Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-286/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Damira Romca kao predsjednika vijeća te Nevena Cambj i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CM, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja K-203/2020-31 od 27. svibnja 2025., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu proglasio je krivim okrivljenika CM da je počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članice Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Nakon toga, na temelju odredbe članka 56. KZ/11, prema okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda, kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti, ako isti, u vremenu provjeravanja od pet godina (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 odlučeno je da se okrivljeniku CM, u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, tj. vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od uhićenja 13. kolovoza 2019., do 16. rujna 2019.
3. Na temelju članka 326., članka 140. stavka 5. i članka 42. stavka 1. KZ/11 okrivljeniku je, za počinjeno kazneno djelo, izrečena i sporedna novčana kazna, u iznosu od 100 dnevnih iznosa, u visini dnevnog iznosa od 50,00 eura, što ukupno iznosi 5.000,00 eura, nakon čega je, na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11, određeno da je okrivljenik CM novčanu kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a na temelju članka 46. stavka 6. KZ/11 je odlučeno da, ako okrivljenik ne plati novčanu kaznu u tom roku, s obzirom na to da nema stalno prebivalište niti boravište u [adresa], će mu se novčana kazna zamijeniti kaznom zatvora.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08, o čemu će biti donijeto posebno rješenje.
5. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda, na način da se okrivljenom, za počinjeno kazneno djelo izreke "bezuvjetna" kazna zatvora, podredno da se osporavana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
8. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu je neosnovana.
9. S obzirom na to da se žalba protiv prvostupanjske presude odnosi na samo žalbenu osnovu odluke o kazni, to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, postupajući povodom podnesene žalbe u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08-26), pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koji sadrži ta odredba.
10. Državni odvjetnik u svoj žalbi navodi kako je sud okrivljeniku izrekao preblagu kaznenu sankciju jer da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude. Ovakva kazna da je preblaga i neprimjerena, s obzirom na narav i težinu ovog kaznenog djela, kao i samo postupanje okrivljenika. Pri tome da su precijenjene olakotne okolnosti, prvenstveno njegovo priznanje jer je bio zatečen u počinjenju kaznenog djela od strane policijskih službenika, a da nije dovoljno cijenjena otegotna okolnost da je okrivljenik, kao državljanin Republike Srbije, u Republiku Hrvatsku došao samo kako bi učinio ovo kazneno djelo, a uz to, prilikom prijevoza ilegalnih migranata, da su se dvije osobe nalazile u prtljažniku vozila, koje mjesto nije namijenjeno za prijevoz osoba na siguran način. Uz to, da je motiv počinjenja ovog kaznenog djela bilo stjecanje materijalne koristi, što da opravdava prijedlog žalbe da se okrivljenika osudi na kaznu zatvora.
11. Vezano za istaknute navode, za navesti je kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio i adekvatno vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kazne te je i ovaj drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, ocijenio je kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno postupio kada je okrivljenog CM osudio na kaznu zatvora od trajanja od jedne godine, nakon čega mu je ispravno, na temelju članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu, na način da je odlučio kako se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako okrivljenik u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, uz sporednu novčanu kaznu od 100 dnevnih iznosa, u visini dnevnog iznosa od 50,00 eura, što ukupno iznosi 5.000,00 eura.
12. Pri tome je za navesti kako su razlozi koje državni odvjetnik posebice potencira u svojoj žalbi, a koji se tiču okolnosti da je okrivljenik u Republiku Hrvatsku, kao strani državljanin došao isključivo s namjerom počinjenja ovog kaznenog djela, kao sam i način prijevoza ilegalnih migranata, doista takve prirode da je u konkretnom slučaju svakako u obzir dolazila i osuda na zatvorsku kaznu. Ipak, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, brojnost i kvaliteta olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, a između ostaloga i činjenica da je od počinjenja ovog kaznenog djela proteklo više od šest godina, opravdavaju odluku prvostupanjskog suda da se i ovakvom kaznenopravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom te posebice sporednom novčanom kaznom u visini od pet tisuća eura, pruži prilika okrivljeniku da svoj život uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem okrivljenika iz društva.
12.1. U kontekstu žalbenih navoda državnog odvjetnika je posebno za naglasiti kako se prilikom odluke o kaznenopravnoj sankciji ne smije zanemariti činjenica da je okrivljenik putem svog branitelja sam zatražio zakazivanje rasprave u ovom predmetu, radi čega je promašena tvrdnja iznesena u žalbi da okrivljenik nije doprinio ubrzanju kaznenog postupka i ostvarenju načela ekonomičnosti. Okolnost da je sam okrivljenik dao inicijativu da sud krene s postupkom te se kao strani državljanin pojavio pred sudom u Republici Hrvatskoj, ukazuju dodatno i na to da je on u potpunosti osvijestio kako je njegovo ponašanje koje je dovelo do ovog kaznenog postupka neprihvatljivo te je i na taj način pružio određeno jamstvo da se više neće pojavljivati kao počinitelj novih kaznenih djela, osobito u Republici Hrvatskoj, što doista opravdava izbor uvjetne osude te sporedne novčane kazne u prilično visokom iznosu, kao primjerene kazneno pravne sankcije.
12.2. Okrivljenik svakako mora biti svjestan da je maksimalni zakonom propisani rok provjeravanja od 5 godina od pravomoćnosti presude dovoljno dugo razdoblje, tijekom kojeg će njegovo ponašanje biti pod pojačanim nadzorom, što bi trebalo na njega ostvariti uspješan odvraćajući učinak jer u suprotnom mu prijeti opoziv uvjetne osude te da mu je ovo posljednja prigoda koja mu se pruža, budući da se bilo kakvo novo kršenje zakona s njegove strane neće moći tolerirati, a na okrivljeniku je odluka hoće li opravdati povjerenje koje mu je ukazano. Stoga se žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom.
13. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi i kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Romac
