REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

Kž-41/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IH i PH, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika IH i PH podnesenih protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj: K-386/2025 od 04. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika IH i PH kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod brojem K-386/2025 od 04. veljače 2026., u tijeku postupka, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavka 3. u vezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. , 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08) protiv optuženika LH, IH i PH produljen je istražni zatvor koji je bio određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Kir-737/2025-3 od 18. listopada 2025.

2. Na temelju čl. 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08 u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato je vrijeme za koje su optuženici bili lišeni slobode, odnosno vrijeme od uhićenja i to I. opt. LH od 16. listopada 2025. u 11,00 sati, II. opt. IH **.**.2025. u 13,30 sati i III. opt. PH od 16. listopada 2025. u 10,30 sati i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koji im je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kir-737/2025-3 od 18. listopada 2025., pa nadalje.

3. Protiv toga rješenja žalbu je podnio optuženi IH po branitelju, odvjetniku Ivici Crnogača i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da vijeće ovoga suda ukine osporavanu odluku te optuženika pusti na slobodu, podredno da se odrede mjere opreza kojima bi se zamijenio istražni zatvor uz istovremeno puštanje optuženika iz istražnog zatvora.

4. Žali se i optuženi PH po branitelju, odvjetniku mr.sc. Hrvoju Sladiću i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i bitne povrede odredaba kaznenog postupka sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor.

5. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora prema optuženicima po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti blažom mjerom.

7.1. Prvostupanjski je sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika te neprikladnost njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju žalitelji u podnesenim žalbama upiru, navodeći da prvostupanjski sud nije dao dostatne i valjane razloge u pravcu utvrđenja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo na način kako im se stavlja na teret. Naime, prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja postojanja osnovane sumnje nije uzeo u obzir snimku video-nadzora i iskaz saslušanja vještaka dr. Kristijana Bečića iz kojih dokaza bi proizlazilo, po stajalištu optuženog IH, da nikakvog kontakta sa optuženim LH nije imao, pa da se utvrđene ozljede kod toga optuženika niti ne mogu dovesti u vezu s njegovim konkretnim radnjama. Po ocjeni optuženog PH, iz pregledane snimke događaja bi proizlazilo da je tada postupao u nužnoj obrani pa da bi bila isključena protupravnost njegova postupanja.

7.2. Suprotno izloženim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je zakonito utvrdio i pravilno obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženici počinili terećeno kazneno djelo proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Stoga, osporavanje osnovane sumnje u žalbama iznošenjem vlastite analize i ocjene vjerodostojnosti dokaza, nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja. To iz razloga što prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru sudovi nisu ovlašteni ulaziti u vrijednosnu ocjenu i analizu izvedenih dokaza u postupku, već će o navedenom odlučivati raspravno vijeće po završetku dokaznog postupka prilikom odlučivanja o krivnji optuženika.

8. Nisu u pravu niti žalitelji kada u žalbi ističu i da nisu ispunjeni uvjeti za produljenjem istražnog zatvora po članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U tom pravcu optuženi IH navodi da prvostupanjski sud opasnost od ponavljanja djela izvodi apstraktno i paušalno bez navođenja konkretne i individualizirane okolnosti koja bi upućivala na tu opasnost.

8.1. Suprotno tomu, pravilno je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju izložio za svakog optuženika ponaosob (točke 10.1. i 10.2.) utvrđene posebne okolnosti (višestruku kaznenu i prekršajnu kažnjavanost za razna kaznena djela) koje, uz same okolnosti djela (točka 11.) u svojoj povezanosti i ukupnosti upućuju na visok stupanj opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika.

8.2. Također, protivno navodima žalbe optuženog IH, prvostupanjski je sud valjano obrazložio i da sve utvrđene okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, ne opravdavaju primjenu blažih mjera, mjera opreza. Naime primjena blažih mjera ne pružaju, za sada, dovoljnu garanciju za otklanjanje utvrđene opasnosti, te se njima, i prema mišljenju ovoga suda, ne bi mogla postići dostatna razina kontrole ponašanja optuženika.

9. Nije u pravu optuženi IH niti kada u žalbi navodi da je daljnjim produljenjem istražnog zatvora, povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. To stoga što uzimajući u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje je taj optuženik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju utvrđenja krivnje, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

10. Stoga, kako žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Šibeniku, 24. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić