Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-79/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarić, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog AV, zbog kaznenih djela iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zakonske zastupnice djeteta CV protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 12. siječnja 2026. broj K-101/2025-102, u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba zakonske zastupnice djeteta CV.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 131. stavka 3. u vezi sa člankom 98. a stavkom 1., člankom 98. stavkom 7. i stavkom 2. točkom 4., 5. i 9. te člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-I.), prilikom izricanja nepravomoćne presude, protiv optuženog AV produljene su samostalne mjere opreza i to zabrane približavanja određenoj osobi iz članka 98. stavka 2. točki 4. ZKP-I. - žrtvama IV i ĆV na razdaljinu manju od 100 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz članka 98. stavka 2. točke 5. ZKP-I. – sa žrtvama IV i ĆV te zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtava IV i ĆV. Ujedno je, u skladu s odredbom članka 98. stavka 7. ZKP- I., određeno da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude ili do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, ako je takva kazna izrečena, kao i da će, u skladu s odredbom članka 100. stavka 2. ZKP-I., mjere opreza izvršavati djelatnici Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec te izvješće o izvršavanju mjera opreza svakih 30 dana dostavljati sudu. Optuženik je upozoren da je nepridržavanje samostalnih mjera opreza kazneno djelo.
1.1. Nadalje, u točki V. izreke pobijanog rješenja, prvostupanjski je sud, na temelju članka 98. stavka 7. u vezi s člankom 98. a ZKP-I. prema optuženom AV ukinuo samostalnu mjeru opreza zabrane približavanja određenoj osobi iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP-I. – malodobnom CV, kojem se nije smio približavati na razdaljinu manju od 100 metara.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela IV, majka i zakonska zastupnica djeteta CV zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede načela najboljeg interesa djeteta. Predložila je drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, ukine ili preinači pobijano rješenje "u dijelu koji se odnosi na kontakte okrivljenika s malodobnim djetetom, odredi da se kontakti, ukoliko se uopće dopuštaju, mogu odvijati isključivo putem telefona uz nadzor stručnih osoba ili izravno samo uz stručni nadzor ..., zabrani odvođenje djeteta izvan granica Republike Hrvatske, naloži žurno uključivanje nadležnog tijela socijalne skrbi radi zaštite prava i sigurnosti mldb. djeteta".
3. Optuženik se na žalbu nije očitovao.
4. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II.) koji se sada primjenjuje, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
5. Žalba nije osnovana.
6. S obzirom na to da je kao podnositeljica u žalbi uvodno naznačena IV, koja je žalbu i potpisala, a prema podacima iz spisa imenovana je majka i zakonska zastupnica djeteta CV te s obzirom na činjenicu da se žalbom pobija pravilnost rješenja prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je ukinuta samostalna mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP-I. određena u odnosu na dijete CV, to je podnesena žalba, u skladu s odredbom članka 53. stavka 2. ZKP -II., razmatrana kao žalba zakonske zastupnice djeteta CV.
7. Pobijajući rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je optuženom AV ukinuta samostalna mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP-I. zabrane približavanja određenoj osobi – djetetu CV na razdaljinu manju od 100 metara, zakonska zastupnica djeteta u žalbi ističe da se obiteljsko nasilje u različitim oblicima odvijalo u prisutnosti djeteta, koje je stoga, iako sekundarna, ipak žrtva nasilja. Ističe nadalje da je optuženik prijetio smrću djetetu riječima: "Ako ću ubiti koga, ubit ću sebe i sina", zatim ukazuje na mogućnost da optuženik, koji nije državljanin Republike Hrvatske, odvede dijete izvan dosega institucija Republike Hrvatske. U žalbi nadalje tvrdi da je tijekom telefonskih kontakata optuženik ispitivao dijete o njezinom privatnom životu, time ga emocionalno opterećivao i dovodio u nelagodnu situaciju te upućivao poruke koje su kod djeteta izazivale strah i zbunjenost, da optuženi AV ne doprinosi za uzdržavanje djeteta i tako dodatno krši prava djeteta te ukazuje na načelo najboljeg interesa djeteta, koje, prema članku 3. Konvencije o pravima djeteta i Obiteljskom zakonu, mora biti iznad prava roditelja na kontakt, osobito kada postoje ozbiljne indicije ugroze sigurnosti, emocionalnog razvoja i stabilnosti djeteta.
8. Međutim, protivno izloženim žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud, u situaciji kada je optuženi AV nepravomoćnom presudom oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. na štetu djeteta CV, u skladu s odredbom članka 125. stavkom 1. točkom 6. ZKP-I., ukinuo samostalnu mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP-I. zabrane približavanja određenoj osobi – djetetu CV na razdaljinu manju od 100 metara.
8.1. Naime, odredbom članka 125. stavkom 1. točkom 6. ZKP -I., koji Zakon je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja, time da je istovjetna zakonska odredba propisana i sada važećim ZKP-II., propisano je da će sud ukinuti istražni zatvor kad sud izrekne presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe. Mjere opreza, kao i samostalne mjere opreza, zamjena su za istražni zatvor pa se odredba članka 125. stavka 1. ZKP-I. o ukidanju istražnog zatvora u taksativno navedenim slučajevima, odgovarajuće primjenjuje i na mjere opreza.
8.2. U konkretnom slučaju, mjera opreza zabrane približavanja određenoj osobi i to djetetu CV na razdaljinu manju od 100 metara, bila je određena radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na štetu djeteta CV, s obzirom na to da je optuženiku AV podignutom optužnicom, između ostalog, stavljeno na teret kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. počinjeno na štetu djeteta. Međutim, budući da je nepravomoćnom presudom od 12. siječnja 2026. optuženi AV os lobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. na štetu djeteta CV, sud je, temeljem izričite zakonske odredbe članka 125. stavka 1. točke 6. ZKP-I. optuženiku ukinuo samostalnu mjeru opreza zabrane približavanja određenoj osobi – djetetu CV na razdaljinu manju od 100 metara iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP-I.
9. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno, temeljem naprijed navedene izričite zakonske odredbe, ukinuo samostalnu mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP-I. zabrane optuženom AV približavanja određenoj osobi – djetetu CV. Što se tiče prijedloga zakonske zastupnice djeteta IV o određivanju načina održavanja kontakata optuženika s djetetom, odnosno primjene drugih mjera koje smatra potrebnim radi zaštite dobrobiti djeteta, treba navesti da su u pitanju mjere obiteljskopravne zaštite djece koje se provode u okviru sustava socijalne skrbi, a iz spisa predmeta Općinskog suda u Varaždinu broj K-101/2025 proizlazi da je podnesak majka i zakonske zastupnice djeteta IV, koji je naslovljen kao "Prijedlog za žurno postupanje i donošenje privremene mjere radi zaštite prava i dobrobiti maloljetnog djeteta" proslijeđen Obiteljskom odjelu koji je ovlašten o tom prijedlogu meritorno odlučivati.
10. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama zakonske zastupnice djeteta CV, prvostupanjski sud prilikom izricanja nepravomoćne presude pravilno optuženom AV ukinuo samostalnu mjeru opreza zabrane približavanja određenoj osobi iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP-I., djetetu CV na razdaljinu manju od 100 metara, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-II. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-II., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
