K-362/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu dr.sc. Miji Galiotu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Banovac kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika EZ, zbog kaznenog djela iz čl. 304. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24 dalje u tekstu: Kazneni zakon), nakon održane glavne rasprave u nazočnosti okrivljenika osobno uz branitelja Željka Gulišiju odvjetnika u Splitu, te zamjenika ODO-a u Splitu NZ, te nakon objave dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24) Kazneni nalog Općinskog suda u Splitu broj: K-362/2021 od 29. travnja 2021. stavlja se izvan snage.

II.

Temeljem odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08)

OPTUŽENIK: EZ, zvani: " E" i " N", OIB: [osobni identifikacijski broj], sina H i HZ rođene K, rođen **.**.1951. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ugostitelj, sa završenom srednjom školom, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od oko 1.700,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, bez vojnog čina, neodlikovan, dobrog imovnog stanja,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi 31. siječnja 2021. u Trogiru, u Policijskoj postaji Trogir, na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave naveo kako je u razdoblju od 10. ili 11. siječnja 2021. do 24. siječnja 2021. nepoznata osoba, upotrebom crnog spreja uz dio kamenog dijela vrata, išarala svjetleću reklamu žutih slova dimenzija 160x35cm s natpisom "CAFFE BAR MERLOT" postavljenu iznad ulaznih vrata njegovog ugostiteljskog objekta smještenog u prizemlju kuće na adresi [adresa] u [adresa], te da mu je na opisani način počinjenjem kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. Kaznenog zakona nastala šteta u iznosu od 6.000,00 kuna, iako je pritom znao da prijavljeno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari uopće nije počinjeno,

dakle, prijavio da je počinjeno kazneno djelo iako je znao da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – lažno prijavljivanje kaznenog djela – djelo opisano i kažnjivo po članku 304. stavak 3. Kaznenog zakona (KZ/11).

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-335/2021 od 23. ožujka 2021.godine, protiv okrivljenika EZ, zbog kaznenog djela iz članka 304. stavak 3. Kaznenog zakona (KZ/11).

1.1. Navedenim optužnim aktom, predloženo je da sud izda kazneni nalog te okrivljenika osudi na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) istom izreče uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku Kazneni nalog Općinskog suda u Splitu broj: K- 362/2021 od 29. travnja 2021. stavljen je izvan snage, kako je to navedeno pod točkom I. izreke.

2. Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljeni je naveo kako se ne smatra krivim.

3. U iznesenoj obrani okrivljenik je negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

4. U dokazne svrhe suglasnošću stranaka pročitani su i pregledani zapisnik Policijske postaje Trogir o zaprimanju kaznene prijave EZ broj: 511-12- 33-232-32/21 od 31. siječnja 2021. (list 3 spisa), kriminalističko-tehničko izvješće Policijske postaje Trogir broj: 511-12-33-232-32/21 od 04. veljače 2021. (list 5), zapisnik o očevidu Policijske postaje Trogir broj: 511-12-33-232-32/21 od 04. veljače 2021. (list 6 do 7), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj:

00183786 (list 9), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Trogir broj: 511-12-33-232-32/21 od 04. veljače 2021. (list 10), ispis fotografija izuzetih od KZ koje su objavljene na društvenoj mreži "Facebook" tijekom 2018. godine (list 11 do 15), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika EZ od 16. veljače 2021. (list 18 do 21), snimka ispitivanja osumnjičenika EZ od 16. veljače 2021. (list 22), službena zabilješka o dojavi Policijske postaje Trogir od 30. siječnja 2021. s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju (list 23 do 24),

izvadak iz kaznene evidencije za EZ (list 26), izvadak iz prekršajne evidencije za EZ (list 27), ispis podataka JRO MUP RH za EZ (list 28), zapisnik o ispitivanju svjedoka KZ (list 31 do 32), zapisnik o ispitivanju svjedoka VZ (list 33 do 34), zapisnik o ispitivanju svjedoka KZ (list 70), te je saslušan svjedok UZ.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud nalazi da nije s potrebnim stupnjem sigurnosti dokazano da je okrivljenik EZ počinio kazneno djelo lažnog prijavljivanja, kako mu se to stavlja na teret ovom optužnicom. Okrivljeniku se stavlja na teret da je 31. siječnja 2021. u Policijskoj postaji Trogir prijavio da je nepoznata osoba u razdoblju od 10. do 24. siječnja 2021. crnim sprejom oštetila svjetleću reklamu njegovog ugostiteljskog objekta, iako je znao da prijavljeno kazneno djelo nije počinjeno.

5.1. Bitno obilježje kaznenog djela iz članka 304. Kaznenog zakona jest da počinitelj lažno prijavi kazneno djelo znajući da ono nije počinjeno, dakle da postupa s izravnom namjerom i sviješću o neistinitosti prijave. lz obrane okrivljenika proizlazi da je kaznenu prijavu podnio nakon što je obaviješten da je reklama prekrivena crnim sprejom te da je bio uvjeren kako je riječ o oštećenju učinjenom od strane trećih osoba, osobito u kontekstu ranijih nesuglasica vezanih uz poslovanje objekta. Naveo je da stalno živi u [adresa] te da tek povremeno dolazi u [adresa], kao i da mu prethodno nije bilo poznato da je dio reklame eventualno bio prebojan još ranijih godina. Njegova obrana tijekom postupka je dosljedna i u bitnom neproturječna.

5.2. Svjedok KZ iskazao je da nije vidio tko je oštetio reklamu te da ne zna tko bi to mogao učiniti. Naveo je da je reklama bila išarana crnim sprejom, ali nije mogao precizirati vrijeme ni okolnosti nastanka oštećenja. Također je naveo da smatra kako okrivljenik nije bio prisutan kada je do oštećenja došlo. Iskaz ovog svjedoka ne potvrđuje da je okrivljenik znao da kazneno djelo nije počinjeno, već eventualno upućuje na mogućnost da je oštećenje nastalo i ranije, no bez pouzdanog vremenskog određenja.

5.3. Svjedok UZ također nije imao neposredna saznanja o tome tko je i kada oštetio reklamu. Potvrdio je da je reklama bila išarana crnim sprejom, ali nije vidio počinitelja niti je mogao pouzdano odrediti vrijeme nastanka oštećenja. Njegov iskaz ne dovodi u vezu okrivljenika s bilo kakvim saznanjem o neistinitosti prijave.

5.4. Materijalni dokazi u vidu fotografija objavljenih na društvenim mrežama iz 2018. godine upućuju na to da je reklama i ranije bila prekrivena crnom bojom. Međutim, iz tih dokaza ne proizlazi nedvojben zaključak da je okrivljenik u trenutku podnošenja kaznene prijave znao za takvo stanje niti da je bio svjestan da prijavljuje nešto što se već ranije dogodilo ili da se uopće nije dogodilo. Međutim, iz tih dokaza ne proizlazi nedvojben zaključak da je okrivljenik u trenutku podnošenja kaznene prijave znao za takvo stanje niti da je bio svjestan da prijavljuje nešto što se već ranije dogodilo ili da se uopće nije dogodilo. Sama činjenica da je oštećenje eventualno postojalo i prije ne znači automatski da je okrivljenik postupao s namjerom lažnog prijavljivanja.

6. Kaznena odgovornost za ovo djelo zahtijeva dokazivanje subjektivnog elementa - svijesti i volje da se prijavi nepostojeće kazneno djelo. U konkretnom slučaju ostaje razumna sumnja je li okrivljenik bio u zabludi glede stvarnog stanja stvari, odnosno je li bio uvjeren da je došlo do novog oštećenja reklame. Ta sumnja nije otklonjena provedenim dokazima.

6.1. Sud je, nakon savjesne i cjelovite ocijene svakog pojedinog dokaza zasebno te svih dokaza u njihovo međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. Zakona o kaznenom postupku, utvrdio da činjenično stanje nije razjašnjeno s onim stupnjem izvjesnosti koji je potreban za donošenje osuđujuće presude.

6.2. Bitno obilježje kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela nije samo objektivna neistinitost prijave, već i subjektivni element - svijest i volja počinitelja da prijavi nešto za što zna da nije istinito. Dakle, za postojanje ovog kaznenog djela nije dovoljno utvrditi da kazneno djelo koje je prijavljeno eventualno nije počinjeno ili da se dogodilo u drugačijem vremenskom okviru, već je nužno dokazati da je okrivljenik u trenutku podnošenja prijave bio svjestan neistinitosti svojih navoda i da je takvu neistinitu prijavu htio podnijeti.

7. Obrana okrivljenika temelji se na tvrdnji da je bio obaviješten o oštećenju, da je bio uvjeren kako je riječ o protupravnoj radnji trećih osoba, osobito u kontekstu ranijih nesuglasica vezanih uz poslovanje objekta, te da nije imao saznanja o eventualnom ranijem bojanju reklame. Sud nalazi da je takva obrana logična i životno moguća. Okrivljenik prema vlastitim navodima stalno boravi u [adresa], a u [adresa] dolazi povremeno. Nije dokazano da je u relevantnom razdoblju kontinuirano nadzirao stanje reklame niti da mu je bilo poznato njezino ranije stanje iz 2018. godine. Iskazi svjedoka KZ i UZ ne otklanjaju ovu dvojbu. Nijedan od svjedoka nije imao neposredna saznanja o tome tko je i kada oštetio reklamu. Njihovi iskazi potvrđuju da je reklama bila išarana, ali ne daju pouzdanu vremensku odrednicu nastanka oštećenja niti dokazuju da je okrivljenik znao da je takvo stanje postojalo od ranije. Posebno je značajno da nijedan svjedok nije naveo okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je okrivljenik sudjelovao u eventualnom prikrivanju stvarnog stanja ili da je svjesno iznio neistinite tvrdnje prilikom podnošenja prijave.

8. Sud također uzima u obzir da je lažno prijavljivanje kaznenog djela, kazneno djelo koje po svojoj naravi predstavlja napad na pravosudni sustav i zahtijeva jasno dokazanu zlouporabu prava na prijavu. U situacijama kada postoji mogućnost da je prijavitelj bio u zabludi glede stvarnog stanja stvari, kaznenopravna intervencija nije opravdana. Kazneno pravo je ultima ratio i primjenjuje se samo kada je krivnja dokazana izvan razumne sumnje.

9. U konkretnom slučaju ostaje otvorena i razumna sumnja je li okrivljenik bio u činjeničnoj zabludi glede vremena i okolnosti nastanka oštećenja. Čak i ako bi se prihvatilo da oštećenje nije nastalo u razdoblju koje je naveo u prijavi, to samo po sebi ne dokazuje da je znao da kazneno djelo nije počinjeno. Moguće da je pogrešno procijenio vrijeme nastanka oštećenja ili da je, suočen s informacijom da je reklama prebojana, zaključio da se radi o novo protupravnoj radnji. Takva pogreška, ako je postojala, predstavlja činjeničnu zabludu koja isključuje postojanje potrebne namjere.

10. Teret dokaza o postojanju svih bitnih obilježja kaznenog djela, uključujući i subjektivni element, leži na tužiteljstvu. U ovom postupku nije izveden nijedan dokaz koji bi s potrebnom sigurnošću potvrdio da je okrivljenik bio svjestan neistinitosti prijave. Postojanje indicija da je reklama bila išarana i ranije nije dostatno za zaključak o izravnoj namjeri lažnog prijavljivanja.

11. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da nije dokazano izvan razumne sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Budući da preostala sumnja u pogledu postojanja subjektivnog elementa djela ide u korist okrivljenika sud je, primjenom načela in dubio pro reo, donio oslobađajuću presudu jer nije dokazano da je počinio kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela.

12. Kako ne postoje drugi dokazi koji bi nedvojbeno upućivali na okrivljenika kao počinitelja ovog kaznenog djela, sud je istog oslobodio temeljem točke 3. čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08). Iz gore navedenog razloga, sud se nije upuštao u utvrđivanje i obrazlaganje preostalih spornih činjenica.

13. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu, 24. veljače 2026.

S U D A C

dr.sc. Mijo Galiot

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.

DNA:

- okrivljeniku

- branitelju

- ODO u Splitu

- u spis