P-5984/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice BJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Novakoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ČJ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika BJF, zaposlenice, a po objavi presude dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, OIB 61817894937, da tužiteljici BJ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos isplati iznos od 4.388,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 79,93 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 79,93 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 79,93 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 81,98 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 80,61 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 80,61 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 80,61 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 80,61 EUR od 19. lipnja 2020.. do isplate;

- na iznos od 82,56 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 81,58 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 81,58 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 81,58 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 81,58 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 81,58 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 81,58 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 84,62 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 82,60 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 82,60 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 82,60 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 82,60 EUR od 19. lipnja 2020.. do isplate;

- na iznos od 84,24 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,42 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,80 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,61 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,61 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,61 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,61 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,61 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,61 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 84,50 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 83,90 EUR od 19. lipnja 2020. do isplate;

po stopi koja je se razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata tekućih :

- na iznos od 79,93 EUR od 15. siječnja 2012. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 79,93 EUR od 15. veljače 2012. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 79,93 EUR od 15. ožujka 2012. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 81,98 EUR od 15. travnja 2012. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 80,61 EUR od 15. svibnja 2012. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 80,61 EUR od 15. lipnja 2012. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 80,61 EUR od 15. srpnja 2012. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 80,61 EUR od 15. kolovoza 2012. 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 82,56 EUR od 15. rujna 2012. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 81,58 EUR od 15. listopada 2012. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 81,58 EUR od 15. studenog 2012. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 81,58 EUR od 15. prosinca 2012. do 19. lipnja 2020. ;

- na iznos od 81,58 EUR od 15. siječnja 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 81,58 EUR od 15. veljače 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 81,58 EUR od 15. ožujka 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 84,62 EUR od 15. travnja 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 82,60 EUR od 15. svibnja 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 82,60 EUR od 15. lipnja 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 82,60 EUR od 15. srpnja 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 82,60 EUR od 15. kolovoza 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 84,24 EUR od 15. rujna 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. listopada 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. studenog 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. prosinca 2013. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. siječnja 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. veljače 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. ožujka 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. travnja 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. svibnja 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. lipnja 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. srpnja 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. kolovoza 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. rujna 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. listopada 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. studenog 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. prosinca 2014. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. siječnja 2015. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. veljače 2015. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. ožujka 2015. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. travnja 2015. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. svibnja 2015. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. lipnja 2015. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. srpnja 2015. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,42 EUR od 15. kolovoza 2015. do 19. lipnja 2020.

- na iznos od 83,80 EUR od 15. rujna 2015. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,61 EUR od 15. listopada 2015. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,61 EUR od 15. studenog 2015. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,61 EUR od 15. prosinca 2015. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,61 EUR od 15. siječnja 2016. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,61 EUR od 15. veljače 2016. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,61 EUR od 15. ožujka 2016. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 84,50 EUR od 15. travnja 2016. do 19. lipnja 2020.;

- na iznos od 83,90 EUR od 15. svibnja 2016. do 19. lipnja 2020.;

kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 823,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 596,38 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od

24. veljače 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Prednik tužiteljice JJ u tužbi navodi kako je tuženik dana 29. svibnja 2000. kod Općinskog suda u Zagrebu podnio prijedlog za ovrhu protiv njega temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a radi naplate neplaćene zakupnine za 1999. za poslovni prostor u Zagrebu, Ozaljska 23, u iznosu od 17.822,64 kn, sa zateznim kamatama od dana podnošenja prijedloga do isplate, zatim iznosa od 2.736,35 kn na ime obračunatih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do podnošenja prijedloga te troškova ovog ovršnog postupka po određenju suda, i to između ostalog , i pljenidbom 1/3 tužiteljeve mirovine. Općinski sud u Zagrebu je odredio predloženu ovrhu te je donio rješenje o ovrsi br. Ovrvz-595/2000 od 5. lipnja 2000., kojim je trošak ovrhovoditelja odredio sa 500,00 kn. Općinski građanski sud u Zagrebu je iskazao pravomoćnost na navedenom rješenju o ovrsi s danom 9. kolovoza 2005. te je potom dostavio primjerak pravomoćnog rješenja o ovrsi na provedbu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje te mu je naložio da novčane iznose za koje je određena ovrha isplaćuje tuženiku Gradu Zagrebu do potpunog namirenja tuženika u njegovim tražbinama po rješenju o ovrsi. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je postupajući po navedenom rješenju o ovrsi ustegao od mirovine tužitelja ukupno 4.388,02 EUR koje je uplatio na račun tuženika u intervalima pobliže navedenim u tužbi. Tužitelj navedeno rješenje o ovrsi nikada nije primio, zbog čega je podnio prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, što je sud "usvojio" rješenjem br. Ovrvz-595/00-65 od 8. lipnja 2020. Nakon toga je tužitelj podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi te je sud rješenjem br. Ovrvz -595/2000-72 od 21. veljače 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovog suda br. Ovrvz-595/2000 od 5. lipnja 2000. u dijelu u kojem je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stoga se ovršni postupak nastavio kao parnica pred ovim sudom pod brojem P-1945/2022 te je ovaj sud presudom br. P-1945/22-9 od 1. lipnja 2023. ukinuo u cijelosti rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu br. Ovrvz - 595/00 od 5. lipnja 2000. te je zahtjev odbio kao neosnovan. Tuženik je primio ustegama od mirovine tužitelja novčani iznos od ukupno 4.388,02 EUR na temelju pravne osnove (rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu br. Ovrvz -595/2000 od 5. lipnja 2000.) koja je poslije otpala. Tuženik se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Stoga tuženik mora platiti tužitelju i zatezne kamate na ovako nepošteno stečene iznose od dana njihovog stjecanja temeljem odredbe čl. 1115. ZOO. Predlaže da sud donese presudu donese presudu kojom naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.388,02 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako ne osporava činjenične navode iz tužbe, osim u dijelu koji se odnosi na nepoštenje tuženika i u tužbi postavljeni tijek zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog potraživanja, a sukladno kojem bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju kamate na svaki pojedinačni iznos od dana kada je navedeni iznos od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ustegnut sa računa tužitelja i prebačen na račun tuženika pa do isplate. Ukazuje da za takvo što ne postoji pravna osnova, budući da je u trenutku ustezanja pojedinačno navedenih iznosa glavnice u tužbi (koji u zbroju daju glavnicu od 4.388,02 EUR) tuženik nesporno bio njihov pošteni stjecatelj. Tuženik je nepoštenim stjecateljem mogao postati najranije primitkom presude ovog suda posl.br. P-1945/22 od 1.6.2023. kojom je pravomoćno odlučeno o osnovanosti njegova potraživanja prema tužitelju, a podredno stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi posl.br. Ovrvz-595/00 od 05.06.2000. u dijelu u kojem je određena ovrha. Do navedenih trenutaka nesporno je da je osnova temeljem koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje vršio ustegu egzistirala, odnosno da je tuženik provodio ovrhu temeljem valjane pravne osnove, zbog čega se njegovo poštenje ne može dovoditi u pitanje. Ne može nastati obveza da izvrši restituciju primljenih sredstava sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada je primio plaćanje od druge strane, već od dana kada je postao nepošten (što je u konkretnom slučaju dan primitka prvostupanjske odluke).

3. Imajući u vidu da je prednik tužiteljice ĆJ u tijeku postupka preminuo, to je postupak sa tužiteljicom kao njegovom nasljednicom.

4. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Rješenje o ovrsi ovog suda posl. br. Ovrvz-595/2000 od 5. lipnja 2000. (stranica 9-10 spisa), Rješenje o prijenosu ovog suda posl. br. Ovrvz-595/00-28 od 21. prosinca 2010. (stranica 11 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 5. ožujka 2024. (stranica 12-24 spisa), Rješenje ovog suda posl. br. Ovrvz-595/00-65 od 8. lipnja 2020. (stranica 25-26 spisa), Rješenje ovog suda posl. br. Ovrvz-595/00-72 od 21. veljače 2022. (stranica 27-28 spisa), Presudu ovog suda posl. br. P-1945/2022-9 od 1. lipnja 2023. (stranica 29-41 spisa), izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda posl. br. P-1945/2022.

5. Među strankama nije sporno da je tuženik na temelju ovršne isprave - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovog suda poslovni broj Ovrvz- 595/2000 od 5. lipnja 2000. koje je potom dostavljeno Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naplatio iznos od 4.388,02 EUR u intervalima, odnosno u iznosima navedenim u tužbi. Nije sporno niti da je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrvz-595/00-65 od 8. lipnja 2020. ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi. Sporan je tijek zateznih kamata naznačen na pojedine iznose u tužbenom zahtjevu jer tuženik navodi da je u trenutku ustezanja pojedinih iznosa glavnice navedenih u tužbi bio njihov pošteni stjecatelj, a da je nepoštenim stjecateljem mogao postati najranije primitkom presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-1945/22 od 01.06.2023. kojom je pravomoćno odlučeno o osnovanosti njegova potraživanja prema predniku tužiteljice, a podredno stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi, posl.br. Ovrvz-595/00 od 5.6.2000. u dijelu u kojem je određena ovrha.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.388,02 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose, koji iznos je tuženik stekao od prednika tužiteljice po osnovi koja je kasnije otpala (stjecanje bez osnove). Naime, tuženik je navedeni iznos ovršio s mirovine prednika tužiteljice, na temelju rješenja o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrvz-595/2000 od 5. lipnja 2000. Navedeno rješenje o ovrsi nije dostavljeno predniku tužiteljice, slijedom čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrvz-595/00-65 od 8. lipnja 2020. ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja.

8. Iz priklopljenog spisa ovog suda poslovni broj P-1945/2022 proizlazi kako je tuženik protiv prednika tužiteljice kod ovog suda pokrenuo ovršni postupak (na temelju vjerodostojne isprave) koji se vodio pod brojem Ovrvz-595/2000, dana 5. lipnja 2000. doneseno je rješenje o ovrsi na mirovini ovršenika (prednika tužiteljice) na koje je iskazana pravomoćnost i ovršnost te je isto rješenje zajedno sa rješenjem o prijenosu dostavljeno Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kojem je naloženo da novčani iznos za koji je određena ovrha isplaćuje ovrhovoditelju (tuženiku) do potpunog namirenja ovrhovoditelja u njegovim tražbinama po rješenju o ovrsi. Dana 23.12.2015. tužitelj je podnio prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi navodeći da isto nikada nije zaprimio te je potom ovaj sud rješenjem poslovni broj Ovrvz-595/00-65 od 8. lipnja 2020. ukinuo potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja. Povodom prigovora tuženika rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrvz-595/2000-72 od 21. veljače 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U konačnici je presudom ovog suda poslovni broj P- 1945/2022-9 od 1. lipnja 2023. ukinuto u cijelosti rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrvz-595/2000 od dana 5. lipnja 2000. te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a tužitelju (ovdje tuženiku) je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

9. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5. ožujka 2024. proizlazi da je prema rješenju u prijenosu ovog suda poslovni broj: Ovrvz-595/00-28 od dana 21. prosinca 2010. do dana navedenog u dopisu ukupno ustegnuto 4.388,02 EUR u mjesečnim iznosima kako je navedeno u tom dopisu.

10. U konkretnoj situaciji Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je prisilnu zapljenu i prijenos predmetnog iznosa u korist tuženika kao ovrhovoditelja izvršio provodeći pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrvz- 595/2000 od dana 5. lipnja 2000., odnosno rješenje o prijenosu ovog suda poslovni broj: Ovrvz-595/00-28 od dana 21. prosinca 2010., dakle na temelju ovršne isprave u odnosu na koju je kasnije pravomoćnim rješenjem ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, a što znači da je osnova za pljenidbu i prijenos, koja je u to vrijeme postojala, naknadno otpala. Naime, navedeno rješenje o ovrsi izgubilo je svojstvo ovršne isprave. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud zaključuje da je tuženik na temelju odredbe članka 1111. ZOO u obvezi vratiti ono što je stekao bez osnove (4.388,02 EUR) jer je imovina tužiteljice prešla u imovinu tuženika na osnovu toga što je ovaj sud nije dostavio rješenje o ovrsi predniku tužiteljice kao ovršeniku pa je time i nezakonito utvrdio pravomoćnost i ovršnost rješenja o ovrsi, koja nezakonitost je utvrđena rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrvz-595/00-65 od 8. lipnja 2020., kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Zatezne kamate dosuđene su na temelju članka 1115. ZOO, ocjenjujući da je tuženik bio savjestan sve dok rješenjem ovog suda nije ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, koje rješenje je tuženik zaprimio 18. lipnja 2020. (list 123 priklopljenog spisa), pa od 19. lipnja 2020. postaje nesavjestan jer je primitkom tog rješenja morao znati da je utužen iznos naplaćen suprotno odredbi članka 40. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12) pa je od tada dužan platiti i kamate. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude. Stoga je ovaj sud odbio zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata za razdoblje naznačeno u tužbi pored svakog pojedinog iznosa do 19. lipnja 2020. (tako i VSRH u Rev 2195/2017-2 od 15. lipnja 2021.) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, budući da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 15.1.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Za sastavljanje podnesaka od 14.12.2024., 9.6.2025. i 14.9.2025. tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 50,00 EUR za svaki taj podnesak temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" (a ne obrazloženih) podnesaka u parničnom postupku jer se tim podnescima izvještava sud da je prednik tužiteljice preminuo i predlaže postupak prekinuti, dostavlja rješenje o nasljeđivanju iza istog i predlaže prekinuti postupak nastaviti te zadnjim podneskom od 14.9.2025. tužiteljica sebe naznačuje kao tužiteljicu umjesto svog prednika, a ponavlja iznose navedene u prvotno podnesenoj tužbi. Sa preostalim zahtjevom za nadoknadom troška za sastavljanje naveden ih podnesaka tužiteljica je odbijena (toč. IV. izreke). Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25 %. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,17 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 90,33 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

11.1.Tužiteljici nije priznat trošak pribave podataka o ustegama mirovine za njezinog prednika od HZMO jer je dopis HZMO od 5. ožujka 2024. naslovljen na prednika tužiteljice JJ, a ne na punomoćnika tužiteljice pa nema dokaza da su ti podaci pribavljeni po odvjetniku, već s obzirom na sadržaj dopisa proizlazi da je sam prednik tužiteljice kao fizička osoba pribavljao te podatke pa nema govora o priznavanju nagrade sukladno odredbama Tarife jer se ne radi o radnji obavljenoj po odvjetniku. Nije joj priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na to ročište nije pristupila. Stoga je riješeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 90,33 EUR

2. tuženiku