REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8764/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari I. tužitelja OK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], zastupani po punomoćniku Mariu Poljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RIVALITAS d.o.o., Zagreb, Janka Grahora 11, OIB: 95474472266, zastupanog po direktoru JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a on zastupan po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Maria Poljaka, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika, Velebita Božikova, odvjetnika u Zagrebu, 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku TD RIVALITAS d.o.o. Zagreb, Janka Grahora 11, OIB: 95474472266 kojeg zastupa direktor CK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima OK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.100,00 EUR-a, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini od 5,50% godišnje, uvećana za 3 postotna poena."

II. Nalaže se I. tužitelju OK i II. tužiteljici VK naknaditi tuženiku RIVALITAS d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura (slovima: tisuću eura i nula centi) sa zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je tuženik posredovao u kupoprodaji nekretnine koju su tužitelji prodavali. Radilo se kupoprodaji nekretnine, u naravi kuća i zemljište na adresi [adresa], koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], kupoprodajna cijena s kupcem GK dogovorena je u iznosu od 160.000,00 EUR-a. Tužitelji nadalje navode da je između prodavatelja i kupca zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnine 18. veljače 2021., a da je isti ugovor raskinut 22. ožujka 2021. zbog provedene javne dražbe u ovršnom postupku koji je vođen na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr- 1849/20. Tužitelji navode da im nije isplaćena kupoprodajna cijena, a da je tuženik neovisno o tome naplatio posredničku proviziju za posredovanje pri prodaji nekretnine u iznos od 4.100,00 eura. S obzirom da tuženik u mirnom postupku nije izvršio povrat iznosa od 4.100,00 eura, tužitelji predlažu sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 4.100,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate kao i trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je između tužitelja i tuženika zaključen Ugovor o posredovanju kojim je propisano da tuženik ima pravo na posredničku naknadu već kod zaključenja predugovora o kupoprodaji i nakon primitka kapare. S obzirom da su tužitelji zaprimili kaparu u iznosu od 16.000,00 eura, dospjela je obveza tužitelja za isplatu naknade tuženiku. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je pročitao ugovor o posredovanju (list 11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 12 spisa), izjavu od 17. veljače 2021. (list 13 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 14-18 spisa), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige (list 53-58 spisa), iskaz svjedokinje NK (list 71-72 spisa), iskaze I. i II. tužitelja (list 73-75 spisa), iskaz svjedoka GK (list 89-90 spisa) i iskaz svjedoka ĆK (list 91-92 spisa) te je pročitan spis ovog suda, poslovni broj Ovr-1849/2020 koji se nalazi u priklopu.

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet postupka je potraživanje tužitelja s osnova isplaćene posredničke naknade za posredovanje u prodaji nekretnine na adresi [adresa], u vlasništvu tužitelja, u ukupnom iznosu od 4.100,00 eura.

6. Među strankama nije sporno da su stranke zaključile ugovor o posredovanju za prodaju nekretnine na adresi [adresa]. Nije sporno niti da su tužitelji s kupcem, GK, zaključili ugovor o kupoprodaji, da je njime ugovoren kupoprodajna cijena nekretnine u iznosu od 160.000, 00 eura , da su tužitelji primili kaparu od GK u iznosu od 16.000,00 eura te da su nakon toga tužitelji isplatiti tuženiku na ime posredničke naknade iznos od 4.100,00 eura .

7. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno, u kojem je trenutku nastala obveza tužitelja za plaćanjem posredničke naknade i je li tuženik imao obvezu povrata posredničke naknade u slučaju da vlasništvo nekretnine ne prijeđe s tužitelja na kupca.

8. Čitanjem ugovora o posredovanju sud je utvrdio da su stranke člankom 2. definirale obveze posrednika, ovdje tuženika, koji se obvezao dovesti u vezu potencijalnog kupca, pregovarati o zaključenju ugovora o kupoprodaji nekretnine ili kakvom sličnom pravnom poslu kojim nekretnina mijenja vlasnika (ugovor o zamjeni i sl.). Posrednik se obvezuje izvršiti uvid u isprave kojima se dokazuje vlasništvo Nalogodavca, u ovom postupku tužitelja, ili drugo stvarno pravo na nekretnini, obaviti potrebne radnje predstaviti nekretninu na tržištu, posredovati u pregovorima i nastojati da dođe do zaključenja ugovora, te obavijestiti Nalogodavca o svim okolnostima važnim za namjeravani posao koje su mu poznate ili mu moraju biti poznate.

9. Člankom 3. Ugovora o posredovanju ugovoreno je da se Nalogodavac obvezuje da će, ukoliko dođe do sklapanja predugovora ili ugovora sa trećom osobom, koju je pronašao i doveo Posrednik, isplatiti Posredniku posredničku naknadu od 3%, uvećano za iznos PDV-a od ugovorene kupoprodajne cijene nekretnine i to pri zaključenju predugovora o kupoprodaji i nakon primitka kapare.

10. Čitanjem izjave od 17. veljače 2021. sud je utvrdio da je GK izričito, voljno i neopozivo izjavio da je kupac nekretnine tužitelja na adresi u [adresa].

11. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 18. veljače 2021. utvrđeno je da su tužitelji kao prodavatelji s jedne strane i GK kao kupac s druge strane zaključili predmetni ugovor. Predmet ugovora je bila nekretnina u vlasništvu tužitelja na adresi [adresa], a kupoprodajna cijena ugovorena je na 160.000,00 eura. Člankom 3. ugovora o kupoprodaji nekretnine stranke ugovora navele su da kupac prigodom zaključenja ovog ugovora isplaćuje prodavateljima kaparu u ukupnom iznosu od 16.000,00 eura čiji primitak prodavatelji potvrđuju svojim potpisom.

12. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je ugovorena posrednička naknada, sukladno članku 3. Ugovora o posredovanju, iznosila 4.800,00 eura uvećano za PDV - a, međutim, s obzirom da među strankama nije sporno da su tužitelji platili posredničku naknadu u iznosu od 4.100,00 eura, a koji iznos tužitelji potražuju u tužbi, sud navedeno nije posebno utvrđivao i obrazlagao.

13. Radi potpunog i pravilnog utvrđenog činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz saslušanjem I. tužitelja i II. tužiteljice i svjedoka NK, ĆK i GK.

14. Iz iskaza I. tužitelja OK proizlazi da je ugovor o posredovanju zaključen s tuženikom, da nekretninu koja je predmet postupka nije oglasio samostalno jer je vjerovao da će tuženik dovesti kupca. I. tužitelj je učinio nespornim da je s kupcem GK stupio u kontakt posredstvom društva Rivalitas, ovdje tuženika. Nadalje, I. tužitelj je naveo da je GK više puta došao vidjeti nekretninu, a da je od prvog kontakta s kupcem pa do odluke da će kupiti ne kretninu prošlo oko dva tjedna. S kupcem GK potpisan je ugovor o kupoprodaji koji je ovjeren ili solemniziran kod javnog bilježnika. I. tužitelj je nadalje naveo da ugovor o posredovanju nije pročitao, da je bio ispisan sitnim slovima, a da mu je bilo bitno da se nekretnina što prije proda zbog postupka ovrhe koji je bio u tijeku. U daljnjem iskazu I. tužitelj je naveo da je potpisivanju ugovora o posredovanju i ugovora o kupoprodaji bio prisutan njihov odvjetnik. Također je naveo da sa pravnikom tuženika, gospodinom ĆK nije razgovarao o međusobnim obvezama koje proizlaze iz ugovora o posredovanju, ali da je bio prisutan kada je njegova majka, svjedokinja NK, upitala što će se dogoditi ako pismo namjere ne prođe, na što je g. ĆK rekao da se u tom slučaju vraća provizija jer kupoprodaja nekretnine nije realizirana. Iz iskaza I. tužitelja nadalje proizlazi da su posredničku naknadu tuženiku u iznosu od 4.100,00 eura isplatili isti dan kad je potpisan ugovor o kupoprodaji i kada su on i II. tužiteljica primili iznos kapare. S obzirom da se kupoprodaja nije mogla dovršiti zbog ovrhe i dražbe nad nekretninom, ugovor o kupoprodaji nekretnine je raskinut, a GK vrat ili su cjelokupni iznos kapare.

15. Iz iskaza II. tužiteljice proizlazi da je s tuženikom zaključen ugovor o posredovanju 18. veljače 2021., da ugovor nije pročitala jer je bila pod velikim stresom jer se bližio datum dražbe, da je dražba bila početkom ožujka 2021. S g. GK zaključen je ugovor o kupoprodaji nekretnine, g. GK predao im je iznos kapare, nakon čega su tužitelji tuženiku isplatili iznos posredničke naknade u iznosu od 4.100,00 eura. II. tužiteljica navela je da je g. ĆK potvrdio da RIVALITAS nema daljnjih potraživanja prema njima, a na upit njezine majke što ako ne dobiju pismo namjere, g. ZK je odgovorio da će u tom slučaju dobiti iznos provizije nazad. Također je navela da je i prije 18. veljače 2021. znala da će tuženiku morati isplatiti iznos od 4.100,00 eura, da je bila upoznata sa poslovanjem posrednika. Nije prigovorila majci kada je isplatila iznos provizije, a koja provizija je isplaćena u njezino i bratovo ime.

16. Iz iskaza svjedokinje NK, majke I. tužitelja i II. tužiteljice, proizlazi da je bila prisutna kada su tužitelji potpisali ugovor o kupoprodaji s g. GK kao kupcem. Poznato joj je da je zaključen ugovor o posredovanju s tuženikom, da su do RIVALITAS-a došli jer je RIVALITAS posredovao i u prodaji vikendice njezine pok. svekrve. Svjedokinja je navela da su od kupca, g. GK primili iznos kapare u iznosu od 10% ugovorene kupoprodajne cijene nekretnine, a da su tužitelji po primitku kapare isplatili tuženiku posredničku naknadu u iznosu od 4.100,00 eura. Svjedokinja je navela da je nakon isplate posredničke naknade pitala g. ĆK hoće li se iznos provizije vratiti ako banka ne uputi pismo namjere, na što je g. ĆK odgovorio "naravno". Ističe da nisu dobili pismo namjere, da je kupac zatražio raskid ugovora i da mu je vraćen iznos kapare.

17. Tuženik je prigovorio dijelu iskaza I. tužitelja, II. tužiteljice i svjedokinje NK u dijelu u kojem navode da je ZK izjavio da će iznos posredničke naknade biti vraćen ako ne dođe do realizacije kupoprodaje.

18. Sud je iz iskaza tužitelja i svjedokinje NK stekao uvjerenje da je tuženik doveo u vezu kupca GK s tužiteljima kao vlasnicima nekretnine na adresi [adresa], da je s kupcem GK zaključen ugovor o kupoprodaji ovjeren kod javnog bilježnika, da je kupac GK isplatio iznos ugovorene kapare u vrijednosti od 10% kupoprodajne cijene nekretnine, nakon čega su tužitelji isplatiti tuženiku posredničku naknadu u iznosu od 4.100,00 eura. Time je sud utvrdio da su tužitelji bili svjesni da tuženiku pripada naknada za obavljeni posao, odnosno, da je ugovor o posredovanju proizveo pravne učinke, da je obveza tuženika završena, a sve kako je ugovoreno i definirano u članku 3. Ugovora o posredovanju.

19. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje, I. tužitelja i II. tužiteljice u dijelu u kojem navode da je g. ZK potvrdio da će iznos posredničke naknade biti vraćen ako banka odbije izdati pismo namjere, odnosno, ako nekretnina ne prijeđe u vlasništvo kupca, GK. Naime, prema suglasnim iskazima tužitelja i svjedokinje proizlazi da je taj upit g. O uputila majka tužitelja (svjedokinja NK) nakon što je prethodno potpisan ugovor o kupoprodaji, primljena je kapara te je isplaćena posrednička naknada tuženiku. Navedeno sud smatra životno nelogičnim u situaciji kada je nekretnina tužitelja pod ovrhom i određen je datum dražbe za svega dva tjedna od potpisivanja ugovora o kupoprodaji, a što su nesporno znali i tužitelji i majka NK. Tužitelji i svjedokinja u toj su situaciji bili svjesni rizika da do datuma zakazane dražbe pismo namjere ne stigne i da će se nekretnina prodati u ovršnom postupku pa nije logično da o povratu posredničke naknade ne bi razgovarali ranije s ovlaštenim osobama tuženika i navedeno stavili u ugovor o posredovanju ili sastavili pisanu bilješku potpisanu od obje ugovorne strane već prilikom ugovaranja posla posredovanja u prodaji. Također, iskaz svjedokinje NK, majke tužitelja, sud je ocijenio pristranim i neuvjerljivim jer svjedokinja ima izravan interes da tužitelji uspiju u sporu. U odnosu na navode I. tužitelja i II. tužiteljice u kojima navode da nisu pročitali ugovor o posredovanju prije potpisivanja jer da su bili pod velikim stresom zbog zakazanog ročišta za prodaju nekretnine i jer su htjeli da se nekretnina proda što prije sud nije uzeo u obzir jer su tužitelji iskazivali da im je poznato da posrednik u prodaji ima pravo na posredničku naknadu, a iz samog držanja u trenutku isplate posredničke naknade, proizlazi da tužiteljima u tom trenutku nije bilo sporno da tuženik ima pravo na nju.

20. Također, sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda, poslovni broj: Ovr- 1849/2020 te je utvrdio da se ovršni postupak nad predmetnom nekretninom vodi od 2009. godine, a da su tužitelji još 16. prosinca 2020. zaprimili zaključak suda o određivanju prodaje 2. usmenom javnom dražbom i da se ročište za javnu dražbu zakazuje za 1.ožujka 2021. Navedeno dodatno osnažuje uvjerenje suda da su tužitelji bili svjesni da bi se na zakazanoj dražbi nekretnina mogla prodati, ali navedeno ni na koji način ne umanjuje obveze koje su preuzeli ugovorom o posredovanju, posebno imajući na umu činjenicu da nisu ugovorili obvezu povrata posredničke naknade u cijelosti ili djelomično ako nekretnina ne prijeđe u vlasništvo kupca.

21. Saslušan u tijeku postupka u svojstvu svjedoka, GK, kupac nekretnine tužitelja, iskazao je da se javio na oglas, da je dobio na telefon I. tužitelja koji ga je potom uputio na posrednika u prodaji RIVALITAS s kojim ima zaključen ekskluzivni ugovor. Svjedok je naveo da prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji nije znao da je kuća pod teretom, da je to saznao kada je već isplatio iznos kapare, a da mu je odvjetnik savjetovao da izađe iz tog posla. Svjedoku je predočen ugovor o kupoprodaji nekretnine s list 14 i 18 spisa, nakon čega je potvrdio da je to ugovor koji je potpisao s tužiteljima. Svjedoku je predočen i članak 7. ugovora o kupoprodaji u kojem je navedeno da je na nekretnini upisano založno pravo nakon čega je svjedok na pitanje kako objašnjava da je za teret saznao tek nakon isplate kapare rekao da nema odgovor na pitanje. Svjedok je naveo da su mu tužitelji vratili kaparu, te da mu nije poznato ništa vezano za posredničku naknadu koju su ugovorili tužitelj i tuženik. Svjedok je također naveo da je kuću ipak kupio od kupaca koji su vlasništvo stekli na dražbi.

22. Sud je prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da je s tužiteljima zaključio ugovor o kupoprodaji, da je isplatio iznos kapare tužiteljima, da je ugovor raskinu te da su tužitelji izvršili povrat kapare. Sud je također prihvatio navode svjedoka da mu nije poznato kako su tužitelji i tuženik uredili obvezu naplate posredničke naknade jer se ta obveza ni na koji način nije ticala njegovog odnosa s tužiteljima kao prodavateljima, stoga je životno i logično da o tome ništa ne zna. Da je svjedok GK bio ozbiljan u namjeri da kupi kuću u vlasništvu tužitelja potvrđuje i činjenica da je kuću ipak kupio nakon provedene dražbe od drugog vlasnika, a što među strankama nije niti sporno. Dio iskaza u kojem svjedok navodi da nije znao za zabilježbu tereta na nekretnini koja je predmet kupoprodaje već u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji sud nije prihvatio jer je iskaz svjedoka u tom dijelu u suprotnosti s materijalnim dokazima koji postoje u spisu. Međutim, ukazuje se tužiteljima da navedeno nije odlučno za rješenje spora između tužitelja i tuženika već eventualno otvara pitanje jesu li tužitelji bili obvezni izvršiti povrat kapare, imajući na umu na čijoj je strani bio razlog raskida ugovora o kupoprodaji.

23. Svjedok ZK u svom je iskazu naveo da je zaposlenik tuženika, da obavlja poslove posredovanja u kupnji i prodaji nekretnine i administrativne poslove. Ugovor o posredovanju s tužiteljima potpisao je direktor, a oko ugovornih odredaba s tužiteljima je razgovarao vlasnik tuženika, g. V. Naveo je da nije bio prisutan potpisivanju ugovora o posredovanju, da je uobičajena praksa da se posrednička naknada isplaćuje u trenutku sklapanja predugovora ili ugovora o kupoprodaji i nakon primitka kapare. U konkretnom slučaju naplata posredničke naknade uslijedila je nakon potpisivanja ugovora o kupoprodaji i nakon što su tužitelji dobili kaparu. Nikada niti sa tužiteljima niti sa njihovom majkom nije razgovarao o tome da u slučaju da se nekretnina proda putem dražbe tuženik neće naplatiti posredničku naknadu. Istaknuo je da je majka tužitelja samo zamolila da pokušaju požuriti s prodajom zbog ovrhe nakon čega je i korigirana cijena na način da je nekretnina snižena za oko 100.000,00 eura. Svjedok je naveo da se nekretnina tužitelja dosta dugo prodavala, oko godinu dana, samo po znatno višoj cijeni. Istaknuo je da prilikom ugovaranja posla posredovanja u prodaji nekretnine nije bila zabilježena ovrha nad nekretninom, niti su tužitelji spominjali da postoji ovrha, ali da su u trenutku kada se g. GK javio da je zainteresiran za nekretninu znali da se nad nekretninom vodi ovršni postupak i to je jasno komunicirao g. GK te mu je dostavljena sva dokumentacija. Svjedok je naveo da je g. GK znao u što se upušta te da ne zna je li g. GK odustao od kupoprodaje. Svjedok je naveo da on nije ovlašten dogovarati umanjenje provizije ili odustajanje od naplate provizije, to su isključivo ovlašteni činiti vlasnik g. V i direktor g. CK.

24. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ocijenivši ga vjerodostojnim, istinitim i životno logičnim. Iz iskaza svjedoka sud je stekao uvjerenje da je posrednička naknada tužiteljima naplaćena nakon potpisivanje ugovora o kupoprodaji i nakon što su tužitelji primili kaparu, što je uobičajena poslovna praksa. Sud je također utvrdio da svjedok sa tužiteljima i sa svjedokinjom NK nije razgovarao o tome da neće naplatiti posredničku naknadu ako se nekretnina proda preko dražbe , svjedok nije bio prisutan potpisivanju ugovora o posredovanju niti je o ugovornim odredbama razgovarao s tužiteljima. Sud je u cijelosti prihvatio navod svjedoka u dijelu u kojem je naveo da su jedino vlasnik i direktor RIVALITAS-a ovlašteni dogovarati umanjenje provizije ili odustajanje od naplate provizije, što se ukazuje životnim i logičnim imajući na umu da je svjedok ZK zaposlenik tuženika, a ne osnivač ili direktor. Vjerodostojnost iskaza svjedoka u njegovoj ukupnosti dodatno osnažuje navod svjedoka da je kupcu FK jasno rečeno da je nekretnina pod ovrhom, a što nedvojbeno proizlazi i iz materijalne dokumentacije u spisu.

25. Sukladno članku 15. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (Narodne novine broj 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19; dalje u tekstu ZPPN) propisano je da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen.

26. Člankom 23. stavkom 1. točkom 5. ZPPN-a propisano je da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretninama nalogodavac obvezuje da će obaviti osobito sljedeće; nakon sklapanja posredovanoga pravnog posla, odnosno predugovora kojim se obvezao sklopiti posredovani pravni posao, ako su posrednik i nalogodavac ugovorili da se pravo na plaćanje posredničke naknade stječe već pri sklapanju predugovora, isplatiti posredniku posredničku naknadu, osim ako nije drukčije ugovoreno.

27. Člankom 28. stavkom 1. ZPPN-a određeno je da posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora. Iz ovoga proizlazi da je predmetni Ugovor o posredovanju sklopljen temeljem zakonske odredbe, a koji predviđa plaćanje posredničke provizije već kod sklapanja predugovora između nalogodavca i treće osobe koju je, sukladno Ugovoru o posredovanju, doveo u vezu tuženik, a što nije sporno.

28. Tužitelji kao jednu od pravnih osnova tužbe ističu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) navodeći da je raskidom ugovora i vraćanjem zaprimljene kapare otpala osnova za isplatu posredničke naknade tuženiku, što sud ne smatra točnim. Naime, osnova, odnosno pravni osnov za naplatu posredničke provizije je čl. 3. Ugovora o posredovanju, dok je sklapanje ugovora, odnosno plaćanje kapare, uvjet koji određuje da će nastanak učinaka Ugovora o posredovanju zavisiti od buduće i neizvjesne činjenice (čl. 297 st.1. ZOO-a), a što je u konkretnom slučaju bilo sklapanje ugovora o kupoprodaji i primitak kapare.

29. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, stoga je isti valjalo odbiti, a kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

30. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, valjalo mu je dosuditi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. (Tbr.8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23

– dalje OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 13. veljače 2025., 16. prosinca 2025. i 26. siječnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. OT (3x100 bodova) što sveukupno uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura i iznos PDV-a od 25% iznosi 1.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO (točka II. izreke presude).

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika