Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-759/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽS, zbog kaznenog djela dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom i sredstvom iz članka 215. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-1480/2021 od 10. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŽS kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-1480/2021 od 10. listopada 2025., optuženi ŽS proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom – djelo opisano i kažnjivo po članku 215. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Stoga je, na temelju članka 215. stavak 3. KZ/11, optuženi ŽS osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Potom je, na temelju članka 56. KZ/11, optuženiku izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju šest mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku 2 (dvije) godine, po pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika je trajno oduzeta lovačka puška glatke cijevi Marocchi tv. br. [serijski broj oružja], koji predmeti je od njega bio privremeno oduzet na temelju potvrde PP Brač broja: 511-12-25-03-KU-91/21 od 21. studenog 2021. (list 32 spisa), te će se po pravomoćnosti ove presude staviti na daljnje raspolaganje Ministarstvu unutarnjih poslova RH.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 1. točka 1. i 6. ZKP-a, optuženik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 583,56 € (petstoosamdesettri eura i pedesetšest centi), od čega iznos 265,44 € ili ranije 2.000,00 kn1 predstavlja trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja po vještaku za sudsku medicinu, iznos 118,12 € trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja po vještaku iste struke, dok iznos 200,00 € predstavlja sudski paušal.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Deanu Rahanu, odvjetniku iz Supetra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, pogrešne odluke o kazni i oduzimanju predmeta i troškovima postupka, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine, podredno preinači i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe da činjeničnim opisom nije navedeno prema kojim okolnostima je trebao znati da se u blizini (njegovog smjera pucanja) nalaze određene osobe, odnosno da činjeničnim opisom nije navedena vrsta nehaja koja se optuženiku stavlja na teret.

6.1. Suprotno toj tvrdnji činjeničnim opisom navedeno je da se optuženik „…nalazio u blizini maslinika gdje je započeo loviti pernatu divljač…“ kao i da je hice ispalio „…u pravcu maslinika…svjestan da može ugroziti tjelesni integritet osoba koje se zateknu u blizini…“, dakle, ne samo da je sa dostatnom preciznošću navedena okolnost zbog koje je optuženik mogao biti svjestan da se u lovištu koje obuhvaća i područje maslinika mogu nalaziti ljudi, već je mogao biti i svjestan da se u vrijeme njegova lova u tom istom lovištu (koje obuhvaća područje maslinika), beru masline. Naime, sam je optuženik u dijelu svoga iskaza naveo da je za vrijeme dok je bio u lovu „prolazio i brale su se masline“, kao i da je u daljini „čuo glasove“, a što je sve i dovedeno u međusobnu svezu od strane prvostupanjskog suda pod točkom 10.3. obrazloženja. Dakle, žalbeni navod kojim se osporava činjenica da bi se u navedenom vremenu „brale masline“, odnosno svijest o toj činjenici na strani optuženika, a što se pak obrazlaže klimatskim primjenama u samoj žalbi - nije potkrijepljen izvedenim dokazima.

6.2. Nadalje, činjeničnim opisom je navedeno da optuženik „nije bio svjestan da ovakvim ispaljivanjem patrone može ugroziti tjelesni integritet…“, međutim isti je upravo „prema okolnostima“ i svojim osobnim svojstvima lovca, koji lovi u lovištu koje obuhvaća i maslinike, mogao biti svjestan. Dakle, nesporno je da je činjeničnim opisom opisano postupanje optuženika kao nesvjesni nehaj. Dakle, iz svih utvrđenih okolnosti proizlazi da je optuženik pucanjem u pravcu maslinika u vrijeme berbe maslina, iako nesvjestan da puca u smjeru ljudi, iako je toga mogao biti svjestan, proizlazi da je postupao sa nesvjesnim nehajem. Naime, tako opisani način postupanja na strani optuženika razvidan je već i zbog utvrđene činjenice da je isti čuo glasove ljudi, kao i da je bilo vrijeme berbe maslina. Osim toga, temeljno je lovačko pravilo da se ne smije pucati prije nego što se vidi u što puca, kao što to podredno i proizlazi iz pisanog očitovanja Lovačkog društva Brač-Supetar (list 140 spisa) i kao što to u svom obrazloženju utvrđuje prvostupanjski sud (točka 10.3. obrazloženja).

7. Optuženik prigovara i dijelu pročitanih dokaza tijekom dokaznog postupka. Međutim, osim što nisu stavljene usmene primjedbe na pročitane pisane dokaze na raspravi od 7. listopada 2025. (list 143-146 spisa), treba istaknuti da je očitovanje lovačkog društva Brač Supetar od 3. rujna 2025., za koje optuženik navodi da nije sadržajno opisano u izvedenim dokazima, sadržajno izneseno u obrazloženju presude pod točkom 10.3.. Naime, iz tog dijela obrazloženja razvidno je da je na temelju očitovanja lovačkoga društva utvrđeno da se događaj odvio na području lovišta, dok istaknuta činjenica o osobi koja je navedenu činjenicu u ime tog lovačkog društva iznijela (osoba koja je umirovljeni rukovoditelj PP Brač) nije ona okolnost koja bi bila od utjecaja na vjerodostojnost tog istog dopisa. Isto tako nije osnovan niti žalbeni navod da izvedeni dokaz u vidu čitanja i pregledavanja službene zabilješke koja prileži listovima 34-42 spisa, a koja u naravi predstavlja slike oduzete lovačke puške od optuženika - predstavlja nezakonit dokaz, odnosno podliježe članku 86. ZKP-a. Predmetno stoga što navedena službena zabilješka ne predstavlja obavijesti koje su u smislu članka 208. ZKP-a dali građani, a koje bi kao takve i trebalo izdvojiti iz spisa predmeta.

8. Žalbenim navodima prigovara se i odbijanje suda da izvede dokaz ispitivanjem policijskih službenika koji su napravili očevid nakon samog događaja kao i ispitivanje djelatnika hitne pomoći. Međutim, osim što se radi o dokaznim prijedlozima o kojima je prvostupanjski sud odlučio na raspravi 7. listopada 2025., dajući za svoju odluku dostatno obrazloženje, a potom tu svoju odluku ponovio i u obrazloženju prvostupanjske presude, i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, neposrednim saslušanjem tih svjedoka ne bi bilo moguće utvrditi nove ili druge okolnosti relevantne za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Osim toga, treba istaknuti da je prvostupanjski sud upravo po prijedlogu obrane neposredno ispitao, a potom i pročitao, svjedočke iskaze ŠS i US. Dakle, u situaciji kada sud na temelju zakona o kaznenom postupku odbije izvesti pojedine dokaze o čemu i iznese valjano obrazloženje, nije moguće govoriti o povredi prava na obranu i povredi prava na pravično suđenje, već o procesnim ovlastima prvostupanjskog suda. Naime, sadržaj prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, ograničen je na ispitivanje je li postupak, kao cjelina, uzevši u obzir i način na koji su dokazi pribavljeni, odnosno način na koji se isti izvode i preispituju tijekom dokaznog postupka, bio vođen na način koji je podnositelju osigurao pravično suđenje. Razmatrajući taj žalbeni prigovor, posebno je važnim za istaknuti da je cijeli prvostupanjski postupak proveden kontradiktorno, optuženik je imao mogućnost ravnopravno u odnosu na protivnu stranku (državnog odvjetnika) sudjelovati u postupku na raspravi i osporiti vjerodostojnost dokaza optužbe, dok je iz zapisnika o raspravama razvidno da je optuženik to svoje pravo, osim putem postavljenog branitelja, i osobno iskoristio postavljajući pitanja sudionicima u postupku. Zbog navedenog nije moguće procesnu odluku suda podvesti pod povredu „pravičnosti postupka“, kako se to pokušava imputirati žalbom.

9. Zaključno, s obzirom na to da žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja da bi upravo optuženik počinio radnju kaznenoga djela na način kako je to navedeno u izreci same presude, a time ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba optuženika, kojom se u cijelosti osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja - nije osnovana.

10. Nadalje, iako je žalba na kaznu samo paušalno navedena, osim u dijelu koji se odnosi na osnovanost oduzimanja predmeta treba istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir i valjano cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Cijenjena je tako ne samo visina kazne koja je za konkretno kazneno djelo predviđena zakonom, već i stupanj krivnje kojim je u konkretnom slučaju postupao optuženik, te činjenica njegove dosadašnje neosuđivanosti za istovrsna ili druga kaznena djela. Upravo navedene činjenice koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski predstavljaju ukupnost koja ukazuje s jedne strane na dostatnost visine kazne koja je izrečena optuženiku za konkretno kazneno djelo kao i dostatnost primjene uvjetne osude na tako izrečenu kaznu zatvora. Naime, ne treba zaboraviti da kazna u svojoj ukupnosti ne predstavlja samo osudu zbog počinjenog kaznenog djela već ista mora odvratiti i druge potencijalne počinitelje od vršenja istih ili istovrsnih kaznenih djela.

10.1. U odnosu pak na žalbom posebno iskinuti prigovor glede činjenice oduzimanja puške kojom je počinjeno konkretno kazneno djelo treba istaknuti da je prvostupanjski sud pod točkom 16. pisanog obrazloženja presude naveo da se radi o predmetu kojim je počinjeno kazneno djelo. Pri tome je nužnim za naglasiti da iako je potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta koja prileži listu 32, od optuženika oduzeta ne jedna već dvije puške, odlukom suda trajno oduzeta samo ona kojom je radnja kaznenog djela počinjena. Treba pri tome istaknuti da, sukladno odredbi članka 79. KZ/11, ostaje na dispoziciji suda da donese odluku hoće li predmete upotrjebljene za učin kaznenog djela trajno oduzeti od počinitelja ili ne. Pri toj odluci za sud su značajne sve okolnosti konkretnog kaznenog djela kao što je postupanje počinitelja, njegova svijest ali i samokritičnost odnosno nekritičnost spram vlastitog postupanja, a što je prvostupanjski sud i ocjenjivao tijekom analize svih izvedenih dokaza. Uvažavajući sve navedeno i prema mišljenju ovoga suda, ispravna je odluka o trajnom oduzimanju konkretnog predmeta kojim je radnja kaznenog djela počinjena, jer takva odluka prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju, uvažavajući posebice izostanak kritičnost spram vlastitog postupanja čak i kada je suprotstavljena pravu vlasništva – ona okolnost koja ima pretežiti interes.

10.2. U odnosu na dio žalbe na trošak kaznenog postupka koji optuženik samo paušalno ističe u žalbi, ispravno je prvostupanjski sud, utvrdivši da optuženik ima primanja i imovinu, istog obvezao na dužnost snašanja troškova kaznenog postupka u cijelosti. Pri tome je ispravno razlučio troškove kaznenog postupka za provedeno vještačenje kao i paušalan trošak kaznenog postupka.

11. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac