Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-155/2025-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, kao predsjednice vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv osuđenog UT, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. i člankom 52. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi osuđenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 27. siječnja 2025. broj Kv- 248/2024-23, u sjednici održanoj 24. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog UT.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 27. siječnja 2025. broj Kv- 248/2024-23, na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11., osuđenom UT određeno je izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Općinskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2021. broj K-121/2018-46 u neizvršenom dijelu od osam mjeseci i četrnaest dana.

2. Protiv tog rješenja žali se osuđeni UT, zbog „pogrešnog očitovanja o neizvršavanju kazne zatvora“, s prijedlogom da mu se pruži još jedna šansa da odradi rad za opće dobro.

3. U smislu odredbe članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. , 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-I. spis predmeta je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba osuđenika nije osnovana.

5. Pobijajući rješenje prvostupanjskog suda kojim je određeno izvršenje kazne zatvora izrečene presudom toga suda od 14. prosinca 2021. broj K-121/2018-46 u neizvršenom dijelu od osam mjeseci i četrnaest dana, osuđeni UT u žalbi osporava istinitost podataka navedenih u izvješću Probacijskog ureda Varaždin, a temeljem kojeg izvješća je izvanraspravno vijeće Općinskog suda u Varaždinu donijelo pobijano rješenje. Tvrdi da nije točno da nije bio motiviran za rad, da radove koji su mu bili povjereni nije obavljao u skladu s radnim uputama i da je neredovito dolazio na posao, već da je radove sa kosilicama i trimerima obavljao bez položenog ispita zaštite na radu i bez radne odjeće, budući da je sam morao platiti trošak odlaska Čakovec na polaganje ispita zaštite na radu. Ističe da su u Gradu Murskom Središću, gdje je obavljao rad za opće dobro, bili neodgovorni zahtijevajući od njega da radi na strojevima i alatima bez položenog ispita zaštite na radu i da su ga slali raditi na više lokacija, pa s tim u vezi predlaže da se pribave snimke video nadzora. Što se tiče tvrdnje o izbjegavanju kontakta s probacijskom službenicom, osuđeni UT u žalbi tvrdi da mu je mobitel pao u Muru tijekom košnje trave na kosini, a da bi kupio novi mobitel morao je raditi preko vikenda. Ujedno osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o broju odrađenih sati rada za opće dobro, tvrdeći da je odradio više od 400 sati rada za opće dobro, ali da mu za to zadužene osobe nisu dozvoljavale da se potpisuje na evidenciju odrađenih radnih sati. Tvrdeći da je na radu bio motiviran i zainteresiran za rad, a da je bilo problema s drugim radnicima, zaposlenicima Grada Murskog Središće koji su dolazili na posao pod utjecajem alkohola, predlažući da se, osim pribavljanja snimki video nadzora ujedno ispitaju određeni svjedoci, osuđeni UT u žalbi naposlijetku predlaže da mu se omogući da odradi preostale sate rada za opće dobro u bilo kojoj drugoj pravnoj osobi, samo ne u Gradu Murskom Središću.

6. Međutim, suprotno izloženim žalbenim tvrdnjama osuđenika, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je održano nekoliko sjednica na kojima je osuđenom UT dana prilika da se očituje o podacima pribavljenim od Probacijskog ureda Varaždin i Grada Mursko Središće, utvrdio da osuđeni UT nije imao opravdani razlog za neizvršavanje rada za opće dobro i da isključivo njegovom krivnjom nije u potpunosti odradio svih 660 sati rada za opće dobro.

7. Prije svega, pravilno je prvostupanjski sud, ocjenjujući izvješće Probacijskog ureda Varaždin pouzdanim i vjerodostojnim, na temelju tog izvješća utvrdio da je osuđeni UT, u razdoblju od 9. travnja do 29. svibnja 2024. odradio 151 sat rada za opće dobro. Naime, nakon što je 9. travnja 2024. osuđenik započeo izvršavati rad za opće dobro u Gradu Murskom Središću, već 9. svibnja 2024. Probacijski je ured zaprimio obavijest o neredovitim dolascima osuđenika na rad i izostancima koje ne opravdava i ne najavljuje. S obzirom na to da ni probacijskoj službenici koja ga je kontaktirala nije dostavio dokaze o razlozima zbog kojih nije redovito dolazio na posao te je i u daljnjem razdoblju do 10. lipnja 2024., kada je predstavnik pravne osobe u koju je osuđenik bio raspoređen radi izvršavanja rada za opće dobro obavijestio probacijsku službu da zbog neodgovornog ponašanja osuđenika i njegovog neredovitog dolaženja na posao ne žele da osuđenik kod njih izvršava rad za opće dobro, nastavio neredovito dolaziti na posao, kraj činjenice da je prethodno bio upozoren na svoje obveze, to je potpuno osnovano prvostupanjski sud ocijenio da osuđeni UT nije uredno izvršavao rad za opće dobro i da za to nije imao opravdani razlog. Činjenicu da je izostajao s posla, odnosno da je na rad dolazio neredovito osuđenik u žalbi ne osporava, samo tvrdi da je bio motiviran i zainteresiran za rad. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na vrijeme kada je zaprimljena prva obavijest komunalnog redara o izostancima i neredovitim dolascima osuđenika na rad, to se ukazuje neosnovanom žalbena tvrdnja osuđenog UT da je u razdoblju od 9. travnja do 29. svibnja 2024. odradio više od 400 sati rada za opće dobro i da je evidencijama odrađenih sati rada nepouzdana i netočno vođena.

8. Izloženim žalbenim tvrdnjama, kojima ukazuje na pogreške i propuste djelatnika pravne osobe u koju je bio raspoređen radi izvršavanja rada za opće dobro, a bez imalo kritičnosti prema svom postupanju, osuđeni UT nije nimalo doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da isključivo svojom krivnjom osuđenik nije izvršio rad za opće dobro. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na to da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da osuđeni UT nije odradio u cijelosti rad za opće dobro isključivo svojom krivnjom, to je pravilno prvostupanjski sud, na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11. rješenjem odredio izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Općinskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2021. broj K-121/2018-46 u neizvršenom dijelu rada za opće dobro od osam mjeseci i četrnaest dana.

9. Stoga, s obzirom na to da se žalba osuđenog UT ukazuje neosnovanom, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II.) koji je sada na snazi, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-II., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Varaždin, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic