REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-103/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠK zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika izjavljenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1668/25 od 17. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom ŠK za kaznena djela zbog kojih je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, uzimaju kao utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. KZ/11, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci; za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11 i članka 34. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, te se na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11 optuženom ŠK opozivaju uvjetne osude i to; po presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja: K-1173/2022 od 12. rujna 2022. pravomoćne 14. veljače 2025., te se iz te presude uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a po presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja: K-1525/2023 od 25. listopada 2023., pravomoćne 16. ožujka 2025. i uzima se kao utvrđena kazna zatvora iz te presude u trajanju 6 (šest) mjeseci, te se na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ŠK se uračunava vrijeme provedeno u uhićenju, pritvoru i istražnom zatvoru; iz predmeta K-1173/2022 u trajanju od 14. srpnja 2022. do 22. rujna 2022.; iz predmeta K-1525/2023 u trajanju od 24. srpnja 2023. do 25. srpnja 2023. i od 25. kolovoza 2023. do 25. listopada 2023.; te iz predmeta K-1668/2025-36 od 4. svibnja 2025. pa nadalje.

III. Žalba optuženog ŠK odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1668/2025 od 17. prosinca 2025., optuženi ŠK proglašen je krivim pod točkama 1. i 2. izreke presude, da je počinio pod točkom 1) jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju - opisano po članku 139. stavak 2. i 3., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, a pod točkom 2) jedno kazneno djelo protiv života i tijela - tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju - opisano u članku 118. stavak 1. i 2. i članku 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11, stoga je optuženom ŠK na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazne zatvora: za kazneno djelo prijetnje pod točkom 1) na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju pod točkom 2) na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11 i članka 34. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, te mu je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 58. stavak1. KZ/11 optuženom ŠK su opozvane uvjetne osude i to: po presudi ovog suda poslovnog broja K-1173/2022 od 12. rujna 2022., a koja je postala pravomoćna 14. veljače 2025., kojom je optuženiku izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine, te po presudi ovog suda poslovnog broja: K-1525/2023 od 25. listopada 2023., a koja je postala pravomoćna 16. ožujka 2025., kojom je optuženiku izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine. Na temelju članka 58. stavak 3. i članak 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom ŠK se kao utvrđene uzimaju kazne zatvora i to jedinstvena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 8 (osam) u ovom predmetu kao i kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te 6 (šest) mjeseci u navedena druga dva predmeta ovog suda, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godine.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ŠK se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u predmetu K- 1668/2025-36; od 4. svibnja 2025. pa nadalje, u predmetu ovog suda broj K- 1173/2022 od 14. srpnja 2022. do 22. rujna 2022., te u predmetu ovog suda broj K- 1525/2023 od 24. srpnja 2023. do 25. srpnja 2023. te 25. kolovoza 2023. do 25. listopada 2023..

1.3. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom ŠK je izrečena sigurnosna mjera "Obveznog liječenja od ovisnosti", koja može trajati najdulje tri godine.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP-a optuženi ŠK je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti troškove psihijatrijskog i sudskomedicinskog vještačenja u iznosu 1.498,96 eura, dok je oslobađen dužnosti snošenja troškova paušala.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu te optuženom ŠK izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. Žalbu na presudu podnio je i optuženik po braniteljici Luani Šepek, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz nalog za provođenje novih vještačenja pred drugim vještacima.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po braniteljici sa prijedlogom da odbije žalbu kao neosnovanu.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženik kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio ubrojivost optuženika, odnosno da je neosnovano odbio prijedlog obrane za provođenjem novog vještačenja, a u čemu vidi povredu kaznenog postupka. Naime, odredba članka 317. ZKP-a određuje da će sud obnoviti provedeno vještačenje kada je nalaz vještaka proturječan ili ima nedostataka, odnosno kada se pojavi sumnja u točnost danog nalaza koji nedostaci ili sumnja se ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka. Međutim, ne samo da je tijekom postupka provedeno psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. Željku Mariniću koji je sačinjen u pisanom obliku na temelju izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i provedenog psihijatrijskog intervjua te pregleda optuženika, već se sam vještak o svom mišljenju i usmeno očitovao na raspravi 17. studenog 2025. (list 606 spisa) odgovarajući tom prilikom na postavljena pitanja branitelja. Očito je, dakle, da optuženik svojim prigovorom na nalaz, bilo onima iznesenim na predmetnoj raspravi bilo onima iznesenim u žalbi, nije doveo u pitanje jasnoću ili točnost samog nalaza vještaka, a time niti utvrđenu ubrojivost optuženika (vještačenjem je utvrđeno da je optuženik bitno smanjeno ubrojiv) kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, već je očito da se radi o nezadovoljstvu sa ishodom samog vještačenja koje se izražava i samom žalbom, a zbog čega je ispravno prvostupanjski sud odbio prijedlog za provođenjem novog vještačenja.

7. Nije u pravu optuženik i kada osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu se posebice upire na pogrešno utvrđenu namjeru optuženika za nanošenje teške tjelesne ozljede koja se obrazlaže činjenicom da se optuženik nekada bavio boksom i da bi do teške tjelesne ozljede i došlo da je isti imao namjeru za njezinim nanošenjem. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, vještačenjem je utvrđeno da su ozljede na strani oštećenice nastale sa najmanje pet neovisnih udarca ili stisnutom šakom ili nogom. Kako, dakle, nije sporno da su svi udarci upućeni od strane optuženika u predjelu glave oštećenice koja je nesporno vitalni organ tijela, usprkos činjenici da se radi o udarcima slabog do srednje jakog intenziteta, dok je teška tjelesna ozljeda izostala samo pukim slučajem sukladno nalazu vještaka, ispravno je od strane prvostupanjskog suda utvrđena namjera postupanja optuženika usmjerena ka nanošenju teške tjelesne ozljede. Zbog navedenog i taj žalbeni navod je valjalo otkloniti kao neosnovan.

8. Međutim, osnovano državni odvjetnik ukazuje na prenisko odmjerenu jedinstvenu kaznu zatvora. Naime, prvostupanjski sud je prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci i kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 2. KZ/11 za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci i opozvao prethodno izrečene uvjetne osude, od toga jednu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a drugu kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Dakle, izričući jedinstvenu kaznu zatvora u ukupnosti u trajanju 3 (tri) godine, prvostupanjski sud je nedovoljno cijenio činjenicu da je optuženik osuđivan za istovrsna kaznena djela na štetu iste žrtve, i to u roku kušnje, a čime posebno pokazuje nekritičnost prema vlastitom ponašanju. Stoga, iako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje prvostupanjske presude pod točkama 5.2. i 5.3. nastojao obrazložiti razloge za izricanjem jedinstvene kazne zatvora u odnosu na ovog optuženika, treba naglasiti da je u pravu državni odvjetnik kada svojom žalbom upire i na način počinjenja ovih kaznenih djela kojima se zapravo nameće zaključak da optuženik ne samo da ponavlja vršenje kaznenih djela već i na negativan način progredira u svom protupravnom ponašanju.

8.1. Uvažavajući navedeno, prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, iako nema mjesta strožem kažnjavanju za radnju kaznenoga djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 2. KZ/11 i čl. 34. stavak 2. KZ/11 (za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci), odnosno kažnjavanju u granicama ili iznad granica zakonskog minimuma, nužno je izreći jedinstvenu kaznu zatvora višom od one koja je izrečena po prvostupanjskom sudu. Naime, ispravno je prvostupanjski sud ublažio kaznu zatvora za kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. KZ/11, jer je radnja kaznenoga djela ne samo ostala u pokušaju već je ista počinjena u stanju bitno smanje ubrojivosti optuženika, a kako to nespornim proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, a ukazuje se i u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika. Međutim, usprkos navedenom, svrsishodno je i opravdano, optuženiku izreći jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci. Naime, tom će kaznom zatvora biti ostvarena svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena ne samo sa osnove specijalne prevencije, već i sa osnove generalne prevencije, pri čemu će se posebice ukazati na posljedice višestrukog izricanja uvjetne osude u slučaju nužnosti njezinog opoziva i time će se utjecati na druge potencijalne počinitelje kaznenih djela.

8.2. Nadalje, u tom roku će, kao što je već i ispravno odlučio, a potom i valjano obrazložio prvostupanjski sud, prema optuženiku će biti primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

9. U odnosu na trošak kaznenog postupka koji međutim nije bio predmetnom žalbenih navoda, valja ponoviti već obrazloženo pod točkom 6. prvostupanjske presude u kojem se ističe činjenica da se radi o zaposlenoj osobi, a zbog čega se i nisu stekli uvjeti za potpuno oslobođenje od snašanja troškova kaznenog postupka.

10. Ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti ispitao postoje li bitne povrede u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, te je utvrdivši da iste ne postoje, na temelju odredbe članka 480. stavak 1. ZKP-a preinačio prvostupanjsku presudu, te riješio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Gordana Mihela Grahovac