Poslovni broj: Us I-2363/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kasalo & Raić d.o.o., Split, Poljička cesta 26 D, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, OIB: 37836302645, Zagreb, Runjaninova 2, zastupanog po opunomoćenici ĐL, dipl. pravnici i zaposlenici tuženika, radi obustave radova na kulturnom dobru, nakon javne i usmene rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, objavljene 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 612-08/25-02/0055, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-25-2 od 4. kolovoza 2025.
II. Poništava se rješenje Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: UP/I-612-08/25-08/0037, URBROJ: 532-05-02-15/14-25-1 od 11. travnja 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
III. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 30. rujna 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-612-08/25-02/0055, URBROJ: 532-02-03- 02-02/1-25-2 od 4. kolovoza 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako se prvostupanjskim rješenjem obustavljaju radovi gradnje objekata koji se protivno mjerama zaštite izvode na k. č. [katastarska čestica] (sudske oznake 3274/2, ZK uložak broj: [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu tužitelja i ĆL Ć, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a unutar zone A zaštićene Arheološke [adresa] na području [adresa] zaštićene rješenjem Ministarstva kulture i medija, KLASA: UP/I-612-08/08-06/0510 od 20. studenoga 2008. Točkom II. Izreke tog rješenja vlasnici čestice iz točke I. Izreke dužni su obustaviti radove odmah po primitku ovog rješenja, dok su točkom III. izreke vlasnici upozoreni na mogućnost izricanja novčane kazne ukoliko se radovi ne obustave. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi se kako je konzervatorskim očevidom utvrđeno da se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obavljaju radovi gradnje objekata, unutar zone A zaštićene [adresa] na području [adresa] zaštićene rješenjem Ministarstva kulture i medija, KLASA: UP/I-612-08/08-06/0510 od 20. studenoga 2008., odnosno kako mjerama zaštite ove arheološke zone nisu dozvoljeni bilo kakvi radovi koji bi mogli narušiti integritet kulturno-povijesnih vrijednosti, niti se dozvoljavaju zahvati u prostoru koji bi mogli narušiti cjelovitost i integritet arheološkog nalazišta. U svojoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, tužitelj je u bitnom istaknuto kako je činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno uslijed čega nije pravilna ni primjena materijalnog prava. Nadalje je u žalbi istaknuto kako je prvostupanjsko rješenje opterećeno nedostacima zbog kojih se ne može ispitati, a u pogledu činjenice da u obrazloženju nije navedeno kada je proveden očevid na licu mjesta niti je navedeno o kakvom se objektu radi, odnosno nije navedeno o kojim radovima je riječ. Tužitelj je u tom smislu prigovorio kako prvostupanjsko rješenje nije potpuno obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21 – u daljnjem tekstu: ZUP). Odredbom članka 50. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" broj 145/24) propisano je da „ako investitor ili izvođač radova poduzima radnju ili zahvat na kulturnom dobru, kao i na području unutar obuhvata kulturnog dobra bez odobrenja za zahvat na kulturnom dobru ili potvrđenoga glavnog projekta odnosno protivno odobrenju za zahvat na kulturnom dobru ili potvrđenom glavnom projektu, za takvu radnju ili zahvat Ministarstvo će po službenoj dužnosti narediti obustavu rješenjem i označiti gradilište službenim znakom.“ U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja ni na koji način nije utvrđeno je li tužitelj investitor, odnosno izvođač bilo kakvih radova na kulturnom dobu, odnosno na području unutar obuhvata kulturnog dobra, odnosno na te okolnosti nisu izvedeni nikakvi dokazi niti je u prvostupanjskom postupku tužitelju omogućeno izjašnjavanje na bilo koju od odlučnih činjenica. Naime, nije sporna činjenica da je tužitelj upisan kao suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], međutim, ta činjenica sama po sebi ne dovodi do automatskog i nedvojbenog zaključka da bi tužitelj u ovom konkretnom slučaju bio investitor ili izvođač radova, odnosno kako bi pripadao krugu osoba koje su određene gore označenom zakonskom odredbom. Pod točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja navodi se kako su vlasnici čestice iz točke 1. ovog rješenja dužni obustaviti radove odmah po primitku rješenja. Međutim, označenom zakonskom odredbom nije predviđeno da je vlasnik, odnosno u ovom konkretnom tužitelj kao suvlasnik zemljišta dužan obustavljati radove. Drugim riječima, ova bi odredba bila primjenjiva tek ukoliko bi vlasnik bio investitor ili izvođač radova, a što u ovom postupku nije utvrđeno niti to proizlazi iz izvedenih dokaza. Uzimajući u obzir navedeno jasno je kako je prvostupanjsko tijelo potpuno pogrešno i nezakonito provelo ispitni postupak te povrijedilo sve odredbe sadržane u Glavi II. Postupak rješavanja upravne stvari vezano za utvrđivanje činjeničnog stanja, sudjelovanje osoba protiv kojih se donosi rješenje i sl., a tuženik je pogrešnim tumačenjem materijalnog prava donio pobijano rješenje te nije otklonio žalbene razloge tužitelja. Između ostalog, da bi pobijano rješenje bilo zakonito njegovo izvršenje mora biti pravno i stvarno moguće. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže donijeti presudu kojom će sud poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, te pored toga predlaže da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom istaknuo kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.U sporu je održana rasprava 4. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS), izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupile zamjenica opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
6.Tužbeni zahtjev je osnovan.
7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: UP/I-612-08/25-08/0037, URBROJ: 532-05-02-15/14-25-1 od 11. travnja 2025., točkom 1. obustavljaju se radovi gradnje objekata koji se protivno mjerama zaštite izvode na k. č. [katastarska čestica] (sudske oznake 3274/2, ZK uložak broj: [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu tužitelja i ĆL Ć, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a unutar zone A zaštićene [adresa] na području [adresa] zaštićene rješenjem Ministarstva kulture i medija, KLASA: UP/I-612-08/08-06/0510 od 20. studenoga 2008., točkom II. vlasnici čestice iz točke I. dužni su obustaviti radove odmah po primitku ovog rješenja, točkom III. vlasnici su upozoreni na mogućnost izricanja novčane kazne ukoliko se radovi ne obustave, dok je točkom 4. riješeno da žalba ne odgađa izvršenje ovog rješenja, a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", br. 145/24.).
9. Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-612-08/25- 02/0055, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-25-2 od 4. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, to u bitnom iz istih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.
10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje je li tužitelj pravilno pasivno legitimiran na izvršenje činidbe koja mu je naređena osporenim rješenjem tuženika, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.
11.Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", br. 145/24.) propisano je da ako investitor ili izvođač radova poduzima radnju ili zahvat na kulturnom dobru, kao i na području unutar obuhvata kulturnog dobra bez odobrenja za zahvat na kulturnom dobru ili potvrđenoga glavnog projekta odnosno protivno odobrenju za zahvat na kulturnom dobru ili potvrđenom glavnom projektu, za takvu radnju ili zahvat Ministarstvo će po službenoj dužnosti narediti obustavu rješenjem i označiti gradilište službenim znakom.
Stavkom 2. da obustavu radova može narediti komunalni redar ako investitor ili izvođač radova poduzima radnju ili zahvat na kulturnom dobru, kao i na području unutar obuhvata kulturnog dobra bez odobrenja za zahvat na kulturnom dobru ili potvrđenoga glavnog projekta, a rješenje o obustavi dostavlja bez odgode Ministarstvu.
Stavkom 3. da u slučaju iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će prema potrebi naložiti investitoru obvezu povrata u prijašnje stanje i/ili druge obveze vezane uz provedbu mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara te da će se ako rješenje ne bude u cijelosti izvršeno u roku od 60 dana, izvršenje provesti putem trećih osoba na njegov trošak.
Stavkom 4. da rješenje iz stavka 1. ovoga članka može se donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke i dostavlja se građevinskoj inspekciji.
Stavkom 10. da rješenje o obustavi radova iz stavaka 1. i 5. ovoga članka sadrži opis radnji ili zahvata na kulturnom dobru koji su predmet obustave, sukladno zapisniku o konzervatorskom nadzoru, obveze investitora i rok u kojem ih je dužan izvršiti.
12.Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, te dovodeći ista u svezu s naprijed citiranom odredbom članka 50. st. 1. i 10. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, ovaj sud zaključuje da je tužitelj svojim tužbenim navodima doveo u sumnju da je u provedenom postupku koji je prethodio donošenju akta tuženika činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, što je za posljedicu imalo pogrešnu primjenu materijalnog prava, uslijed čega sud zaključuje kako osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela za sada nije moguće ocijeniti pravilnima, niti zakonitima, uslijed čega ih je trebalo poništiti.
13.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako prema obrazloženju prvostupanjskog rješenja i podacima upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi da je konzervatorskim očevidom obavljenim 26. ožujka 2025., bez prisutnosti tužitelja, o kojem je sastavljeno izviješće koje prileže spisu, a u privitku kojeg su dostavljene fotografije lica mjesta, utvrđeno da se na k. č. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina] obavljaju radovi gradnje objekata, unutar zone A zaštićene [adresa] na području [adresa] zaštićene rješenjem Ministarstva kulture i medija Klasa: UP/I-612-08/08-06/0510 od 20. studenog 2008., te da sukladno mjerama zaštite zone A zaštićene [adresa] na području [adresa] unutar ove zone nisu dozvoljeni bilo kakvi radovi koji bi mogli narušiti integritet kulturno-povijesnih vrijednosti, niti se dozvoljavaju zahvati u prostoru koji bi mogli narušiti cjelovitost i integritet arheološkog lokaliteta, pa s obzirom na navedeno sukladno članku 50. stavku 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, da je radove trebalo obustaviti, nakon čega prvostupanjsko tijelo donosi svoje rješenje od 11. travnja 2025. naprijed citirane izreke. U obrazloženju osporenog rješenja tuženika u bitnom se navodi kako predmetna čestica pripada zoni A zaštićene [adresa] te da je gradnja predmetnih objekata u suprotnosti s mjerama zaštite za navedenu zonu, pa sukladno navedenome i citiranom članku Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, nedvojbeno je utvrđeno da se predmetni bespravni radovi, unutar Arheološke [adresa] na području [adresa], upisane u Registar nepokretne kulturne baštine Republike Hrvatske pod brojem Z-3936, obavljaju bez suglasnosti nadležnog Odjela. Također, vezano za žalbeni navod da prvostupanjsko rješenje nije dovoljno obrazloženo, tuženik ističe da je u istom jasno navedeno da se na predmetnom kulturno dobru u zoni A zaštićene [adresa], izvode bespravni radovi gradnje objekta što je suprotnosti s mjerama zaštite za navedenu zonu odnosno nisu dozvoljeni bilo kakvi radovi koji bi mogli narušiti integritet kulturno povijesnih vrijednosti niti se dozvoljavaju zahvati u prostoru koji bi mogli narušiti cjelovitost i integritet arheološkog lokaliteta bez odobrenja nadležnog Odjela. Slijedom navedenoga tuženik ovaj žalbeni navod smatra neosnovanim. Također, vezano za žalbeni navod koji se odnosi na postupak legalizacije pomoćnog objekta na predmetnoj čestici, tuženik ističe da isti nije predmet ovog upravnog postupka. Slijedom navedenoga, tuženik smatra da je bilo opravdano donošenje prvostupanjskoga rješenja, te da se nisu mogli uvažiti kao opravdani prigovori žalitelja pa žalbu sukladno članku 116. Zakona o općem upravnom postupku odbija kao neosnovanu i potvrđuje prvostupanjsko rješenje kao pravilno i na zakonu osnovano, iz u njemu navedenih razloga te razloga navedenih u ovom drugostupanjskom rješenju.
14.Kod izloženog stanja stvari, s obzirom da tužitelj u ovom sporu osporava pasivnu legitimaciju na izvršenje činidbe koja mu je naređena prvostupanjskim rješenjem tvrdeći kako u provedenom postupku ni na koji način nije utvrđeno da bi on bio investitor ili izvođač radova, uzimajući u obzir stanje upravnog spisa kojem ne prileže niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da bi tužitelj doista bio investitor ili izvođač predmetnih radova u odnosu na koje mu je naređena obustava radova, ostaje nejasno na temelju kojih to dokaza su prvostupanjsko tijelo i tuženik zaključili da bi upravo tužitelju trebalo narediti mjeru obustave radova, kod nespornog stanja stvari da je on suvlasnik čestice na kojoj se izvode predmetni radovi, u kojim okolnostima ovaj sud za sada ne može otkloniti temeljne prigovore tužitelja koji se odnose na njegovu pasivnu legitimaciju jer spisu ne prileže niti jedan dokaz na osnovu kojeg bi se moglo zaključiti da bi tužitelj kao nesporni suvlasnik predmetne čestice, samim time ujedno bio i investitor ili izvođač radova.
15.Stoga, tužitelj je doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku s obzirom da doista ostaje nejasno zbog čega je u odnosu na njega donijeto prvostupanjsko rješenje o obustavi radova, posebice stoga što tužitelj nije ni saslušan u provedenom upravnom postupku u svojstvu stranke u kojoj situaciji bi imao mogućnost iznijeti navedenu činjenicu, odnosno da nije investitor ili izvođač predmetnih radova, s tim da sud primjećuje kako prvostupanjsko tijelo, kao niti tuženik u obrazloženjima svojih rješenja uopće ne navode zbog čega je upravo u odnosu na tužitelja trebalo narediti obustavu radova, pa je za pretpostaviti kako upravna tijela smatraju da je to isključivo iz razloga što je on jedan od suvlasnika predmetne čestice, pri čemu u cijelosti zanemaruju mjerodavnu odredbu čl. 50. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kojom je propisano da se takva mjera može narediti isključivo investitoru ili izvođaču radova koji poduzima radnju ili zahvat na kulturnom dobru, pri čemu činjenica da je netko vlasnik ili suvlasnik neke čestice zemljišta ne mora značiti da je on automatski investitor ili izvođač radova na toj čestici, pa je u tom smislu obrazloženje protivno odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku.
16.U svezi prethodno izloženog, nedvojbeno je da u smislu naprijed citirane odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ako investitor ili izvođač radova poduzima radnju ili zahvat na kulturnom dobru, kao i na području unutar obuhvata kulturnog dobra bez odobrenja za zahvat na kulturnom dobru ili potvrđenoga glavnog projekta odnosno protivno odobrenju za zahvat na kulturnom dobru ili potvrđenom glavnom projektu, za takvu radnju ili zahvat Ministarstvo će po službenoj dužnosti narediti obustavu rješenjem i označiti gradilište službenim znakom, što pak znači da je kod donošenja rješenja kakvog u vidu ima citirana odredba, primarno prethodno utvrditi tko je investitor ili izvođač radova, međutim sud nalazi da je u konkretnom slučaju takvo ključno utvrđenje od strane upravnih tijela izostalo, što osporena rješenja čini nezakonitim. Ujedno je za nadodati, kako uslijed jasne i izričite odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, nedvojbeno nije dovoljno utvrditi tko bi bio vlasnik ili suvlasnik čestice na kojoj se izvode takvi radovi, to pak iz razloga što se mjera obustave sukladno mjerodavnom propisu ne može narediti vlasniku, pa je sasvim jasno da je utvrđenje tko je vlasnik nedostatno da bi se moglo donijeti rješenje kakvo je donijelo prvostupanjsko tijelo, slijedom čega prvostupanjsko tijelo nije bilo ni ovlašteno takvu mjeru narediti vlasnicima, a kao što je to pogrešno učinjeno prvostupanjskim rješenjem.
17.Stoga, imajući u vidu stanje upravnog spisa, a cijeneći da se mjera obustave radova može narediti isključivo investitoru ili izvođaču radova, u situaciji kada tužitelj tvrdi da nije investitor ili izvođač radova, nije moguće otkloniti takve prigovore jer spisu upravnog tijela ne prileže nikakvi pravno relevantni dokazi koji bi bili izvedeni u cilju utvrđenja takve odlučne činjenice, niti se u obrazloženju akata tuženika i prvostupanjskog tijela ne navode nikakvi razlozi na osnovu kojih bi bilo moguće zaključiti zbog čega je tužitelju naređena mjera obustave radova kod stanja stvari da je on samo jedan od suvlasnika, ali nedostaju dokazi da bi on bio investitor ili izvođač radova, što je ključan preduvjet da bi mu se mogla narediti takva mjera, što pak osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela čini nezakonitima.
18.Isto tako, za navesti je kako je odredbom čl. 50. st. 10. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano da rješenje o obustavi radova iz stavaka 1. i 5. ovoga članka sadrži opis radnji ili zahvata na kulturnom dobru koji su predmet obustave, sukladno zapisniku o konzervatorskom nadzoru, obveze investitora i rok u kojem ih je dužan izvršiti, međutim sud primjećuje kako prvostupanjsko tijelo kada je donosilo svoje rješenje nije postupilo sukladno ovoj odredbi, to pak iz razloga što prvostupanjsko rješenje uopće ne sadrži opis radnji ili zahvata na kulturnom dobru koji su predmet obustave, s obzirom da se u tom rješenju isključivo navodi kako se obustavljaju radovi gradnje objekata, bez da su takvi radovi opisani ili konkretizirani, što znači i da je izreka tog rješenja neprecizna i nejasna, a što je protivno odredbi čl. 98. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku. Također, prvostupanjsko tijelo prije donošenja rješenja nije ni sastavilo zapisnik o konzervatorskom nadzoru kakav u vidu ima citirana odredba s obzirom da upravnom spisu isključivo prileže izviješće o konzervatorskom očevidu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 26. ožujka 2025., što znači da zapisnik kakvog u vidu ima navedena odredba nikada nije ni sastavljen, a što sve dodatno ukazuje na nezakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.
19.Konačno, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženja osporavanih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ne udovoljavaju zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje osporenih akata, sudu nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene navedenih zakonskih odredaba, te pored toga takva obrazloženja ne udovoljavaju zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.
20.Uslijed prethodno izloženog, na temelju odredbe članka 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a valjalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, pri čemu je prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, uslijed čega je presuđeno kao pod točkama I. i II. u izreci presude.
21.U ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo dužno je na nesporan način utvrditi tko je investitor, odnosno izvođač predmetnih radova i donijet će novo rješenje o obustavi radova, ali isključivo investitoru, odnosno izvođaču i to nakon što takvu činjenicu utvrdi u smislu odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, te će obaviti konzervatorski nadzor kakav u vidu ima odredba čl. 50. st. 10. istog Zakona i o istom sastaviti zapisnik, pri čemu će tužitelju omogućiti sudjelovanje prilikom nadzora, kao i omogućiti mu izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, posebice da se očituje o tome je li on investitor, odnosno izvođač radova, pri čemu će prilikom donošenja novog akta isti donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, a izreka biti u skladu s odredbom čl. 98. st. 3. istog Zakona.
22.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. u izreci ove presude.
U Splitu, 24. veljače 2026.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kasalo & Raić d.o.o., Split, Poljička cesta 26 D, uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Runjaninova 2, uz zapisnik o objavi te povrat spisa,
- u spis.
