanjivao preplatu po osnovi ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za tzv. negativne razlike jer tuženik te negativne razlijke tijekom postupka nije uopće potraživao protutužbom ili materijal pravnim prigovorom prijeboja.

21. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću ove presude. To stoga što je tek u ovom postupku utvrđena ništetnost spornih odredbi o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

22. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. i čl. 155. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi u iznosu od 1.500,00 eura. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- iznos od 200,00 eura za sastav tužbe (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- iznos od 200,00 eura za sastav obrazloženog podneska od 12. studenog 2025. (Tbr. 8.1. Tarife), jer se tužitelj tim podneskom očitovao o Nalazu financijsko knjigovodstvenog vještaka te je prema istom specificirao tužbeni zahtjev,

- iznos od 200,00 eura za sastav obrazloženog podneska od 21. siječnja 2026. (Tbr. 8.1. Tarife), jer se tužitelj tim podneskom očitovao o tuženikovom podnesku od 11. prosinca 2025. te je istaknuo razloge zbog kojih smatra da je njegova preinaka tužbe osnovana,

- iznos od po 200,00 eura za zastupanje na ročištima održanima 30. listopada 2023., 15. svibnja 2025. i 29. siječnja 2025., odnosno za tri ročišta ukupno 600,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- iznos od 100,00 eura za pristup punomoćnika na ročište za objavu presude 24. veljače 2026. (Tbr. 9. točka 3. Tarife).

23. Prema tome tužitelju su ukupno za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u iznosu od 1.300,00 eura na koje je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 1.625,00 eura. Pored troškova punomoćnika tužitelju su priznati i stvarni troškovi plaćenog predujma za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, jer je taj iznos u cijelosti isplaćen vještaku prema računu str. 147 spisa i rješenju str. 148 spisa. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 eura (prema vrijednosti predmeta spora naznačenog u tužbi) i na presudu u iznosu od 53,09 eura, jer se u konkretnom slučaju ne radi o sporu koji je pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa pa samim tim tužitelj nije oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Prema tome tužitelju su priznati troškovi u ukupnom iznosu od 2.231,18 eura.

24. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 25. rujna 2025. str. 131-132 spisa jer je to ročište odgođeno prije upuštanja stranaka u raspravljanje o predmetu spora. Pri tome treba naglasiti da je na to ročište kasnio punomoćnik tužitelja, koji uz to nije ranije obavijestio sud da njegova stranka neće biti u mogućnosti odazvati se pozivu za to ročište, a što je bio razlog odgode. Ovaj je Sud mišljenja da je punomoćnik tužitelja morao znati bar dan ranije da njegova stranka neće biti u mogućnosti doći na navedeno ročište pa je isti u takvim okolnostima prouzročio troškove punomoćniku tuženika koji je pristupio na ročište iz Zagreba. Punomoćnik tuženika nije izričito tražio da sud obveže tužitelja da mu za pristup na to ročište nadoknadi troškove po načelu krivnje pa sud u tom smislu nije mogao niti odlučivati. Stoga, u opisanim okolnostima Sud smatra pravičnim odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja na tom ročištu. Nadalje, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe za presudu iznad iznosa od 53,09 eura do zatraženih 67,29 eura jer je pristojba u tom djelu previsoko zatražena. To stoga što se prema vrijednosti predmeta spora, koja je naznačena u tužbi u iznosu od 1.500,00 eura i koja nije tijekom postupka na traženje stranaka utvrđena u drugačijem iznosu, plaća sudska pristojba u iznosu od 53,09 eura.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 24. veljače 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku