REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-1457/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu Igor Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupano po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku Zadru, 7.domobranske pukovnije, protiv tuženika Privredna banka Zagreb –d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, zastupana po OD Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi isplate, nakon glavne javne, rasprave održane dana 13.siječnja 2026. g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 24.veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I – Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 6.172,65 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-na iznos od 41,56 EUR-a od 28.veljače 2013.godine

-na iznos od 224,74 EUR-a od 31.ožujka 2013.godine

-na iznos od 219,52 EUR-a od 30.travnja 2013.godine

-na iznos od 205,62 EUR-a od 31.svibnja 2013.godine

-na iznos od 205,25 EUR-a od 30.lipnja 2013.godine

-na iznos od 208,25 EUR-a od 31.srpnja 2013.godine

-na iznos od 213,87 EUR-a od 31.kolovoza 2013.godine

-na iznos od 222,46 EUR-a od 30.rujna 2013.godine

-na iznos od 218,03 EUR-a od 31.listopada 2013.godine

-na iznos od 220,58 EUR-a od 30.studenog 2013.godine

-na iznos od 223,49 EUR-a od 31.prosinca 2013.godine

-na iznos od 180,46 EUR-a od 31.siječnja 2014.godine

-na iznos od 184,04 EUR-a od 28.veljače 2014.godine

-na iznos od 182,96 EUR-a od 31.ožujka 2014.godine

-na iznos od 178,76 EUR-a od 30.travnja 2014.godine

-na iznos od 177,04 EUR-a od 31.svibnja 2014.godine

-na iznos od 177,50 EUR-a od 30.lipnja 2014.godine

-na iznos od 182,93 EUR-a od 31.srpnja 2014.godine

-na iznos od 186,88 EUR-a od 31.kolovoza 2014.godine

-na iznos od 185,98 EUR-a od 30.rujna 2014.godine

-na iznos od 189,76 EUR-a od 31.listopada 2014.godine

-na iznos od 192,40 EUR-a od 30.studenog 2014.godine

-na iznos od 191,00 EUR-a od 31.prosinca 2014.godine

-na iznos od 192,87 EUR-a od 31.siječnja 2015.godine

-na iznos od 192,87 EUR-a od 28.veljače 2015.godine

-na iznos od 192,87 EUR-a od 31.ožujka 2015.godine

-na iznos od 192,87 EUR-a od 30.travnja 2015.godine

-na iznos od 192,87 EUR-a od 31.svibnja 2015.godine

-na iznos od 192,87 EUR-a od 30.lipnja 2015.godine

-na iznos od 192,87 EUR-a od 31.srpnja 2015.godine

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena pa do isplate te

-na iznos od 204,74 EUR-a od 31.kolovoza 2015.godine

-na iznos od 204,74 EUR-a od 30.rujna 2015.godine

pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

II – U preostalom dijelu za iznos od 2.006,09 EUR tužbeni zahtjev kao pod toč.I. se odbija.

III – Dužan je tuženik tužitelju nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.005.25 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

(1)Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženom bankom zaključio ugovor o kreditu dana 4.rujna kolovoza 2007.g. i aneks tog Ugovora od 10.prosinca 2012.g.. Ugovor sadrži klauzulu prema kojoj je uz redovnu kamatnu stopu ugovorena i stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Takva kamatna klauzula je ništetna, jer je neodređena i neodrediva, te suprotna odredbi čl. 270. i 324. ZOO-a. Stranke nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu kamatne stope već tuženiku, a on svakako nije treća osoba. Ugovor je pripremio i predložio tuženik, te se o kamatnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo. Temeljem čl. 81., 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN96/03) i čl. 6, 96, 102 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07,79/09,89/09, 133/09), te čl. 41,49 i 55 istog zakona (NN 41/14) sporne odredbe ugovora dužan je tumačiti u korist tužitelja. To proizlazi iz pravne stečevine EU i recentne sudske prakse. Budući je takva odredba o kamatnoj stopi ništetna, vrijedila bi, sukladno odredbi 272. ZOO-a, zakonom propisana kamatna stopa, a ona je određena temeljem čl. 26.st. 3. ZOO-a tj. kamatna stopa u visini ¼ stope zakonske zatezne kamate. Iznosi koje traže ovom tužbom su razlika između stvarno plaćene kamate i ove zakonom određene. Podrednim zahtjevom tražena je razlika između plaćene kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope. Kolektivnom tužbom u predmetu potrošač, koja se između ostalog vodila i protiv prednika tuženika pred Trgovačkom sudom u Zagrebu, a koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je i valutna klauzula ništetna. S obzirom na gore navedeno svaka ugovorna strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila. Stoga tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici.

(2)Tužena Privredna banka d.d. je podnijela opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu domaćih sudova i Suda Europske unije. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe jer je izvršena konverzija kredita u eure, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promijenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, te da je zahtjev tužitelja zastario.

(3)Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Poslovni broj: Gž-1578/2024 od 27. svibnja 2025. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-2022/2019-26 od 12. veljače 2024. u dijelu pod točkom I i II izreke i predmet vraćen na ponovno suđenje. U ukidnoj odluci je istaknuto kako ovaj sud nije obrazložio koje činjenice je uopće utvrdio i na temelju kojih ponuđenih izračuna vještaka je utvrdio da tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenih razlika u iznosu kojeg potražuje niti se upuštao u pravnu analizu zauzetog stava da je iznos pretplate koji mu je priznat u konverziji veći od iznosa na koji bi tužitelj ima pravo valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

(4)Tijekom postupka sud je pregledao dodatak ugovora o kreditu (l.s. 6 - 10), plan otplate i knjigovodstvenu karticu (l.s. 74 – 108), nalaz i mišljenje vještaka (l.s 112 - 128).

(5) Stranke su popisale parnični trošak.

(6) Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

(7)Tužena banka tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama.

(8)Odredbom članka 3 . predmetnog Ugovora propisana kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4 , 8 9 % godišnje. Odredbom čl.2 Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 233.000 CHF i kamata otplaćuju u 312 jednakih rata plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, da su stranke u siječnju 2016. sklopile dodatak tom ugovoru tzv konverziju.

(9)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO, je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(10)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(11)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 3.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

(12)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu smatra ništetnom.

(13)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj prvostupanjski sud je našao da je ništetan dio ugovora tj. da su ništetne odredbe o određivanju visine kamate i o valutnoj klauzuli.

(14)U pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .

(15)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 13.lipnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.

(16)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(17)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Petru Bajlu iz Zadra. Vještak je, a sukladno postavljenom okviru raspravljanja izradio četiri varijante preplate, ovisno o različitom parametrima obračuna preplate kako je i istaknuo u tužbenom zahtjevu.

(17.1)Prva varijanta je da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata od 01. siječnja 2008. godine nadalje obračunavana prema stopi iz čl. 26 st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 01.siječnja 2008. godine do konverzije, a obračun valute za razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu do konverzije), sukladno toč. 2., 3. i 4. tužbe – izračun anuiteta. U toj varijanti iznos preplate je 15.298,34 EUR.

(17.2)Druga varijanta; da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 01. siječnja 2014. god., a obračun valute za razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu do konverzije), sukladno točki 2., 5. i 4. tužbe – izračun anuiteta. U ovoj varijanti iznos preplate je 13.291,45 EUR

(17.3)Treća varijanta; da je primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26 st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do konverzije), sukladno točki 3. i 4. tužbe – izračun kamata. U ovoj varijanti iznos preplate je 8.378 EUR.

(17.4)Prema četvrtoj varijanti; da je primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 01. siječnja 2014. godine), sukladno točki 5. i 4. tužbe – izračun kamata. U ovoj varijanti iznos preplate je 5.059,91 EUR.

(18)Ovaj sud je stava da tužitelj ima pravo na naknadu, u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu, iznosa nastalog razlikom povećanja anuiteta uzrokovanog povećanjem kamatne stope iznad početno ugovorene i promjene tečaja iznad onog koji je bio u trenutku isplate kredita. tečajnih razlika. Ti su parametri tužitelju bili poznati i na njih je pristao potpisom ugovora o kreditu. To u konkretnom slučaju znači da je tuženik bez osnove stekao svaki iznos koji se obračunavao iznad početne stope redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (početna kamatna stopa 4,25 %) i da je primijene tečaja višeg od onog koji je bio na dan isplate kredita (tečaj na dan isplate kredita 29.rujna 2006.iznosio je 1CHF=4,652484 HRK - fiksni tečaj) za razdoblje otplate kredita. Preplaćeni iznos zbog promijene tečaja i kamatne stope iznosi 13.291,45 EUR.

(19)Stranke primjedbi na nalaz vještaka nisu imale u pogledu izračuna.

(20) Sud smatra da od utvrđenog iznosa treba oduzeti iznos priznat prilikom konverzije. Ugovorni odnos stranaka prema ugovoru o kreditu treba cijeniti kao cjelovit odnos sa pravima i obvezama obiju ugovornih strana. Iznos priznat prilikom konverzije iznosi 53.636,33 HRK/7.118,76 EUR, za koje iznose je sud umanjio potraživanja tužitelja na načina da ih je, sukladno odredbi čl.172 ZOO-a, odbio od najstarijih potraživanja tužitelja. prema tome tužitelju pripada iznos od 6.172,65 EUR.

(21)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29 ZOO-a.

(22)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2 i čl.155 ZPP- a.

(23)Trošak tužitelja odnosi se na sastav tužbe (tbr.7) 100 bodova, sastav podneska od 22.svibnja 2023 (tbr.8)100 bodova, zastupanje tužitelja na ročištima (tbr.9) 18.siječnja 2021., 29.studenog 2023. i 13.siječnja 2026. po 100 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 1.250 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja 400 EUR. Sveukupno 1.650 EUR. Preostali trošak u iznosu od 250 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

(23.1) Trošak tuženika se odnosi na sastav odgovora na (tbr.8) po 100 bodova, zastupanje tuženika na ročištima (tbr.9) 18.siječnja 2021., 29.studenog 2023. i 13.siječnja 2026. po 100 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 1.000 EUR. Preostali trošak u iznosu od 1.250 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

(23.2)Uspjeh tužitelja u parnici je 75,5% pa mu pripada 1.245,75 EUR. Uspjeh tuženika je 24,5% pa mu pripada 240,5 EUR. Prema tome dužan je tuženik tužitelju nadoknaditi parniči trošak u iznosu od 1.005,25 EUR.

U Benkovcu 24.veljače 2026. godine

Sudac

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku Zadru, 7.domobranske pukovnije,

2. Tuženiku po punomoćnicima iz OD Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18,