Poslovni broj: P-858/2022-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA, OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društvu Olujić, Pejić & Partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2026. u nazočnosti diplomirane pravnice zaposlene kod tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 24. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA, OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, isplatiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, iznos od 7.924,01 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.02.2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik HK zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 01.08.2013. u Zadru. Tužitelj je priznao osiguraniku HK pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 24.04.2015. i to svojim rješenjem broj 15431 od 03.06.2015., dok je isplata invalidske mirovine određena počevši od 01.07.2015.

2.

Prometnu nezgodu skrivio je osiguranik tuženika TK na način da je upravljajući automobilom marke "Mercedes Vito" registarske oznake [registarska oznaka] naletio na HK koji je bio vozač bicikla. Prema navedenim rješenjima invalidnost osiguranika je prouzročena 100% ozljedom izvan rada. Tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu te mu je u razdoblju od 01.04.2019. do 31.10.2021. isplatio iznos od 59.703,49 kn odnosno 7.924,01 €. Odgovornost tuženika temelji se na čl. 164. ZOMO ("Narodne Novine" 115/18 koji je na snazi od 01.01.2019. i koji u st. 1. navodi da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Visina štete se temelji na čl. 161. ZOMO koji u st. 1. navodi da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. istog čl. je propisano da se novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu mogu naplatiti sve dok traje isplata invalidske mirovine neovisno o tome je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

3.

Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 59.703,49 kn odnosno taj iznos preračunat u eure u svoti od 7.924,01 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od dana 15.02.2022.

4.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, uzročno posljedičnu vezu te isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode i sve posljedice proizašle iz iste. Nije sporno da je osiguranik tuženika TK oglašen krivim u kaznenom postupku ali to ne znači da je isti isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja u građanskopravnom smislu odnosno da nema nikakvog doprinosa osiguranika tužitelja.

5.

Nadalje, tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja temeljem odredbe čl. 27. st. 3. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje u tekstu ZOOP), navodeći da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete od tuženika samo ukoliko postoji razlika između razmjernog iznosa mirovine i razmjernog iznosa utvrđenog za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.

6.

U dokaznom postupku sud je pročitao Zapisnik o očevidu sastavljen po MUP RH PU Zadarska, PPP Zadar od 01.08.2013. (list 3-5 spisa), obavijest ODO u Zadru (list 7), rješenja HZMO o priznanju prava na invalidsku mirovinu, utvrđenje invalidske mirovine, rješenje o isplati predujma mirovine (list 8-16 spisa), nalaz Zavoda za vještačenje HZMO Zadar (list 17-28), podaci o isplati mirovine od strane HZMO za HK u utuženom razdoblju (list 29 spisa), po tužitelju je pribavljen iskaz TK osiguranika tuženika koji je dan u predmetu Pn-326/2020 od dana 22.01.2021., te je tuženik podneskom od 06.09.2022., te potom na ročištu od 06.03.2024. dao suglasnost da se iskaz svjedoka TK koji je dan u predmetu Pn-326/20 smatra dokazom provedenim u ovom predmetu, te je sud na ročištu održanom dana 06.03.2024. (list 110- 111) pročitao iskaz TK, i utvrđeno je da se nakon čitanja taj iskaz smatra dokazom provedenim u ovom postupku, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću (list 119-127), pročitana je sudska praksa priložena po tuženiku (list 135-146), te sudska praksa priložena po tužitelju (list 151- 152).

7.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8.

Među strankama je neprijeporno da se dogodila prometna nezgoda dana 01.08.2013. u 5,45 sati u Zatonu na raskrižju državne i lokalne ceste koju je izazvao osiguranik tuženika TK, naletjevši pritom na osiguranika tužitelja HK i nanijevši mu tjelesne ozljede zbog čega je pravomoćno proglašen krivim u kaznenom predmetu vođenog kod Općinskog suda u Zadru pod brojem K-156/2014. Neprijeporno je prema javnoj ispravi izdanoj od strane tužitelja da je tužitelj svom osiguraniku u utuženom razdoblju od 01.04.2019. do 31.10.2021. na ime invalidske mirovine isplatio ukupan iznos preračunat u eure u svoti od 7.924,01 €.

9.

Prijeporna je odgovornost za naknadu štete, osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, te je li osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja odnosno za tjelesno ozljeđivanje HK kojemu se isplaćuje invalidska mirovina.

10.

Nadalje između stranaka je sporno:

- je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku mjerodavan čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate, a koja odredba podrazumijeva razmjerni iznos isplaćene mirovine, koji u svakom slučaju treba utvrditi, ili Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplata i potom je sporno,

- je li u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, kad osiguratelj štetnika (tuženik) ospori postojanje uzročno-posljedične veze između invalidnosti osiguranika tužitelja i prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika unatoč postojanju rješenja o priznavanju prava na invalidsku mirovinu iz kojeg proizlazi da su ozljede koje su utjecale na nastanak invalidnosti zadobivene u prometnoj nezgodi, je li teret dokaza uzročno posljedične veze na tužitelju ili tuženiku.

11.

Radi utvrđivanja je li vozač vozila osiguranog kod tuženika isključivo skrivio prometnu nezgodu odnosno radi utvrđivanja postoji li doprinos oštećenog HK za njegovo vlastito ozljeđivanje s obzirom da je građanskopravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti, sud je proveo prometno vještačenje po dipl. ing. Srećku Hlišću, prometnom vještaku, te je saslušao i osiguranika tuženika TK.

12.

U svom iskazu osiguranik tuženika TK iskazao je da je HK praktički biciklom naletio na njegovo vozilo jer nije gledao ispred sebe nego je gledao u pod. Navodi da je HK samo pogledao kuda se kreće izbjegao bi nalet na njegovo kombi vozilo.

13.

Radi provjere istinitosti navoda TK koji je ujedno i bio okrivljenik u kaznenom postupku K-156/14 provedeno je prometno vještačenje.

14.

Iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Srećka Hlišća, prometnog vještaka proizlazi da je štetnik – osiguranik tuženika TK upravljao kombibusom od juga trakom za lijevo skretanje državne ceste DC 306 u Zatonu i dolaskom do raskrižja s lokalnom cestom LC 63048 započeto je skretanje ulijevo prema zapadu, dok mu je iz suprotnog smjera od sjevera u raskrižje već ušao oštećenik na biciklu, vozeći se po desnoj traci uz desni rub kolnika, na što je štetnik reagirao kočenjem, pri čemu je u presijecanju suprotne vozne trake došlo do sudara prednjeg kotača bicikla sa sredinom prednjeg dijela kombibusa.

- Kada je reagirao kočenjem u već započetom skretanju ulijevo ispred zaustavne linije, štetnik se kretao brzinom od oko 33 km/h, a reagirao je na oko 8,5 m ispred mjesta sudara ili oko 1,0 sec prije sudara, kada je oštećenik na biciklu za brzinu od oko 19 km/h bio udaljen za oko 5,2 m, u položaju ulaska u raskrižje nasuprot ušća lokalne ceste vožnjom uz sebi desni rub kolnika, a kod sudara je brzina kombibusa iznosila oko 26 km/h.

- Štetnik je počeo skretati lijevo 15,2 m ispred mjesta sudara ili oko 1,7 sec prije sudara, kada je oštećenik na biciklu za brzinu od oko 19 km/h bio udaljen za oko 8,8 m, u položaju ulaska u raskrižje i dolaska do ušća lokalne ceste vožnjom uz sebi desni rub kolnika, na međusobnom uzdužnom razmaku od oko 23 m. - Štetnik je gledajući prema vozilima koja dolaze iz suprotnog smjera državnom cestom i prema lokalnoj cesti mogao prije skretanja vidjeti biciklistu i izbjeći nesreću odustajanjem od skretanja i zaustavljanjem u raskrižju zadržavajući pravac kretanja ravno, odnosno da se prije prelaska na suprotnu stranu kolnika zaustavio ispred zaustavne linije.

- Za oštećenika je nesreća skretanjem kombibusa prema njemu bila neizbježiva. Kada bi oštećenik reagirao naglim kočenjem na početak prelaska kombibusa skretanjem ulijevo preko zaustavne linije, morao bi se tog trenutka kretati brzinom manjom od 11 km/h, a za što prije nesreće nije bilo tehničkog razloga jer je zadržavao putanju vožnje.

15.

Na nalaz i mišljenje prometnog vještaka nije bilo primjedaba, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, na temelju provedenih izračuna i analize dinamike nastanka prometne nezgode koja analiza je zasnovana na tehničkim podacima koje je sačinila PPP Zadar, PU Zadarska.

16.

Na temelju tog nalaza i mišljenja sud je sa sigurnošću utvrdio da osiguranik tužitelja HK nije ni na koji način mogao izbjeći prometnu nezgodu jer je za njega nesreća skretanjem kombibusa bila neizbježiva. S obzirom na ovakav nalaz i mišljenje vještaka na kojega nitko nije imao pitanja niti primjedaba više je nego jasno da nema nikakvog mjesta utvrđivanju razmjernog dijela mirovine prema odredbi čl. 27. st. 3.

ZOOP-a kako tuženik to prikazuje.

17.

Imajući u vidu da je i iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Srećka Hlišća jasno proizašlo da osiguranik HK ni na koji način nije doprinio nastanku prometne nezgode i da je ona za njega bila neizbježiva, sud nije prihvatio iskaz TK jer je isti zainteresiran da umanji svoju odgovornost u svakom slučaju neovisno o pravomoćno utvrđenoj kaznenoj odgovornosti.

18.

U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, već kada tuženik tako inzistira na primjeni ZOOP-a, tada sud ukazuje na odredbu čl. 27. st. 1. ZOOP-a koja odredba propisuje (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

19.

Nadalje, odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

20. U razdoblju od 1.travnja 2019. do 31. listopada 2021., na snazi je bio ZOOP.

21. U tom istom razdoblju od 1.travnja 2019. do 31. listopada 2021. na snazi je ZOMO, koji u sebi sadrži odredbu čl. 161. st. 1. ZMO, koja glasi:

(1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

(2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

22.

Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZMO) propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. 23.

Prema čl. 164. st. 1. ZMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

24.

Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZMO, na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Prema st. 5., za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne su odredbe toga Zakona.

25.

Prema tome, navedeni zakoni također su na snazi u razdoblju od 1.travnja 2019. do 31. listopada 2021.

26.

Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 953. ZOO-a propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju (st. 1).

27.

Nadalje, ovaj sud navodi kako je u odluci Ustavnog suda RH broj U-I-856/16 jasno i precizno navedeno da je ZOMO specijalniji propis jer jasno i precizno propisuje što predstavlja štetu Zavodu od koga Zavod ima pravo naknaditi štetu. Također u toj odluci Ustavnog suda se očituje namjera i tumačenje zakonodavca da je prava volja zakonodavca propisujući odredbe čl. 161. do 164. ZOMO bila da se zaštite sredstva državnog proračuna jer to nisu sredstva tužitelja HZMO, već su to sredstva svih sadašnjih i budućih korisnika prava iz mirovinskog osiguranja. Da je zakonodavac htio da društva za osiguranje ne odgovaraju za štetu tužitelju onda ZOMO ne bi imao odredbu čl. 164. st. 1.

28.

Ovdje valja također navesti i da je VSRH dopustio reviziju u predmetu Revd- 133/25 od 16.01.2025. gdje VSRH treba odgovoriti na pitanje da li se na naknadu štete koja se isplaćuje po invalidskoj mirovini nakon 01.01.2014. ima isplatiti stvarna šteta odnosno puni iznos isplaćene mirovine ili razmjerni dio mirovine prema čl. 27. ZOOP-a.

29.

Pitanje u reviziji glasi:

„Da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu sa člankom 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) ili kako smatra tuženik štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u skladu sa člankom 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05)?“.

30.

U ovom konkretnom slučaju ovaj sud navodi da se radi o tražbini tužitelja za razdoblje od 1.travnja 2019. do 31. listopada 2021., gdje se ima primijeniti isključivo ZOMO/18 kao lex specialis.

31.

Visina tražbine tužitelja proizlazi iz obračuna HZMO i sačinjena je od stručne službe tužitelja, pa tako tužitelj svoje pravo na naknadu štete temelji na odredbama čl. 160. do 167. ZOMO.

32.

Nadalje valja dodati da je VSRH u svojoj odluci Rev-1437/21 od 05. siječnja 2021. utvrdio da u parničnom postupku ne postoji pravilo o formalnim dokazima i svaka činjenica se može dokazivati svakim dokazom koji je prikladan da bi se utvrdile odlučne činjenice u sporu pa stoga se podaci o izvršenim isplatama koje je tužitelj dostavio su po ocjeni ovog suda dostatan dokaz da je navedena davanja tužitelj izvršio HK, jer je notorna činjenica da HZMO redovito dostavlja mirovine svojim osiguranicima koji su ostvarili pravo na primitak mirovine, a na temelju rješenja o priznavanju mirovine.

33.

Pri tome HZMO isplatu mirovinskih primanja vrši direktno iz Državnog proračuna RH, a kada će se izvršiti isplata mirovinskih primanja ovisi o izvršenju Državnog proračuna prema planu isplata iz Državnog proračuna korisnicima Državnog proračuna. Plan isplate iz državnog proračuna se javno objavljuje za svaki mjesec. S obzirom na činjenicu da se sva sredstva isplaćuju iz državnog proračuna, dostatan je dokaz da je tužitelj naveo da je izvršio isplate. Pri tome je ovaj sud stava da se ovaj odnos isključivo ima procijeniti prema odredbama ZOMO, po kojem Zakonu tužitelj ima pravo na regresnu isplatu za davanja s osnova mirovine koje je izvršio bitno ranije nego što bi to bilo po redovnom tijeku stvari da je LK otišla u redovitu starosnu mirovinu. Osim toga iz državnog proračuna se isplaćuju sredstva brojnim korisnicima, za razliku od tuženika koji je dioničko društvo i koji ostvaruje profite baveći se poslovima osiguranja.

34.

Neosnovan je istaknuti prigovor nedostatka uzročno posljedične veze između povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi i utvrđene invalidnosti osiguranice tužitelja na temelju koje joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu i doneseno rješenje u upravnom postupku. Na okolnost da postoji uzročnoposljedična veza u spisu postoji nalaz i mišljenje vještaka iz upravnog postupka, te se posebno ukazuje na činjenicu da je vještačenje radne sposobnosti osiguranice tužitelja HK obavilo neovisno tijelo, Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI) prema Zakonu o jedinstvenom tijelu vještačenja ("NN" br. 85/14) i Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ("NN" 157/13 i 152/14.)

35.

Osnovna svrha osnivanja jedinstvenog tijela vještačenja (počela s radom 01.01.2015.) bila je neovisnost u vještačenju, primjena jedinstvenih kriterija vještačenja, transparentnost vještačenja, te u konačnici da jednim nalazom i mišljenjem osoba s invaliditetom ostvari različita prava u različitim sustavima.

36.

Tužitelj je u razdoblju od 1.travnja 2019. do 31. listopada 2021. isplatio osiguraniku na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 7.924,01 €. Stoga je sud tužitelju na ime isplaćenog iznosa dosudio zatražen iznos glavnice od 7.924,01 €, temeljem čl. 161. st. 1. i čl. 161. st. 2. toč. 2. Zakon o mirovinskom osiguranju, a u vezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

37.

Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe 15.02.2022. kako je to tužitelj zatražio. Kako je odredbom čl. 165. st. 3. ZOMO propisano da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj Zakonom koja teče od prvog idućeg dana, a nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu, to je upravo dana 15.02.2022.g. dospio Zahtjev tužitelja na plaćanje zatezne kamate.

38.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

39.

Sud nije dosudio tužitelju parnični trošak iz razloga što bi imao pravo na naknadu parničnog troška u visini troška sudske pristojbe, a kako je tužitelj ex lege oslobođen troška sudske pristojbe, to sud tužitelju nije dosuđivao parnični trošak.

40.

Obzirom da tuženik nije uspio u ovom sporu niti u jednom dijelu njegov zahtjev za naknadu parničnog troška je u cijelosti odbijen.

41.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.

U Zagrebu, dana 24. veljače 2026. godine

Sutkinja:

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju

- pun. tuženika