Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-82/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZN, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ZN protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-469/2025-16 od 23. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog ZN odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 2. u svezi čl. 133. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08), protiv optuženog ZN produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i to nakon što je dana 23. prosinca 2025. donijeta i objavljena nepravomoćna presuda kojoj je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, za koje kazneno djelo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, s time da mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti sedam mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će uredno izvršavati izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 69. KZ/11. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. kolovoza 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi ZN po braniteljici odvjetnici Vlatki Ostrognaj, zbog „povrede materijalnog prava“, s prijedlogom da se žalba prihvati i istražni zatvor ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Optuženik pobija rješenje s tvrdnjom da je produljenjem istražnog zatvora povrijeđeno načelo razmjernosti uzimajući u obzir dosadašnji boravak u istražnom zatvoru i dio kazne zatvora koju treba izvršiti, zatim da iz pobijanog rješenja nije jasno zbog kojih razloga sud smatra da se sa mjerama opreza iteracijska opasnost ne bi mogla prevenirati tim više što se spreman privremeno iseliti iz kuće u kojoj živi sa oštećenom.

6. S obzirom da optuženik u žalbi ne osporava utvrđenje postojanja zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, tj. osnovanu sumnju da je počinio kazneno djelo za koje je nepravomoćnom presudom proglašen krivim, te iteracijsku opasnost tj. istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, valja samo navesti da je sud prvog stupnja s valjanim razlozima obrazložio utvrđenje postojanja navedenih zakonskih pretpostavki, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud.

7. Uzimajući u obzir u pobijanom rješenju utvrđene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela, posebno optuženikovu ovisnost o alkoholu i činjenicu da je već osuđivan za isto kazneno djelo na štetu iste žrtve na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koju je izdržao, koja osuđivanost optuženika nije odvratila od ponovnog počinjenja kaznenog djela za koje je nepravomoćnom presudom proglašen krivim, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je za preveniranje iteracijske opasnosti protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom. Što se tiče paušalne žalbene tvrdnje da se optuženik spreman privremeno iseliti iz kuće u kojoj živi sa oštećenom (vezano za primjenu mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 10. ZKP/08 tj. udaljenje iz doma), valja navesti da tu paušalnu žalbenu tvrdnju optuženik ničim ne konkretizira niti argumentira, zbog čega istom ničim nije dovedeno u pitanje pravilnost zaključka i ocjene suda prvog stupnja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti, s obzirom da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru šest mjeseci i dva dana, a prema nepravomoćnoj presudi treba izdržati kaznu od sedam mjeseci, s time da i prema ocjeni ovog suda postoji potreba za produljenjem istražnog zatvora zbog preveniranja iteracijske opasnosti unatoč optuženikovom dosadašnjem boravkom u istražnom zatvoru. Kod toga dodatno valja ukazati i na odredbu iz čl. 125. st. 1. toč. 6. ZKP/08 prema kojoj će se istražni zatvor ukinuti, između ostalog, kad sud izrekne presudu kojom je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem ili jednakom dotadašnjem trajanju istražnog zatvora, a što nije slučaj u ovom predmetu.

8. Zbog navedenih razloga žalba optuženog nije osnovan, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08-26 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček