Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-803/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ST, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-187/2025 od 10. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnik, ukida se prvostupanjsko rješenje te se postupak ima nastaviti.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju odredbe članka 380. stavka 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), ) obustavljen je kazneni postupak protiv okrivljenog ST, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11, povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu 28. listopada 2020., broj: KO-DO-4619/2020.

1.1. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. ZKP-a, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona. U žalbi je predložio da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Žalba je osnovana.

5. U žalbi se ističe da je pogrešno zaključio prvostupanjski sud kada je obustavio kazneni postupak protiv okrivljenika zbog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret optužnicom OKDO Zagreb broj: KO-DO-4619/2020 od 10. studenog 2025.

5.1. U žalbi se ističe da je Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu 29. listopada 2020. podiglo optužnicu pod brojem: KO-DO-4619/2020 protiv okrivljenog ST zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11, počinjenog 15. listopada 2018. u Zagrebu, Maksimirska cesta 59, u trgovini Bipa, na način da je zajedno sa NN osobom s prodajnih polica uzeo i za sebe zadržao osam parfema. Ističe da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi da radnje okrivljenog ST koje mu se u tom kaznenom postupku stavljaju na teret čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu zajedno s radnjama zbog kojih je već proglašen krivim ranijom pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K- 1498/2022 od 27. svibnja 2022. Navedenom presudom okrivljeni ST je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo iz članka 228. stavak 1 KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 na način da je u razdoblju od 21. studenog 2018. do 16. veljače 2019. u trgovini DM uzeo i za sebe zadržao po dva parfema i to 21. studenog 2018. i 16. veljače 2019. zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 7 mjeseci.

5.2. Ističe se dakle, da prvostupanjski sud smatra da je kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 koje se stavlja na teret okrivljeniku da je počinio 15. listopada 2018. već pravomoćno presuđeno ranijom odlukom istog suda kojom je isti okrivljenik osuđen zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11 i to za vremensko razdoblje od 21. studenog 2018. do 16. veljače 2019.

5.3. Državni odvjetnik smatra da je takav stav prvostupanjskog suda o vremenskoj podudarnosti predmetnih inkriminacija neosnovan budući da vrijeme počinjenja kaznenog djela iz optužnice broj: KO-DO-4619/2020 uopće nije obuhvaćeno vremenskim razdobljem počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik pravomoćno presuđen presudom broj: K-1498/2022. Osim vremenske nepodudarnosti, državni odvjetnik ističe da postoje i druge okolnosti zbog kojih bi se okrivljeniku trebalo suditi za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 koje mu stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, a koje se stavlja na teret okrivljeniku da je počinjeno 15. listopada 2018. Ističe da je okrivljenik kazneno djelo krađe koje mu se stavlja na teret, počinio 15. listopada 2025. na štetu drugog oštećenika, te mu je prouzročio znatno veću štetu od one koju je prouzročio kaznenim djelom za koje je pravomoćno presuđen, pa smatra da se pobijanim rješenjem neosnovano propušta okrivljenika suditi za radnje koje predstavljaju novu značajniju kriminalnu količinu u odnosu na kazneno djelo za koje je pravomoćno osuđen. Prvostupanjski sud u obrazloženju svog rješenja navodi da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2022. broj: K-1498/2022 okrivljenik proglašen krivim da je počinio kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 na način da je u razdoblju od 21. studenog 2018. do 16. veljače 2019. u trgovini DM uzeo i za sebe zadržao po dva parfema i to 21. studenog 2018. i 16. veljače 2019. i da u konkretnom slučaju na okrivljenika treba primijeniti pravilo "ne bis in idem". Prvostupanjski sud navodi da osuda za produljeno kazneno djelo obuhvaća sva pojedina djela, sve nastavke bez obzira na to jesu li u vrijeme suđenja svi bili poznati. Poziva se na rješenje Vrhovnog suda RH od 3. veljače 2016. broj I Kž-696/2015 gdje se u izdvojenom mišljenju člana navodi da "činjenica da je jedna od inkriminiranih radnji, prema optužnici, poduzeta nešto prije, a jedna neko vrijeme nakon pojedinih radnji opisanih u točki 1." presude, ne dovodi u pitanje vremenski kontinuitet svih tih radnji pa da ne predstavlja niti okolnost zbog koje sve te radnje ne bi mogle biti pravno označene kao jedno produljeno kazneno djelo. Ističe da je jednak takav stav zauzet i u presudi Vrhovnog suda RH od 1. rujna 2021. broj: III Kr-94/20 u kojoj se u točki 12.3. raščlanjuje postojanje vremenskog kontinuiteta o tome predstavljaju li novootkrivene radnje novo djelo ili radnje već presuđenog kaznenog djela, zaključujući da unatoč tome što je riječ o različitim razdobljima počinjenja kaznenog djela ista se nastavljaju te između njih postoji vremenski kontinuitet.

5.4. Prvostupanjski sud zaključuje da primjenjujući te kriterije na konkretan slučaj očito je da postoji vremenska povezanost između kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret optužnicom u ovom kaznenom predmetu, te kaznenog djela za koje je već pravomoćno osuđen. Da je to kazneno djelo bilo obuhvaćeno optužnicom u kaznenom postupku u kojem je okrivljenik proglašen krivim da je počinio jedno kazneno djelo krađe, za očekivati je da bi sve tri radnje bile označene kao jedno produljeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, a ne kao stjecaj tih kaznenih djela. Ističe da kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret optužnicom u ovom kaznenom postupku je počinjeno 15. listopada 2018., dok su radnje kaznenog djela krađe za koje je pravomoćno osuđen počinjene 21. studenog 2018. i 16. veljače 2019. Ističe, dakle, da vremenski razmak između tih dviju radnji koje tvore obilježje kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 je veći od vremenskog razmaka između kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret optužnicom u ovom kaznenom postupku i jedne od radnji kaznenog djela za koje je pravomoćno osuđen. Dakle, riječ je o radnjama u nizu 15. listopada 2018., 21. studenog 2018. i 16. veljače 2019., slijedom čega je očito da postoji između istih vremenska povezanost. Pri tome prvostupanjski sud navodi, da nije odlučno da novootkriveno djelo nije počinjeno u vremenskom okviru produljenog kaznenog djela, dakle unutar njega, već je odlučna vremenska povezanost između tih djela. Ističe da otkrivanje kaznenih djela počinjenih nešto prije ili nešto kasnije nakon počinjenja kaznenog djela za koje postoji pravomoćna osuđujuća presuda, ne dovodi u pitanje postojanje vremenske povezanosti da sve te radnje ne bi mogle biti pravno označene kao jedno produljeno kazneno djelo. Konačno, prvostupanjski sud navodi da osim vremenske povezanosti između tih radnji postoji njihova prostorna povezanost jer su sve radnje ostvarene u Zagrebu, u različitim trgovinama, no trgovinama koje prodaju isti asortiman proizvoda, te je riječ o radnjama kojima se na istovjetan način otuđuje ista vrsta artikala (parfemi s prodajnih polica), slijedom čega postoje, osim vremenske povezanosti i drugi sjedinjujući elementi. Isto tako, u odnosu na namjeru na počinjenje kaznenog djela ističe da novija sudska praksa prihvaća kao dostatnu za primjenu konstrukcije produljenog kaznenog djela takozvanu produljenu ili nastavljenu namjeru, odnosno stvaranje, nakon počinjenja jedne od radnji koja ulazi u sastav produljenog djela, nove odluke počinitelja da ponovi takvu radnju. Ističe da je u suštini riječ o više namjera koje se sukcesivno stvaraju na način da se svaka novoostvarena namjera nastavlja na staru, odnosno o ponavljanju odluke o djelu njegovim ostvarenjem.

5.5. U konačnici, prvostupanjski sud navodi da su sve radnje, dakle i radnja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret u ovom kaznenom predmetu i radnje koje tvore produljeno kazneno djelo krađe za koje je okrivljenik pravomoćno osuđen, dio upravo takve produljene namjere, ponovljene odluke da na istovjetan način otuđuje iste proizvode u istoj trgovini, pri čemu novootkriveno kazneno djelo ne predstavlja kriminalnu količinu koja odstupa od one za koju je okrivljenik već osuđen.

5.6. Zbog svega iznesenog prvostupanjski sud navodi da radnja okrivljenika koja mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret, zajedno sa radnjama zbog kojih je već proglašen krivim ranijom pravomoćnom presudom, čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, pa se u konkretnoj situaciji radi o presuđenoj stvari.

6. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP kada je utvrdio da se radi o stvari koja ja već pravomoćno presuđena.

6.1. Ponajprije je potrebno naglasiti kako se optuženom ST u ovom kaznenom postupku u bitnome na teret stavlja da je počinio kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. na način da je 15. listopada 2018. u Zagrebu, Maksimirska cesta 59, u trgovini BIPA, zajedno i po prethodnom dogovoru s nepoznatom muškom osobom, uzeo i u zajedničku korist zadržao osam parfema ukupne vrijednosti 4.019,20 kuna/533,44 eura. S druge strane, pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1498/2022-27 od 27. svibnja 2022. optuženi ST proglašen je krivim zbog produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. počinjenog na način da je u razdoblju od 21. studenoga 2018. do 16. veljače 2019. u Zagrebu u dva navrata (21. studenoga 2018. u trgovini DM, Iblerov trg 10 i 16. veljače 2019. u trgovini DM, Ilica 239) uzeo i za sebe zadržao ukupno četiri parfema sveukupne vrijednosti 2.499,60 kuna/331,75 eura.

6.2. Dakle, razvidno je kako je radnja inkriminiranog kaznenog djela u ovom kaznenom postupku poduzeta u vremenu (15. listopada 2018.) koje nije obuhvaćeno vremenom počinjenja produljenog kaznenog djela krađe (od 21. studenoga 2018. do 16. veljače 2019.) za koje je optuženi ST pravomoćnom presudom proglašen krivim, međutim, postoji vremenski kontinuitet i istovrsnost radnji.

7. Prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj I Kž-169/2018-4 od 16. listopada 2018., nije isključena mogućnost suđenja za novootkrivene radnje optuženika koje čine obilježja kaznenog djela identičnog produljenom kaznenom djelu počinjenom u istim vremenskim odrednicama (dakle, može se tumačiti kako je i u toj odluci kao odlučna cijenjena okolnost da je novootkriveno kazneno djelo počinjeno unutar vremenskog okvira presuđenog produljenog kaznenog djela), ako bi sud utvrdio da je ta kriminalna količina znatna do te mjere da dovodi u pitanje pravičnost postupka. Pritom je Vrhovni sud protumačio kako pojam „znatne novoutvrđene kriminalne količine“ podrazumijeva da je ona veća ili barem ista onoj koja je već sadržana u pravomoćnoj osuđujućoj presudi. Uz to, pojam „znatna“ treba tumačiti u odnosu na onu kriminalnu količinu za koju već postoji pravomoćna sudska presuda, a ne u odnosu na zakonska obilježja kaznenog djela.

7.1. Kada se izloženi pravni standardi primijene na okolnosti konkretnog slučaja, ocjena je ovog suda kako se radi o kriminalnoj količini koja znatno nadilazi onu kriminalnu količinu za koju je optuženi ST već osuđen. Kako je to ranije izneseno, on je ranije osuđen zbog toga što je u dva navrata uzeo i za sebe zadržao ukupno četiri parfema sveukupne vrijednosti 2.499,60 kuna/331,75 eura, dok mu se sada na teret stavlja da je uzeo i u zajedničku korist s nepoznatom muškom osobom zadržao osam parfema ukupne vrijednosti 4.019,20 kuna/533,44 eura. Radi se, dakle, o dvostrukoj količini otuđenih parfema, čija vrijednost za više od 60% prelazi vrijednost parfema za čiju krađu je optuženi ST već pravomoćno presuđen. Pri tome, okolnost da se on sada tereti da je kazneno djelo krađe počinio zajedno i po prethodnom dogovoru s nepoznatom muškom osobom te da je uzeo i u zajedničku korist zadržao parfeme, u ovoj fazi postupka, kada sve okolnosti još nisu u dovoljnoj mjeri raspravljene, ne upućuje na suprotan zaključak. Uz to, takva okolnost da se optuženi ST sada tereti kao supočinitelj, dok je osuđen za radnje pojedinačnog počiniteljstva, u pitanje može dovesti i postojanje produljene namjere kao elementa produljenog kaznenog djela, zbog čega je i tu okolnost potrebno raspraviti u daljnjim fazama ovog kaznenog postupka.

7.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud, za sada, nepravilno utvrdio da se radi o približno jednakoj kriminalnoj količini jer bi se, ukoliko navodi optužbe budu dokazani, radilo o značajnim djelatnostima koje u vrijeme prethodnog suđenja nisu bile poznate, a da jesu, mogle su biti od bitnog utjecaja na zaključak suda o stupnju krivnje optuženog ST te na odmjeravanje kazne.

8. Imajući u vidu sve prethodno izloženo, prvostupanjski sud je počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP jer je kazneni zakon povrijeđen u pitanju je li stvar već pravomoćno presuđena.

9. Stoga je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika kao osnovane, trebalo ukinuti prvostupanjsko rješenje, te se postupak ima nastaviti pred prvostupanjskim sudom.

9.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti ovdje obrazloženu povredu kaznenog zakona, imajući u vidu primjedbe koje je iznio ovaj drugostupanjski sud, raspravit će sve sporne okolnosti te će tada ocijeniti je li u konkretnom slučaju radnje iz optužnice predstavljaju zajedno s radnjama opisanima u izreci pravomoćne presude jedno produljeno kazneno djelo ili se radi o radnjama koje zbog vremena njihovog počinjenja ili znatne novoutvrđene kriminalne količine nisu obuhvaćene produljenim kaznenim djelom za koje je optuženi ST pravomoćnom presudom proglašen krivim.

10. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše