Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-489/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika Monte – Mont d.o.o. iz Osijeka, Vinogradska 1, OIB: 29249525870, zastupanog po punomoćnici Jadranki Čuljak Duvnjak, odvjetnici iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-33/2023-17 od 1. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-33/2023-17 od 1. veljače 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Navedenom u presudi u točki I. izreke odbija je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 7.872,56 eur / 59.315,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci te presude, sve u roku od 15 dana. Istom odlukom odbijen je i zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplata daljnjeg iznosa od 204,37 eur / 1.539,84 kune sa zakonskom zateznom kamatom od 27. studenoga 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.000,00 eur u roku od 15 dana. Rješenjem suda prvog stupnja od 1. veljače 2024. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja usvoji, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tuženog iznosa kojeg je isplatio na teret sredstava obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja, odnosno sudjelovanju u troškovima zdravstvene zaštite radnika tuženika OI.

6. Sud prvog stupnja po provedenom postupku utvrđuje slijedeće;

- osiguranik tužitelja OI zadobio je dana 10. listopada 2019. ozljedu na radu pa je na ime troškova njegova liječenja tužitelj isplatio ukupno na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja iznos od 7.872,56 eur te na teret sredstava dopunskog zdravstvenog osiguranja iznos od 204,37 eur, odnosno ukupno 8.076,93 eur;

- prema zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 25. listopada 2019. istog dana nadzor kod tuženika je izvršila inspektorica VI te uzela pisane izjave svjedoka događaja DI i LI, te OI;

- za OI navedeno je da je obavljao poslove pomoćnog tesara i ispunjavao sve uvjete za rad kako opće tako i posebne, dok je za radnika LI navedeno da je bio zaposlen na poslovima tesara za kojeg je predočen zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika na siguran način, uvjerenje o osposobljenosti za obavljanje poslova signaliste i vozača tereta i uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 26. kolovoza 2019., dok nije priložen dokaz o ispunjavanju posebnih uvjeta glede zdravstvenog stanja i psihičkih sposobnosti za poslove signaliste vozača tereta, pa je usmenim rješenjem naređeno tuženiku kao poslodavcu njegovo udaljavanje s poslova signaliste, vozača tereta dok ne bude imao dokaz o ispunjenju tih uvjeta;

- za radnika DI utvrđeno je da je radio na poslovima vozača i za istog je priložen zapisnik o ocjeni osposobljenosti za rad na siguran način, uvjerenje o osposobljenosti rukovoditelja hidrauličkom dizalicom, vozačka te priložena dozvola i uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 27. srpnja 2018., dok za istog nije priložen dokaz o ispunjavanju posebnih uvjeta glede zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti za poslove rukovoditelja hidrauličkom dizalicom, tako da je i za njega tuženiku kao poslodavcu usmeno naređeno udaljavanje tog radnika s posla rukovatelja hidrauličkom dizalicom dok ne bude imao dokaz o ispunjavanju tih uvjeta.

7. Prema Prijavi ozljede na radu za radnika OI navedeno je kako je do ozljeda došlo prilikom dizanja kontejnera, pri čemu je u jednom trenutku karika izbila osigurač i iskočila iz kuke, tako da je kontejner kliznuo prema naprijed i priklještio radnika uz stabilizator kamiona.

8. Sud prvog stupnja analizirajući sadržaj navedene dokumentacije te iskaze svjedoka OI, DI, LI i VI iz navedenog utvrđuje kako je radnik OI ispunjavao sve zakonom propisane uvjete za rad na siguran način te bio za to osposobljen, pa da nije bilo propusta u postupku tuženika kao poslodavca, time što ostala dvojica radnika koja su bila prisutna prilikom njegova ozljeđivanja DI i LI su ispunjavali opće ali ne i posebne uvjete glede zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti za poslove koje su obavljali, što prema stavu suda prvog stupnja nije od utjecaja na obvezu tuženika da tužitelju naknadi navedeni iznos.

9. Ovo iz razloga što je u odnosu na ozlijeđenog OI utvrđeno da su bile provedene sve mjere zaštite na radu, a da je do njegovog ozljeđivanja došlo kada je karika sajle izbila osigurač i iskočila iz kuke dizalice pri čemu je kontejner kliznuo prema njemu, što se nije moglo predvidjeti niti unaprijed spriječiti, pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. S obzirom na navedeno, primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a obvezuje tužitelja naknaditi tuženiku parnične troškove.

11. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a. Protivno tvrdnjama tužitelja nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni kako međusobno tako niti sa sadržajem spisa, pa je presudu u svemu moguće ispitati.

12. Na utvrđeno činjenično stanje sud prvog suda stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

13. Naime, prema odredbi članka 139. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137 i 98/19 - dalje ZOZO) propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati nadoknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe, ako su bolest, povrede ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana, dok je u stavku 2. propisano da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe i kada je šteta nastala, jer je radnik stupio na rad bez propisanog prethodnog zdravstvenog pregleda, a poslije se zdravstvenim pregledom utvrdi da ta osoba prema zdravstvenom stanju nije bila sposobna za rad na određenim poslovima.

14. Nadalje, odredbom članka 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle, navedenom odredbom propisana je objektivna odgovornost poslodavca koji se može osloboditi uz kumulativno ispunjene obje pretpostavke i to ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjere ili krajnje nepažnje radnika ili treće osobe i ako poslodavac na navedeni uzrok nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Prema utvrđenjima suda prvog stupnja, što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja VI koja je provela inspekcijski nadzor, do ozljeđivanja OI došlo je zbog toga što je karika sajle izbila osigurač i iskočila iz kuke dizalice pri čemu je kontejner kliznuo prema radniku, odnosno uslijed poremećaja u tehnološkom procesu, što se nije moglo predvidjeti niti unaprijed spriječiti, s time da je taj radnik ispunjavao sve opće i posebne uvjete za obavljanje navedenog posla. Međutim, kako ne proizlazi da bi do ovakve situacije u kojoj je došlo do njegova ozljeđivanja došlo usljed postupanja preostala dva radnika koja su u tome sudjelovala, a koja su ispunjavala opće uvjete a nisu posebne, to i prema i mišljenju ovoga suda nisu ispunjeni uvjeti iz članka 139. ZOZO-a. Naime, tužitelj na kojem je teret dokaza trebao je dokazati da je zbog namjere ili krajnje nepažnje navedenih radnika došlo do navedene situacije i ozljeđivanja OI, odnosno da nisu postupali na pravilan način usljed toga što nisu imali pored uvjerenja o općoj i uvjerenje o posebnoj osposobljenosti za rad na siguran način, pa da usljed toga nisu bili sposobni za rad na siguran način u navedenoj situaciji. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da nije utvrđeno da bi to bilo u uzročnoposljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja, niti ozljeđivanjem radnika OI, pa je pravilan zaključak da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 139. ZOZR-a.

16. Kako tužitelj nije uspio u sporu, to je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a obvezan naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove.

17. Slijedom iznesenog primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak