Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-630/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-569/2018 od 3. ožujka 2022.,u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 569/2018 od 3. ožujka 2022. potvrđuje u točki jedan I. za iznos od 9.835,60 eura/ 74.106,33 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od:

na iznos od 1.285,00 kn/170,55 eur od 15.02.2015. pa do isplate

na iznos od 1.240,00 kn / 164,58 eur od 15.03.2015. pa do isplate

na iznos od 1.487,50 kn /197,43 eur od 15.04.2015. pa do isplate

na iznos od 861,34 kn / 114,32 eur od 15.05.2015. pa do isplate

na iznos od 177,51 kn/23,56 eur od 15.06.2015. pa do isplate

na iznos od 843,90 kn/ 112,00 eur od 15.08.2015. pa do isplate

na iznos od 50,51 kn / 6,70 eur od 15.09.2015. pa do isplate

na iznos od 1.352,50 kn/179,51 eur od 15.10.2015. pa do isplate

na iznos od 1.927,50 kn/255,82 eur od 15.11.2015. pa do isplate

na iznos od 1.828,17 kn/242,64 eur od 15.12.2015. pa do isplate

na iznos od 2.287,50 kn/303,60 eur od 15.01.2016. pa do isplate

na iznos od 2.062,50 kn /273,74 eur od 15.02.2016. pa do isplate

na iznos od 1.950,00 kn/258,81 eur od 15.03.2016. pa do isplate

na iznos od 1.576,00 kn /209,17 eur od 15.06.2016. pa do isplate

na iznos od 701,85 od kn /93,15 eur 15.07.2016. pa do isplate

na iznos od 1.319,17 kn/175,08 eur od 15.08.2016. pa do isplate

na iznos od 1.319,67 kn /175,15 eur od 15.09.2016. pa do isplate

na iznos od 120,68 kn /16,02 eur od 15.12.2016. pa do isplate

na iznos od 1.004,82 kn/133,36 eur od 15.01.2017. pa do isplate

na iznos od 261,49 kn/34,71 eur od 15.02.2017. pa do isplate

na iznos od 291,85 kn/38,74 eur od 15.03.2017. pa do isplate

na iznos od 778,35 kn/103,30 eur od 15.04.2017. pa do isplate

na iznos od 1.913,50 kn/253,97 eur od 15.05.2017.pa do isplate

na iznos od 60,34 od kn/8,01 eur 15.07.2017. pa do isplate

na iznos od 2.197,50 kn /291,66 eur od 15.08.2017. pa do isplate

na iznos od 2.175,00 kn/288,67 eur od 15.09.2017. pa do isplate

na iznos od 2.400,00 kn/318,53 eur od 15.10.2017. pa do isplate

na iznos od 1.208,46 kn /160,39 eur od 15.12.2017. pa do isplate

na iznos od 2.324,64 kn/308,53 eur od 15.01.2018. pa do isplate

na iznos od 2.287,50 kn/303,60 eur od 15.02.2018. pa do isplate

na iznos od 2.130,00 kn /282,70 eur od 15.03.2018. pa do isplate

na iznos od 2.400,00 kn/318,53 eur od 15.04.2018. pa do isplate

na iznos od 2.332,50 kn/309,58 eur od 15.05.2018. pa do isplate

na iznos od 2.400,00 kn/318,53 eur od 15.06.2018. pa do isplate

na iznos od 960,96 kn /127,54 eur od 15.07.2018. pa do isplate

na iznos od 1.860,00 kn/246,86 eur od 15.08.2018. pa do isplate

na iznos od 1.990,50 kn/264,18 eur od 15.09.2018. pa do isplate

na iznos od 2.284,50 kn/303,21 eur od 15.11.2018. pa do isplate

na iznos od 2.005,08 kn/266,12 eur od 15.12.2018. pa do isplate

na iznos od 2.334,00 kn /309,78 eur od 15.01.2019. pa do isplate

na iznos od 2.336,64 kn /310,10 eur od 15.02.2019. pa do isplate

na iznos od 2.155,14 kn/286,04 eur od 15.03.2019. pa do isplate

na iznos od 1.093,68 kn/145,16 eur od 15.04.2019. pa do isplate

na iznos od 2.005,08 kn/266,12 eur od 15.05.2019. pa do isplate

na iznos od 2.235,00 kn/296,64 eur od 15.06.2019. pa do isplate

na iznos od 2.136,00 kn/283,50 eur od 15.07.2019. pa do isplate

na iznos od 2.152,50 kn/285,69 eur od 15.08.2019. pa do isplate.

te točki II. izreke za iznos od 1.705,49 eura / 12.850,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u preostalom dijelu na način da se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.358,29 eura /10.234,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom te na ime troškova postupka za iznos od 132,06 eura/ 995,00 kuna odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 55,74 eura / 420,00 kuna u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 84.340,33 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen iako je to propušteno navesti u izreci. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo na ime troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od 13.845 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od osam dana.

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu tuženik podnosi žalbu pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade za troškove mjesnog i međumjesnog prijevoza u razdoblju od 1. svibnja 2014. do 1. kolovoza 2019. na relaciji [adresa] te [adresa].

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

- tužitelj je zaposlen kod Ministarstva obrane na radnom mjestu vođa skupine, [obrt], pukovnija vojne policije, [obrt]. Desetina prema rješenju Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 15. prosinca 2014.;

- odlukom od 6. ožujka 2017. tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova prijevoza: 1. međumjesnog prijevoza na posao iz posla na relaciji [adresa] i obrnuto (15 km u jednom smjeru, odnosno 30 km ukupno za daljnje putovanja kada radi redovno radno vrijeme) u visini od 0,75 kuna po prijeđenom kilometru i 2. međumjesnog prijevoza na relaciji [adresa] i obratno, za daljnje putovanja kada radi u turnusu u visini cijene najpovoljnije pojedinačne karte prijevoznika promet d.o.o. Split, s time da je istom odlukom priznato pravo na naknadu počev od 15. siječnja 2015. pa dok za to budu postojali uvjeti;

- odlukom Ministarstva obrane, Glavni stožer OSRH, Središnjica za upravljanje osobljem od 18. svibnja 2017. tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova: 1. međumjesnog prijevoza na posao i iz posla na relaciji [adresa] i obrnuto (15 km u jednom smjeru, odnosno 30 km ukupno, za daljnje putovanja kada radi redovno radno vrijeme) u visini 0,75 kuna po prijeđenom kilometru i dva međumjesna prijevoza na relaciji [adresa] i obratno za dane putovanja kada radi u turnusu u visini cijene najpovoljnije pojedinačne karte prijevoznika Liburnija d.o.o. Zadar s time da je prema članku 2. priznato pravo na naknadu od 15. siječnja 2015. pa dok za to budu postojali uvjeti;

- za utuženo razdoblje tužitelju je na ime troškova prijevoza isplaćen ukupan iznos od 31.933,32 kuna.

7. Prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Vladimira Krkleca sukladno navedenim odlukama, tužitelju bi za utuženo razdoblje pripadao ukupni iznos naknade od 147.552,36 kuna ukoliko se naknada obračuna temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/ 13.).

8. U dopuni nalaza visina pripadajuće naknade računata je sukladno odredbama Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja troškova prijevoza („Narodne novine“ broj 131/ 13) uz utvrđivanje maksimalnog iznosa isplaćenih naknada prema Odluci o naknadi za stanovanje („Narodne novine“ broj 138/13 – dalje Odluka/13), odnosno Odluci o naknadi za stanovanje („Narodne novine“ broj 97/ 15 i 89/17 - dalje Odluka/15), prema kojima je maksimalni iznos isplaćenih naknada za razdoblje od 1. prosinca 2013. godine iznosio 1.600,00 kuna, a od 10. rujna 2015. u iznosu od 2.400,00 kuna, s time da je tužitelju u utuženom razdoblju na ime naknade troškova prijevoza sukladno navedenim odlukama isplaćen iznos od 10.463,25 kuna te naknada troškova prijevoza zbog nemogućnosti korištenja organiziranog prijevoza u iznosu od 21.470,07 kn, odnosno ukupan iznos od 31.933,32 kuna.

9. Sud prvog stupnja prihvaća navedeni nalaz i mišljenje uz dopunu istog cijeneći ih stručnim, objektivnim te sukladnim priloženoj dokumentaciji i utvrđuje osnovanim zahtjev tužitelja u utuženom iznosu kako je to navedeno u dopuni nalaza vještaka, u ukupnom iznosu od 84.340,33 kuna, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Naime, nakon dopune nalaza i usmenog očitovanja vještaka na glavnoj raspravi stranke nisu imale primjedbi na isti, a tužitelj je potom precizirao tužbeni zahtjev zatraživši isplatu ukupnog iznosa od 84.340,33 kuna.

10. Sud prvog stupnja smatra osnovanim i zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1. svibnja do 31. prosinca 2014. bez obzira na sadržaj navedenih odluka donesenih u upravnom postupku jer to što se tužitelj prije pokretanja postupka nije sa zahtjevom obratio tuženiku, nema za posljedicu gubitak prava na isplatu tog potraživanja koje po mišljenju suda nije zastarjelo i osnovano je.

11. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe članka 154. stavak 2. i čl. 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa) zaključujući kako tužitelju za troškove zastupanja i vještačenja pripada ukupan iznos od 19.500,00 kuna, ali da je uspio u sporu s obzirom na osnov i visinu potraživanja sa 71 %, pa mu konačno odmjerava trošak u iznosu od 13.845,00 kuna.

12. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu, a kako tuženik ne konkretizira počinjene bitne povrede, ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i donošenjem presude počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

13. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je tijekom postupka došlo do djelomičnog povlačenja tužbe jer je tužitelj podneskom od 8. rujna 2021. postavio tužbeni zahtjev kojim je potraživao iznos od 119.174,79 kuna, dok je po provedenoj dopuni vještačenja podneskom od 1. prosinca 2021. zatražio isplatu iznosa od 84.340,33 kuna. Time je došlo do djelomičnog povlačenja tužbe za iznos od 34.834,46 kuna kao što tuženik navodi u žalbi. Međutim, da bi tužitelj povukao tužbu (pa i djelomično) nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, potreban je sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a pristanak tuženika, a tuženik se u konkretnom slučaju protivio povlačenju tužbe. Stoga je o tom dijelu valjalo odlučiti na način da sud za navedeni iznos odbije tužbeni zahtjev, što je propušteno izričito navesti u izreci presude, iako iz obrazloženja, posebno odluke o troškovima postupka kod ocjene uspjeha tužitelja u sporu, proizlazi da sud prvog stupnja zahtjev u tom dijelu utvrđuje neosnovanim.

14. Postupajući na navedeni način sud prvog stupnja počinio je relativno bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 193. stavak 2. ZPP-a, ali koja nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude s obzirom da je usvojen tužbeni zahtjev naveden u točki I. izreke presude.

15. Pravilan je stav suda prvog stupnja da se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09. - dalje ZS/02), odnosno Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18- dalje ZS/13) kao lex specijalis i provedbeni propisi doneseni na temelju tih Zakona i to naprijed navedeni pravilnici i odluke.

16. Dopuna nalaza i mišljenja i očitovanje vještaka sačinjeni su sukladno primjedbama tuženika i to na način da je visina naknade troškova prijevoza utvrđena sukladno odredbama Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja troškova prijevoza, s time da se prilikom obračuna naknade putnih troškova za razdoblje od 1. siječnja 2018. primjenjuje visina od 1,00 kune, a za prethodno razdoblje 0,75 kuna po kilometru te da su sukladno Odluci o naknadama za stanovanje. uzeti u obzir maksimalni iznosi na ime troškova prijevoza i to od 1. prosinca 2013. od 1,600,00 kuna mjesečno, a od 10. rujna 2015. u iznosu od 2.400,00 kuna mjesečno.

17. Kako je u utuženom razdoblju tužitelju na ime naknada isplaćen ukupan iznos od 31.933,32 kuna. to je prema mišljenju vještaka preostao za isplatu iznos od 84.340,33 kuna, na koji stranke nisu imale primjedbi, a sukladno kojim rezultatima vještačenja je tužitelj i precizirao tužbeni zahtjev.

18. Žalbenim navodima tuženik ne dovodi u pitanje rezultate navedenog vještačenja, odnosno dopune vještačenja, pa proizlazi da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredbi kao i citiranih podzakonskih akata obvezao tuženika za utuženo razdoblje isplatiti tužitelju iznos naveden u točki I. izreke za svaki pojedini mjesec, ali počev od siječnja 2015. Naime, Odlukom o naknadi troškova prijevoza donesenoj u upravnom postupku, tužitelju je priznato pravo na naknadu međumjesnog i mjesnog prijevoza ali i prema odluci od 6. ožujka 2017., pa i onoj od 18. svibnja 2017., to pravo priznato je počev od 15. siječnja 2015. U konkretnom slučaju o pravu tužitelja na naknadu troškova prijevoza, pa tako i za razdoblje od kada tužitelju pripada to pravo odlučeno je u upravnom postupku, a stranke ne tvrde da se ne bi radilo o pravomoćnom i konačnom rješenju.

19. Stoga se parnični sud ne može upuštati u ocjenu pravilnosti i zakonitosti rješenja donesenog u upravnom postupku (članak 12. ZPP-a), pa tako niti odlučivati da li bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu troškova prijevoza i za neko drugo razdoblje mimo onog koje je određeno navedenim rješenjima (tako Vrhovni sud RH u odluci broj 843/2022 od 5. listopada 2022.), pa je osnovan žalbeni navod tuženika kojim ukazuje na pogrešnu primjenu materijalno prava kod donošenja odluke o pripadajućim troškovima naknade za razdoblje od svibnja do prosinca 2014.

20. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja za navedeno razdoblje valjalo odbiti, a u preostalom dijelu odbiti žalbu tuženika i presudu suda prvog stupnja potvrditi, kako je to odlučeno točkom 1. i 2. izreke ove presude.

21. S obzirom na ovakav ishod žalbenog postupka, valjalo je sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a uz primjenu odredbe članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

22. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva, dok je sa visinom istog uspio u omjeru od 62 % (100 + 62 = 162 : 2 =81) jer se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, dok je tuženik uspio samo u odnosu na visinu zahtjeva za 38 % (0 + 38 : 2 = 19). Kada se od uspjeha tužitelja koji je u većem omjeru uspio u sporu oduzme uspjeh tuženika (81-19 = 62) proizlazi da je uspio u omjeru od 62 %. Stoga mu od pravilno utvrđenog iznosa na ime troškova zastupanja po odvjetniku i PDV-a pripada iznos od 1.440,00 eur / 10.850,00 kn te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur /2.000,00 kn kao neophodan u cijelosti, pa mu konačno pripada ukupan iznos od 1.285,00 eur / 12.850,00 kn, dok je daljnji dosuđeni iznos od 132,06 eur /995,00 kn valjalo odbiti kao neosnovan. S obzirom na djelomičan uspjeh tuženika sa žalbom (12 % ) valjalo je tužitelja obvezati da mu naknadi pripadajući trošak žalbenog postupka u iznosu navedenom u točki III. izreke, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

23. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3.

ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci,24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak