REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-2592/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju pravnici iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Šumarski fakultet OIB: 07699719217, Zagreb, Svetošimunska cesta 25, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kos & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja NB, diplomirane pravnice i zamjenika punomoćnika tuženika RB, odvjetničke vježbenice, 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET ŠUMARSTVA I DRVNE TEHNOLOGIJE da tužitelju EB isplati iznos od 1.652,74 EUR bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom bruto iznosu, tekućom 16. studenog 2014. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET ŠUMARSTVA I DRVNE TEHNOLOGIJE da tužitelju EB naknadi prouzročeni parnični trošak od 132,72 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je radio kod tuženika kao znanstveni novak na temelju ugovora o radu od 1. siječnja 2008. te aneksa od 22. studenoga 2013. godine. Navodi da je u sklopu svojih radnih obaveza završio poslijediplomski sveučilišni doktorski studij, položio sve propisane ispite i 26. lipnja 2014. obranio doktorsku disertaciju. Navodi da su Vlada Republike Hrvatske i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja sklopili 22. listopada 2010. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 142/2010, dalje: KU) a odredbom članka 13. KU određeno je da zaposlenici u suradničkom, stručnom i nastavnom zvanju i na radnom mjestu imaju pravo na naknadu za izradu i opremu doktorata znanosti u jednokratnom neto iznosu od 6.000,00 kn. Dana 27. prosinca 2013. godine Vlada RH je odlukom jednostrano otkazala navedeni kolektivni ugovor s otkaznim rokom od 3 mjeseca, a Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja je ustao tužbom protiv jednostrane odluke Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora te je Općinski radni sud u Zagrebu donio presudu broj Pr-8589/14 od 29. siječnja 2018. kojom je utvrđeno nezakonitim otkazivanje kolektivnog ugovora. Županijski sud u Zagrebu je presudom broj Gž R-700/18 od 4. prosinca 2018. potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu. Tužitelj navodi da su pravomoćnim utvrđivanjem nezakonitosti jednostranog otkazivanja kolektivnog ugovora radnici stekli pravo potraživati materijalna prava iz KU u razdoblju u kojem bi KU važio da Vlada RH nije nezakonito otkazala isti. KU je bio na snazi od 22. listopada 2010. do 22. listopada 2014. te još 3 mjeseca nakon 22. listopada 2014. sukladno odredbi o produženoj primjeni pravila. Stoga su radnici na koje se primjenjuje KU stekli pravo potraživati materijalna prava za razdoblje od 28. ožujka 2014. (otkada Vlada RH više nije isplaćivala materijalna prava iz KU) do 22. siječnja 2015. (koji dan je zadnji dan tromjesečnog roka produžene primjene pravila iz KU). Konkretno, za tužitelja je nastala pravna osnova potraživati jednokratnu naknadu za izradu i opremu doktorata znanosti u neto iznosu od 6.000,00 kn s obzirom da je obranio doktorsku disertaciju u periodu kada je gore navedenim presudama pravomoćno utvrđeno važenje KU. Budući da naknada za izradu i opremu doktorske disertacije predstavlja primitak od nesamostalnog rada, to je na neto iznos naknade tuženik dužan obračunati porez na dohodak, porez prirez na dohodak te obvezne doprinose. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim u podnesku od 3. ožujka 2021., te u eurima u podnesku od 4. studenog 2025. tužitelj potražuje iznos od 1.652,74 eura bruto zajedno sa zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ne spori činjenicu da je tužitelj bio zaposlenik tuženika te da je obranio doktorski rad 26. lipnja 2014. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da potpisnik kolektivnog ugovora nije tuženik već Republika Hrvatska te da je sredstva za isplaćivanje naknade za izradu i opremu doktorskog rada osiguravalo i isplaćivalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, a ne tuženik. Navodi da je odlukom Vlade Republike Hrvatske od 27. prosinca 2013. otkazan predmetni KU s rokom od 3 mjeseca te članak 13. predmetnog KU nije bio na snazi u vrijeme izrade i opreme doktorskog rada i stjecanja tužiteljeve titule doktora znanosti. Stoga ističe da tužitelj nema zakonskog osnova za navedeno potraživanje. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je donio presudu u ovoj pravnoj stvari posl. br. Pr-20472022 od 14. ožujka 2022. kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen, a ista je ukinuta od strane drugostupanjskog suda iz razloga jer je u međuvremenu Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo odluke drugostupanjskog i prvostupanjskog suda kojima je utvrđeno nezakonito otkazivanje Kolektivnog ugovora.

4. U tijeku ponovljenog postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je pročitao nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića kao i dopunski nalaz i mišljenje istog vještaka.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tuženika za isplatom jednokratne naknade za izradu i opremu doktorata znanosti u bruto iznosu od 1.652,74 eura koje pravo temelji na odredbi čl. 13. KU.

7. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, da je obranio doktorski rad 26. lipnja 2014. te da se na stranke primjenjuje KU za znanost i visoko obrazovanje objavljen u Narodnim novinama br. 142/2010 koji je bio na snazi od 22. listopada 2020., a kojeg je Vlada RH jednostrano otkazala 27. prosinca 2013. s otkaznim rokom od 3 mjeseca pri čemu je isti važio do 28. ožujka 2014. nakon kojeg roka radnicima više nisu isplaćivana materijalna prava iz navedenog KU.

8. Uvidom u spis utvrđeno je da je Odluka Vlade RH o otkazivanju KU za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. utvrđena nezakonitom i nedopuštenom pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 16194/2021 od 23. travnja 2024. te da je time predmetni KU bio na snazi do 22. listopada 2014.

9. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

10. Imajući na umu citiranu odredbu ZR, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je nesporno postojanje radnog odnosa između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca pa je tuženik kao poslodavac jedini odgovoran za isplatu materijalnih prava iz KU tužitelju kao svom radniku. U tom smislu su neodlučni prigovori tuženika kako sredstva za doktorski rad osigurava i isplaćuje nadležno ministarstvo.

11. Kako je KU za znanost i visoko obrazovanje bio na snazi do 22. listopada 2014., a tužitelj je obranio doktorsku disertaciju 26. lipnja 2014., to je na temelju odredbe čl. 13. KU tužitelj ostvario pravo na jednokratnu naknadu za izradu i opremu doktorata znanosti.

12. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da razlika između plaće koja bi tužitelju bila isplaćena za lipanj 2014. da je u istoj bila uračunata naknada za izradu i opremu doktorata znanosti i one koja mu je za navedeni mjesec stvarno isplaćena ukupno iznosi 11.820,61 kn. Po prigovorima tužitelja vještak je korigirao nalaz i mišljenje na iznos od 12.452,54 kn bruto. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao stručnu pomoć u dokazivanju.

13. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u skladu s obračunom vještaka koji među strankama nije bio sporan stoga je sud prihvatio konačni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i dosudio mu s osnova jednokratne naknade za izradu i opremu doktorata znanosti iznos od 1.652,74 eura.

14. Tužitelju na dosuđeni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća tražbine, a kako je obranio doktorsku disertaciju u lipnju 2014., navedena obveza tuženika je dospjela sa plaćom za srpanj 2014., međutim, obzirom da tužitelj potražuje kamate od kasnijeg dana i to od 16. studenog 2014., to su mu iste od tada i dosuđene. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO. Iz dosuđenog izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka i to troškove financijskog vještačenja od 132,72 eura.

16. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14) u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO.

17. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku