Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-2/2025-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić i partneri iz Varaždina, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, te zamjenika punomoćnika stranaka, 24. veljače 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da postoji tražbina tužiteljice ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, u iznosu od 4.357,33 eur sa zakonsk im zateznim kamatama koje na iznos od
- 18,59
€ teku od 28.2.2014. godine
- 40,61
€ teku od 28.3.2014. godine
- 40,00
€ teku od 28.4.2014. godine
- 37,35
€ teku od 28.5.2014. godine
- 37,35
€ teku od 28.6.2014. godine
- 39,34
€ teku od 28.7.2014. godine
- 38,64
€ teku od 28.8.2014. godine
- 39,39
€ teku od 29.9.2014. godine
- 39,27
€ teku od 28.10.2014. godine
- 40,68
€ teku od 28.11.2014. godine
- 40,42
€ teku od 29.12.2014. godine
- 40,42
€ teku od 28.1.2015. godine
- 36,83
€ teku od 28.2.2015. godine
- 38,78
€ teku od 28.3.2015. godine
- 38,77
€ teku od 28.4.2015. godine
- 38,79
€ teku od 28.5.2015. godine
- 38,77
€ teku od 29.6.2015. godine
- 36,80
€ teku od 28.7.2015. godine
- 38,78
€ teku od 28.8.2015. godine
- 36,91
€ teku od 28.9.2015. godine
- 68,50
€ teku od 8.8.2011. godine
- 71,67
€ teku od 6.9.2011. godine
- 72,34
€ teku od 5.10.2011. godine
- 68,35
€ teku od 5.11.2011. godine
- 73,66
€ teku od 5.12.2011. godine
- 77,65
€ teku od 5.1.2012. godine
- 76,87
€ teku od 6.2.2012. godine
- 74,00
€ teku od 7.3.2012. godine
- 75,55
€ teku od 11.4.2012. godine
- 78,31
€ teku od 7.5.2012. godine
- 75,65
€ teku od 5.6.2012. godine
- 76,82
€ teku od 5.7.2012. godine
- 68,35
€ teku od 9.8.2012. godine
- 72,67
€ teku od 17.9.2012. godine
- 75,21
€ teku od 11.10.2012. godine
- 73,88
€ teku od 13.11.2012. godine
- 76,04
€ teku od 13.12.2012. godine
- 70,02
€ teku od 10.1.2013. godine
- 72,23
€ teku od 11.2.2013. godine
- 75,88
€ teku od 7.3.2013. godine
- 64,89
€ teku od 8.4.2013. godine
- 69,57
€ teku od 16.5.2013. godine
- 75,32
€ teku od 7.6.2013. godine
- 69,46
€ teku od 11.7.2013. godine
- 69,34
€ teku od 10.8.2013. godine
- 79,90
€ teku od 11.9.2013. godine
- 72,49
€ teku od 12.10.2013. godine
- 74,33
€ teku od 14.11.2013. godine
- 62,99
€ teku od 5.12.2013. godine
- 80,71
€ teku od 8.1.2014. godine
- 67,39
€ teku od 10.2.2014. godine
- 73,42
€ teku od 11.3.2014. godine
- 15,08
€ teku od 10.4.2014. godine
- 71,42
€ teku od 9.5.2014. godine
- 72,15
€ teku od 10.6.2014. godine
- 72,75
€ teku od 9.7.2014. godine
- 75,52
€ teku od 11.8.2014. godine
- 75,27
€ teku od 8.9.2014. godine
- 77,38
€ teku od 13.10.2014. godine
- 77,70
€ teku od 10.11.2014. godine
- 77,25
€ teku od 5.12.2014. godine
- 78,97
€ teku od 12.1.2015. godine
- 78,96
€ teku od 6.2.2015. godine
- 78,97
€ teku od 6.3.2015. godine
- 78,97
€ teku od 8.4.2015. godine
- 78,71
€ teku od 6.5.2015. godine
- 78,37
€ teku od 10.6.2015. godine
- 78,24
€ teku od 6.7.2015. godine
- 79,04
€ teku od 12.8.2015. godine
- 22,63
€ teku od 10.9.2015. godine
pa do isplate, a koje se do 31.07.2015. godine računaju u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2015. se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, prema tužiteljici ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 615,15 eur.
III. Utvrđene tražbine stranaka se prebijaju.
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. , Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da tužiteljici ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.742,18 eur (tri tisuće sedamsto četrdeset dva eura i osamnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dana njihova dospijeća po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena do 31.7.2015., od 1.8.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena , od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne s tope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od
- 18,59 € teku od 28.2.2014. do 24.2.2026. godine
- 40,61 € teku od 28.3.2014. do 24.2.2026. godine
- 40,00 € teku od 28.4.2014. do 24.2.2026. godine
- 3,94 € teku od 28.5.2014. do 24.2.2026. godine
- 33,41 € teku od 28.5.2014. godine
- 37,35 € teku od 28.6.2014. godine
- 39,34 € teku od 28.7.2014. godine
- 38,64 € teku od 28.8.2014. godine
- 39,39 € teku od 29.9.2014. godine
- 39,27 € teku od 28.10.2014. godine
- 40,68 € teku od 28.11.2014. godine
- 40,42 € teku od 29.12.2014. godine
- 40,42 € teku od 28.1.2015. godine
- 36,83 € teku od 28.2.2015. godine
- 38,78 € teku od 28.3.2015. godine
- 38,77 € teku od 28.4.2015. godine
- 38,79 € teku od 28.5.2015. godine
- 38,77 € teku od 29.6.2015. godine
- 36,80 € teku od 28.7.2015. godine
- 38,78 € teku od 28.8.2015. godine
- 36,91 € teku od 28.9.2015. godine
- 68,50 € teku od 8.8.2011. do 24.2.2026. godine
- 71,67 € teku od 6.9.2011. do 24.2.2026. godine
- 72,34 € teku od 5.10.2011. do 24.2.2026. godine
- 68,35 € teku od 5.11.2011. do 24.2.2026. godine
- 73,66 € teku od 5.12.2011. do 24.2.2026. godine
- 77,65 € teku od 5.1.2012. do 24.2.2026. godine
- 76,87 € teku od 6.2.2012. do 24.2.2026. godine
- 2,97 € teku od 7.3.2012. do 24.2.2026. godine
- 71,03 € teku od 7.3.2012. godine
- 75,55 € teku od 11.4.2012. godine
- 78,31 € teku od 7.5.2012. godine
- 75,65 € teku od 5.6.2012. godine
- 76,82 € teku od 5.7.2012. godine
- 68,35 € teku od 9.8.2012. godine
- 72,67 € teku od 17.9.2012. godine
- 75,21 € teku od 11.10.2012. godine
- 73,88 € teku od 13.11.2012. godine
- 76,04 € teku od 13.12.2012. godine
- 70,02 € teku od 10.1.2013. godine
- 72,23 € teku od 11.2.2013. godine
- 75,88 € teku od 7.3.2013. godine
- 64,89 € teku od 8.4.2013. godine
- 69,57 € teku od 16.5.2013. godine
- 75,32 € teku od 7.6.2013. godine
- 69,46 € teku od 11.7.2013. godine
- 69,34 € teku od 10.8.2013. godine
- 79,90 € teku od 11.9.2013. godine
- 72,49 € teku od 12.10.2013. godine
- 74,33 € teku od 14.11.2013. godine
- 62,99 € teku od 5.12.2013. godine
- 80,71 € teku od 8.1.2014. godine
- 67,39 € teku od 10.2.2014. godine
- 73,42 € teku od 11.3.2014. godine
- 15,08 € teku od 10.4.2014. godine
- 71,42 € teku od 9.5.2014. godine
- 72,15 € teku od 10.6.2014. godine
- 72,75 € teku od 9.7.2014. godine
- 75,52 € teku od 11.8.2014. godine
- 75,27 € teku od 8.9.2014. godine
- 77,38 € teku od 13.10.2014. godine
- 77,70 € teku od 10.11.2014. godine
- 77,25 € teku od 5.12.2014. godine
- 78,97 € teku od 12.1.2015. godine
- 78,96 € teku od 6.2.2015. godine
- 78,97 € teku od 6.3.2015. godine
- 78,97 € teku od 8.4.2015. godine
- 78,71 € teku od 6.5.2015. godine
- 78,37 € teku od 10.6.2015. godine
- 78,24 € teku od 6.7.2015. godine
- 79,04 € teku od 12.8.2015. godine
- 22,63 € teku od 10.9.2015. godine
u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu do iznosa od 4.357,33 eur odbija, kao neosnovan.
V. Utvrđuje se da tuženikova tražbina u iznosu od 2.395,91 eur istaknuta radi prebijanja ne postoji.
VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati troškove ovog postupka u iznosu od 2.300,00 eur (dvije tisuće tristo eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odbija, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba tužiteljice u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva isplatu preko iznosa zatraženog podneskom od 4. prosinca 2025. do iznosa zatraženog tužbom podnesenom 2. lipnja 2023. povučena.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je s prednikom tuženika Volksbank d.d. dana 18. listopada 2007. zaključila Ugovor o kreditu broj 312306 sa sporazumom o osiguranju založnim na iznos od 41.150,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju za devize HNB-a važećem na dan korištenja kredita, solemniziran od strane javnog bilježnika Rankice Benc iz [adresa] dana 23. listopada 2007. pod brojem OV-8774/2007, da zadnji anuitet opisanog kredita na naplatu dospijeva dana 5. studenog 2022., da je s prednikom tuženika Volksbank d.d. dana 9. rujna 2007. zaključila Ugovor o kreditu broj 708445 na iznos od 13.541,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju za devize HNB-a važećem na dan korištenja kredita, da su predmetni ugovori opterećeni ništetnim ugovornim odredbama, obzirom je tuženik u iste jednostrano ugradio nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te nepoštene odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezan švicarski franak, da je s tuženikom potpisala Anekse predmetnih ugovora radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF, a čime nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koji ovdje nisu ispunjeni, da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, kao i da o sadržaju dodatka i izračuna nije bilo nikakvih pregovora, već se i dodatak i izračun nudio po principu uzmi ili i dalje plaćaj po kamatnim stopama koje je banka mogla mijenjati po vlastitoj volji i po tečaju vezanom za CHF, pri čemu se tužiteljica poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.
2. Podneskom od 4. prosinca 2025. tužiteljica je djelomično povukla tužbu preko iznosa od 4.357,33 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a u odnosu na koje se povlačenje tuženik nije očitovao, a slijedom čega je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19., 80/22. i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci gornjeg rješenja.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da je potraživanje tužitelja u zastari, da je provedena konverzija ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, da sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a, da sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je metoda kojom tužitelj postavlja zahtjev za isplatu neosnovana, te ističe prigovor radi prijeboja svoje tražbine u iznosu od 18.051,98 kn (2.395,91 eur) s osnova preplate iz konverzije.
4. Na pripremnom ročištu održanom dana 18. ožujka 2025. tuženik ističe prigovor radi prebijanja za iznos preplate priznat konverzijom, te za iznos negativne tečajne i kamatne razlike, no ne naznačuje određeno iznos negativne tečajne i kamatne razlike.
5. Podneskom od 9. listopada 2025. i 20. studenog 2025., a po provedenom knjigovodstveno-financijskom vještačenju, tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje novčane tražbine s osnova negativne kamatne razlike u određenom iznosu, konkretno u iznosu od 615,15 eur.
6. Valja napomenuti da je tijekom ovog parničnog postupka tuženik Nova hrvatska banka d.d. (ranije Sberbank d.d., Volksbank d.d.) pripojen Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB: 87939104217, sada tuženiku, a što je utvrđeno i pravomoćnim rješenjima ovog suda broj P-356/2023-5 od 14. listopada 2024. i P-356/2023-6 od 15. studenog 2024.
7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid Ugovor o kreditu (list 10-13 spisa), Aneks (list 15-18 spisa), otplatnu tablicu (list 19-21 spisa), prometnu karticu (list 22-31 spisa), promet po računu (list 32-44 spisa), Aneks (list 45-51 spisa), Ugovor o kreditu (list 52-72 spisa), Ugovor o kreditu (list 73-89 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec (listovi 210-270 spisa), dopunu I nalaza (list 282- 295 spisa) i dopunu II nalaza (list 326-335 spisa), te je saslušana tužiteljica.
8. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 4.357,33 eur s pripadajućim zateznim kamatama s osnova preplate zbog promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem čl. 5., čl. 10. i čl. 11. Ugovora o kreditu broj 312306 od 18. listopada 2007. i čl. 2., čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu broj 708445 od 19. rujna 2007., a koje odredbe tužiteljica ocjenjuje nepoštenima u smislu čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 102. st. 1. ZZP, pri čemu se tužiteljica poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž -7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
10. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to :
- da su tužiteljica kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor dana 19. rujna 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 708445 (dalje: Ugovor o kreditu 708445),
- da se čl. 1. Ugovora o kreditu pravni prednik tuženika kao kreditor obvezao tužiteljici kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 13.541,00 CHF po kupovnom tečaju HNB važećem na dan korištenja kredita,
- da je čl. 3. Ugovora o kreditu 708445 ugovoreno da će se kredit iskoristiti kao učešće do 15% kupoprodajne cijene stana,
- da je čl. 2.1. Ugovora o kreditu 708445 ugovorena obveza tužitelja da isplaćuje tuženiku redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 4,70%, promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama tuženika,
- da je čl. 4. Ugovora o kreditu 708445 ugovorena valutna klauzula s isplatom po srednjem tečaju za devize HNB na dan korištenja kredita, a naplatom kredita po prodajnom tečaju za devize za CHF tuženika na dan dospijeća anuiteta,
- da je čl. 8. Ugovora o kreditu 708445 ugovoreno da se kredit otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u iznosu od 141,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika važećem na dan dospijeća,
- da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu 708445 sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje:
ZID ZPK, a kojim su utvrdile da preplata iznosi 18.051,98 kn, te je predmetni kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR s utvrđenom nedospjelom glavnicom u iznosu od 1.873,90 eur, te ugovorenom promjenjivom redovnom kamatom vezanom za 6M EURIBOR,
- da su tužiteljica kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor dana 18. listopada 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 312306 (dalje: Ugovor o kreditu 312306),
- da se čl. 2. Ugovora o kreditu pravni prednik tuženika kao kreditor obvezao tužiteljici kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 41.150,00 CHF po srednjem tečaju HNB važećem na dan korištenja kredita,
- da je čl. 3. Ugovora o kreditu 312306 ugovoreno da će se kredit iskoristiti za kupnju stana,
- da je čl. 5. i čl. 10. Ugovora o kreditu 312306 ugovorena obveza tužitelja da isplaćuje tuženiku redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 4,59%, promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama tuženika,
- da je čl. 11. Ugovora o kreditu 312306 ugovoreno da se kredit otplaćuje u 180 mjesečnih anuiteta plativo u kunama po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća,
- da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu 312306 sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje:
ZID ZPK, a kojim su utvrdile da preplata iznosi 15.546,54 kn, te je predmetni kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR s utvrđenom nedospjelom glavnicom u iznosu od 14..577,87 eur, te ugovorenom redovnom kamatom po stopi od 5,97%.
11. Između stranaka je sporno jesu li odredbe čl. 5., čl. 10. i čl. 11. Ugovora o kreditu broj 312306 od 18. listopada 2007., te čl. 2., čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu broj 708445 od 19. rujna 2007., a kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, te valutna klauzula u valuti CHF, nepoštene i ništetne u smislu čl. 96. i čl. 97. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano tužiteljica od tuženika iznose koje mu je platila temeljem navedenih ugovornih odredbi, pri čemu tuženik osporava tužiteljičino pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/12 od 4. srpnja 2013., osporava nepoštenost te ništetnost spornih odredbi, visinu utuženog potraživanja, pri čemu ističe i prigovor zastare i prigovor radi prebijanja iznosa od 2.395,91 eur s osnova preplate iz konverzije i iznosa od 615,15 eur s osnova negativne kamatne razlike, dok je sporan i pravni učinak sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu, te tužiteljičin status potrošača.
12. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
13. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
14. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.
15. Sukladno čl. 148. st. 1. ZOO obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.
16. Sukladno čl. 96. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
17. Sukladno čl. 102. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna, pri čemu ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
18. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obvezn im odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
19. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
20. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
21. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužiteljice, utvrdio da je tužiteljica isti sklopila u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj ica Ugovor o kreditu sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti. Valja napomenuti da je sud uzeo u obzir iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da je nakon 6-7 godina nakon sklapanja predmetnih ugovora o kreditu morala s obitelji iseliti iz stana kupljenog predmetnim kreditima i dati ga u najam jer više nisu mogli plaćati predmetne kredite, da je iznos najma bio manji od rate kredita, da je s obitelji odselila suprugovim roditeljima, da nisu imali neku drugu nekretninu u kojoj su mogli živjeti, da nisu živjeli od najma, već da su iznajmljivali stan da bi preživjeli, a čiju vjerodostojnost tuženik nije doveo u pitanje kakvim drugim dokazom, pri čemu je stav ovoga suda da tužiteljica sredstva odobrena predmetnim kreditima nije namijenila poslovnoj djelatnosti iznajmljivanja stana, već je nakon dugog niza godina, iz nužde, a s obzirom da nije više mogla podmirivati predmetne kredite, iznajmila stan kupljen sredstvima istih, sve uz činjenicu da drugu nekretninu za stanovanje nije imala, a slijedom čega sud smatra da tužiteljica ima status potrošača, odnosno da joj taj status nije ničime osporen u ovom postupku. Sud je nadalje utvrdio da su predmetni Ugovori sklopljeni 19. rujna 2007. i 18. listopada 2007., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je spornim odredbama predmetnih Ugovora o kreditu ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, te otplata kredita primjenom valutne klauzule u valuti CHF, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredbi predmetnih Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, te otplata kredita primjenom valutne klauzule u valuti CHF. Valja napomenuti da u ovome postupku tužiteljica ne potražuje naknadu štete, već zahtijeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu.
22. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti spornih odredbi predmetnih Ugovora o kreditu, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužiteljici kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to Ugovor o kreditu (list 10-13 spisa), Aneks (list 15-18 spisa), otplatnu tablicu (list 19-21 spisa), prometnu karticu (list 22-31 spisa), promet po računu (list 32-44 spisa), Aneks (list 45- 51 spisa), Ugovor o kreditu (list 52-72 spisa), te Ugovor o kreditu (list 73-89 spisa). U odnosu na okolnost informiranja tužiteljice neposredno od strane zaposlenika tuženika o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i o parametrima koje utječu na promjenu kamatne stope, valja napomenuti da tuženik nije predložio saslušanje svojeg djelatnika na navedene okolnosti, dok tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da od strane djelatnika tuženika nije bila upozorena na specifične rizike zaduživanja u valuti CHF, da joj nije bilo rečeno da je valuta CHF valuta "utočišta", da HNB ne štiti tečaj HRK prema CHF kao što štiti tečaj HRK prema EUR, da joj djelatnici tuženika nisu obrazložili koji bi to parametri utjecali na promjenu kamatne stope, a koji iskaz sud prihvaća, a s obzirom da nije proturječan dokumentaciji predanoj u spis, niti je tuženik kakvim dokazom doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza tužiteljice, a slijedom čega je sud stava da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno po svojim djelatnicima informirao tužiteljicu o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i o parametrima koje utječu na promjenu kamatne stope.
23. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno po svojim djelatnicima informirao tužiteljicu o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i o parametrima koje utječu na promjenu kamatne stope, sud je sporne odredbe predmetnih Ugovora o kreditu ocijenio nepoštenima, a posljedično tome i ništetnima, kao i ocijenio osnovanim i potraživanje tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužiteljica sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi predmetnih Ugovora o kreditu od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.
24. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev - 2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje u cijelosti neosnovanim, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 2. lipnja 2023.
25. Odluku o visini tužiteljevog potraživanja sud temelji na Nalazu stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec od 21. srpnja 2025., te Dopuni od 16. rujna 2025. i 27. listopada 2025., a iz kojih proizlazi da je u odnosu na Ugovor o kreditu 708445 utvrđen iznos preplata radi promjene kamatnih stopa i radi promjene tečaja u iznosu od 2.437,38 EUR, da je utvrđen priznati iznos u konverziji od strane tuženika od 2.395,91 EUR, da su preplate izračunate uz obračun kamate na utvrđenu preplatu za razdoblje do iskorištenja preplate uz prvenstveno namirenje zatezne kamate na iznose preplata, da je iznosom preplate utvrđenim od strane tuženika u konverziji od 2.395,91 EUR zatvoren dio najstarijih preplata utvrđenih nalazom u razdoblju od 28. listopada 2007. do 28. veljače 2014., uključujući djelomičnu preplatu od 28. veljače 2014., da su preplatom iz konverzije zatvorene preplate u ukupnom iznosu 1.680,89 EUR i pripadajuća zatezna kamata na te preplate u iznosu 715,02 EUR , te da preostala preplata iznosi 756,49 EUR, sve uz jasnu naznaku metode izračuna preplate, kao i datuma i iznosa svake pojedine uplate, da je u odnosu na Ugovor o kreditu 312306 utvrđen iznos preplata radi promjene kamatnih stopa i radi promjene tečaja u iznosu od 4.859,98 EUR, da je utvrđen priznati iznos u konverziji od strane tuženika od 2.063,38 EUR, da su preplate izračunate uz obračun kamate na utvrđenu preplatu za razdoblje do iskorištenja preplate uz prvenstveno namirenje zatezne kamate na iznose preplata, da je iznosom preplate utvrđenim od strane tuženika u konverziji od 2.063,38 EUR zatvoren dio najstarijih preplata utvrđenih nalazom u razdoblju od 10. prosinca 2007. do 8. kolovoza 2011., uključujući djelomičnu preplatu od 8. kolovoza 2011., da su preplatom iz konverzije zatvorene su preplate u ukupnom iznosu 1.259,14 EUR i pripadajuća zatezna kamata na te preplate u iznosu 804,24 EUR , te da preostala preplata iznosi 3.600,84 EUR, sve uz jasnu naznaku metode izračuna preplate, kao i datuma i iznosa svake pojedine uplate, uz napomenu da izračun preplata ne sadrži uračunate negativne tečajne i kamatne razlike, da negativne kamatne razlike iznose po Ugovoru o kreditu 708445 -103,14 EUR, a po Ugovoru o kreditu 312306 da iznose
-512,01 EUR, dakle ukupno -615,15 EUR, kao i da je konverzija izvršena temeljem ZID ZPK. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i dopune stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa, pri čemu stranke matematičkom izračunu vještakinje nisu prigovorile, a vještakinja je na ročištu održanom dana 11. veljače 2026. u cijelosti ostala kod nalaz i dopuna istog . Valja napomenuti i da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, te je izračun izrađen primjenom početne kamatne stope i tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan obračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 23. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. izreke, te utvrdio tražbinu tužiteljice sukladno nalazu stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec.
26. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja iznosa od 2.395,91 eur s osnova preplate iz konverzije valja napomenuti da iz nalaza i dopuna stalne sudske vještakinje Danijele Podbrojec proizlazi da je u ukupan iznos preplate po svakom od Ugovora o kreditu vještakinja već uračunala preplatu iz konverzije, a slijedom čega je valjalo odlučiti kao u toč. V. izreke ove presude.
27. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja iznosa od 615,15 eur s osnova negativnih kamatnih razlika valja prvenstveno istaknuti da sud navedeno potraživanje tuženika nalazi osnovanim polazeći od tužiteljičine obveze propisane čl. 1021. ZOO, odnosno tužiteljičine obveze da tuženiku plati ugovorene kamate, a koje u konkretnom slučaju, imajući u vidu utvrđenja iz točke 23. ovog obrazloženja o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope, iznose po Ugovoru o kreditu 708445 4,70% godišnje, te po Ugovoru o kreditu 312306 4,59% godišnje. Nadalje, valja napomenuti da je tuženik prigovor radi prebijanja svojih potraživanja s osnova negativnih kamatnih razlika po predmetnim kreditima istaknuo pravovremeno na pripremnom ročištu održanom 18. ožujka 2025., dok je svoja potraživanja naznačio u određenom iznosu od 615,15 eur (-103,14 EUR i -512,01 EUR) sukladno nalazu stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec od 21. srpnja 2025., a koji je nalaz sud u cijelosti prihvatio kako je to obrazloženo u toč. 25. ovog obrazloženja. S druge strane, tužiteljica potraživanja tuženika s osnova negativnih kamatnih razlika nije ničime osporila, niti u odnosu na ista istaknula prigovor zastare, a slijedom čega je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.
28. Sud je utvrđene tražbine stranaka prebio, te odlučio kao u toč. III. i IV. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku isplatiti tužiteljici razliku prebijenih tražbina stranaka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz napomenu da su prebijena ranija potraživanja tužiteljice po svakom Ugovoru o kreditu zasebno s iznosom negativne kamatne razlike koji se odnosi na pojedini Ugovor o kreditu, dok je platež zatezne kamate na prebijene uplate tužiteljice naložen tuženiku do dana prestanka njegove obveze po svakoj prebijenoj uplati, odnosno do dana donošenja ove presude kao dana prebijanja.
29. U odnosu na učinak Aneksa Ugovora o kreditu valja prvenstveno napomenuti da su isti sastavljeni sukladno odredbama ZID ZPK, kao i da iz nalaza stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec od 21. srpnja 2025., te dopuna od 16. rujna 2025. i 27. listopada 2025. proizlazi da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da s tuženikom nije mogla pregovarati o iznosu preplate i uvjetima konverzije, da je dobila gotov tekst Aneksa, da joj nisu bili objašnjeni učinci potpisivanja Aneksa ugovora o kreditu, da u trenutku sklapanja Aneksa nije znala koliki je stvarni iznos preplate, te da se ne sjeća je li tuženiku potpisala kakvu izjavu kojom bi se odrekla potpunog obeštećenja, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je predmetni Aneks sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Nadalje, valja istaknuti da su stranke sklapanjem Aneksa uredile svoj obvezni odnos na način da su za preostalo razdoblje otplate kredita ugovorile promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz EURIBOR te valutnu klauzulu u EUR, a tužiteljicu su kao potrošača u financijskom smislu utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavile u položaj jednak položaju u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Aneksima sukladno čl. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovori o kreditu nisu konvalidirani, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetn ih Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Aneksa ili na neki drugi način tužiteljica odrekla svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedenih konverzija (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021-2 od 16. listopada 2024.).
30. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako je to i utvrđeno nalazom stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec.
31. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na pravnom shvaćanju iz presude Suda Europske unije (četvrto vijeće), posl.br. 62019CA0224, od dana 22.07.2019.g., u spojenim predmetima CY protiv Caixabank SA (C-224/19) i LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19) sukladno kojem čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom, a koje pravno shvaćanje isključuje primjenu čl. 154. st. 2. ZPP, te dosudu troškova postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu.
32. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelj ici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 4. ožujka 2025., 8. rujna 2025. i 4. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanima dana 18. ožujka 2025. i 11. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 300,00 eur, za trošak vještačenja u iznosu od 800,00 eur, a što ukupno predstavlja priznati trošak od 2.300,00 eur.
33. Sud potrebnim troškom tužiteljice nije priznao trošak podneska od 4. lipnja 2025., a s obzirom da je istim tužiteljica isključivo obavijestila sud da je uplatila predujam za vještačenje, a koja je uplata i bez podneska stranke vidljiva u sustavu e - spis; kao ni troška podneska od 20. listopada 2025., a s obzirom da je tužiteljica sadržaj istog u bitnome mogla iznijeti u podnesku od 8. rujna 2025.
34. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.
35. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.
U Varaždinu 24. veljače 2026.
Sutkinja
Tamara Turek
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1/ tužitelj, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić i partneri iz Varaždina 2/ tuženik, po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba
