Poslovni broj: Us I-2576/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ROŠKI SLAP d.o.o., OIB: 10386734616, [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Ringu Špaleti, odvjetniku iz Drniša, Kralja Zvonimira 29, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, OIB: 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, radi izdavanja koncesijskog odobrenja za obavljanje ugostiteljsko-turističke djelatnosti sa smještajnim kapacitetom, nakon javne i usmene rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II-351-01/25-16/13, Urbroj: 517- 09-2-25-3 od 17. rujna 2025., te da sud dozvoli tužitelju pružanje usluga hotelskog smještaja u Hotelu ''Roški slap'', na adresi [adresa].

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 23. listopada 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II-351-01/25-16/13, Urbroj: 517-09-2-25-3 od 17. rujna 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je 24. ožujka 2025., podnio zahtjev za izdavanje koncesijskog odobrenja za obavljanje ugostiteljsko-turističke djelatnosti sa smještajnim kapacitetom, a koji zahtjev NP Krka je djelomično prihvatio na način da je dozvolio obavljanje ugostiteljske djelatnosti u vidu prodaje osvježavajućih pića i napitaka, sendviča, hladnih i toplih jela, sladoleda, kao i tradicionalnih i autohtonih jela karakterističnih za podneblje dalmatinske zagore. Postupajući po predmetnom zahtjevu NP Krka je odobrila koncesijsko obavljanje ugostiteljsko-turističke djelatnosti, dok je u točki 3. istog rješenja koji se odnosio na smještajni kapacitet u HOTELU ROŠKI SLAP, na adresi [adresa], zahtjev odbijen. Tužitelj je podnio žalbu 26. svibnja 2025. nadležnom ministarstvu s prijedlogom da se u rješenju NP Krka poništi točka 3. i dozvoli smještajni kapacitet u visini 12 soba. Prije obrazloženja predmetne tužbe, tužitelj ukazuje da je neoboriva povijesna činjenica da je sam hotel upisan kao kat. čest. [katastarska čestica] ZGR kuća, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izgrađen još 1912., da je kao hotel obavljao djelatnost smještaja do početka Domovinskog rata, da bi kroz vrijeme Domovinskog rata bio devastiran, te da ga je podnositelj tužbe obnovio i to sve u granicama u kojima je bio izgrađen još davne 1912. Na temelju neoborivih povijesnih činjenica i stoljetnog obavljanja turističke djelatnosti, nadležno Ministarstvo turizma donijelo je rješenje, Klasa: UP/I-034-02/19-07/76; Urbroj: 529-06-02-02/4-19-4, od 30. rujna 2019. kojim je hotelu Roški slap, u upravnom postupku kategorizacije objekta utvrdilo da je podnositelj tužbe u svim potrebnim parametrima i odredbama ispunio uvjete propisane za vrstu obavljanja djelatnosti ''HOTEL'' iz skupine ''Hoteli'' i kategorizirao ga s ''TRI (3) ZVJEZDICE'' . Gore navedena kategorizacija objekta ne bi prošla da podnositelj tužbe za predmetni objekt nije dobio pravovaljane odluke, a prije svega se ukazuje da objekt posjeduje uporabnu dozvolu, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostornog uređenja, gradnje i komunalnih poslova

Šibensko-kninske županije, Ispostave Drniš, Klasa: UP/I-361-05/22-30/000242, Urbroj: 2182-16-02/1-22-0005, od 30. rujna 2022. za predmetnu građevinu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] ZGR kuća, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja uporabna dozvola je izdana baš za objekt hotel, koji je kao takav izgrađen još 1912. Naglašava se da je uporabna dozvola upisana u vlasničkom listu odnosno u A dijelu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku, Zemljišnoknjižnom odjelu u Drnišu, to se time vlasniku na predmetnoj nekretnini dozvoljava nesmetano korištenje i raspolaganje svojim vlasničkim pravima, a koje mu tuženik neosnovano uskraćuje. Posebno se mora ukazati na osnovu stjecanja prava vlasništva, kao i na razlog stjecanja predmetne nekretnine, a koja je kupljena od tadašnjeg stečajnog dužnika, poduzeća ''Roškog slapa''. Restrukturirano je poduzeće ulaganjem osobnog kapitala g. HI investiralo u nekretnine kao ugostiteljsko turističkog sadržaja sa pružanjem usluge smještaja/noćenja, gdje je investitor tj. HI uložio svoj kapital i kapital svoje obitelji da bi nastavio s obavljanjem turističke djelatnosti iznajmljivanja soba, a što mu tuženik nezakonito zabranjuje. Slijedom navedenog, a kako je tužitelju uskraćeno pravo pružanja usluga smještaja/noćenja, a koje je do tada ''Roški slap'' kao poduzeće odnosno trgovačko društvo obavljalo, time je došlo do kršenja Ustava Republike Hrvatske i to članka 49. stavak 4. ''Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.'', a što je u predmetnom postupku učinjeno. Naime, jasno je da je trgovačko društvo bilo u kontinuitetu vlasnik Hotela ''Roški slap'', a koji je cijelo vrijeme do Domovinskog rata nesmetano pružalo uslugu smještaja/noćenja, da je Republika Hrvatska svojim zakonima omogućila, a što je u konačnici i zaštitila ustavnom odredbom, da se kupnjom trgovačkog društva može nesmetano nastaviti obavljanje djelatnosti koja je evidentirana kao djelatnost samog društva, a ne samovoljom nekakvog pojedinca. Vidljivo je da je podnositelj žalbe priložio sve potrebne dokumente kojima dokazuje legitimnost samog zahtjeva pa nestvarno i neživotno zvuči obrazloženje odbijajućeg dijela rješenja da nije dopušteno pružanje usluga smještaja/noćenja zbog navoda da je cilj takvog odbijanja zaštita prirode. Posebno se ukazuje da Hotel ima ukupno 12 smještenih jedinica, a koji su kao takvi izgrađeni još 1912., kada Nacionalni park nije ni bio osnovan. U 12 smještajnih jedinica, od čega su sve sobe, i to 10 dvokrevetnih i 2 jednokrevetne sobe, neživotna je činjenica da 12 soba šteti prirodi, dok sami mnogobrojni ugostiteljski sadržaj kao i raznorazni štandovi, pa i sam Hostel Titius, a koji djeluje u sklopu Javne ustanove ''Nacionalni park Krka'', ne šteti prirodi onako kako je obrazloženo u pobijanom rješenju kojim je NP Krka odbila dio predmetnog zahtjeva. Iz gore navedenog, vidljivo je da postoje različiti kriteriji i različita mjerenja vrijednosti u poslovanju u sklopu Javne ustanove ''Nacionalni park Krka'', da Hotel koji je izgrađen davne 1912. ne može obavljati djelatnost iznajmljivanja 12 soba, dok Hostel koji je u vlasništvu Javne ustanove ''Nacionalni park Krka'' (otvoren prije par godina) može iznajmljivati sobe odnosno vršiti uslugu smještaja/noćenja, pa se postavlja pitanje do kada u javnim ustanovama (a i u drugim državnim institucijama) vrijede dvostruka pravila, i to na način da je nekima sve dozvoljeno, a nekima, zbog tko zna kojeg interesa, kreiraju se izmišljeni administrativni razlozi da se ne udovolji njihovom zahtjevu, u ovom slučaju iznajmljivanju 12 soba, i to 10 dvokrevetnih (znači 20 osoba na spavanju) plus 2 dvije osobe (iz jednokrevetnih soba), što bi ukupno iznosilo 22 osobe, koje bi tako grubo narušile i izvršile poremećaj u prirodi svojim spavanjem da se treba zabraniti smještaj. Pored istaknutog, posebno se mora naglasit da je trgovačkog društvo ROŠKI SLAP isključivi vlasnik predmetnih nekretnina, pa za obavljanje svoje registrirane djelatnosti u objektu, odnosno na nekretnini Hotelu Roški slap, na kojoj je isključivi vlasnik, ne treba tražiti nikakvo koncesijsko odobrenje jer je zakonskom odlukom to dozvoljeno. Takvu svoju tvrdnju trgovačko društvo Roški slap temelji na odredbi članka 11. Zakona o koncesiji jer predmetna nekretnina nije u vlasništvu Republike Hrvatske, niti s njom raspolaže JU NP Krka, pa temeljem toga se i ne traži koncesijsko odobrenje jer koncesijsko odobrenje nisu dana ni vlasnicima manastira Krka sv. Arhanđela pa tako niti franjevačkom samostanu Majke od Milosti i Crkvi Gospe Visovačke odnosno HEP-u, što ukazuje da ste pristupili selektivnom davanju suglasnosti, a što nije zakonito niti moralno. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom usprotivio tužbi i svim tužbenim navodima kao neosnovanima, pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3.U sporu je održana rasprava 12. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.Sud je odbio prijedlog tuženika iz podneska zaprimljenog kod ovog suda 11. veljače 2026. za odgodom rasprave zakazane za dan 12. veljače 2026. u 12,15 sati iz razloga preciziranih u citiranom podnesku kao neosnovan, to stoga što razlozi na kojima tuženik temelji svoj prijedlog ne predstavljaju opravdane razloge zbog kojih bi raspravu trebalo odgoditi, s tim da tuženik ničim nije argumentirao niti dokumentirao razloge zbog kojih je predložio odgodu rasprave, a ovo tim prije što se i prisutni opunomoćenik tužitelja usprotivio odgodi rasprave iz razloga koji su navedeni u citiranom podnesku, koji je pak predložio održavanje rasprave u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji prijedlog je ovaj sud prihvatio.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Javne ustanove Nacionalni park Krka klasa: UP/I-034-01/25-03/11, urbroj: 2182-1-49-06-01/1-25-2 od 18. travnja 2025., točkom 1. tužitelju se dodjeljuje koncesijsko odobrenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru Nacionalnog parka Krka u Hotelu „Roški slap" na Roškom slapu, točkom 2. ugostiteljska djelatnost iz točke 1. koja se smije obavljati u navedenom objektu podrazumijeva pružanje usluga prodaje osvježavajućih pića i napitaka, sendviča, hladnih i toplih jela i sladoleda kao i tradicionalnih i autohtonih jela karakterističnih za podneblje, točkom 3. dio zahtjeva koji se odnosi na pružanje usluga smještaja u hotelu „Roški slap" na Roškom slapu se odbija, točkom 4. utvrđeni su uvjeti zaštite prirode kod korištenja koncesijskog odobrenja te drugi uvjeti izdavanja i korištenja koncesijskog odobrenja, točkom 5. korisniku je određena godišnja naknada od 160,00 eura bez PDV-a, točkom 6. utvrđena je obveza sklapanja Ugovora o koncesijskom odobrenju u kojem će se pobliže utvrditi prava ugovornih strana, točkom 7. propisana je obveza Javne ustanove da u roku od 7 dana od sklapanja Ugovora isti dostavi nadležnom Ministarstvu, točkom 8. utvrđeno je da se koncesijsko odobrenje daje na rok od 4 godine, točkom 9. zadužuje se ravnateljica da izvrši sve potrebne radnje za izvršenje predmetnog rješenja, dok je točkom 10. utvrđeno kako žalba ne odgađa izvršenje predmetnog rješenja.

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II- 351-01/25-16/13, Urbroj: 517-09-2-25-3 od 17. rujna 2025., odbijena je žalba tužitelja iz ovog spora izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenje, odnosno što je i tuženik stajališta da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke da se tužitelju odobri pružanje usluga smještaja u hotelu „Roški slap" na Roškom slapu, slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužitelju odobri pružanje usluga smještaja u hotelu „Roški slap" na Roškom slapu, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Odredbom čl. 188. st. 1. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, br. 80/13, 15/18, 14/19, 127/19 i 155/23) propisano je da javne ustanove mogu dati koncesijsko odobrenje pravnim ili fizičkim osobama na vrijeme do pet godina za gospodarsko korištenje prirodnih dobara i/ili obavljanje drugih dopuštenih djelatnosti na zaštićenom području i speleološkom objektu kojima upravljaju, a stavkom 8. istog članka da djelatnosti za koje se može dati koncesijsko odobrenje na zaštićenom području, način izdavanja koncesijskog odobrenja i način utvrđivanja novčane naknade propisuje ministar pravilnikom.

Odredbom članka 189. stavka 1. istog Zakona propisano je da se postupak davanja koncesijskog odobrenja provodi javnim prikupljanjem ponuda, a može se pokrenuti na zahtjev pravne i/ili fizičke osobe ili po službenoj dužnosti, stavkom 3. istog članka da odluku o koncesijskom odobrenju iz stavka 1. i stavka 2. podstavaka 2. i 3. ovoga članka donosi upravno vijeće javne ustanove, a odluku iz stavka 2. podstavka 1. ovoga članka donosi ravnatelj nadležne javne ustanove, te stavkom 4. da je odluka o koncesijskom odobrenju upravni akt i da se objavljuje na mrežnoj stranici javne ustanove.

Odredbom članka 190. stavka 1. i stavka 2. istog Zakona propisano je da se protiv odluke o koncesijskom odobrenju može izjaviti žalba Ministarstvu te da žalba ne odgađa izvršenje.

Odredbom članka 1. stavka 2. Pravilnika o koncesijskim odobrenjima na zaštićenom području (Narodne novine br. 9/21; u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da su djelatnosti i način utvrđivanja novčane naknade određeni Popisom djelatnosti, koji je kao Prilog sastavni dio Pravilnika. Stavkom 3. istoga članka Pravilnika propisano je da se djelatnosti obavljaju u skladu s Pravilnikom o zaštiti i očuvanju odnosno Odlukom o mjerama zaštite i očuvanja te prostornim planom zaštićenog područja kao i drugim aktima javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem.

Odredbom članka 15. stavka 1. Pravilnika propisano je da se koncesijsko odobrenje može dati neposredno na zahtjev bez prikupljanja ponuda između ostalog i vlasniku i/ili nositelju prava na nekretnini unutar zaštićenog područja.

U Prilogu Pravilnika - Popisu djelatnosti propisana je jedino djelatnost "Smještaj na otvorenom - izvan čvrstog objekta".

Odredbom članka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. U upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da se tužitelju odobri pružanje usluga smještaja u hotelu „Roški slap" na Roškom slapu, a kako to u vidu imaju mjerodavne naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Sud nalazi potrebnim navesti kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu, razvidno da je prvostupanjsko upravno tijelo u konkretnom slučaju postupalo povodom zahtjeva tužitelja za izdavanje suglasnosti za obavljanje ugostiteljsko-turističke djelatnosti sa smještajnim kapacitetom u Hotelu „ [adresa], a koji zahtjev je prvostupanjskim rješenjem djelomično prihvaćen i to na način što je tužitelju dodijeljeno koncesijsko odobrenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru Nacionalnog parka Krka u Hotelu „Roški slap" koja obuhvaća pružanje usluga prodaje osvježavajućih pića i napitaka, sendviča, hladnih i toplih jela i sladoleda kao i tradicionalnih i autohtonih jela karakterističnih za podneblje, s obzirom da je Godišnjim planom koncesijskih odobrenja i zakupa JU NP Krka za 2025., Klasa: 007-05/25-05/01, Urbroj: 2182-1-49- 08/1-25-1 (u daljnjem tekstu: Godišnji plan) predviđena mogućnost pružanja takvih ugostiteljskih usluga, dok je u dijelu pružanja usluga smještaja zahtjev tužitelja odbijen iz razloga što tražena djelatnost nije predviđena u Godišnjem planu (točka 3. prvostupanjskog rješenja), protiv koje točke rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

15.Sud nadalje primjećuje da su tužbeni prigovori koje tužitelj ističe u tužbi u bitnom identični onima koje je već istaknuo u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a koje je pak tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog akta, koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, kod kojeg stanja stvari tužbeni prigovori tužitelja koje ističe u ovom sporu nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.

16.Nadalje, glede temeljnih tužbenih prigovora koje tužitelj ističe u tužbi iz kojih proizlazi kako tužitelj smatra da je temeljni razlog zbog kojeg mu je odbijen zahtjev za izdavanje suglasnosti za obavljanje ugostiteljsko turističke djelatnosti sa smještajnim kapacitetom u Hotelu „Roški slap“, u dijelu koji se odnosi na smještajnu djelatnost ,za koju on drži da ju ima pravo obavljati unatoč nepribavljenom odobrenju i to temeljem vlasništva nad nekretninom, selektivno davanje suglasnosti i „dvostruki kriteriji“ JU NP Krka, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima.

17.Naime, u svezi prethodno navedenog prije svega je za istaknuti kako među strankama nije sporno da je upravo tužitelju dodijeljeno koncesijsko odobrenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru Nacionalnog parka Krka u Hotelu „Roški slap“, a koja obuhvaća pružanje usluga prodaje osvježavajućih pića i napitaka, sendviča, hladnih i toplih jela i sladoleda kao i tradicionalnih i autohtonih jela karakterističnih za podneblje, to pak iz razloga što je Godišnjim planom koncesijskih odobrenja i zakupa JU NP Krka za 2025., KLASA: 007-05/25-05/01, URBROJ: 2182- 1-49-08/1-25-1 (u daljnjem tekstu: Godišnji plan) predviđena mogućnost pružanja takvih ugostiteljskih usluga.

18.Međutim, u odnosu na uslugu smještaja kakvu je tužitelj zatražio i po stajalištu ovog suda takav zahtjev je pravilno odbijen točkom 3. prvostupanjskog rješenja, to iz razloga koji su navedeni u obrazloženjima prvostupanjskog rješenja i osporenog rješenja tuženika, a sa kojima je suglasan i ovaj sud i to upravo iz ključnog razloga, tj. što takva tražena djelatnost nije predviđena Godišnjim planom, a što je pak u suglasju s naprijed citiranim odredbama čl. 188. stavka 1. i 8. te čl. 189. stavka 3. Zakona o zaštiti prirode te odredbom čl. 1. stavka 2. i 3. te čl. 15. stavka 1. Pravilnika o koncesijskim odobrenjima na zaštićenom području, s tim da je za ovu upravnu stvar ključno upravo to što se u Prilogu Pravilnika - Popisu djelatnosti navodi djelatnost „Smještaj na otvorenom – izvan čvrstog objekta“, koja sasvim jasno ne odgovara djelatnosti smještaja u hotelu, a kakvu je tužitelj zatražio od prvostupanjskog tijela.

19.Što se pak tiče tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako je JU NP Krka koristila različite kriterije i mjerenja vrijednosti u poslovanju u sklopu iste, uskraćujući tužitelju pravo obavljanja smještajne djelatnosti na području nacionalnog parka, prije svega za naglasiti je kako Pravilnikom o zaštiti i očuvanju NP Krka kao i Planom upravljanja zaštićenim područjem i područjima ekološke mreže Nacionalnog parka Krka i šireg područja 2023-2032. kojim se za sljedećih deset godina utvrđuje svrha i stanje zaštićenog područja NP Krka i određuju ciljevi upravljanja, aktivnosti i potrebne za ostvarivanje ciljeva i pokazatelje učinkovitosti upravljanja, nedvojbeno nije predviđena djelatnost smještaja, a sve u skladu s odredbom članka 4. točke 7. Zakona o zaštiti prirode kojom je propisano da je cilj i zadaća zaštite prirode spriječiti ili ublažiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti.

20.Ujedno, s prethodnim u vezi dodatno je za navesti kako se upravljanje zaštićenim područjem provodi na temelju plana upravljanja, sukladno članku 138. stavak 1. Zakona o zaštiti prirode, s tim da u smislu odredbe članka 113. istog Zakona nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti koje obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih i krajobraznih vrijednosti (stavak 1.); u nacionalnom parku su dopušteni zahvati i djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode (stavak 3.); u nacionalnom parku je zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara (stavak 4.); a iznimno od stavka 4. toga članka može se dopustiti obavljanje ugostiteljsko-turističkih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjećivanja te obavljanje drugih djelatnosti sukladno pravilniku iz članka 142. Zakona (stavak 5.).

21.Također, tužiteljevo pozivanje na to da je on vlasnik predmetnog objekta u cijelosti je bespredmetno, odnosno bez utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak iz razloga što takva nesporna činjenica ni na koji način nije relevantna za ishođenje koncesijskog odobrenja za obavljanje djelatnosti kakvu je tužitelj zatražio. Naime, to što je netko vlasnik objekta ne znači da će mu se po sili zakonskog ili podzakonskog akta izdati koncesijsko odobrenje, već se ovdje radi o zahtjevu za izdavanjem koncesijskog odobrenja gospodarskog korištenja prirodnih dobara, odnosno obavljanje druge djelatnosti u zaštićenom području nacionalnog parka, u kojim okolnostima da bi se takvo odobrenje izdalo, potrebno je da su ispunjeni svi uvjeti kakve u vidu imaju naprijed citirane mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti prirode, Pravilnika i Plana upravljanja. Dakle, koncesijska odobrenja donose se na temelju zakonske ovlasti ustanove koja je ovlaštena rješavati koncesijska odobrenja u svrhu zaštite zaštićenog područja i sprječavanja štetnih zahvata ljudi i poremećaj u prirodi, a u ovom konkretnom slučaju, JU NP Krka, kod kojeg stanja stvari je ovdje ključno to što se sporna djelatnost iz tužiteljevog zahtjeva, odnosno obavljanje smještajne djelatnosti tj. iznajmljivanje soba, planira obavljati u zaštićenom području nacionalnog parka, koje je posebno zaštićeno i zbog čega nesumnjivo činjenica prava vlasništva tužitelja nad predmetnim objektom sama po sebi nikako ne podrazumijeva da tužitelj može obavljati takvu djelatnost po svojoj volji na ovom posebno zaštićenom području, slijedom čega je neprijeporno da je pozivanje tužitelja na pravo vlasništva i pozitivne propise koji se odnose na pravo vlasništva za konkretnu upravnu stvar potpuno bespredmetno.

22.Konačno, kod izloženog stanja stvari, i svi ostali tužbeni navodi koje tužitelj problematizira u tužbi i to da mu je uskraćeno raspolaganje njegovim vlasničkim pravima, da je predmetni hotel izgrađen 1912. i kategoriziran kao hotel s tri zvjezdice, te da je za isti ishođena uporabna dozvola, nisu niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari, to pak stoga što kao što je to sud već obrazložio u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, da javne ustanove na zaštićenim područjima upravljaju istima isključivo na temelju plana upravljanja sukladno Zakonu o zaštiti prirode, pa kako mjerodavni Godišnji plan ne predviđa djelatnost usluge smještaja, to je nedvojbeno da zahtjevu tužitelja za obavljanje tražene djelatnosti nije bilo moguće udovoljiti, slijedom čega su pravilno postupili i to najprije prvostupanjsko tijelo kada je svojim rješenjem točkom 3. odbilo takav zahtjev tužitelja, a potom i tuženik kada je osporenom rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv te točke prvostupanjskog rješenja.

23.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti točkom 3. rješenja prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

24.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u točki 3. prvostupanjskog rješenja, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 24. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Ringu Špaleti, odvjetniku iz Drniša, Kralja Zvonimira

29, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, uz zapisnik od 12. veljače 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.