Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: Povrv-163/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja Gradske plinare Zagreb – opskrba d.o.o. (OIB: 74364571096) iz Zagreba, Radnička cesta 1, zastupanog po punomoćniku TĐ, dipl. iur., zaposleniku tužitelja, protiv tuženika SĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene neposredne, glavne i javne rasprave dana 19. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i njegovog punomoćnika, 24. veljače 2026. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Račkog iz Svetog Ivana Zeline poslovni broj Ovrv-2377/2024 dana 20. ožujka 2024. u dijelu pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 257,40 eura kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20. ožujka 2024. pa do isplate.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 13,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu 187,50 eura zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24. veljače 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 29. veljače 2024. podnio javnom bilježniku Ivanu Račkom iz [adresa] ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (prije ovršenika) SĐ radi naplate potraživanja u iznosu od 257,40 eura. Zatražio je i trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja Rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Javni bilježnik Ivan Rački iz [adresa] donio je dana 20. ožujka 2024. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2377/2024.

3. Tuženik (prije ovršenik) je dana 27. ožujka 2024. podnio prigovor protiv navedenog Rješenja u kojem je naveo kako iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga nije razvidno na što se odnosi utužena tražbina i za koje razdoblje. Istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije te je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare.

4. Nakon zaprimljenog prigovora javni bilježnik je predmet dostavio sudu na daljnji postupak. Sud je postupio temeljem odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 57/96, 22/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ) te stavio izvan snage navedeno Rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je nakon pravomoćnosti rješenja postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 20), prigovor (list 28-29), ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge (list 40 i 42), račune (41, 43 i 46), ugovor o darovanju nekretnine (list 52-55), zapisnik o primopredaji nekretnina (list 56), zahtjev za promjenu obveznika/potrošača (list 57) i iskaz tuženika kao stranke (list 73-74)

6. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik SĐ bio korisnik usluga Gradske plinare te je ostao nepodmireni dug u iznosu od 257,40 eura koji se potražuje od tuženika u ovom postupku.

8. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 20) proizlazi da tuženik duguje tužitelju sveukupno iznos od 257,40 eura za razdoblje od 21. ožujka 2023. pa do 28. kolovoza 2023.

9. Potraživanje za ožujak 2023. u iznosu od 60,47 eura, od čega 5,45 eura na ime fakture, a 55,02 eura na ime kamate dospjelo je dana 31. ožujka 2023., potraživanje za srpanj 2023. u iznosu od 91,42 eura, od čega 5,45 eura na ime fakture, a 85,97 na ime kamate dospjelo je dana 31. srpnja 2023. i potraživanje za kolovoz 2023. u iznosu od 105,51 eura, od čega 5,45 eura na ime fakture, a 100,06 eura na ime kamate dospjelo je dana 7. rujna 2023.

10. U podnesku od 16. srpnja 2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje samo isplatu iznosa od 16,35 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate te troškove ovršnog i parničnog postupka.

11. U ovom postupku sporno je jesu li tuženik SĐ i tužitelj Gradska plinara Zagreb u ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosnima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) te je li tuženik dužan podmiriti tužitelju utuženo potraživanje.

12. Tuženik je tijekom cijeloga postupka prigovarao da sa tužiteljem u vrijeme utuženog razdoblja nema zaključen nikakav ugovor te da ne zna na što se utuženo potraživanje odnosi jer od tužitelja nikada nije primio nikakvu uslugu. Tužitelj je u spis dostavio Ugovor između tužitelja Gradske plinare Zagreb-Opskrba d.o.o. i tuženika SĐ (list 40 i 41) od 22. svibnja 2024., kojim ugovorom tužitelj želi dokazati da je sa tuženikom SĐ bio u ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 9. ZOO. Tužitelj je u spis dostavio i priključnicu broj 84402/22 izdanu od strane Gradske plinare Zagreb od 20. studenog 2022. navodeći da je toga dana tuženiku izvršena redovna zamjena plinomjera kojom prilikom je ugrađen plinomjer broj [broj plinomjera], a koji plinomjer je i naveden na utuženim računima. Navedena priključnica glasi na tuženika te tužitelj navodi kako iz priključnice nesporno proizlazi činjenica da je kao potrošač kod distributera evidentiran upravo tuženik, a koji je naznačen i na ispostavljenim računima. Tužitelj je još naveo kako tuženik na ispostavljene račune nije uputio prigovor, odnosno nije osporio iznose mjesečnih obveza.

13. Nadalje navodi kako obvezni odnos između tužitelja i tuženika proizlazi iz odredaba Zakona o tržištu plina i Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju tuženik nije podmirio svoju dospjelu obvezu s naslova isporučenog i utrošenog plina. Tužitelj je nadalje naveo kako su tužitelj, kao opskrbljivač plinom i tuženik, kao kupac u obveznom odnosu temeljem kojeg je tužitelj dužan kupca opskrbljivati plinom, a tuženik je dužan plaćati naknadu za isporučeni plin. Obveza tužitelja kao opskrbljivača plinom propisana je odredbom čl. 57. st. 3. Zakona o tržištu plina, a obveza kupca za plaćanje naknade proizlazi iz odredaba čl. 9. i čl. 376 st. 1. ZOO. Kako je tužitelj kao opskrbljivač plinom ispunio svoju obvezu i isporučio plin tuženiku, a tuženik kao kupac nije platio naknadu za isporučeni i utrošeni plin temeljem ispostavljanih računa tužitelj je podnio tužbu sudu kako bi naplatio dugovani iznos od tuženika.

14. U podnesku od 16. srpnja 2024. tužitelj navodi kako je tuženik u njegovim evidencijama evidentiran kao korisnik, odnosno krajnji kupac te je isti u obvezi podmiriti isporučene račune. Tužitelj je sudu dostavio ugovor o opskrbi plinom, međutim nije naveo, niti sudu dostavio dokumentaciju temeljem koje je tuženik evidentiran u njegovim evidencijama kao krajnji kupac za utuženo razdoblje od ožujka 2023. do kolovoza 2023.

15. U navedenom podnesku tužitelj navodi i to kako je obračun potrošnje plina sačinio u skladu sa Općim uvjetima opskrbe plinom (Narodne novine broj 158/13) te ispostavljani računi sadrže sve sastojke propisane zakonskim odredbama te je iz ispostavljenih računa razvidno koja usluga je pružena tuženiku, kada mu je usluga pružena, vidljiva je potrošnja u određenom vremenskom razdoblju, cijena te konačni iznos računa.

16. Uvidom u dostavljene račune (list 41, 43 i 46) utvrđeno je da se računi odnose za potrošeni plin u na adresi u [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta (IB OMM): 152381.

17. Iz iskaza tuženika kao stranke (list 73-74) proizlazi da je 2022. godine stekao stambeni prostor na adresi u [adresa] temeljem Ugovora o darovanju te je odmah nakon što je stupio u vlasništvo i posjed predmetnog stana otišao u sve institucije kako bi se prijavio kao novi korisnik, odnosno obveznik plaćanja komunalnih naknada i to struje, plina, vode i ostalih režija. Tako je otišao i u Gradsku plinaru Zagreb gdje je podnio zahtjev za promjenom obveznika plaćanja isporuke i potrošnje plina. Već tada je zaposlenicima Gradske plinare dao do znanja da je taj stan neupotrebljiv i da tamo nitko ne živi obzirom da je trebalo promijeniti kompletnu infrastrukturu. Iako je sa Ugovorom o darovanju otišao u prostor Gradske plinare Zagreb i podnio zahtjev za promjenu obveznika iz Gradske plinare mu nisu poslali Ugovor o opskrbi plinom. U razdoblju od 2022. sve do 2024. dok mu nije dostavljen Ugovor o opskrbi plinom nisu mu dolazili niti računi za isporuku plina jer se plin tamo nije niti trošio. Tek nakon 2024. su mu počeli dolaziti računi, ali ne zna točno za koje razdoblje te su mu pokušali naplatiti velike iznose na ime zakonskih zateznih kamata pa je to razlog zbog kojega je stavio prigovor na ispostavljene račune nakon čega je Gradska plinara povukla zahtjev za isplatu kamata. Smatra da nije u obvezi platiti niti preostali dio za koji ga Gradska plinara Zagreb tereti jer u tom razdoblju nisu imali zaključen Ugovor o korištenju plina pa obveza plaćanja za njega nije niti postojala.

18. Iskaz tuženika sud smatra istinitim te mu u cijelosti poklanja svoju vjeru. Ovo iz razloga što se iskaz tuženika podudara sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu, posebno s Ugovorom o opskrbi plinom od 22. svibnja 2024.

19. Odredbom čl. 4. st. 1. točka 1 Općih uvjeta propisano je da opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju jednim od slijedećih ugovora:

Ugovorom o opskrbi plinom, Ugovorom o opskrbi plinom u obvezi javne usluge i Ugovorom o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca.

20. Odredbom čl. 4. st. 2. Općih uvjeta propisano je da se naprijed navedeni ugovori sklapaju u pisanom obliku, dok je u stavku 3., između ostaloga, propisano da ugovori moraju minimalno sadržavati podatke o ugovornim stranama, mjesto isporuke plina, datum početka isporuke plina, uvjete obračuna i naplate isporučenog plina, pravo na raskid ugovora i uvjete za raskid, način rješavanja sporova i trajanje ugovora.

21. Odredbom čl. 6. st. 1. Općih uvjeta propisano je da Ugovor o opskrbi plinom sklapaju opskrbljivač i krajnji kupac koji ne koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge.

22. Kako je odredbom čl. 219. ZPP propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika tužitelj je trebao dokazati da je sa tuženikom imao zaključen ugovor o opskrbi plinom i za utuženo razdoblje, a što u ovom postupku nije dokazao.

23. Sud je u konkretnom slučaju primijenio odredbu čl. 221a. ZPP kojom je propisano da ako sud ne temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenica zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24. Dakle, iako je tuženik osporavao da je sa tužiteljem u ugovornom odnosu u utuženom razdoblju tužitelj nije u spis dostavio dokaze kojima bi osporio te tvrdnje tuženika pa sud zaključuje da tužitelj i tuženik nisu u utuženom razdoblju bili u ugovornom odnosu. Kako tužitelj nije dokazao da je sa tuženikom u ugovornom odnosu niti da je tuženiku isporučio određenu količinu plina nema pravo od tuženika potraživati naknadu za isporučeni plin pa sud tužbeni zahtjev tužitelj u cijelosti smatra neosnovanim. Što se tiče dostavljene priključnice (list 44) sud navodi kako sama priključnica nije dokaz da su stranke u ugovornom odnosu jer kao što je naprijed navedeno opskrbljivač plinom i krajnji kupac svoje međusobne odnose reguliraju ugovorom, a ne priključnicom. Ukoliko je tuženik još 2022. zatražio promjenu plinomjera ostaje nejasno iz kojeg razloga tužitelj nije tuženiku dostavio ugovor o opskrbi plinom odmah nakon toga, već tek nakon dvije godine. Ta činjenica ne može ići na štetu tuženika, već taj propust ide na teret tužitelja koji nije postupio u skladu sa zakonskim propisima i sa tuženikom zaključio ugovor o opskrbi plinom.

25. Što se tiče prigovora nedostatka aktivne legitimacije kojeg je tuženik naveo u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, taj prigovor nije osnovan iz razloga što je tužitelj temeljem Zakona o tržištu plina obvezan isporučivati plin krajnjim kupcima i naplaćivati uslugu pa tužitelj ima legitimaciju pokretati postupke protiv kupaca. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije je osnovan jer tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je upravo tuženik u obvezi platiti utuženo potraživanje tužitelju. Obzirom da sud smatra da tuženik nije u obvezi platiti utuženo potraživanje tužitelju zbog nedostatka pasivne legitimacije, obzirom da stranke nisu u ugovornom odnosu prigovor zastare kojeg je isticao tuženik nije odlučan u ovom postupku. Napominje se da naplata potraživanja za isporučeni plin kućanstvu zastarijeva za godinu dana od dospjelosti pojedinog iznosa u zastari bi bili svi iznosi dospjeli prije 29. veljače 2024.

26. Kako tijekom postupka nije kao nesporno utvrđeno da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos, a radi se o nastavljenom postupku sud je donio odluku kojom je ukinuo platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti utuženi iznos kako je to u prijedlogu za ovrhu navedeno pa je pozivom na odredbu čl. 451. st. 3 ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

27. Sud je ukinuo platni nalog i za iznos troškova ovršnog postupka od 25,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2024. (kao dana donošenja rješenja o ovrsi) pa do isplate (točka I. izreke).

28. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku u cijelosti je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 13,27 eura zajedno s kamatama na taj iznos (točka II. izreke).

29. Odluka o troškovima postupka u skladu je sa odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP. Tuženiku je dosuđen trošak postupka u iznosu od 187,50 eura. Trošak je dosuđen ovisno o vrijednosti predmeta spora te je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Trošak se sastoji od troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 11/1 Tarife) i troška jednokratne naknade u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/9 Tarife) i PDV u iznosu od 37,50 eura. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi iz razloga što je u trenutku sastavljanja prigovora vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosila 257,40 eura, a tek u fazi parničnog postupka nakon što je tužitelj povukao veći dio tužbenoga zahtjeva vrijednost predmeta spora iznosila je 16,35 eura temeljem kojega tuženik ima pravo na jednokratnu naknadu za cijeli prvostupanjski postupak.

30. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 24. veljače 2026.

Sudac

Ljiljana Košić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničkog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467a ZPP).

Dostaviti:

1. tužitelju

2. pun. tuženika

3. presuda nepravomoćna

4. vidi up. Povrv

5. kal. 15 dana

6. Rješenje tužitelju da plati pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura