Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Posl. br. P-152/2023-58

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice MB, Veljaki, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Predragu Jovanoviću, odvjetniku iz Labina, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po OD Porobija &Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene glavne rasprave dana 22. siječnja 2026. godine održane u nazočnosti punomoćika tužitelja te punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 24. veljače 2026. godine

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se djelomično ništetnom odredba članka 7. ugovora o kreditu , br. 3205003840 (kreditna partija brj. 7102766525), sklopljenog između tužitelja i tuženika , dana 20. lipnja 2005.godine, kojom se povrat obveza tužitelja obračunava po srednjem tečaju Banke za CHF, u dijelu u kojem srednji tečaj Banke za CHF, prelazi visinu srednje tečaja za Euro.

II Utvrđuje se djelomično ništetnom odredba članka 2. ugovora o kreditu , br. 3205003840 (kreditna partija brj. 7102766525), sklopljenog između tužitelja i tuženika , dana 20. lipnja 2005.godine,kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, u dijelu u kojem ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope.

III Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473,da tužiteljici MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime razlike plaćenih kamata iznos od 2.182,36 € (slovima: dvije tisuće sto osamdeset dva eura i trideset šest centi) zajedno sa propisanom zakonskom, zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi: • na iznos od 23,87 € od 19.05.2008. godine, pa do isplate,

• na iznos od 26,08 € od 23.06.2008. godine, pa do isplate,

• na iznos od 25,96 € od 21.07.2008. godine, pa do isplate,

• na iznos od 25,79 € od 13.08.2008. godine, pa do isplate,

• na iznos od 25,83 € od 22.09.2008. godine, pa do isplate,

• na iznos od 27,10 € od 20.10.2008. godine, pa do isplate,

• na iznos od 26,78 € od 19.12.2008. godine, pa do isplate,

• na iznos od 27,20 € od 18.02.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 28,95 € od 01.04.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 28,32 € od 04.05.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 28,24 € od 04.05.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 27,89 € od 01.06.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 27,42 € od 29.06.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 27,33 € od 07.08.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 27,34 € od 07.08.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 36,38 € od 19.10.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 35,99 € od 12.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 40,28 € od 12.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 40,15 € od 27.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 39,73 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 39,18 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 39,10 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 39,02 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,94 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,87 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,78 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,71 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 44,08 € od 15.02.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 52,36 € od 11.08.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 50,65 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 48,12 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 48,01 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 47,90 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,22 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,12 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 43,19 € od 12.04.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 43,58 € od 19.05.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 43,58 € od 05.06.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 43,27 € od 27.07.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 43,06 € od 23.08.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,34 € od 14.09.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,89 € od 15.10.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 43,28 € od 01.12.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 43,09 € od 11.12.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,22 € od 16.01.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,40 € od 13.02.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,47 € od 16.03.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,92 € od 11.04.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 41,94 € od 20.05.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 41,68 € od 08.07.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 41,81 € od 16.07.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 41,66 € od 06.08.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,15 € od 04.09.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,65 € od 19.10.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,41 € od 19.11.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,86 € od 12.12.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 42,22 € od 10.01.2014. godine, pa do isplate,

do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), za period od 1.8.2015.godine pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473,da tužiteljici MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime tečajne razlike iznos od 2.169,33 € (slovima: dvije tisuće sto šezdeset devet eura i trideset tri centa) zajedno sa propisanom zakonskom, zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

• na iznos od 0,13 € od 18.02.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 10,16 € od 01.04.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 6,93 € od 04.05.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 6,75 € od 04.05.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 5,06 € od 01.06.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 2,71 € od 29.06.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 2,55 € od 07.08.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 2,86 € od 07.08.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 3,94 € od 19.10.2009. godine, pa do isplate,

• na iznos od 2,61 € od 12.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 20,88 € od 12.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 20,70 € od 27.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 19,27 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 17,23 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 17,24 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 17,25 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 17,26 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 17,27 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 17,28 € od 29.07.2010. godine, pa do isplate,

• na iznos od 30,94 € od 15.02.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 66,09 € od 11.08.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 59,46 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 49,29 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 49,32 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 49,35 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 49,85 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 49,87 € od 20.09.2011. godine, pa do isplate,

• na iznos od 35,83 € od 12.04.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 37,25 € od 19.05.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 37,37 € od 05.06.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 36,37 € od 27.07.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 35,77 € od 23.08.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 33,35 € od 14.09.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 35,32 € od 15.10.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 36,77 € od 01.12.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 36,18 € od 11.12.2012. godine, pa do isplate,

• na iznos od 33,31 € od 06.01.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 34,02 € od 13.02.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 34,33 € od 16.03.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 35,99 € od 11.04.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 32,70 € od 20.05.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 31,93 € od 08.07.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 32,48 € od 16.07.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 32,09 € od 06.08.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 33,91 € od 04.09.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 35,73 € od 19.10.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 35,02 € od 19.11.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 36,67 € od 12.12.2013. godine, pa do isplate,

• na iznos od 34,58 € od 10.01.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 35,35 € od 11.02.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 35,87 € od 10.03.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 35,31 € od 09.04.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 34,19 € od 29.05.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 34,49 € od 24.06.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 35,71 € od 29.07.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 36,01 € od 20.08.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 36,77 € od 09.09.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 37,47 € od 21.10.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 37,99 € od 12.11.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,22 € od 06.12.2014. godine, pa do isplate,

• na iznos od 68,42 € od 22.01.2015. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,39 € od 17.02.2015. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,38 € od 10.03.2015. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,38 € od 15.04.2015. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,38 € od 13.05.2015. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,38 € od 01.06.2015. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,38 € od 22.07.2015. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,38 € od 01.08.2015. godine, pa do isplate,

• na iznos od 38,38 € od 02.09.2015. godine, pa do isplate,„

V Odbija se tužiteljica prema tuženoj preko iznosa priznatog u stavku III izreke ove presude sa kamatom na isti, kao neosnovan.

VI Nalaže se tuženoj da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 2.897,50 eura zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama iz članka 29 st. 2 ZOO-a koje na navedeni iznos teku od 24.2.2025.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na a sve to u roku od 15 dana.

VII Odbijaju se, tužiteljica prema tuženoj preko iznosa priznato parničnog troška iz stavka VI izreke ove presude sa kamatom na isti, te tužena prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.

r i j e š i o j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe sukladno podnesku tužiteljice od 6.1.2025.godine, listovi 306 do 308 spisa.

Obrazloženje

1, Tužiteljica je u tužbi navela da su stranke dana 20.6.2005. godine, u Labinu, gdje tuženik ima svoju poslovnu jedinicu, sklopile ugovor o kredi tu br. 320500384 (kreditna partija :7102766525) po kojem ugovoru je tuženik, kao davatelj kredita, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio kredit od 35.261,00 CHF (zapravo se radilo o kunskoj protuvrijednosti iznosa od 35. 261, 00 CHF). Korisnik kredita-tužitelj se člankom 3. i 7. predmetnog ugovora o kredi tu, obvezao tuženiku vrati ti odobreni kreditni iznos u 228 mjesečnih rata, koja mjesečna tata iznosi 255,94 CHF (u kunskoj protuvrijednosti) , a prva rata je dospjela dana 01. kolovoza 2006. godine. Člancima 2 . i 7. predme tnog ugovora o kreditu, ugovorena je valutna klauzula u CHF, odnosno ugovorena je promjenjiva kamatna stopa , početno u visini od 4,90 % godišnje. Predmetni kreditni iznos od kunske protuvrijednosti 35. 261, 00 chf, pušten je tužitelju u tečaj dana 20. lipnja 2005. godine. Člankom 21. predmetnog ugovora o kreditu , iz točke 1. ovoga zahtjeva ugovorena je nadležnost ovoga suda-Općinski sud u Puli. Nadalje tužitelj navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iz točke 1. ovoga ugovora, tečaj CHF iznosio 4,78 kn za 1,00 CHF, da se isti u međuvremenu kretao i do 7, 40 kn za 1 ,00 CHF, a u vrijeme podnošenja ove tužbe predmetni tečaj iznosi 6,39 kn za 1,00 CHF-fiksirani tečaj za CHF. U istom naprijed navedenom razdoblju tečaj eura €, se kretao od 7,43 kn za 1,00 €, odnosno 7,58 kn, za 1,00 €. Tužitelj također navodi da su u međuvremenu donesene sljedeće sudske odluke: a) presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, br. P-1401/12, od 04. srpnja 2013. godine, kojom je po tužbi tužitelja, Udruge za zaštitu potrošača, protiv tuženih Zagrebačke banke d.d. i dr. utvrđeno da odredbe ugovora o kreditu kojega su poslovne banke kao davatelji kredi ta, sklapali s građanima kao korisnicima kredita, a koje utvrđuju problematiku kamatne stope, na način da istu određuju kao ,,promjenljivu kamatnu stopu ", predstavljaju ,,nepoštenu" (ništetnu) odredbu, sve to s osnova odredbi Zakona o zaštiti potrošača, b) Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/1 7, od 14.6.2018. godine, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena-ništetna odredba potrošačkog ugovora o kredi tu ko jom je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula), c) Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018. godine, a kojom je utvrđeno da podnošen je tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava tužbu iz čl. 241 ZOO-a , ima učinak ,,prekida zastare"", a što ima učinak da: zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Pž -7129/13-4 od 13. Iipnja 2014.-dakle do 13. lipnja 2019. godine, zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Revt-249/14 od 14 . lipnja 2018. - dakle do 14. Iipnja 2023. godine, d) rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev-2868/2018, od 12. veljače 2018. godine, kojim je utvrđeno da korisnik kredita koji u svojim odredbama sadrži valutnu klauzulu u CHF", kao i odredbe o ,,promjenljivoj kamatnoj stopi", ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim tih ugovornih odredbi, iako je s davateljem kredita, sukladno odredbama zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkim kreditima (NN br. 102/15), sklopio ugovor o konverziji kredita uz valutnu klauzulu u EUR-e. Nadalje tužitelj navodi da se odnosi između tužitelja i tuženika mogu procjenjivati-prosuđivati i s osnova odredbi članka 329. ZOO-a, obzirom da je tuženik u vrijeme sklapanja kredita imao povlaštene informacije o najvjerojatnijem, budućem rastu tečaja CHF u odnosu na druge valute (konkretno €), predmetne informacije nije prenio tužiteljima, koristio se svojim povlaštenim položajem, nedovoljnim iskustvom tužitelja, njihovim stanjem nužde potrebom za kreditom, njihovom zavisnošću i na taj način za sebe ugovorio (ostvario) korist u očitom nesrazmjeru s novčanim i iznosom kojega je tužiteljima dao-pozajmio. Također, predmetni ugovorni odnos između stranaka može se sagledati i kroz odredbe članka 369. ZOO-a, obzirom da je zbog promjene tečaja CHF, u odnosu na druge valute (kao i jednostranu promjenu visine kamatne stope po tuženiku), a sve to nakon sklapanja ugovora, ispunjenje ugovorne obveze za tužitelje postalo pretjerano otežano, odnosno isti zbog navedenog trpe pretjerano velike gubitke, a što sve da je tužiteljima pravo na izmjenu (raskid) predmetnog ugovora o kreditu. Slijedom navedenog predložio je prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva koji je u konačnici specificiran na str. 305 do 308 spisa.

2. U odgovoru na tužbu tužena je u bitnom osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je došlo do zastare tražbine koje su dospjele prije 20.5.2014.g. Tužena je navela da su kredit otplaćivale treće osobe te da je predmetni kredit otkazan u svibnju 2019.g. pa je ugovor prestao postojati. Tužena je u bitnom navela da je kredit konvertiran temeljem Dodatka ugovora o kreditu od 20.01.2016. te da nisu ništetne odredbe glede jednostrane promjene kamatne stope i valutne klauzule. Tužena je u bitnom navela da su svi iznosi kojeg tužitelj potražuje su uvršteni u izračun konverzije te su iskorišteni za namirenje kredita u EUR. Tužena je nadalje u bitnom uputila na sudsku praksu te predložila da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima 8-14 spisa, 24-64 spisa, 81-85 spisa, 89-107 spisa, 125-127 spisa, 139-141 spisa, 145-167 spisa-nalaza i mišljenja vještaka s privicima na listu 168-186 spisa, 198-206 spisa, 209 spisa-dopune nalaza, 224-225 spisa-zapisnika s iskazom vještaka, 251-255 spisa-specificiranog tužbenog zahtjeva glede kondemnacije sa lista 305-308 spisa i iskaza tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj specificiran u podnesku od 16.5.2023. godine osnovan je u pretežitom dijelu.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da su parnične stranke dana 20.06.2005. godine zaključile Ugovor o namjenskom kreditu koji prileži na listovima 8-10 spisa broj ugovora 3205003840, u daljnjem dijelu teksta predmetni ugovor, kojim ugovorom je tužena kao davatelj kredita odobrila tužitelju kao korisniku kredita iznos od 35.261,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB. Nije sporna činjenica da je prema čl. 3 predmetni ugovor je zaključen na rok otplate od 288 mjeseci (19 godina).

6. Nije sporna činjenica da je temeljem članka 7. predmetnog ugovora o kreditu bilo ugovoreno da se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka kako se navodi u istom članku, dok je u člankom 2 predmetnog ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,90% godišnje u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. na dan sklapanja tog ugovora.

7. Nije sporna činjenica da je spomenuti predmetni ugovor o kreditu listovi 8 do 10 spisa pisan i sastavljen od strane tužene, te da je sastavljen na standardnom obrascu kojeg daje banka.

8. Nije nadalje sporna činjenica da na listovima 11 do 14 spisa prileži specifikacija otplatnih rata za predmetni ugovor o kreditu dok na listovima 45 do 57 spisa prileži specifikacija uplata po predmetnom kreditu.

9. Nije sporna činjenica da na listovima 99 do 101 spisa prileži zapisnik javne bilježnice od 16.04.2019. o zahtjevu za priopćenje izjave-otkaza predmetnog ugovora o kreditu broj kredita 3205003840 zbog neispunjavanja ugovornih obveza, dok na listu 106 spisa prileži dopis tužene predniku tužiteljice glede otkaza predmetnog kredita . Također nije sporna činjenica da su parnične stranke prije otkaza predmetnog ugovora o kreditu zaključila Dodatak ugovora o kreditu dana 20.01.2016. godine koji prileži na listovima 24 do 29 spisa te da je prema čl. 5 navedenog Dodatka utvrđena pretplata po konverziji na dna 30.09.2015. godine u iznosu od 819,76 kuna.

10. Sve navedene činjenice proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

11. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari cijeneći sadržaj odgovora na tužbu jest pitanje osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. Sporno je nadalje pitanje da li ništetna odredba vezana za valutnu klauzulu , odredba o ugovorenom mjesnoj nadležnosti, te odredba o jednokratnoj naknadi za obradu kredita, kao i pravni interes sada tužiteljice za podnošenjem tužbe. Sporno je i pitanje glede statusa potrošača. U svezi s tim sporno je pitanje da li je dio predmetnog ugovora iz čl.1 predmetnog ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula švicarskog franka u kojima se glavnica i anuiteti vežu za valutu CHF nepoštena a tim i ništetna te da li Odluka iz predmeta Pž-7129/13 se može odnositi na ovaj slučaj. U svezi s tim sporan je i prigovor zastare, te visina tužbenog zahtjeva kao i aktivna legitimacija tužiteljice.

12. Vezano za istaknuti prigovor tužene glede nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice isti je bio neosnovan. Naime pravni prednik tužiteljice AB je preminuo dana **.**.2020. godine (nakon podnošenja tužbe) zbog čega je rješenjem od 19.5.2020.godine, list 121 b io prekinut postupak. Rješenjem od 30.9.2021.godine, list 130 spisa koje je postalo pravomoćno tužiteljica je preuzela postupak sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Pazinu, stalne službe u Labinu O - 572/2020. od 17.9.2020. koje prileži na listovima 125 do 127 spisa. Isto tako vezano za navode tužene da su treće osobe vršile uplate (primjerice podnesak od 28.1.2020.godine sukladno recentnoj sudskoj praksi (primjerice presuda Županijskog suda u Šibeniku Gž-1141/2020-2 od 25.10.2021.godine) tužena nije ovlaštena isticati ovaj prigovor već eventualno treća osoba. Osim toga i iz iskaza tužiteljice sa ročišta od 13.5.2025.godine na kojem je iskazala da je ona nastavila plaćati kad brat više nije mogao ne proizlazi da je tužena odbijala takve uplate tužiteljice. Stoga je tužiteljica aktivno legitimirana u ovoj parnici, a tužena pasivno kao davatelj kredita predniku tužiteljice.

13.Vezano za istaknuti prigovor zastare kojeg je tužena istaknula u odgovoru na tužbu, list isti po ocjeni ovog suda nije bio osnovan. Naime, vezano za to pravno pitanje i u revizijskog odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2245/17 od 20.3.2018. zauzeto je između ostalog i pravno stajalište da prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba je podnesena 4.4.2012.godine u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH PŽ- 7129/13 od 13.6.2014.godine) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koja je podnesena 4.4.2012. godine. Dakle presuda prvostupanjska Trgovačkog suda Zagreb P-1401/2012 donesena 4.7.2013. , zatim presuda Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 donesena 13.6.2014. pa je ista u tom dijelu postala pravomoćna upravo 13.6.2014. (a ista je prošla i kontrolu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9.4.2015. godine) pa gledano od tada pa do dana 16. 5. 2019.godine (kada je tužba sa prilozima predana preporučeno na poštu pa se smatra sukladno članku 113 st. 2 ZPP-a da je već tada predana sudu) nije protekao opći zastarni rok od 5 godina za ovu kondemnatornu tražbinu glede preplate s osnove promijenjene kamatne stope. Isto tako vezano za kondemantran dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na preplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vrijedi analogno sve ono što je prethodno navedeno s time što valja za taj dio tražbine vezano za prekid zastare uzimati datum 14.6.2018. godine sukladno odluci Visokog trgovačkog suda Pž-6632 /2017. ( u tom smislu ide i presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-3850/2022-2 od 15.11.2022.godine itd.), što znači da je zastara počela ponovo teći 14.6.2018. godine (zastara je ponovo počela teći prvi slijedeći dan tj. 15.6.2018.godine) a tužba je kako je već navedeno predana ranije tj. dana 16. 5. 2019.godine (kada je tužba sa prilozima predana preporučeno na poštu pa se smatra sukladno članku 113 st. 2 ZPP-a da je tada predana sudu) stoga nije protekao opći zastarni rok od 5 godina za ovu kondemnatornu tražbinu vezanu za preplatu s osnova valutne klauzule, a što je potvrđeno kroz odluku Vrhovnog suda Rh rev 2221/2018-11 od 3.9.2019.godine, a što će se u nastavku detaljnije obrazložiti (u tom smislu ide i sudska praksa primjerice Presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž - 3850/2022-2 od 15.11.2022.godine) pa je stoga valjalo u cijelosti odbiti tuženičin prigovor zastare kao neosnovan. Naime, i u revizijskog odluci Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. jasno se navodi (list 7 i 8 obrazloženja) da vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu članka 241 ZOO-a, a isto tako se radi o restitucijskom zahtjevu iz ništetnih ugovora na koje se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske u istoj odluci zaključuje da u nedostatak posebnih zakonskih odredbi koje bi izrazito uređivale prekid zastare zbog pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprečava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava revizijski sud nalazi da je vođenje kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavljaju supsidijarni izvor prava kojeg prihvaća u cijelosti i ovaj sud.

14. Isto tako okolnost što je kredit otkazan sukladno dokazima na str. 99 do 103 spisa odnosno na str. 106 spisa ne mijenja poziciju tužene, o čemu će biti riječi u nastavku.

15. Nadalje, u odnosu na pravni interes tužiteljica je putem svog pravnog prednika u ovoj pravnoj stvari podnijela ne samo deklaratornu nego i kondemnatornu tužbu zbog čega nema mjesta primjeni članka 187 ZPP-a. No i neovisno o navedenom ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, članka 326 st. 1 ZOO-a osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326 st. 1 ZOO-a. Opisano pravno stajalište izraženo je i u Revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH Rev-2868/2018 od 12.2.2019.godine.

16. U odnosu na meritum spora tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke u konačnici specificirala svoj tužbeni zahtjev glede kondemnacije sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke na listovima 167 do 170 spisa prema tim pojedinačnim iznosima o čemu će kasnije biti riječi. Budući se tužena usprotivila objektivnoj preinaci tužbe sukladno podnesku tužiteljice od 6.1.2025.godine, listovi 305 do 308 spisa valjalo je sukladno članku 190 ZPP -a istu dopustiti i iz razloga svrsishodnosti.

17. Nadalje, vezano za daljnje prigovore tužene, sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice presude Županijskog suda Pula Gž-520/2018 od 10.6.2019., a takvo pravno stajalište je u suglasju i s pravnim stajalištem većine Županijskih sudova te pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4.7.2013. i presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 9.4.2015. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenutom tužbom u smislu čl. 502.a ZPP-a utvrđena je povreda propisana Zakonom o zaštititi potrošača i ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i u odnosu na tuženika za ugovore sklopljene u razdoblju od 10.9.2013. do 31.12.2013. godine. I prema čl. 138.a ZZP-a propisano je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštita potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Isto tako i člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) dalje u tekstu ZPP, propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st 1. ovog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Opisano se navodi u kontekstu brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske a vezano za istu činjeničnu i pravnu problematiku kao i u ovom sporu. Tako je primjerice u rješenju Revt-575/16 od 3.10.2017. kojim je bila ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. ali samo u dijelu u kojem je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača-korisnika kredita od strane svih tuženika banaka time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF čemu se nije pojedinačno pregovaralo Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazeći od ranije ukidne odluke Ustavnog suda RH od 13.12.2016. određeno ukazao drugostupanjskom sudu i na daljnja sporna pitanja vezano za primjenu čl. 81. i 84. ZZP03 odnosno odredbi čl. 96. i čl. 99. ZZP/07 (test poštenosti ugovornih odredbi) i njihovom tumačenju u duhu prava Europske unije ocijeniti osnovanost ili ne tog zahtjeva tužitelja. Drugostupanjski sud je postupajući po tom ukidnom rješenju utvrdio da vezano za pregovaranju odnosno sklapanje s klijentima ugovora o kreditu o kojima je glavnica kredita bila vezana u valuti CHF vezano za sklapanje tih ugovora o kredita s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banaka da su te ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kredita svih tuženik banaka bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošača. Štoviše navedeni drugostupanjski sud je utvrdio i da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Utvrđeno je da su tužene kao banke imale sva saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača te su ih unatoč tome poticale na sklapanju ugovora o kredita s valutnom klauzulom u CHF ste da su time banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Sve opisano je ponovljeno i u revizijskoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev -2221/2018 od 3.9.2019. godine, list 25 obrazloženja iste.

18. Vezano za navode tužene kako iz odgovora na tužbu tako i tijekom postupka koji bi se u bitnom mogli svesti na tvrdnju da je tužiteljica (putem svog pravnog prednika) svjesno odabrala kredit u valuti CHF, da je u konkretnom slučaju bilo više nepredvidivih faktora na koje tuženik nije mogao utjecati vezano za rast CHF u odnosu na kunu jer da se radilo o neočekivanim faktorima (da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidljiva), zatim tvrdnji da se radi o odredbama o valutnoj klauzuli koje su jasne, uočljive i razumljive te da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je također bila tužitelju jasno uočljiva te da nije postojala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da su postojale odluke banke te drugi opći akti temeljem kojih je mijenjana visina kamatne stope što je određeno sukladno tekućim tržišnim prilikama, cijeni novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu proveden je dokaz i saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke na ročištu od 13.05.2025. godine čiji iskaz ovaj sud prihvaća u cijelosti jer je isti bio objektivan i iskren. Tako je iz iskaza tužiteljice potvrđeno da joj je poznato da je njezin brat pok. raniji tužitelj AB uzeo kredit, da mu je kredit bio potreban za prošiti kuću u kojoj je živio, da ga onda nije mogao plaćati pa ga je ona nastavila plaćati. Na upit da li joj je brat rekao zašto je uzeo kredit u ovoj banci odgovorila je da joj nije rekao, da je on rekao da su mu u banci rekli da su franci najpouzdaniji. Na upit da li joj je pokazao ugovore o kreditu odgovorila je da je on sve skrivao kao zmija noge, da je ona plaćala po ovom ugovoru o kreditu jer on nije mogao , da joj nije govorio ništa tko je sačinio ovaj ugovor o kreditu. Na upit da li joj je brat pričao da je kredit bio otkazan 2019.g. odgovorila je da zna samo za moratorij a za otkaz to joj je govorio. Na upit suca zna da joj je govorio kasnije kad je sve bilo gotovo da će prebaciti kredit u eure jer da će mu valjda smanjiti. Na upit suca navela je da dok je on mogao on je plaćao te anuitete kredita a kad više nije mogao onda se ona ubacila. Na upit da li joj je bilo što govorio njezin pok. brat na koji način i temeljem kojih parametara će se vršiti promjena kamatne stope odgovorila je da nije. Na upit koliko zna prije ovog ugovora o kreditu njezin brat nikad nije imao kredit u valuti švicarac. Zna da njezin brat poslije nije mogao to plaćati jer je imao malu mirovinu invalidsku tako da ga je ona hranila i oblačila. Na upit suca da li je banka vodila neke postupke protiv njezinog brata vezano za otkaz ugovora o kreditu odgovorila je da nema saznanja o tome. Na upit punomoćnika tuženika navela je da je taj kredit korišten za adaptaciju stana, da se taj stan nalazi u kući u objektu u nizu. Na upit za što je korišten taj stan i da li je ikada bio iznajmljivan odgovorila je da ne, da su tamo živjeli roditelji i ona i kad se oženila je pripao njezinom bratu, on je živio u tom stanu. Navela je da njezin brat nikada nije u tome obavljao nikakvu poduzetničku djelatnost, da je tamo živio sa suprugom pa se rastao te da taj stan sada ona iznajmljuje nakon što ga je naslijedila.

19. Sud prihvaća iskaz tužiteljice u cijelosti jer je isti bio životan, spontan i iskren (blagodat načela neposrednosti), te u suglasju s postojećim dokazima u spisu kojima sud pridaje vjeru, a tužena suprotno nije dokazala. Razvidno je da je pravnom predniku tužiteljice trebao kredit za adaptaciju kuće za život, koja je korištena isključivo za osobne potrebe. Sukladno postojećim dokazima u spisu potvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu na listovima 8 do 10 spisa sastavila banka a što se vidi i iz obrasca ugovora te da je isti korišten za stambeno zbrinjavanje prednika tužiteljice (članak 3 Zakona o zaštiti potrošača ZZP NN 96/03) pa je teret suprotnog dokaza da tužiteljica nema status potrošača sukladno recentnoj sudskoj praksi ležao na strani tužene. Osim toga tuženoj u prilog ne ide niti činjenica da je s prednikom tužiteljice zaključila na str. 24 do 29 spisa dodatak ugovora o kreditu upravo temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju što jasno ukazuje da je sama tužena time priznala predniku tužiteljice taj status.

20. Sve prethodno opisano odnosilo se na pravnog prednika tužiteljice kojemu je opisano uskraćeno, a time i tužiteljici što se odnosi i na nastavak obrazlaganja da se opisano ne ponavlja.

21. Na temelju analize postojećih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da su ispunjene pretpostavke iz čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača NN 96/03 koji se primjenjivao u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kredita od 22.8.2005. godine. Naime prema tom članku propisano je u stavku 1. da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formu liranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, člankom 87. st 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

22. Tužiteljica svoj zahtjev zasniva na tvrdnji da je tužena kao banka njoj kao potrošaču (tj. njezinom pravnom predniku) nametnula sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke na način koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja zbog čega je n raniji tužitelj ( a sada tužiteljica) kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj, a njegova je ugovorna obveza zbog ovisnosti o promjenjivom elementu postala rizična, nejasna i neodrediva. Tužiteljica stoga smatra da je opisano ponašanje tužene banke dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

23. Po ocjeni ovog suda temeljem priležećih dokaza u spisu postojeći dokazi u spisu ukazuju da je tužena, ponudila ciljano tužiteljici zaključenje predmetnog ugovora i to na unaprijed pripremljenom sadržaju obrasca ugovora predloženom od strane banke te tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj tog i o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke, tako ni na odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF, te se o istima nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pregovarati. U takvom kontekstu odredbe ugovora o kreditu o u kojoj se mjesečni anuitet obračunava uz valutnu klauzulu CHF kao i odredbe o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke koje je tužiteljica unaprijed prihvatila i s kojima se suglasila, a glede kojih se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo po ocjeni ovog suda uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice i tužene kao ugovornih strana, ali na štetu tužiteljice kao potrošača zbog čega su te odredbe nepoštene. Upravo zbog navedenog vezano za ugovaranje valutne klauzule u CHF i vezano za odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sukladno Odluci banke tužena se kao banka nije pridržavala u tom dijelu načela savjesnosti i poštenja jer se niti o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te banka nije vodila računa o interesima tužiteljice kao potrošača budući joj nije dala osnovne i nužne informacije o rizicima pregovaranja iz spomenutih ugovornih odredbi što je uzrokovalo znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice zbog čega su i u tom dijelu ništetne ugovorne odredbe.

24. Stoga su po ocjeni ovog suda ništetne navedene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke, kao i odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF.

25. Naime, vezano za ugovorne odredbe u kojima su stranke ugovorile valutne klauzulu vezano za CHF potrebno je naglasiti da je ovdje odlučno ponašanje tužene kao banke koja je financijska ustanova i koja je, što je bitno naglasiti, znala odnosno po redovom tijeku stvari mogla znati da u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene u kretanju tečaja CHF s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora i okolnosti kako u gospodarstvu Republike Hrvatske tako i globalno a što će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju. Tužena kao financijska institucija je takve informacije uskratila tužiteljici prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora o kredita zbog čega je tužiteljica bila i onemogućena procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za nju proizaći sklapanjem ugovora o kredita s navedenim odredbama, a vezano za obim njezinih obveza i što je bitno naglasiti i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Nadalje, ukazuje se da prilikom ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, te o valutnoj klauzuli koja je vezano za CHF potrebno je imati u vidu da su obje ugovorne odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu na unaprijed sastavljenom obrascu od strane tužene što je potvrđeno iskazom tužiteljice, da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te da tužiteljica kao potrošač nije mogla imati utjecaja na njihov sadržaj, te da je potrebito sagledati da je tim ugovornim odredbama tužiteljici nametnuta obveza suprotno načelu savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava koje tužiteljica objektivno gledano u vrijeme zaključenja tog ugovora nije mogla sagledati kao cjelinu. Isto tako tužena nije dokazala, da predmetni kredit ne spada u ugovore iz članka 3 ZZP odnosno da je tužiteljica nekretninu koristila eventualno za svoju poslovnu aktivnost odnosno poduzetničku djelatnost ili nešto treće što bi ukazivalo da ne potpada pod definiciju potrošača. Naprotiv iskaz tužiteljice jasno dokazuje da je novac iz predmetnog ugovor korišten upravo radi njezinom stambenog zbrinjavanja. Teret suprotnog dokaza ležao je na strani tužene.

26. U pravnom smislu učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja ugovor pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača ona nikad nije ni bila ugovorena i ne može imati učinak (u tom smislio ide i presuda Europskog suda za ljudska prava MBŠ i ABŠ protiv Cjasaur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria Say spojenim predmetima C 154/15, C 307/15 i C 308/15 u kojima je Europski sud definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite o nepoštenoj odredbi.

27. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužiteljicu je kao slijednicu svog brata kao potrošača nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi i pozivom na čl. 1111. u svezi s čl. 1115. ZOO (NN 35/05). Povratno predmetni ugovor kreditu neovisno o navedenim ugovornim odredbama koje su ništetne te uzrokuju samo djelomičnu ništetnost tog ugovora sadrži sve druge bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost zbog čega te ugovorne odredbe ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora. Isto tako sukladno rješenju Vrhovnog suda RH Gos-1/2019-36 od 4.3.2020.godine zaključeno je da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada s ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Isto tako to ne isključuje postavljanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu ( u tom smislu i recentna sudska praksa primjerice presuda Županijskog suda u Zadru Gž-612/2022-5 od 3.7.2023. itd.).

28. Nadalje vezano za sporno pravno pitanje glede pravnog značenja sklopljenog Dodatka predmetnom ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija te uz izračun konverzije, a u svezi s time i prava tužitelja na potpunu restituciju ocjena je ovoga suda da sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica nije izgubila pravo na isticanje nepoštenosti i ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu što je prethodno i obrazloženo, a niti je sklapanjem dodatka temeljnom ugovoru o kreditu tužiteljica izgubila pravo na što je bitno naglasiti potpunu restituciju iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku. Isto tako sukladno pravnom stajalištu Vrhovnog suda Rh Rev- 809/2021-2 od 21.12.2022.godine činjenica sklapanja dodatka predmetnom ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog temeljnog ugovora (istovjetno i Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. , Rev 18/2018-2 od 26.5.2020. itd.).

29. Naime, ovaj sud smatra da je potrebno naglasiti, cijeneći neustaljenu praksu sudova na svim razinama o tom iznimno bitnom pravnom pitanju da je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi, osnovno i možda najvažnije pravo potrošača kod zaštite nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima. Stoga ako se to osnovno i najvažnije potrošačko pravo ukida ili ograničava to mora biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona a ne nekakvim "tumačenjima" koja nemaju niti pravno logičnu opstojnost . Ne može se osnovno pravo potrošača (pravo na potpunu restituciju u slučaju ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora) ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa kojima svrha primarno i nije zaštita potrošača od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ograničenja ili čak ukidanje bilo kojeg prava potrošača, pa i prava na potpunu restituciju mora dakle, prema stavu ovog suda, biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona i imati razumnu svrhu, a svako eventualno tumačenje odredbi koje bi u konačnici moglo ograničavati prava potrošača na potpunu restituciju, prema stavu ovog suda, mora biti restriktivno. Drugim riječima, ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama ZID ZPK/15. Naprotiv zakonodavac, što je znakovito, to nije učinio, tako da ne postoji pravna osnova (odredba zakona) koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili, potpuno ili djelomično, pravo na potpunu restituciju. Pritom je potrebno i napomenuti vrlo važnu stvar a to je da je predmet reguliranja ZID ZPK/15 bila samo konverzija, a ne restitucija. S obzirom da je predmet reguliranja ZID ZPK/15 konverzija, a ne restitucija, onda i nije neočekivano da ZID ZPK/15 ne sadrži bilo kakvu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno. Kada se analiziraju odredbe ZID ZPK/15 što je bitno naglasiti u cjelini može se zaključiti da svrha njegovog donošenja nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već zaštita potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u valuti CHF ili su vezani za tu valutu od oscilirajućeg i rastućeg tečaja švicarskog franka.

30. Osim toga i sam Ustavni sud Republike Hrvatske često u svojim odlukama ističe da se objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi niti se zaštita ustavnih prava pojedinaca zasnivati na razlozima koji ne počivaju na argumentu "zdravog razuma", pa stoga svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava i na stvaranje pravne nesigurnosti. Takva tumačenja i primjene mjerodavnog prava posljedično se ne mogu drukčije nazivati nego arbitrarnim. Ako bi se prihvatilo pravno stajalište da potrošači koji su konvertirali kredite nemaju pravo na potpunu restituciju (to tim više što o istovjetnom činjeničnom pitanju postoje čak tri potpuno oprečne odluke Vrhovnog suda RH i to Rev-637/2019-2 od 15.11.2022.godine, Rev 586/2019-14 od 21. 12.2022.godine i Rev-1096/2022-2 od 8.11.2022.godine, tada i neovisno što o tome ne govori bilo koja odredba zakona, nejasno je koji bi onda pravo opstojni razlozi opravdavali takvo, u suštini nejednako i diskriminatorno postupanje prema njima. Ovom sudu je potpuno neprihvatljivo da primjerice potrošač koji je podigao kredit primjerice u 2007 godine, ali isti nije konvertirao ili čak potrošač koji je kredit podigao u eurima ili uz valutnu klauzulu u eurima, ima pravo na potpunu restituciju, a tužiteljica koja je kredit konvertirala to pravo uopće nema ili joj je isto ograničeno i to ne od strane zakonodavca već nečijim tumačenjem. Još je manje jasno zašto bi pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite (zbog nepostojanja potpune restitucije il i ograničenosti iste) trebala bi slabija od svih ostalih drugih kategorija potrošača. U biti može se reći da u ovom postupku sporno pravno pitanje se zapravo svodi na odgovor na bitno pitanje tj. imaju li potrošači koji su kredit konvertirali pravo na potpunu restituciju ili nemaju? Po ocjeni ovog suda i potrošači koji su kredit konvertirali imaju pravo na potpunu restituciju. Za ovaj sud iz ranije obrazloženih razloga dvojba zapravo i ne postoji jer iz ranije analiziranih odredbi ZZP/03, ZOO i ZPK jasno proizlazi da to njihovo pravo (pravo na potpunu restituciju) nije ukinuto, dokinuto ili na bilo koji način ograničeno od strane zakonodavca. Osim toga, nema ikakvih logičnih ili razumnih razloga koji bi mogli opravdati postupanje prema kojem potrošači koj i su konvertirali kredite imaju nižu razinu zaštite potrošačkih prava koja im ne omogućuje ostvarivanje temeljenog potrošačkog prava tj. prava na potpunu restituciju, dok svi ostali potrošači neovisno o tome da li su dizali kredite u drugim valutama, kupovali kućanske aparate ili nisu uopće konvertirali CHF kredite, to pravo imaju u punom opsegu. Zaključak da potrošač ima pravo na potpuno obeštećenje potvrđen je uostalom i odlukom Vrhovnog suda RH Rev 1096/2022-2 od 8.11.2022.godine u kojem je jasno izraženo i pravno stajalište da su svi hrvatski sudovi dužni postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 19.10.2001.godine a koji sporazum je stupio na snagu 1.2.2005.godine (dalje SSP) što znači i prije sklapanja spornog ugovora o kreditu naročito u kontekstu kad se RH temeljem članka 74 st. 2 al. 1 SSP obvezala osigurati usklađenost zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Rh zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji primjerice Odluka suda EU broj c-118/17 PB protiv Erste bank HUngary Zrt od 14.3.2019.godine iz koje odluke proizlazi da potrošač uvijek im pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora. Isto tako i u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu M protiv Rh od 1.9.2022.godine Europski sud je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa ugovora (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenog zahtjevu" kako je to formulirao podnositelj , pa se može zaključiti kao i Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora.

31. Stoga, u konkretnom slučaju sklapanjem aneksa Ugovoru o kreditu tj. dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita (listovi 24 do 29 spisa) , nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužiteljica aneksom ugovora odrekla prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi (to ne proizlazi niti iz njezinog iskaza). Stoga, prema stavu ovog prvostupanjskog suda tužiteljica unatoč sklopljenom aneksu -dodatku ugovora kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu sukladno pravnoj stajalištu i vrhovnog suda RH Rev 1096/2022-2 od 8.11.2022.godine.I već spomenuta odluka Suda Europske unije u skladu je sa takvim pravnim shvaćanjem izraženom u presudi od **.**.2019., PB protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmetu riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je obavljen konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno je li potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju kad je zbog navedenog doslovce doveden pred "svršeni čin". Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i s pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Stoga, a na ocjenu suda o djelomičnoj ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljici pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi glede valutne klauzule u CHF i glede ništetnih odredbi vezanim za jednostranu promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama banke.

32. Stoga nije osnovano niti pravno stajalište da tužiteljica nakon konverzije kredita nema nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev prema tuženiku. Naime tužbeni zahtjev, osim deklaratornog dijela, sadrži i kondemnatorni dio za isplatu temeljem nastanka obveze restitucije a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa kada se navedena odredba dovede u svezu s procesnom odredbom čl. 187. st. 3. ZPP koja regulira mogućnost isticanja deklaratornog zahtjeva za utvrđenjem postojanja ili nepostojanja pravnog odnosa koji je između stranaka sporan (tzv. deklaratornog preambula) jasno je da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje takve tužbe. Dakle, okolnost da su ugovorne strane sklopile Sporazum tj. dodatak o konverziji temeljem odredbi ZID ZPK/15 kojim su izmijenile osnovni ugovor o kreditu u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa glavnice kao je ostala neotplaćena, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu (identično pravno shvaćanja izraženo je i u odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev - 2868/2018 od 12. veljače 2019., Izbor 2/2018-18, Rev-809/2021 od 21. prosinca 2022., Rev-1070/2019 od 21. prosinca 2022. i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

33. U odnosu na izražena pravna stajališta da će se utvrđeni iznos preplate nakon konverzije koristiti za namirenje budućih anuiteta potrebno je navesti bitnu činjenicu, a to je da navedeni iznos preplate nije posljedica restitucije i vraćanja onog što je dano u ispunjenju odredbi ugovora za koje se utvrdilo da su nepoštene. Naime, po logici stvari kada se kredit u jednoj valuti (CHF) preračunava u kredit u drugog valuti (EUR) na točno određeni dan (30. rujan 2015.), logično je da će zbog drugačije visine stope i drugačijeg tečaja za pojedine valute nastati određena novčana razlika koja može biti pozitivna (čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK), ali u određenim, rjeđim slučajevima (primjerice, ako potrošač kredit nije uredno otplaćivao), i negativna (čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZPK). Stoga je logično da zakonodavac, osim same metode izračuna, propiše na koji će se način će se ta razlika, ako je pozitivna (preplata) vrednovati potrošaču u budućem (konvertiranom) ugovornom odnosu odnosno na koji način će se razlika, ako je negativna (manjak), namiriti vjerovniku. U odnosu na preplatu zakonodavac je u odredbi čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK) propisao uvjete pod kojima se ista koristiti za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta (čl. 19.c st. 1. toč. 5. alineja 1 ZPK), a pod kojima uvjetima se ista vraća potrošaču (čl. 19.c st. 1. toč. 5. alineja 2 ZPK). U odnosu na manjak (čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZPK) zakonodavac je propisao da isti potrošač mora namiriti sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača. Dakle, postojanje preplate i manjka nije posljedica restitucije uzrokovane nepoštenim odredbama u potrošačkom ugovoru, već je postojanje istih, a što je bitno navesti, posljedica matematičkog izračuna tj. preračunavanja (konverzije) kredita iz jedne valute u drugu na točno određeni dan u sklopu kojeg zbog različitih parametara izračuna (tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno mora doći do postojanja određene novčane razlike (preplate ili manjka). Međutim, iako je postojanje preplate posljedica konverzije, a ne restitucije, to ne znači da iznos preplate koji je utvrđen u postupku konverzije sud prilikom odlučivanja o restitucijskom zahtjevu zbog nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu treba zanemariti već naprotiv. Naime, prema stavu ovog prvostupanjskog suda, novčani iznos preplate ne može se dva puta vrednovati potrošaču prvi puta kroz potpuno neposredno vraćanje preplate ili manje buduće anuitete konvertiranog ugovora o kreditu (čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK), a drugi puta kroz restituciju u slučaju postojanja nepoštenih odredbi ugovora o kreditu (čl. 323. st. 1. ZOO u svezi s čl. 87. st. 1. ZZP), jer bi takvim postupanjem potrošač dva puta stekao isti novčani iznos (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022., toč. 23.).

34. Sukladno obrazloženom, ovaj sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi je morao voditi računa o iznosu preplate ( u tom smislu ide I recentna sudska praksa Gž -635/2020-2 od 11.2.2025.godine, Gž-3404/2020-4 od 2.5.2024., itd.). U konkretnom slučaju sukladno predmetnom dodatku ugovora listovi 24 do 29 spis postoji preplata koja je utvrđena u iznosu od 819,76 kn do dana 30.9.2015.god ine, list 25 spisa, što se moralo uzeti u obzir a o čemu će kasnije biti riječi.

35. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjao je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva pa je temeljem čl. 324. ZOO-a u svezi s čl. 87. st 1. ZZP/03 valjalo prihvatiti deklaratoran tužbeni zahtjev odnosno utvrditi da su ništetne (bez pravnog učinka) navedene ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu od 20.6.2005. godine, a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavcima I i II izreke ove presude da se sve sadržajno ne ponavlja.

36. U odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na poziv suda tužiteljica je podneskom od 6.1.2025.godine , listovi 305 do 308 spisa specificirala svoj tužbeni zahtjev pozivom na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Tomislava Prpića vl. obrta [obrt], od 29.08.2023. godine listovi 154 do 171 spisa, a koji nalaz i mišljenje ovaj sud prihvaća u cijelosti budući je isti sačinjen sukladno pravilima struke. Tako je imenovani vještak utvrdio, list 167 spisa, da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 2.291,16 € / 17.262,68 kn, što je prikazano u tabeli na str. 168 do 170 spisa prema pojedinačno navedenim iznosima. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 2.169,33 € / 16.344,97 kn što je prikazano na str. 168 do 170 spisa zadnja kolona. Ukupno potraživanje tužitelja do konverzije tako iznosi 4.460,49 € / 33.607,65 kn.

37. Vezano za iznesene primjedbe tužene vještak je cijeneći primjedbe tužene i usmeno izložio svoj nalaza i mišljenje na ročištu od 12.12.2024. godine te je u odnosu na pitanje tuženika da li je u iznosu od 4.460,49 eura sadržana i pretplata za konverziju odgovorio da ako je pitanje je li rađen prijeboj s pretplatom priznatom od strane tuženika onda je odgovor ne. Vještak potvrđuje da je preplata vezano za promjenu kamate iznosi 2.291,16 eura list 11 nalaza a po tečajnoj razlici do konverzije 2.169,33 eura list 12 nalaza. Na daljnji upit vještak je objasnio da je to isto pravno pitanje budući ono što je naveo u podnesku uzimanje u obzir pretplate mora biti naloženo pravno odnosno način na koji se ista ima uzeti u obzir budući postoj puno načina na koji se takva preplata može uzeti u obzir odnosno uputa kako se prijeboj treba raditi. Na upit da li je glavnica smanjenja za iznose te pretplate vještak je odgovorio da glavnica nije smanjenja za priznatu preplatu već je umanjen svaki daljnji anuitet koji je tužitelj plaćao nakon konverzije za 50% iznosa a do iskorištenja priznate pretplate. Vještak je na upit naveo da ukupno potraživanje tužitelja umanjeno za priznatu pretplatu u konverziji iznosilo bi 4.351,69 eura. Tuženik više nije imao primjedbi ili upita za vještaka.

38. Sukladno svemu prethodnom obrazloženom valjalo je cijeneći da je i sam vještaka utvrdio list 209 spisa da je preplata po konverziji iznosila 819,76 kn što je u suglasju i s listom 25 spisa to je istu valjalo uzeti u obzir sukladno člancima 171 i 172 ZOO-a, naglašava se prema sudu dostupnim podacima. Naime na izričit upit suda u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja na ročištu od 22.1.2026.godine stranke su se izričito suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu te nisu predlagale dopunu financijskog vještačenja. Opisao je bitno navesti jer se uračunavanje vrši na način kako je to propisanom navedenim odredbama na način i da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate, te tek nakon toga glavnica. Tužiteljica na kojoj je ležao teret tog dokaza nije predložila primjerice da se dopunom vještačenja obračunaju zakonske zatezne kamate na svaki iznos preplate s osnova kamate i s osnova preplaćenog tečaja do 30.9.2015.godine (kad je došlo do konverzije) kako bi se preplaćeni iznos prebijao sa obračunatim iznosima zakonskih zateznih kamata po oba osnova do dana 30.9.2015.godine što bi bilo najpravilnije. Stoga, je valjalo iznosom preplate priznatom po konverziji od 819,76 kn (odnosno prema fiksnom tečaju 1 eura = 7,53450 kn ) tj. iznosom od 108,80 eura umanjiti one glavnice koje su najranije dospjele te su tuženoj bile najtegotnije, a to su pojedinačni iznosi glavnica (s osnova preplaćenih kamata listo 305 spisa) od 13,29 eura (24.12.2007.), 13,02 eura (4.1.2008.), 13,32 eura (14.1.2008.), 13,35 eura (18.2.2008.) , 27,05 eura (21.4.2008.), 26,68 eura (21.4.2008.) koji iznosi zbrojeno daju svotu od 106,71 eur što znači da od preplate po konverziji preostaje iznos od 2,09 eura (108,80 – 106,71 = 2,09 eura). Od ostatka preplate tj. 2,09 eura valjalo je umanjiti prvi slijedeći iznos od 25,96 eura koji je dospijevao 19.5.2008.godine nakon čega preostaje iznos od 23,87 eura (ili 25,96 – 2,09 = 23,87 eura).

39. Sukladno obrazloženom valjalo je naložiti tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473,da tužiteljici MB, A, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime razlike plaćenih kamata iznos od 2.182,36 € ( ili 2.291,16 eura – 108,80 eura = 2.182,36 eura) zajedno sa propisanom zakonskom, zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni iznos kako je sve to navedeno u stavku III izreke ove presude. Isto tako valjalo je naložiti tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473,da tužiteljici MB, A, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime tečajne razlike iznos od 2.169,33 € zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos, a sve kako je to navedeno u stavku IV izreke ove presude. Naime bitno je naglasiti da tužiteljici pripadaju iznosi glavnica upravo prema zbroju svih pojedinačno navedenih iznosa glavnica.

40. Tužiteljici sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a pripada i propisana zakonska zatezna kamata koja na navedene iznose teče sukladno članku 1115 ZOO-a od dospijeća pa do isplate budući je tužena bila nepoštena stjecateljica prema navedenim datumima, stavci III i IV izreke presude.

41. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužiteljicu prema tuženoj u malom dijelu iznosa tj. preko iznosa priznatog u stavku III izreke ove presude sa kamatom na isti, kao neosnovan, stav V izreke presude s osnova preplaćenih kamata.

42. Vezano za pitanje da li je od iznosa tzv. pozitivnih razlika trebalo odbiti i iznose negativnih razlika u onim razdobljima kad je tužitelj plaćao manje anuitete za navedeno postoji proturječna sudska praksa Županijskih sudova. Tako primjerice u presudi Gž-1043/2021-1 od 16.9.2021.godine (kojom je zbog toga i preinačena prvostupanjska presuda) se doista ukazuje iz obrazloženja u bitnom da je prema pravilima o stjecanju bez osnove predmetni ugovor o kreditu potrebno razmatrati kao jedinstveni pravni odnos prava i obveza ugovornih strana, pa ukoliko jedna ugovorna strana zbog ništetne ugovorne odredbe nešto primi dužna je to vratiti drugoj ugovornoj strani ali je i druga ugovorna strana dužna vratiti ostvarenu korist stečenu na temelju takve ništetne ugovorne odredbe. Međutim vezano za isto pitanje Županijski sud u Puli u primjerice u presude Gž-299/2020-2 od 6.4.2020.godine iznosi drugačije pravno shvaćanje navodeći u bitnom da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu koja je ostala neizmijenjena, te nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na ugovor primjenjuje odredba članka 11 a st. 5 Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 85/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 52/16 dalje ZPK) jer samim tim što sklopljeni Ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije zbog toga postao ugovor sa ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Naime sama ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna (u tom smislu ide i presuda Županijskog suda u Puli Gž-311/2018-2 od 3.9.2018.godine), što prihvaća u cijelosti i ovaj sud , već je ništetan onaj dio odredbi kojeg sadržajno ispravno navodi i sam tužitelj. Konačno ne može se tužitelju dosuditi ništa više od onoga što je od stvarno i preplatio a to su po ocjeni ovog suda upravo oni iznosi koje je utvrdila i vještakinja na listu 113 spisa. Isto tako i Županijski sud u Splitu Gž -755/2021-2 u presudi od 13.10.2021.godine zauzeo je istovjetno pravno stajalište kao i Županijski sud u Puli citira se: "21. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da nije osnovan prigovor radi prebijanja. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan i prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa 2. 5. 2006. (kamata), odnosno 2. 2. 2014. (valuta), do zaključno 23. 12. 2014. i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice" završen citat. Osim toga vezano za pravno stajalište Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1043/2021-3 od 16.9.2021. potrebito je ukazati da stavovi različitih drugostupanjskih sudova nisu pravno obvezujući za druge sudove (u tom smislu ide i primjerice presuda Županijskog suda u Osijeku Gž-1616/2019-2 od 18.6.2020.godine). Konačno sud ukazuje na to da čl. 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima navedeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva te je nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Pritom pojam vlasništva obuhvaća "postojeće vlasništvo" i imovinu, uključujući i zahtjeve, a u odnosu na koje podnositelj može tvrditi da ima barem "legitimno očekivanje". U situaciji kad za istovjetni pravni i činjenični osnov postoje dvije odluke koje su međusobno oprečne uvažavanje i tzv. negativnih razlika unatoč prethodno obrazloženom opisano bi predstavljalo povredu čl. 1. Protokola broj 1 uz EKLJP dakle, povredu tužiteljevog prava na mirno uživanje svog vlasništva – imovine. Stoga i iz tog razloga ovaj sud ne prihvaća da bi se morali uzeti u obzir i iznosi tzv. negativnih razlika na ime pretplate. Osim toga sukladno pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH u Rev 984/24 od 11.2.2025.godine u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK- CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

43. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištu od 22.1.2026.godine na kojem su se stranke izričito suglasile da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu, list 1 zapisnika. Na tom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 27.2.2026.godine ali je isto prezakazano uslijed spriječenosti rješenjem ranije tj. za dan 24.2.2026.godine. Isto tako valjalo je unatoč protivljenju tužene dopustiti rješenjem objektivnu preinaku tužbe sukladno članku 190 ZPP-a.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st 5 ZPP-a. Tužiteljica je bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj je temeljem troškovnika valjalo priznati nagradu: za sastav tužbe 100 bodova Tbr 7/1, za sastav obrazloženih podnesaka od 30.3.2023., 20.10.2023., 8.1.2026.godine po 100 bodova za svaki taj podnesak po tbr.8/1, za zastupanje na ročištima od : 3.2.2020., 12.12.2024., 13.5.2025., 18.12.2025., 22.1.2026., po 100 bodova za svako to ročište po tbr. 9/1, a za ročišta od 5.7.2019. i 21.11.2019.godine 25% ili po 25 bodova za svako to ročište po tbr. 9/5 što iznosi ukupno 950 bodova ili 1900 eura (tbr. 48/3 u svezi s tbr. 50 vrijednost boda =2 eura ) uz PDV od daljnjih 25% ili 475,00 eura odnosno po toj osnovi zbrojeno 2.375,00 eura. Tužiteljici pripada i trošak vještva u cijelosti jer je tužena osporavala kako osnov tako i visinu u iznosu od zatraženih 522,60 eura (odnosno prema računu na str. 174 spisa iznos od 400,00 eura + daljnjih 122,50 eura). Sukladno obrazloženom tužiteljici pripada na ime ukupnog parničnog troška iznos od 2.897,50 eura koji iznos parničnog troška je tužena dužna isplatiti tužiteljici, stav VI izreke ove presude zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja na navedeni iznos teče počev od 24.2.2026. godine (dan presuđenja) pa do isplate, stav VI izreke ove presude.

32. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odbiti, tužiteljicu prema tuženoj preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku VI izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženu prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška bući je izgubila u cijelosti parnicu, kao neosnovan, stav VII izreke ove presude.

U Puli, 24.veljače 2026. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

l. tužiteljici po pun.

2. tuženoj po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte